REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-335/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, na temelju prijedloga sudske savjetnice Stelle Vujković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 492,98 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. prosinca 2022. godine pa sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od osam dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 79,62 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. veljače 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da se 6. studenoga 2022. u 13,50 sati, u mjestu Blato, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao BD, vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika, te ĐD, vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja. Naveo je da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja br. 017002916203, kao i da je tužitelj sukladno zaključenom ugovoru o osiguranju i pripadajućim uvjetima svom osiguraniku nadoknadio pretrpljenu imovinsku štetu na vozilu isplatom iznosa od 4.436,84 eura, i to na način da je iznos od 3.610,06 platio 20. prosinca 2022., a iznos od 826,78 dana 28. prosinca 2022, s time da se od toga plaćeni iznos od 492,98 eura odnosi na 50% poreza na dodanu vrijednost. Po plaćanju predmetne štete, tužitelj je pozvao tuženika na plaćanje regresnog duga mirnim putem, nakon čega mu je tuženik isplatio iznos od 3.943,86 eura, koji predstavlja iznos štete bez poreza na dodanu vrijednost. S obzirom na navedeno, tužitelj ovom tužbom potražuje preostali neplaćeni iznos na ime regresa u iznosu od 492,98 eura, uz naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 20. ožujka 2024. tuženik je priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te svoju odgovornost za nastalu štetu do visine isplaćenog iznosa od 3.943,00 eura. Međutim, osporio je osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s navodom da je on u cijelosti izvršio svoju obvezu prema tužitelju, kao i da vlasnik vozila ima pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, pa da rizik plaćanja poreza na dodanu vrijednost temeljem police kasko osiguranja u situaciji kada porez nije trebao biti plaćen, odnosno kada vlasnik vozila ne bi imao pravo na porez na dodanu vrijednost da je isti tražio naknadu direktno od tuženika prema pravilima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, pogađa isključivo tužitelja te tuženik nije u obvezu isti naknaditi. Naveo je da tužitelj isplatom osigurnine svom osiguraniku ne može steći više prava nego što bi ih imao neposredno oštećeni, kao i da tužitelj svoje dobrovoljne odnose sa svojim osiguranicima može uglaviti kako god to njemu odgovara, no da time ne može stvarati prava i obveze za tuženika izvan onih koje su zakonom utemeljene. Stoga, tuženik je predložio da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Podneskom od 15. svibnja 2024. tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te naveo da je odredbom članka 33. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska propisano da osiguranicima koji su obveznici poreza na dodanu vrijednost te ako imaju pravo na odbitak pretporeza, osigurnina se isplaćuje s porezom na dodanu vrijednost ako je u vrijednost vozila koja predstavlja osnovicu za obračun premije osiguranja iskazanu u ponudi/polici uključen i porez na dodanu vrijednost. S obzirom da je u konkretnom slučaju osnovica za obračun premije osiguranja po polici automobilskog kaska obračunata s 50% poreza na dodanu vrijednost, osigurnina je isplaćena s 50% poreza na dodanu vrijednost tužitelj potražuje u ovom postupku.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 4.-11. spisa), policu osiguranja automobilskog kaska (list 12. - 13. spisa), pregled naplate po polici (list 14. spisa), potvrdu Policijske uprave zagrebačke (list 16.-17. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 18. spisa), prijavu štete iz automobilskog kaska (list 20. -22. spisa), podatke iz vozačke dozvole (list 24.-25. spisa), podatke iz prometne dozvole (list 26. -27. spisa), račun broj 3614/1/67 (list 28.-29. spisa), izvid štete od 21. studenoga 2022. (list 42. -43. spisa), naloge za doznaku po šteti od 14. prosinca i 27. prosinca 2022. (list 44., 46. i 48. spisa), potvrde o izvršenom nalogu od 20. prosinca i 28. prosinca 2022. (list 45., 47. i 49. spisa), regresni zahtjev (list 50. spisa), dopise tuženika (list 51.-54. spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti (list 94. spisa) i uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 99.-121. spisa).

5. Također, sud je razgledao fotografije oštećenih vozila (list 30.-41. i list 55.- 78. spisa).

6. Sud nije proveo dokazne prijedloge tužitelja za pribavom cjelokupnog policijskog spisa, kao niti za saslušanjem svjedoka ĐD i policijskih službenika te provođenjem prometnog i financijskog vještačenja iz razloga jer navedeni dokazni prijedlozi nisu bili potrebni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, posebno iz razloga jer dinamika nastanka prometne nezgode nije sporna (niti su sporne isplate po predmetnoj polici), već je riječ o pravnom pitanju isplate poreza na dodanu vrijednost u okviru regresnog potraživanja. Iz istog razloga nisu niti provedeni dokazni prijedlozi tuženika iz točke 8. odgovora na tužbu (list 90. spisa) iz razloga jer nije sporna činjenica da kasko osiguranik tužitelja djeluje u sustavu poreza na dodanu vrijednost te da ima pravo odbitka pretporeza.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku u iznosu od 492,98 eura koji je tužitelj prethodno isplatio na temelju police automobilskog kasko osiguranja povodom prometne nezgode od 6. studenoga 2022., za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika. Iznos koji tužitelj potražuje ovom regresnom tužbom predstavlja plaćeni iznos poreza na dodanu vrijednost.

9. Između stranaka nije sporna činjenica da se 6. studenoga 2022., u mjestu Blato, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo osiguranika tužitelja, reg. oznake [registarska oznaka] te vozilo osiguranika tuženika, reg. oznake [registarska oznaka]. S time u vezi, nije sporno da je na vozilu osiguranika tužitelja povodom te nezgode nastala materijalna šteta, niti je sporno da je vozač koji je upravljao vozilom u vlasništvu osiguranika tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja.

10. Također, nije sporna aktivna, kao niti pasivna legitimacija stranaka, odnosno da su stranke osiguravale vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

11. Nadalje, nije sporna niti činjenica da je tužitelj ugovaratelju osiguranja na temelju prijave štete po osnovi ugovora o kasko osiguranju dana 20. prosinca 2022. isplatio iznos od 3.610,06 eura te dana 28. prosinca 2022. iznos od 826,78 eura, dakle ukupno 4.436,84 eura. Navedene činjenice proizlaze i iz potvrda o izvršenom nalogu od 20. prosinca i 28. prosinca 2022. (list 45., 47. i 49. spisa).

12. Nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku prije podnošenja ove tužbe podmirio tužitelju nesporan iznos štete u iznosu od 3.943,86 eura, koji predstavlja iznos štete bez poreza na dodanu vrijednost.

13. Međutim, između stranaka je sporno može li tužitelj iznos koji je isplatio na ime poreza na dodanu vrijednost po izvidu štete potraživati od tuženika u okviru regresnog potraživanja. Naime, tuženik u konkretnom slučaju osporava tužiteljevo pravo na regresnu isplatu po osnovi poreza na dodanu vrijednost navodeći da se radi o šteti na motornom vozilu u vlasništvu osiguranika tuženika, društva ALD Automotive d.o.o., Zagreb, Betinska ulica 1, koji je porez na dodanu vrijednost mogao odbiti kao pretporez.

14. Uvidom u policu automobilskog kasko osiguranja od 8. prosinca 2022. (list 12.-13. spisa) proizlazi da je predmetnu policu osiguranja u svojstvu ugovaratelja zaključilo društvo MULTIPLUS CARD d.o.o., Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3, za osiguranika ALD Automotive d.o.o., Zagreb, Betinska ulica 1, za razdoblje osiguranja motornog vozila marke Peugeot tip 508, broj šasije [broj šasije], od 11. kolovoza 2022. do 1. siječnja 2025.

15. Prema stavu ovog suda, u slučaju kada popravak vozila zatraži osoba koja djeluje u okviru sustava poreza na dodanu vrijednost (a u ovom postupku nije bilo sporno da je osiguranik tužitelja djelovao u sustavu poreza na dodanu vrijednost), iznos poreza koji je plaćen trećoj osobi na ime popravka motornog vozila ne može se smatrati naknadom štete. Naime, na temelju odredbe članka 58. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22.) osiguranik ima pravo od poreza na dodanu vrijednost, koji je obvezan platiti, odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Pritom nije odlučno što je plaćanje osigurnine izvršeno, po nalogu osiguranika, ugovaratelju osiguranja (MULTIPLUS CARD d.o.o.), budući da je predmetni ugovor o kasko osiguranju zapravo ugovor o osiguranju za tuđi račun, i to konkretno za račun vlasnika vozila (ALD Automotive d.o.o.), sukladno odredbi članka 929. stavak 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.) te upravo vlasnik vozila ima opravdani interes na predmetu osiguranja. Stoga, vlasnik vozila kao osiguranik ovlašten je ostvarivati prava iz osiguranja u slučaju nastupa osiguranog slučaja, ali je isto tako i ovlašten, po nastupu osiguranog slučaja, dati uputu osiguratelju da osigurninu ne isplati njemu, već ugovaratelju osiguranja. Davanjem upute da se šteta isplati trećoj osobi, ovdje ugovaratelju, ne dovodi do promjene u obvezno-pravnom odnosu niti do promjene osobe oštećenika, te je na tužitelja kao osiguratelja moglo prijeći onoliko prava prema odgovornoj osobi koliko ih je u trenutku isplate osigurnine imao sam osiguranik i vlasnik vozila ALD Automotive d.o.o. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudama, poslovni broj Pž-3843/2020-3 od 26. travnja 2021 i Pž- 359/2017 od 1. ožujka 2019.).

16. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je osiguranik tužitelja imao mogućnost odbijanja poreza na dodanu vrijednost kao pretporeza, za njega nisu nastali troškovi koje bi mogao tražiti u okviru naknade štete budući da on ima pravo od od iznosa poreza na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti, odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti. Osim toga, okolnost što je tužitelj u okviru ugovora o kasko osiguranju sa svojim osiguranikom ugovorio isplatu osigurnine s 50% poreza na dodanu vrijednost u konkretnom slučaju ne obvezuje i tuženika na isplatu poreza na dodanu vrijednost jer tuženik navedenu regresnu isplatu vrši po pravilima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno, temeljem ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti kojeg je sklopio sa osobom odgovornom za štetu te prema pravilima obveznog prava, a prema kojima bi bio u obvezi osiguraniku tužitelja isplatiti iznos štete bez poreza na dodanu vrijednost. 17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

18. S obzirom da je tuženik uspio u parnici u cijelosti, odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 2. ZPP-a, prema kojima stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.; dalje: Tarifa).

19. Tuženiku je kao potreban priznat trošak zastupanja po odvjetniku u skladu s Tarifom i to za sastav odgovora na tužbu od 20. ožujka 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), što uvećano za PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 250,00 eura.

20. Međutim, tuženik nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, uvećano za PDV, budući da taj trošak sukladno odredbi članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, ako stranka koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude na isto ne pristupi, može istoga dana preuzeti sadržaj presude s e-Oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata sa sadržajem presude, sve kako bi eventualno u zakonskom roku podnijela žalbu.

21. Na ime troškova parničnog postupka tuženik ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 19. veljače 2025., kao dana donošenja presude, pa do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).

22. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor pa mu stoga ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova parničnog postupka.

23. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točkama II.-IV. izreke presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sudac:

Goran Iskra

Nacrt odluke izradila:

Stella Vujković, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se predaje ovom sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava (članak 106.a stavak 5. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a). Nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit će rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda bez održavanja ročišta (članak 358. stavak 1. ZPP-a).