REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VARAŽDINU
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: K-305/2015-141
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Marini Presečki, predsjednici vijeća kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Perković, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog KM i 2. okrivljenog RM, zbog kaznenog djela iz članka 256. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., i 144/12.; dalje: KZ/11.); kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. u vezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu (dalje: ODO u Varaždinu) broj K-DO-620/2013 od 20. veljače 2015., izmijenjenog činjeničnog i zakonskog opisa te pravne kvalifikacije kao u podnesku ODO-a Varaždin od 14. veljače 2025., nakon održane rasprave 14. veljače 2025., u prisutnosti općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Hrvoja Hrašćanca, 1. i 2. okrivljenika, branitelja 1. okrivljenika EM, odvjetnika u [adresa], branitelja 2. okrivljenika OM, odvjetnika u [adresa] te opunomoćenika oštećenika Dragoslava Zubera, odvjetnika u Varaždinu, dana 19. veljače 2025. izrekao je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I. 1.okrivljeni KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin DM i K rođene R, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, vozač, nezaposlen, bez primanja, razveden, otac dvoje maloljetne djece, bez imovine, neosuđivan i
2.okrivljeni RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i O rođene D, rođen **.**.1961. u [adresa], državljanin RH, s prebivalištem u [adresa]., zaposlen u Heindl transporti u Osterhofen u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od oko 1.700 do 1.800 €, razveden, otac punoljetnog djeteta, vozač, neosuđivan,
k r i v i s u
što su
I-opt. KM i II-opt. RM
1) neutvrđenog dana u lipnju, ali svakako prije 14. lipnja 2011., u Selniku, i to I-opt. KM, kao direktor trgovačkog društva FMG d.o.o. iz Kelemena, u cilju da za isto pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, neistinito predočio LM, direktoru trgovačkog društva Šilec d.o.o., Selnik, da će mu uredno plaćati dizel gorivo koje će preuzimati za potrebe svog trgovačkog društva, iako to nije namjeravao učiniti, pa je tako u razdoblju od 14. lipnja 2011. do 17. svibnja 2012. preuzeo ukupnu količinu goriva u vrijednosti od 1.438.388,27 kuna/190.906,93 EUR[1] , za čije plaćanje je izdao dvije bjanko zadužnice, svaku na iznos od po 500.000,00 kuna ovjerene dana 29. ožujka 2012. po javnom bilježniku iz Ludbrega Kruni Radešiću pod brojem Ov-2039/12 i Ov-2040/12, te dvije bjanko zadužnice, svaku na iznos od po 100.000,00 kuna, koje je tijekom rujna 2011. II-opt. RM, zajednički i dogovorno sa I-opt. KM, u cilju potvrde njegovih neistinitih navoda prema trgovačkom društvu Šilec d.o.o. i održavanja LM u zabludi da će preuzeto gorivo biti plaćeno, potpisao kao vlasnik obrta [obrt] i osobno kao jamac platac, a koje bjanko zadužnice su potvrđene 19. rujna 2011. po javnom bilježniku iz Varaždina Bojani Štimac pod brojem Ov-8834/11 i Ov-8835/11, dok je II-opt. RM s istim ciljem ujedno 19. rujna 2011. u Ludbregu sklopio Ugovor o pristupanju dugu, znajući da na računu trgovačkog društva FMG d.o.o., kao niti na računu obrta [obrt], nema dostatnih novčanih sredstava za plaćanje te da po dospijeću računa neće moći ispuniti preuzete obveze, od čega je podmiren iznos od tek 103.169,05 kuna/13.692,89 EUR[1] , čime su I-opt. KM i II-opt. RM za trgovačko društvo FMG d.o.o., Kelemen, a na štetu trgovačkog društva Šilec d.o.o., Selnik, pribavili nepripadnu imovinsku korist u iznosu 1.325.556,48 kuna/175.931,58 EUR[1] ,
dakle, I-opt. KM u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom prouzročena je znatna šteta, a II-opt. RM s namjerom pomogao da I-opt. KM u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom prouzročena je znatna šteta,
I-opt. KM
2) da je 11. srpnja 2011., u Selniku, u istom svojstvu kao pod t. 1), LM, direktoru trgovačkog društva Šilec d.o.o. iz Selnika, predočio nevjerodostojnu karticu kupaca za trgovačko društvo FMG d.o.o., Kelemen, sa neistinitim podacima da trgovačko društvo Vindija d.d., Varaždin, u to vrijeme duguje njegovom društvu iznos od 1.592.892,54 kune, kako bi dodatno uvjerio LM da će podmiriti iznos preuzetog goriva trgovačkom društvu Šilec d.o.o., Selnik, iako je stvarni dug TD Vindija d.d. prema TD FMG d.o.o. tada iznosio tek 387.458,16 kuna,
dakle, kao odgovorna osoba u poslovnu ispravu unio neistinite podatke, te takvu neistinitu poslovnu ispravu uporabio u poslovanju kao da je istinita,
I-opt. KM
3) da je u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2012., kao direktor trgovačkog društva FMG d.o.o., Kelemen, s ciljem pribavljanja navedenom društvu veće nepripadne materijalne dobiti na štetu proračuna Republike Hrvatske, neosnovano koristio pravo na isplatu pretporeza na računima dobavljača:
- Atticus d.o.o. Mursko Središće u iznosu 250.250,00 kuna
- Darko Bonus d.o.o. Zagreb u iznosu 38.050,00 kuna
- Transporti Šengl d.o.o. Varaždin u iznosu 742.978,19 kuna
- Imer interijeri d.o.o. Varaždin u iznosu 81.430,00 kuna
- Baumax d.o.o. Zagreb u iznosu 206.418,08 kuna
- računi dobavljača za gorivo Šilec d.o.o. Ludbreg, Auto prijevoz i trgovina vlasništvo Babić Darko, Mako trans d.o.o. Vidovec i AP Cikač Hrvoje, Kućan Marof u ukupnom iznosu 29.871,79 kuna,
a da nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za odbitak, čime je postupio suprotno čl. 20. st. 1. i 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pa stoga nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 437.856,18 kuna/58.113,50 EUR[1] , slijedom čega nije obračunao i platio porez na dobit po odbitku u iznosu od 82.178,08 kuna/10.906,90 EUR[1] , čime je na opisani način trgovačkom društvu FMG d.o.o., a na štetu proračuna Republike Hrvatske, pribavio nepripadnu materijalnu dobit u ukupnom iznosu 520.034,20 kuna/69.020,40 EUR[1] ,
dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o dohocima, predmetima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,
II-opt. RM
4) u razdoblju od 19. rujna 2011. do 31. prosinca 2011., u Varaždinu, kao vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], u cilju da se nepripadno materijalno okoristi u većem iznosu, odgovornim osobama u trgovačkom društvu Šilec d.o.o., neistinito predočio da će gorivo koje preuzme na benzinskim postajama u vlasništvu tog trgovačkog društva plaćati u dogovorenim rokovima te u svrhu potvrde svojih navoda izdao dvije bjanko zadužnice, svaku na iznos od 100.000,00 kuna, nakon čega je preuzeo gorivo u vrijednosti od ukupno 250.833,63 kuna/33.291,34 EUR[1] , koje prema unaprijed stvorenoj namjeri nije platio, na koji je način za sebe, a na štetu trgovačkog društva Šilec d.o.o., pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu 250.833,63 kuna/33.291,34 EUR[1] ,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine nešto učini, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist,
čime je 1. okrivljeni KM:
- kaznenim djelom pod t. 1) počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97; kaznenim djelom pod t. 2) kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava - krivotvorenjem službene isprave, opisano i kažnjivo po čl. 312. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 te kaznenim djelom pod t. 3) kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine, opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11;
a 2. okrivljeni RM:
- kaznenim djelom pod t. 1) pomaganjem u počinjenju kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevarom u gospodarskom poslovanju, opisano po čl. 293. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97, uz primjenu čl. 38. KZ/97, kažnjivo po čl. 293. st. 2. KZ/97, te kaznenim djelom pod t. 4) kazneno djelo protiv imovine - prijevarom, opisano po čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. KZ/97, kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97.
II. Zbog toga se 1. okrivljenom KM:
- za kazneno djelo opisano pod točkom 1) optužnice iz članka 293. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE;
- za kazneno djelo opisano pod točkom 2) optužnice iz članka 312. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/97
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI;
- za kazneno djelo opisano pod točkom 3) optužnice iz članka 256. stavak 1. KZ/11
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI;
te se, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11, 1. okrivljeni KM
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA
i na temelju članka 57. KZ/11
i z r i č e
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
tako da se od kazne na koju je 1. okrivljeni KM osuđen izvršava 10 (deset) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ako 1. okrivljeni u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. usvaja se imovinskopravni zahtjev oštećenika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, Porezne uprave te se nalaže 1. okrivljenom KM da oštećeniku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, OIB: naknadi štetu:
- u novčanom iznosu od 437.856,18 kuna/58.113,50 EUR[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 01. siječnja 2013. pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude;
- u novčanom iznosu od 82.178,02 kn/10.906,90 EUR[1] , zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 01. siječnja 2013. pa do isplate, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
IV. Zbog toga se 2. okrivljenom RM:
– za kazneno djelo opisano pod točkom 1) optužnice, temeljem članka 293. stavak 2. KZ/97
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE i 2 (DVA) MJESECA;
- za kazneno djelo opisano pod točkom 4) optužnice, temeljem članka 224. stavak 4. KZ/97
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI;
te se, na temelju članka 60. stavka 1. i 2. KZ/97, 2. okrivljeni RM
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI) MJESECA
te se, na temelju članka 67. KZ/97, prema 2. okrivljenom RM
p r i m j e n j u j e
UVJETNA OSUDA
tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca na koju je 2. okrivljeni RM osuđen neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24; daljnje: ZKP/08) usvaja se imovinskopravni zahtjev oštećenika Šilec d.o.o., [adresa], OIB: 85120767047 te se nalaže 1. okrivljeniku KM i 2.okrivljeniku RM da oštećenom Šilec d.o.o., [adresa], OIB: 85120767047, solidarno naknade štetu u iznosu od 175.931,58 € (stosedamdesetpet tisuća devetstotridesetjedan euro i pedesetosam centi), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. usvaja se imovinskopravni zahtjev oštećenika Šilec d.o.o. te se nalaže 2. okrivljenom RM da oštećenom Šilec d.o.o., [adresa], OIB: 85120767047, naknadi štetu u iznosu od 33.291,34 € (tridesettri tisuće eura dvjestodevedesetjedan cent), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. nalaže se 1. okrivljenom KM i 2.okrivljenom RM platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 € (dvjesto eura) svaki, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 1. okrivljeni KM i 2. okrivljeni RM dužni su solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
IX. Na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 protiv
2. okrivljenog RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina E i O rođene D, rođenog **.**.1961. u [adresa], državljanina RH, s prebivalištem u [adresa]., zaposlenog u Heindl transporti u Osterhofen u Njemačkoj, s mjesečnim primanjima od oko 1.700 do 1.800 €, razvedenog, oca punoljetnog djeteta, vozača, neosuđivanog,
ODBIJA SE OPTUŽBA
da bi
neutvrđenog dana, ali svakako u razdoblju 01. ožujka 2013. do 25. srpnja 2013., u Varaždinu, u nakani da spriječi provedbu ovrhe u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-581/13, koja je pokrenuta zbog naplate potraživanja TD Šilec d.o.o. u ukupnom iznosu od 1.542.791,86 kuna, unatoč tome što imovinom nije smio raspolagati, prodao suvlasnički dio nekretnine čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i motorno vozilo marke Peugeot 350-LH, 2,8 hdi, reg. oznake [registarska oznaka] i time spriječio namirenje potraživanja navedenog trgovačkog društva,
dakle, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika, tijekom ovršnog postupka, otuđio dijelove svoje imovine,
čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – povredom tuđih prava, opisano po članku 241. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 241. stavak 1. KZ/11.
Obrazloženje
1.Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je ovome sudu optužnicu broj: K-DO-620/2013 od 20. veljače 2015. protiv 1. i 2.okrivljenika, zbog kaznenih djela činjenično opisanih u izreci presude, a koja je izmijenjenja u činjeničnom i zakonskom opisu te pravnoj kvalifikaciji kao u podnesku ODO-a [adresa] od 14. veljače 2025.
2. Pozvani da se očutuju o osnovanosti optužbe okrivljenici su izjavili da se ne smatraju krivima za inkriminirana im kaznena djela.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao: otvorene stavke kupaca (14-15), bjanko zadužnice izdane 19. rujna 2011. (listovi 16-19), Ugovor o pristupanju dugu od 19. rujna 2011. (list 20), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. od 25. veljače 2013. (listovi 21-23), Evidenciju o isporučenom gorivu oštećenika Šilec d.o.o. (listovi 24-52), Izvadak iz sudskog registra za TD Kednos d.o.o. (listovi 53-55), kartice kupaca za TD Vindija d.d. izdane od TD FMG d.o.o. (listovi 56-58), očevidnici o danima insolventnosti izdani od FINA-e za TD FMG d.o.o. (listovi 59-62), očevidnik o redoslijedu plaćanja FINA-e (listovi 63-71), dokumentaciju TD Vindija d.d. o stanju duga na dan 31. srpnja 2011. (listovi 72-73), zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru kod poreznog obveznika TD FMG d.o.o. sastavljen po Poreznoj upravi, Područnom uredu Varaždin od 30. rujna 2013. (listovi 74-94), dodatak zapisniku sastavljen po Poreznoj upravi, Područni ured Varaždin od 31. listopada 2013. (listovi 95-96), porezno rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin broj UP/I-471-02/1301/54 od 25. studenog 2013. (listovi 98-105), otvorene stavke kupaca (listovi 118-119), preslika zk. uloška [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] (list 125), dopis FINA-e od 13. ožujka 2014. sa relevantnom dokumentacijom (listovi 140- 150), porezno rješenje i zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin za poreznog obveznika RM (listovi 154-167), kartice kupaca TD Šilec d.o.o. (listovi 174-175), račune i evidenciju o izdanom gorivu od TD Šilec d.o.o. (listovi 177-359), bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 kuna izdane od TD FMG d.o.o. od 29. ožujka 2012. (listovi 372-375), dokumentaciju dostavljena od TD Vindija d.d. (listovi 381-400), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 4. prosinca 1996. (listovi 403-404), dokumentaciju dostavljenu od TD Perko d.o.o. (listovi 461-463), dopis Erste banke od 26. siječnja 2015. o prometu po računu za TD FMG d.o.o. (listovi 464-465), poslovnu dokumentaciju za obrt [obrt] i TD Transporti Štengl d.o.o. (listovi 466-497), podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Varaždina od 26. travnja 2019. te priloženu dokumentaciju (listovi 645-649), podnesak stečajnog upravitelja Ivana Gjurašića od 6. svibnja 2019. na listu 650 spisa, podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 2. srpnja 2019. te priloženu dokumentaciju u kuverti na listu 659, dokumentaciju dostavljenu uz podnesak PU varaždinske od 17. kolovoza 2023. na listovima 827-834 spisa.
3.1. Nadalje, sud je uz suglasnost stranaka pročitao i: nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo TM dipl. oec. od 5. veljače 2015. te je vještak saslušan na raspravi 03. travnja 2019.; nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za ekonomiju, financije i računovodstvo Vlaste Santo Olđa od 13. ožujka 2023. te dopunu nalaza od 25. rujna 2023. te je vještakinja i saslušana na raspravi 04. rujna 2024.
3.2. Sud je u svojstvu svjedoka saslušao: oštećenika LM na raspravi 16. svibnja 2018.; te dopunski na raspravama: 13. lipnja 2019. te **.**.2024. ĐM i CM na raspravi **.**.2018. SM HM, PM, GM, JM, AM i HM na raspravi **.**.2018. UM i VM na raspravi **.**.2019. te MM, BM i NM na raspravi 15. studenog 2024.
3.3. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenike.
3.4. Na raspravi 13. lipnja 2019. odbijen je dokazni prijedlog obrane za pribavom podataka o dokazu točenja goriva po svim računima tijekom inkriminiranog perioda za kupce FMG i obrt [obrt] jer navedeno nije od utjecaja na donošenje odluke.
3.5. Na raspravi 24. listopada 2022. te ponovno, na raspravi 04. rujna 2024., temeljem članka 421. stavak 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažni i odugovlačeći prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita ŽM jer se ispitivanjem navedenog svjedoka ne bi došlo do utvrđivanja odlučnih činjenica obzirom da se ŽM kao osoba koja bi imala veze sa TD FMG d.o.o. pojavljuje nakon inkriminiranog razdoblja pa u tom smislu ne bi mogao imati relevantna saznanja za predmet ovoga postupka.
3.6. Na raspravi 15. studenog 2024., temeljem članka 421. stavak 1. točke 2. i 4. ZKP/08 odbijen je kao nevažni i odugovlačeći prijedlog obrane za dopunom financijsko knjigovodstveog vještačenja jer je vještakinja Vlasta Santo Olđa u pisanom nalazu, a potom i usmenoj dopuni na raspravi detaljno i argumentirano odgovorila na sve zadatke povjerene joj vještačenjem.
4. Prvookrivljeni KM je u svojoj obrani na raspravi 24. listopada 2022. iskazao da neće odgovarati na pitanja optužbe i oštećenika. Dalje je naveo da je on sličnu situaciju sa gospodinom ĆM, ovdje oštećenikom, imao i ranije kada je poslovao kao vlasnik obrta [obrt] sa njegovom firmom Šilec d.o.o. te kada su zbog tog poslovnog odnosa završili na sudu i nakon sudskog postupka ga je gospodin LM odmah pozvao na razgovor da dogovore novu poslovnu suradnju obzirom da je LM tada znao da je on otvorio novu firmu. Gospodin LM je tada očito bio svjestan da će na taj način imati nekakve koristi od takvog poslovanja. Naime, on mu je tada predložio da može dalje nastaviti uzimati gorivo za svoju firmu i da za to neće imati nikakvih mjesečnih limita vezanih uz mjesečnu isporuku goriva, a da bi preko njegove firme zauzvrat mogao i LM i njegovi zaposlenici točiti gorivo za svoje ime, među njima je njegov bratić FM koji je također vozio kamion, najviše uzimao goriva na taj način. Tako je znao uzimati gorivo kod LM odnosno na njegovim benzinskim postajama u većim količinama, a onda potom to gorivo istakati u dvorištu kod FM, čemu bi često bio prisutan i otac od FM koji je također bio suvlasnik firme koju su imali u Ludbregu. Pristao je na takvu suradnju jer je mislio da će se LM držati svog dogovora i da će oni koji su na taj način točili gorivo za Šilecovu firmu, a na njegovo ime, redovito podmirivati svoje obveze. Uzimalo se jako puno goriva, uzimao je FM, te još neki od LM i sve se to vodilo na njegovu firmu kao da je on sam uzimao to gorivo. Na taj način su si znali dizati i puno gotovine iz kase, a znali su pisati račune na kojima bi proizlazilo kao da je točeno gorivo, a ti kamioni za koje bi proizlazilo da su te dane točili gorivo opće nisu bili na tim lokacijama gdje bi se točilo gorivo. On je svoje obveze podmirivao ponekad s kašnjenjem od nekih mjesec dana ovisno o tome kada bi njemu Vindija podmirivala izvršene usluge, Vindija je često znala kasniti, ali je to bilo uobičajeno u njihovom poslovanju. Nakon nekog vremena tražio je od LM da on i njegovi počnu podmirivati svoje obveze pa kako nije s njima uspio ništa dogovoriti prestao je točiti u ime svoje firme na njegovim benzinskim postajama gorivo. Nekakvo dugovanje sigurno postoji prema firmi Šilec d.o.o., međutim sigurno ne u iznosu kako je to navedeno u optužnici, od toga je sigurno milion kuna duga koji se odnosi na ono što su si uzimali FM i još neki ljudi od LM. U više navrata je išao do LM pokušavajući riješiti dio dugovanja, nuđena mu je nekretnina, jedna kuća od GM, a također da se dio duga riješi preko određene robe, ali LM na ništo od toga nije pristao. Sjeća se jedne situacije kada je BM prodavao svoj tegljač, a imao je dug kod LM u iznosu od oko 100.000,00 kn, trebao mu je taj kamion pa su zajedno išli kod LM, htio je na sebe prebaciti dug od BM, a da zauzvrat se kamion prepiše na LM pa bi on imao to dugovanje BM, međutim LM je inzistirao da se kamion prepiše na njega. U odnosu na zadužnice koje postoje u spisu na iznos od 500.000,00 kn ističe da je LM tražio te zadužnice da se on na neki način opravda prema svojim suvlasnicima pa je zato pristao izdati te zadužnice. Ne sjeća se kakva je bila financijska situacija njegovog društva u to vrijeme odnosno da li je bila moguća naplata po tim zadužnicama. U odnosu na točku 2. optužnice naveo je da nije nikad predočio LM predmetnu karticu kupaca za TD FMG Kelemen obzirom da je uvijek njemu Vindija direktno proslijedila kartice kupaca iz kojih je bilo vidljiva visina njihovih potraživanja prema njegovoj firmi, LM je uvijek to mogao vidjeti. Ne sjeća se koliko je bilo dugovanje Vindije prema njegovom društvu u srpnju 2011., ali nikad nije znalo narasti do tako velikog iznosa da bi se radilo o 1.500.000,00 kn, obično je bila praksa da Vindija plaća sa odgodom do nekih 6 mjeseci maksimalno, a mjesečni promet je znao biti do oko 100.000,00 kn.
U odnosu na točku 3. optužnice naveo je da je sva ta roba za dobavljače koji su navedeni isporučena i usluge su izvršene, a sjeća se da su tijekom poreznog nadzora bili osporavani i neki Šilecovi računi.
Vezano uz ugovor o prijenosu poslovnog ugovora koji je 25. veljače 2013. sklopljen sa ŽM, dosizta se ne sjeća da li je u tom periodu društvo FMG bilo u blokadi. Bio je sa ŽM u Javnobilježničko uredu i javni bilježnik im je tom prigodom sve predočio vezano uz poslovanje društva FMG d.o.o. i obveza koje ŽM kao stjecatelj poslovnog udjela preuzima. ŽM je tad prihvatio preuzimanje njegovog društva sa svim pravima i obvezama. Na daljnji upit zašto se uopće odlučio prodati firmu ŽM naveo je da je koliko je njemu poznato on imao nekakav dogovor sa ĆM da bi i dalje uzimao gorivo i nastavio poslovnu suradnju, zna da je ŽM više puta bio kod LM te su se dogovarali čini mu se da mu je ŽM nudio i neke svoje nekretnine. Njegovo trgovačko društvo FMG d.o.o. je imalo u vlasništvu 4 kamiona, ne sjeća se točno, misli da je ŽM nešto te imovine preuzeo, a nešto prodao. Prilikom sklapanja tog ugovora sa ŽM bili su kod javmog bilježnika dosta dugo, sigurno 2 sata dok je bilježnik to sve prezentirao ŽM. U to vrijeme kad je prenosio firmu na ŽM društvo FMG d.o.o. je imalo potraživanja prema vjerovnicima u iznosu od nekih 400 do 500.000,00 kn. U ime svoje firme je tankao gorivo samo na benzinskoj postaji u Ludbregu. U odnosu na svjedoke koje je obrana predložila i koji su bili ispitivani tijekom postupka, a koji su iskazali da nisu dobivali račune za gorivo točeno kod LM naveo je da su mu o tome pričali dečki koji rade na toj benzinskoj postaji, radilo se o tome da bi te osobe platile gorivo koje su točile u gotovini, a za to nisu dobivali račun već bi se izdavao račun na ime okrivljenikove firme, to su i Šilecovi zaposlenici također tako radili i svi su za to znali. Na ta način su plaćali manje za to gorivo odnosno bez PDV-a. Taj kamion je kupio od BM na način da je preuzeo taj njegov dug prema LM od 100.000,00 kn, a ostatak mu je platio.
5. Drugookrivljeni RM je u svojoj obrani na raspravi 24. listopada 2022. iskazao da će svoju obranu iznositi na način da će odgovarati na pitanja svog branitelja, a na druga pitanja neće odgovarati
Na upit branitelja, a vezano uz točku 1. optužnice da li se sjeća kako je došlo do potpisivanja zadužnica te ugovora o pristupanju dugu koji se navode u činjeničnom opisu naveo je da se sjeća da ga je jedne zgode LM kojeg je poznavao od ranije pozvao k sebi u kancelariju i tad mu je rekao da neka samo potpiše te neke zadužnice, da je to neka formalnost. U to vrijeme je bio vlasnik obrta [obrt], a u tom obrtu je bio jedini zaposlenik. Te zgode je tamo bio i njegov sin ŠM ali se tad ništa nisu dogovarali niti ga je on na bilo što nagovarao. Meni tad uopće nije bilo poznato poslovanje Goranove firme FMG d.o.o. kao niti stanje na računu firme odnosno da li je taj račun eventualno blokiran ili ne, međutim sjeća se jedne zgode kada je točio gorivo na benzinskoj postaji u [adresa] kod [adresa] da je LM došao do njega i rekao mu da je njemu toga dosta, da goriva više nema i da je to zadnje što si je natočio govoreći mu da njegov sin ŠM ima neko dugovanje od 150. do 200.000,00 kn. To je naknadno ispričao ŠM koji mu je naveo da sve dobro funkcionira i da njemu ĆM nije ništa govorio. Nakon toga je ponovno potražio ĆM koji mu se te zgode nije htio javiti, vidio je njegov auto, ali mu se nije htio javiti, tad je shvatio da LM nepošteno igra. U to vrijeme kad je potpisivao te zadužnice i ugovor o pristupanju dugu, dakle nije znao za nikakvo dugovanje FMG d.o.o., pa tako niti za to koliko je ukupno goriva točeno za firmu FMG d.o.o. tijekom 2011. i 2012., ništa mu nije predočeno kada je potpisivao zadužnice i ugovor o tome kakav će biti opseg suradnje. Na daljnji upit kako je njegov obrt poslovao tijekom 2011. i 2012. naveo je da je on uredno poslovao sve do poreznog nadzora kada su mu došle dvije žene iz porezne uprave nakon čega su mu s računa uzeli sve novce, tad je imao oko 47.000,00 kn na računu obrta. Sjeća se da su mu djelatnice iz porezne rekle da bi mu uzele više da je imao više, a čini mu se da je to bilo nešto povezano sa ŠM i njegovom firmom, u to je vrijeme imao dogovorene poslove za prijevoz šećerne repe, po ugovoru se prevozila šećerna repa iz Mađarske u Viroviticu, a to taj nadzor Porezne uprave je bio nakon tog potpisivanja dokumentacije kod LM. Misli da su te djelatnice porezne uprave bile poslane od nekoga, konkretno od LM, obzirom da je u to vrijeme njegova supruga bila šefica Porezne uprave, Ispostava Ludbreg, misli da je cilj bio da se njega onemogući da dalje radi. On je također jedne zgode natočio gorivo kod LM i potom kasnije iz svojeg kamiona to isto gorivo pretakao u kamion kod FM, kada je bio prisutan i njegov otac ČM.
U odnosu na točku 4. optužnice naveo je da je u tom periodu ostao bez sredstava za rad pa je tako preostalo nekakvo dugovanje prema Šilec d.o.o., međutim sigurno ne u iznosu kako ga se tereti obzirom da je u to vrijeme možda par puta točio kod ČM jer je tad počeo raditi za šećeranu te je tad gorivo točio i u Mađarskoj i u Virovitici. Te zadužnice za koje ga se tereti da je izdao pod točkom 4. je potpisao te iste zgode kada je potpisivao ugovor o pristupanju dugu. Te zgode nije ništa dogovarao sa ĆM u smislu da bi mu obećavao da će uredno podmirivati neke buduće obveze. Došao je s namjerom da uredno plaća usluge iz poslova koje je već imao dogovorene, ništa nije te zgode sa ĆM razgovarao pa mu niti ništa neistinito predočavao, došao je i potpisao papire koje je on tražio. Također niti s nikim drugim iz njegove firme nije ništa razgovarao. Njegov obrt je završio u stečaju, stečajni postupak je dugo trajao, on više nije poslovao, a kombi koji je bio na ime njegovog obrta je prodan i to prije stečaja. Na daljnji upit, a s obzirom da je prema saznanju branitelja u to vrijeme litra dizela bila oko 9,00 kn iz čega bi proizlazilo da se u odnosu na utuženi iznos radi o nešto manje od 30.000 litara goriva, naveo je da nikako nije moguće da bi on kroz tako kratki period potrošio toliko goriva obzirom da je mjesečno možda trošio nekih 2 – 3.000 litara. Gorivo nije nikad nikome prodavao, koristio ga je samo za svoje potrebe osim tog jednog slučaja kada je iz svog kamiona isporučio gorivo u kamion FM, radilo se o nekih 100-tinjak litara goriva i tom prigodom njemu nije vraćeno.
6. Slijedom iznesene obrane 1. okrivljenika u postupku nije sporno, u odnosu na točku 1) optužnice, da je 1. okrivljeni KM bio direktor društva FMG d.o.o. iz Kelemena ovlašten da to društvo zastupa samostalno i pojedinačno kao i da je bio ovlašteni potpisnik poslovne dokumentacije za to trgovačko društvo.
6.1. Nije bilo sporno niti da je 1. okrivljeni za potrebe svog trgovačkog društva preuzimao dizel gorivo od TD Šilec d.o.o. iz Selnika te da je po toj osnovi ostao stanoviti dug prema oštećeniku.
7. Sporno je da li je 1. okrivljeni namjeravao uredno plaćati oštećeniku isporučeno dizel gorivo ili pak je, s ciljem da trgovačkom društvu FMG d.o.o. pribavi protupravnu imovinsku korist te izdavanjem dviju bjanko zadužnica, svake na iznos od po 500.000 kuna ovjerene po javnom bilježniku Kruni Radešiću iz Ludbrega te dvije bjanko zadužnice, svake na iznos od po 100.000,00 kuna potvrđene 19. rujna 2011. po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa] koje je tijekom rujna 2011. godine 2. okrivljeni RM potpisao kao vlasnik obrta [obrt] i osobno kao jamac platac, doveo direktora oštećenog društva LM u zabludu da će mu uredno plaćati isporučeno gorivo iako to nije namjeravao učiniti te znajući da na računu TD FMG d.o.o. te na računu [obrt] [obrt] nema dostatnih novčanih sredstava za plaćanje te da po dospijeću računa neće moći ispuniti preuzete obveze.
7.1. Nadalje, sporno je, u odnosu na točku 2) optužnice, da li je 1. okrivljeni inkriminirane zgode kao direktor FMG d.o.o. LM kao direktoru trgovačkog društva Šilec d.o.o. predočio nevjerodostojnu karticu kupaca za trgovačko društvo FMG d.o.o. sa neistinitim podacima o ukupnoj visini dugovanju Vindije d.d. [adresa] prema njegovom trgovačkom društvu FMG d.o.o. u to vrijeme, kako bi dodatno uvjerio LM da će podmirivati iznos preuzetog goriva.
7.2. Sporno je i u odnosu na točku 3) optužnice, da li je 1. okrivljeni kao direktor FMG d.o.o. Kelemen u inkriminiranom razdoblju, s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne dobiti društvu, a na štetu proračuna RH, neosnovano koristio pravo na isplatu pretporeza na računima označenih dobavljača, a da nisu bili ispunjeni propisani uvjeti za odbitak pa da stoga ne bi obračunao i platio porez na dodanu vrijednost te porez na dobit u iznosima specificiranim u optužnici.
7.3. Sporno je i kakva je uloga 2. okrivljenika RM u cjelokupnom poslovnom odnosu između TD FMG d.o.o. i Šilec d.o.o. odnosno da li je 2. okrivljenik s namjerom pomogao 1. okrivljeniku da počini kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. Kaznenog zakona na način da bi tijekom rujna 2011. kao vlasnik obrta [obrt] te osobno kao jamac platac potpisao dvije bjanko zadužnice izdane od strane 1. okrivljenika, a ujedno 19. rujna 2011. u Ludbregu sklopio ugovor o pristupanju dugu znajući da na računu TD FMG d.o.o. te na računu obrta [obrt] nema dostatnih novčanih sredstava za plaćanje te da po dospijeću računa neće moći ispuniti preuzete obveze.
7.4. Sporno je, u odnosu na točku 4) optužnice, da li je 2. okrivljeni RM, kao vlasnik obrta [obrt] u inkriminiranom razdoblju namjeravao uredno plaćati oštećeniku isporučeno gorivo ili pak je, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist te izdavanjem dviju bjanko zadužnica, svake na iznos od po 100.000 kuna, doveo odgovorne osobe oštećenog trgovačkog društva Šilec d.o.o. u zabludu da će mu uredno plaćati isporučeno gorivo iako to nije namjeravao učiniti.
8. Prvookrivljenik i drugookrivljenik u potpunosti negiraju da bi počinili djela za koja ih se tereti.
8.1. Međutim, takva njihova obrana je suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka, i to kako materijalnom dokumentacijom u spisu tako i sa iskazima saslušanih svjedoka te nalazima i mišljenjima financijskih vještaka.
9. Svjedok – direktor oštećenika LM je na raspravi 16. svibnja 2018. iskazao suglasno kao na zapisniku od 6. lipnja 2014.
9.1. Svjedok je na zapisniku ODO-a [adresa] od 06. lipnja 2014. iskazao da je on direktor i odgovorna osoba društva u trgovačkom društvu Šilec d.o.o. Trgovačko društvo Šilec d.o.o. i prije nego što je imalo poslovnu suradnju sa RM i njegovim sinom KM poslovno je surađivalo s autoprijevoznikom IM iz [adresa], koji je očuh KM. Radilo se o prodaji goriva tom autoprijevozniku i poslovna suradnja je bila korektna pa su odlučili kada je KM preuzimao posao od svojeg očuha i s njim nastaviti poslovno surađivati. Tada nije bilo ništa sumnjivo niti je išta ličilo na poslovne probleme. KM je počeo od njih uzimati gorivo i to je radio kroz obrt u svojem vlasništvu, misli da se obrt zvao Autoprijevoz Goran Štengl. Nakon što je KM preuzeo poslovanje obrta, započeli su određeni poslovni problemi, misli da je to bila 2010. godina, no nije mogao sa sigurnošću to tvrditi, moguće da je to bilo i nešto ranije. Tijekom te suradnje KM im je predočio da ulazi u poslovni odnos s TD Vindija d.d., da će voziti prehrambene proizvode za tu tvrtku, jer je i njegov očuh imao sličnu suradnju s Vindijom. Pristali su s njim surađivati jer se radilo o prehrambenim proizvodima koji imaju siguran plasman na tržištu i on je od TD Šilec d.o.o. počeo uzimati gorivo za kamione. S obzirom da KM ipak nije redovito podmirivao dugovanja prema TD Šilec d.o.o., dugovanje je naraslo do oko 200.000,00 kn i TD Šilec d.o.o. je odlučilo prekinuti poslovnu suradnju s KM. Dugovanje je bilo utuženo kod Općinskog suda u Varaždinu.
Nakon nekog vremena, a sudski postupak naplate je bio već u tijeku, došao je KM u TD Šilec d.o.o. s ponudom da nastave poslovnu suradnju, ali da on sada ima osnovano novo trgovačko društvo F.M.G. d.o.o. preko kojeg sada posluje i da ima dogovoreni opet poslovni odnos s Vindijom za transport prehrambenih proizvoda, ali odmah na početku je napomenuo da je potrebno ga s naplatom pričekati nekoliko mjeseci s obzirom da Vindija ne plaća odmah već kroz 3-6 mjeseci od obavljenog posla. Ujedno je rekao odnosno ponudio da Vindija direktno plaća TD Šilec d.o.o. preko zadužnica koje je on izdao. Obzirom na raniji dug i njegova obećanja da će zatvoriti novim poslom stara dugovanja pristali su na novu poslovnu suradnju s KM i on je ponovno počeo poslovati s TD Šilec d.o.o. Navodi da se njihov poslovni odnos "razmahao", dakle KM odnosno vozači koji su vozili za TD F.M.G. d.o.o. sve češće su počeli uzimati gorivo na benzinskoj postaji i dugovanje je raslo, a nije se pokrivalo naplatom u dovoljnoj mjeri da bi ostalo u nekakvoj normalnoj razini. Sjeća se da u tom trenutku je jedan od vozača koji je vozio za F.M.G. d.o.o. bio i otac KM, osumnjičeni RM. S obzirom na rast dugovanja, unatoč tome što je TD F.M.G. redovito izdavao zadužnice za preuzeto gorivo, zatražili su od istog poslovnu dokumentaciju kako bi provjerili da li su vozili doista ti kamioni robu za Vindiju, odnosno rade li taj promet koji bi pokrivao te troškove goriva. Iz dokumentacije koju im je tada predočio KM proizlazilo je da se doista radi o stvarnim rutama, odnosno da kamioni realno mogu potrošiti za takvu rutu toliko goriva. Navodi da se je kroz tu poslovnu suradnju s TD F.M.G. d.o.o. zatvorio stari dug oko 200.000,00 kn koji je sezao od ranije, otplaćivao se i djelomično novi dug, međutim potraživanja su rasla sve više i došla su do otprilike oko milijun kuna novog duga. S obzirom na takvu situaciju on je uspio neformalno saznati da dokumentacija, kartice iz kojih je KM predočavao broj i vrstu poslova koje obavlja za Vindiju nisu vjerodostojne i tada je kontaktirao njegovog oca RM i predočio mu je iznos dugovanja i potraživanja koje je u tom trenutku imalo trgovačko društvo F.M.G. To je bilo tijekom 2011. godine.
On je u tu svrhu okupio ŠM i RM na sastanak i zajedno im predočio financijsko stanje odnosno potraživanje TD Šilec d.o.o. prema TD F. RM se tome začudio i razišli su se uz dogovor da se on povratno javi. Nakon nekog kraćeg vremena javio se s prijedlogom da u svrhu ubrzanog rješavanja dugovanja putem obrta u svom vlasništvu naziva [obrt] preuzme poslovanje u cilju vraćanja dugovanja TD Šilec d.o.o. Ujedno je pristao odnosno on je sam ponudio preuzimanje duga kojeg je F.M.G. d.o.o. imao prema TD Šilec d.o.o. Sastavili su u tu svrhu i potpisali ugovor o pristupanju dugu od 19. rujna 2011. koji je potom bio i ovjeren kod javnog bilježnika. U to vrijeme je KM isto tako izdao vlastite zadužnice, odnosno na svoje ime. Međutim nakon toga nije došlo do podmirivanja dugovanja. Iz računa koji su izdavani Europrijevozu Štengl proizlazi da je u vremenskom periodu 2011. i 2012., a za što i tereti RM u ovom postupku, redovito izdavano gorivo i na taj obrt a i za TD F.M.G. d.o.o. jer su oni poslovno surađivali, a kada je trebalo doći do prve naplate, vezano uz transport šećerne repe kojeg je RM isticao kao izvor prihoda za zatvaranje dugovanja nije došlo do naplate.
RM niti jednom riječi nije spominjao bilo kakve poslovne probleme zbog čega bi bilo problema u naplati duga kojem je pristupio, a koji je bio prvotno od TD F.M.G. d.o.o., a niti za naplatu novih potraživanja koje je TD Šilec d.o.o. imalo prema istom svakodnevno.
Kada ga se pitalo o načinu na koji je evidentirano koliko goriva i kada je prodano RM ili pak TD F.M.G. d.o.o. odgovorio je da je uvriježena poslovna praksa da se vrši evidencija izdanog goriva otprilike u periodu 15 dana nakon čega se izdaje račun za to gorivo prema evidenciji, a priložili su tablice za svaki račun koji je izdan. Pojasnio je da na navedenoj tablici kratica "FA" označava fakturu uz koju je napisan broj računa odnosno fakture te se vidi i vremenski kontinuitet kada je gorivo i u kojoj količini i iznosu izdano i tko je podigao to gorivo. Naveo je da prema ugovoru o pristupanju duga od 19. rujna 2011. nije ništa naplaćeno, a niti dugovanja RM nakon potpisivanja tog ugovora, odnosno ulaska u poslovnu suradnju "da bi spasio sina". Dakle, nije platio niti njegov niti svoj dug. Što se tiče KM navodi da može napamet reći, dakle bez uvida u konkretnu dokumentaciju da je za njega bilo naplate za ukupno možda oko 700.000,00 kn i to je bilo na početku poslovnog odnosa. Još toliki novčani iznos ostao je nenaplaćen od Vindije po izdanim zadužnicama. Njegova pretpostavka je da je Vindija njemu platila, međutim nije imao o tome konkretnih saznanja, samo pretpostavku.
Nakon što je TD Šilec d.o.o. prestao isporučivati gorivo RM, on se prestao javljati, postao je nedostupan, nije se odazivao na bilo kakav poziv ili sastanak, iako je bilo takvih inicijativa s naše strane. Navodi da se KM javljao na pozive, međutim i on je to prestao činiti, dakle dugovanje je ostalo nepodmireno.
Što se tiče kaznenog djela koje proizlazi iz nemogućnosti naplate u ovrsi, odnosno načinu na koji je RM spriječio ovršnu naplatu, svjedok navodi da tijekom ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu su oni kao ovrhovoditelji pokrenuli ovrhu na nekretnini i pokretnini u njegovom vlasništvu. Radilo se o vinogradu i klijeti te teretnom automobilu Peugeot koji je detaljnije opisan u ovršnom predmetu broj Ovr-581/13 Općinskog suda u Varaždinu, međutim kroz vrlo kratko vrijeme kako bi izbjegao podmirenje tražbine RM je suvlasnički dio na nekretnini prenio na ĐM, dok je navedeno teretno vozilo prodao OPG Golenja Josip. Nije se mogao izjasniti o točnim datumima, međutim to je vidljivo iz dokumentacije u spisu te eventualno dokumentacije o prijenosu vozila koje ima MUP.
9.2. Na raspravi 16. svibnja 2018. je još dodao da ga je prije dva do tri tjedana zvao okrivljeni KM da li može riješiti dugovanje, na što mu je rekao da može ako mu donese novac, a na to mu je ŠM odgovorio da će to riješiti, ali da ne može odmah. Njemu je već dosta obećanja i smatra da su okrivljenici bilo što namjeravali platiti da bi već platili. Ima saznanja da je okrivljeni KM u međuvremenu napravio novu kuću, dok ništa od dugovanja nije podmirio te smatra da je očito da se radi o prijevarama. Poslovna suradnja je trajala gotovo godinu dana bez obzira što se računi nisu plaćali cjelovito već djelomično, a to iz razloga što je znao da Vindija za koju je voženo plaća sa zakašnjenjem čak i do godinu dana, pa je smatrao da će se to podmiriti. Tražio je od Vindije da mu dostave dokumentaciju vezanu za okrivljenike, no nisu mu željeli dostaviti. Nema saznanja kolika je vrijednost klijeti ZM koju je on nakon pokretanja ovrhe prenio na drugu osobu. Od nekog je čuo da je RM prenio na svoju sestru. Navodi i da je jedne prilike do njega došao tast od KU prezimena RU, ne sjeća se imena, koji je sada pokojni koji mu je te prilike rekao da KM gorivo koje uzima od njegovog društva prodaje i to za 30-40% za nižu cijenu od stvarne te da nije potrošeno, a što isto govori da se radi o prijevari. Što se tiče goriva koje je uzimao RM od rujna do prosinca 2011. a koje nije plaćeno u iznosu od preko 260.000,00 kn navodi da mu je DM obećao platiti to kad obavi posao sa šećernom repom, misli da je vozio za Viro Virovitica, i to je trebalo biti plaćeno za mjesec dana, odnosno po završetku kampanje šećerne repe i ispostavi fakture. Provjeravao je preko interneta te je utvrdio da je nakon inkriminiranih razdoblja okrivljeni KM imao više firmi te su za sve te firme nastala milijunska dugovanja prema državi, što predočuje i predaje na spis. Nije siguran, ali čini mu se da mu je pokojni tast KU rekao da je RM vlasnik vinograda za koji su pokrenuli ovrhu. Isto tako navodi da kad je gospodinu RU pokazivao karticu koju mu je predao KM, a radi se o potraživanju odnosno dugovanjima prema firmi KU, da mu je tada gos. RU rekao da su to izmišljena potraživanje jer da nije moguće da njegova kćer EU, KU duguje bilo kakve novce. Na tom popisu dužnika je i ĐM, pa je moguće to nešto krivo povezao da se radi o sestri ZM, a predaje na spis popis navodnih dugovanja. To mu je 1. okrivljeni KM ponudio predlažući prebijanje pretporeza. Jedan iz razloga što je vjerovao da će KM izvršiti plaćanja je bio taj što je imao presudu iz koje proizlazi da je u to vrijeme bio pod uvjetnom osudom pa je vjerovao da ga neće prevariti radi toga. Kad je pokretao postupak ovrhe na nekretnini i autu ZM prema službenim podacima i vinograd i auto su stajali na njega i nije bilo tereta no tijekom postupka ovrhe je on prodao ili prenio na druge osobe. Ne može se izjasniti koje godine je kod njega bio gospodin RU, no svakako je bilo nakon što je utvrdio da se radilo o prijevari i kad s KU više nije mogao stupiti u kontakt. U to vrijeme gospodin RU je bio u lošim odnosima sa KU. Osim ŠM i ZM i njihovih firmi, postoje i druge firme koje su dužne prema njegovom trgovačkom društvu pa i veće iznose od predmetnih iznosa. Mnogi dužnici mu podmiruju dugovanja, a s nekim drugim dužnicima je po sudovima. On je uvijek spreman na dogovor i da mu se podmiri dug, jer njemu nije interes da okrivljenici budu u zatvoru već da mu se podmiri dug.
9.3. Na raspravi 13. lipnja 2019. svjedok je još iskazao da nikad na svojoj benzinskoj pumpi nije prodavao gorivo na crno, niti je to mogao tko od njegovih djelatnika s obzirom da je takav način rada nemoguć. Ima licencu i gorivo kupuje od licenciranih firmi. Učestalo se vrše različite kontrole stanja goriva i baždarenja, tako da je nemoguće prodavati na benzinskoj pumpi gorivo na crno. Njemu imena SM, PM, OU, UM i VM ne znače ništa niti ih poznaje. GM zna i točno je da je on jedne prilike došao kod njega kad mu je KM donio 30.000 ili 35.000,00 kn što mu je htio dati na ruke za dug, na što mu je rekao da ne može primiti na ruke, da neka uplati na račun, nakon čega mu KM nije platio na račun, niti je on taj novac uzeo. Točno je da je GM dolazio kod njega da bi se dio duga zatvorio kompenzacijom s nekim antifrizom i da su mu nuđena neka zemljišta na moru i vikendice za dug. Rekao je da pristaje na sve, kako bi se dug namirio, no do nikakve realizacije nije došlo, iako bi on pristao na bilo koji način. U međuvremenu od prošlog njegovog iskaza nije bio u kontaktu s okrivljenicima niti mu je što namireno na ime duga. Mora napomenuti da tijekom 2011. i 2012. on nije bio vlasnik benzinske pumpe već je bio direktor i odgovorna osoba, a prije 2 godine je naslijedio vlasništvo u četvrtini dijela. Njemu je KM predočio dokumentaciju da on ima potraživanja prema firmi Vindija od preko milion kuna, ne sjeća se točno iznosa, jer je kasnije utvrđeno da se radilo o lažiranoj dokumentaciji, budući se nije radilo niti o polovici stvarnih potraživanja u to vrijeme. Ni potraživanja koja je stvarno imao KM odnosno firma FMG prema firmi Vindija nije uspio naplatiti, osim u nekom dijelu. Ne zna točno koji iznos je naplaćen, trebalo bi isto biti vidljivo iz kartica koje su priložene u spisu. Od punomoćnika je upoznat s iskazima koje su svjedoci davali na sudu, da su uzimali gorivo na crno od njega. Nije logično da bi on davao ljudima koje ne poznaje sporadično gorivo na crno, a da to ne bi davao KU koji je bio puno veći kupac goriva nego oni. Od KU nije tražio da mu ovjeri karticu duga njegove firme prema firmi Vindija jer to nije bila ni praksa da se ovjerava, niti je ranije čuo da bi netko to krivotvorio. Na upit kako to da u spisu postoje ovjerene otvorene stavke kupaca s njegove strane, naveo je da je on to uvijek ovjeravao, dok nije bilo uobičajeno da se ovjeravalo kartice koje se predaju od firme firmi jer se radilo o obavijesnim dokumentima. Na daljnji upit kako objašnjava zašto Porezna uprava nije priznala 5 računa te da li ga je vezano za to kontaktirala Porezna uprava, a radi se o 5 računa vidljivih na str. 14 zapisnika na listu 87 spisa, naveo je da ga Porezna radi toga nije kontaktirala, a pretpostavlja da se radilo o tome jer nije bio priložen original račun iz "pargon" bloka iz kompjutera. To bi trebao šofer koji tanka gorivo priložiti uz račun gazdi, jer na taj način gazda kontrolira šofere. Ponekad Porezna ukoliko ne pronađe taj dokument ne prizna pretporez, pa pretpostavlja da se o tome radilo. Na upit zbog čega se neka dokumentacija odnosi na firmu Mako-Trans uz FMG kao npr. na listovima 34, 38 spisa, naveo je da ga je KM zamolio jer da je on dužan nešto firmi Mako-Trans, pa da L natoči gorivo, a da on naznačim da je ŠM stvari dužnik za to gorivo, što mu je odobrio. Benzinska pumpa prilaže svakom računu, i kad se radi o odgodi plaćanja, potpisanu kronologiju točenja goriva s potpisima osoba koje su preuzele gorivo. Kad je GM bio s KU nuđena mu je neka vikendica u vlasništvo. Nikakav kamion njemu nije nuđen. GM mu je donio neke uzroke robe koje bi on mogao prodavati, no nikad mu nije donio robu, niti je kad došao po te uzroke koje mu je dao, misli da se radi o jednom kartonu te robe. Misli da se radilo o antifrizu ili nečem sličnom. Misli da je jednom prilikom sa ŠM kompenzirao neke četiri gume, osim čega mu nikakve gume nisu nuđene. Na upit da li mu je KM pomogao da naplati dug od prijevoznika Lohajner Martina, naveo je da nije. Naprotiv, BM je bio dužan njemu 40.000,00 kn kad je prekinuo s obrtom i otišao u mirovinu, te mu je za taj dug prema njemu nudio kamion. On taj kamion nije želio jer mu nije trebao. Za to je nekako saznao KM koji je došao sa svojim ocem ZM te su mu rekli da počinje kampanja šećerne repe, pa da bi onda oni uzeli od DU ako njemu ne treba, pa bi mu na taj način vratili dug s većim obimom poslovanja. Zbog toga je uzeo kamion od DU te ga je fakturirao ne sjeća se da li ŠM ili ZM. Njemu ta faktura nikad nije bila plaćena, misli da se radilo o iznosu od oko 40.000,00 kn. I taj iznos je u sklopu cjelokupnog duga, ali ne zna da li prema firmi FMG ili obrtu 2. okrivljenika.
9.4. Dopunski saslušan na raspravi 04. rujna 2024. svjedok oštećenik je iskazao, a kada mu se predočava tablica s podacima o vlasništvu vozila prema registracijama, a koja su koristila gorivo, pa da li mu je poznato tko je u navedenom vremenskom razdoblju koristio ta teretna vozil, da mu je to poznato. Tako zna da je RU, tast od 1.okr. pa je 1.okr. KM se često njegovim vozilom koristio kada bi punio gorivo. Za Trgo-auto-trans d.o.o. mu je BM koji je vlasnik tog TD rekao da je on imao u vlasništvu dva teretna vozila marke "Man" te mu je on prodao jedno vozilo putem kompenzacije, međutim nije to vozilo prenosio na sebe, a to isto teretno vozilo je nakon par dana prodao 1.okr. KM tako da je 1.okr. također koristio i to teretno vozilo, o čemu predaje na uvid i račun od 15.12.2011. Također mu je poznato da je BM imao još jedan teretni automobil koji je prodao direktno 1.okr. ali također 1.okr. nije prenio vlasništvo teretnog automobila na sebe. Osoba imenom LU mu je nije poznata ali pretpostavlja da je on bio kolega od 1.okr. i da je također točio gorivo za 1.okrivljenog. Što se tiče Croatia-trade d.o.o. poznato mu je da je NM koji je vlasnik navedenog TD imao u vlasništvu teretno vozilo [registarska oznaka] kojeg je iznajmljivao 1.okr. jer mu je to sam rekao, a također mu je rekao da mu je 1.okr. ostao dužan znatni novčani iznos. Na daljnji upit da li mu je poznato da bi druge osobe primjerice njegovi zaposlenici ili on sam potpisivao naveo je da to nije kao niti zaposlenici. U 90% je Goranov potpis prilikom preuzimanja goriva osim ako bi došao sam šofer odnosno Goranov zaposlenik.
Na upit da li je razgovarao s KM vezano uz način na koji bi se preuzimalo gorivo naveo je da je u 90% situacija sam ŠM bio prilikom preuzimanja goriva ili pak njegov otac. Nisu mu poznate osobe prezimena D, T, Đ. Radi se o prezimenima iz tog kraja, iz Ludbrega, odnosno [adresa]. Na upit da još malo pojasni načine preuzimanja goriva od strane 1. okrivljenog, naveo je da su bila tri načina, nešto se točilo direktno na benzinskoj pumpi, drugi način je bila dostava auto cisternom na kućnu adresu 1. okrivljenog, a treći način da bi on s osobnim automobilom dolazio te bi se gorivo točilo u rezervoar (plastična cisterna ili metalna bačva) koji je obično bio na prikolici. Nije bilo nikad situacije da bi okrivljenici prigovarali da se gorivo za koje bi bila izdana faktura odnosilo na njih, fakture su bile izdavane svakih 15 dana i nikad nije bilo prigovora.
9.5. Iskaz navedenog svjedoka sud je u cijelosti prihvatio ocjenjujući ga neposredno uvjerljivim i logičnim te u skladu sa dokazima provedenim tijekom postupka, prvenstveno sa opsežnom materijalnom dokumentacijom te nalazom i mišljenjem provedenih financijsko-knjigovodstvenih vještačenja.
9.6. Valja ovdje ukazati i kako je svjedok i tijekom višestrukih dopunskih iskazivanja iskazivao dosljedno i u bitnome identično te nije ni u jednom dijelu odstupao od svojih ranijih iskaza, sve unatoč činjenici i znatnog proteka vremena (više od 10 godina nakon inkriminiranih događaja). Također, svjedok je iskazivao detaljno i okolnosno, u svim bitnim detaljima i argumentirano te je sigurno, uvjerljivo i argumentirano odgovarao na sva pitanja stranaka i tijekom svih dopunskih iskaza.
9.7. Sud nije našao nikakvog razumnog razloga niti motiva (niti je to sudu u tom smislu prezentirano od strane obrane prvo - ili drugo - okrivljenika) zašto bi svjedok neosnovano teretio okrivljenike i time sebe izvrgavao eventualnom kaznenom progonu, tim više i s obzirom na znatni protek vremena od inkriminiranih događaja unatoč čemu je svjedok i dalje ostao kod svih svojih navoda iz ranijih iskaza.
9.8. Valja ovdje istaknuti i kako je svjedok logično objasnio razloga trajanja poslovne suradnje sa okrivljenicima od gotovo godinu dana navodeći da su se ispočetka računi ipak plaćali barem djelomično te što je znao da Vindija d.d., za koju su kamioni prvookrivljenog prevozili prehrambene proizvode koji imaju siguran plasman na tržištu, plaća sa zakašnjenjem čak i do godinu dana, a također jer mu je poznato da je u to vrijeme KM bio pod uvjetnom osudom pa je stoga vjerovao da ga neće prevariti.
9.9. Također je logično objasnio (jer mu je KM predočio da ima novoosnovano TD FMG d.o.o. preko kojeg će također poslovati s Vindijom d.d. i tako mu nadoknaditi raniji dug te jer im je KM predočio dokumentaciju da se radi o stvarnim rutama i da kamioni mogu potrošiti toliko goriva za te rute) zašto je odlučio nastaviti poslovnu suradnju sa prvovokrivljenikom nakon prvotnog prekida kada mu je dug narastao preko 200.000,00 kuna. Konačno, kada se i 2. okrivljeni RM putem svog obrta [obrt] uključio u poslovni odnos sa svojom ponudom za početak rješavanja dugovanja FMG d.o.o. prema Šilec d.o.o. (potpisivanjem dviju izdanih bjanko zadužnica te sklapanjem ugovora o pristupanju duga) svjedok je i dalje imao razumnog razloga vjerovati da će se to dugovanje početi naplaćivati.
9.10. Stoga je sud iz svih navedenih razloga iskaz svjedoka LM prihvatio u cijelosti kao vjerodostojan.
9.11. Dakle, prema iskazu svjedoka LM utvrđeno je kako je 1. okrivljeni doista neistinito predočavao istome da će mu uredno plaćati dizel gorivo koje je u inkriminiranom razdoblju (opisanom pod točkom 1) optužnice) preuzimao od trgovačkog društva Šilec d.o.o. obzirom da je već od početka njihove poslovne suradnje došlo do problema odnosno do nagomilavanja duga unatoč svim izdanim sredstvima osiguranja, odnosno bjanko zadužnicama do naplate dugovanja nije dolazilo, obzirom da u vrijeme dospijeća nije moglo doći do naplate po zadužnicama zbog nedostatka novčanih sredstava na računu društva FMG d.o.o. Također, da mu je 1. okrivljeni predočio karticu kupca za Vindiju D.D. sa neistinitim podacima o dugovanju Vindije prema FMG d.o.o.
9.12. Također, iz iskaza svjedoka proizlazi kako mu se 2. okrivljeni RM sam ponudio da u svrhu bržeg rješavanja dugovanja FMG d.o.o. prema Šilec d.o.o. putem svog obrta [obrt] preuzme poslovanje, odnosno preuzme dug zbog čega je i s njim sklopio ugovor o pristupanjuu dugu od 19. rujna 2011.nakon čega je izdavano gorivo i za FMG d.o.o. i za obrt 2. okrivljenika u koju svrhu je i 2. okrivljenik izdao 2 bjanko zadužnice, ali nije došlo niti do prve naplate dugovanja unatoč transportu šećerne repe kojeg je 2. okrivljeni isticao kao izvore prihoda za zatvaranje dugovanja.
10. Svjedokinja ĐM je na raspravi 21. rujna 2018. iskazala suglasno kao na zapisniku od 8. srpnja 2014. s time da je nadodala da je predmetni vinograd koji je kupila koštao oko 5000 njemačkih maraka, da je od RM DM posudila polovicu tog iznosa. Predmetni vinograd vrijedi danas od 2000 do 3000 eura. Na pitanje branitelja II okr. zbog čega nije upisana hipoteka na predmetni vinograd u vezi posudbe novaca, navela je da nema pravnog znanja i da nije znala da se to tako može. Na pitanje da li može pojasniti u kakvim je financijskim problemima bio RM, navela je da ona o tome nema saznanja i nema saznanja da bi se vodio kakav sudski postupak.
10.1. Svjedokinja je na zapisniku ODO-a [adresa] od 08. srpnja 2014. iskazala da poznaje RM iz [adresa], da je on neko vrijeme čak bio i podstanar. Bili su u prijateljskim odnosima. Ona je prema sjećanju 1996. godine kupovala vinograd u Varaždin Bregu, kčbr. [katastarska čestica] i tada nije imala dovoljno novaca da sama isfinancira kupnju te nekretnine, pa je dio pozajmila od Zlatna Štengla. On je u svrhu osiguranja potraživanja iznosa zajma od nje inzistirao da se upiše kao suvlasnik te nekretnine i ona je na to pristala. U naredne dvije godine ona mu je u cijelosti vratila pozajmljeni iznos i onda ga je zapravo cijelo vrijeme podsjećala i tražila da se izvrši prijenos prava vlasništva na njezino ime jer više nije bilo razloga da nekretnina bude u jednoj polovici njegova. Ona je tu nekretninu uživala od samog početka kako ju je kupila. Na posebno pitanje kako to da je proteklo toliko puno vremena od trenutka kada je ona vratila posljednju ratu zajma RM, pa do trenutka kada je do 1. ožujka 2013. suvlasnički dio prenijet na nju, svjedokinja je iskazala da ne može na to odgovoriti konkretno, ona ga je podsjećala i tražila to od njega, međutim on je odugovlačio. Na posebno pitanje navodi da ne zna odgovoriti zašto je vlasništvo na nju prenijeto kupoprodajnim ugovorom, dakle naplatnim pravnim poslom, a ne nekim drugim oblikom prijenosa prava vlasništva, poput ugovora o darovanju. Isto tako je odgovorila da nije znala da RM u vrijeme prijenosa suvlasničkog dijela nekretnine ima nekih financijskih problema. Prema njezinim saznanjima u vrijeme kada je pravo vlasništva prenijeto na njezino ime, RM je živio u [adresa]. Nitko osim njih dvoje nije znao za njihov dogovor oko kupnje vinograda, prijenosa prava vlasništva prvo na njegovo, a zatim na njezino ime, i osiguravanja zajma tom nekretninom. Nije se mogla izjasniti da li je ona ili RM platio porez na promet nekretnina prilikom prijenosa prava vlasništva na nekretnini u Varaždin Bregu.
10.2. Iskaz navedene svjedokinje sud nije posebno cijenio obzirom da je ista iskazivala o činjenicama vezanim za kazneno djelo za koje se 2. okrivljenik teretio pod točkom 5) prvotne, neizmijenjene optužbe, a u odnosu na koju točku je odbijena optužba.
11. Svjedok CM je na raspravi 21. rujna 2018. iskazao, nakon što mu je predočen ugovor o prijenosu poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. koji se nalazi na listovima 21-23 spisa, da se on konkretnog slučaja ne sjeća, no isti je sastavljao jer se radi o javnobilježničkom aktu, koji ugovor je bio strankama pročitan i bile su upoznate sa sadržajem ugovora, a radilo se o njihovom sporazumu koliko vidi iz ugovora. Iz toč. 5. ugovora je vidljivo da je stjecatelj poslovnog udjela bio upoznat sa knjigovodstvenim stanjem društva, što znači da su sigurno razgovarali o stanju društvu, te zaključuje da je stjecatelj bio sa svime upoznat, radi čega je to stavljeno u ugovor. Ne sjeća se konkretnog ugovora, tako da se ne sjeća sastavljanja ugovora. Isto tako ne sjeća se tko je platio troškove javnog bilježnika za predmetni ugovor.
11.1. Iskaz navedenog svjedoka sud je cijenio u okvirima njegovih saznanja obzirom da o samim predmetima inkriminacije nema konkretnih saznanja. Isti je samo, kao javni bilježnik, sudjelovao u sastavljanju ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. od 25.02.2013. godine sklopljenog između KM kao prenositelja poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. i ŽM kao stjecatelja poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o., a što se odnosi na razdoblje nakon inkriminiranog.
12. Svjedok HM je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da ostaje u cijelosti kod svog iskaza kao na zapisniku od 8. srpnja 2014. time da je dodao da je prije nego je predmetni auto prenio na sebe stajao na leasing odnosno bio je vlasnik leasinga RBA banke dok je korisnik leasinga bio RM.
12.1. Svjedok je na zapisniku ODO-a [adresa] od 08. srpnja 2014. iskazao da je tijekom 2010. njemu odgovorna osoba u TD Auto Toni d.o.o. Ludbreg, ne zna točno kako se zvao, ponudio automobil marke Peugeot 350 LH 2,8 HDI, proizveden 2006. godine da, ako je zainteresiran kupiti to vozilo. On je pristao kupiti automobil, međutim bio je upoznat da raniji korisnik leasinga RM mora u međuvremenu zatvoriti neka potraživanja prema leasingu kako bi on automobil mogao prenijeti na njegovo ime. On je kupio neregistrirano vozilo jer je odnos s leasingom još uvijek bio neuređen i TD Auto Toni d.o.o. mu je ispostavilo račun koji je i platio. Tek kasnije je on uspio automobil registrirati na svoje ime. Jednom prilikom dok je točio gorivo na benzinskoj postaji [adresa] njega je vlasnik benzinske postaje pozvao i predočio mu da je taj automobil dio predmeta koji je obuhvaćen ovršnim postupkom ovrhovoditelja TD Šilec d.o.o. protiv ovršenika RM. Nakon toga on je u tom ovršnom postupku tijekom 2013. godine podnio tužbu protiv LM i RM zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom i uspio je u konačnici s time, pa se automobil sada nalazi upisan kao njegovo vlasništvo.
On je u nekoliko navrata komunicirao sa RM, ali se je to svodilo na osnovnu komunikaciju jer je prilikom registracije i prijenosa vozila bio potreban i on pristupiti kao raniji korisnik leasinga nad tim vozilom, dati svoju osobnu iskaznicu, a nekih drugih saznanja o njegovim dugovanjima on nema. Na posebno pitanje je odgovorio da je on tek prije 3-4 tjedna uspio automobil prenijeti na njegovo ime. Do toga je bio registriran na ime RM, a sada registracija vozila glasi [registarska oznaka].
12.2. Svjedok nema konkretnih saznanja o predmetima inkriminacije pa ni o dugovima okrivljenika prema oštećenom trg.društvu, već je isti iskazivao o činjenicama vezanim za kazneno djelo za koje se 2. okrivljenik teretio pod točkom 5) prvotne, neizmijenjene optužbe, a u odnosu na koju točku je odbijena optužba.
13. Svjedok SM je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da je on tijekom 2011. i dijelom u 2012. kad je imao kombi vozilo u nekoliko navrata tankao gorivo na benzinskoj pumpi Šilec u Ludbregu i to u gotovini ispod tržišne cijene. Njemu je da se tako može točiti gorivo na toj benzinskoj rekao PM. On bi prije točenja goriva pitao prodavače da li to tako funkcionira i da li se može tako točiti gorivo, na što su mu rekli da može. Na koji način su prodavači pravdali to gorivo i što su oni pisali za to on to nije znao. Radilo se o gorivu koje je točio po cijeni duplo jeftinijoj od tržišne vrijednosti. On je točio nekad 500 l, a nekad 1000 l nafte. On je možda tako jedan put mjesečno točio, osim što je u rezervoar točio on je točio i u bačve. Na taj način je on moguće natočio na toj benzinskoj oko 10.000 litara. Njemu su prodavači kad ih je pitao kako se to može tako prodavati rekli da neka se ne brine, da se to piše na jednu firmu, te je vidio na otpremnicama ime firme F.M.G. On je novac za gorivo davao prodavačima koji su radili na benzinskoj, a u par navrata je novac davao i osobi u kancelariji za koju su mu prodavači rekli da je gazda. On nije morao ništa potpisivati niti je dobivao neke papire. On nigdje drugdje na sličan način nije kupovao gorivo. Na taj način više se nije moglo kupovati od 2012. kada mu je netko od prodavača ili taj gazda rekao da to više tako ne funkcionira. On u to vrijeme nije imao obrt ni firmu već je gorivo kupovao za sebe. On inače osim kombija ima i traktor jer se bavi poljoprivredom te je gorivo koristio i u te svrhe. On je KM upoznao 2012. ili 2013. kad je isti vozio jedno vrijeme za PM Alena i tada je od njega saznao da firmu F. RM ne poznaje. Kombi vozilo koje je imao u to vrijeme bio je Volkswagen T4 kojeg više nema 4-5 godina jer je isti rashodovan i nije bio za uporabu. Registrarske oznake se ne sjeća.
14. Svjedok PM je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da je tijekom 2011. i 2012. radio građevinu u okolici Ludbrega te je kroz godinu dana u više navrata na benzinskoj pumpi Šilec u Ludbregu točio gorivo u većim količinama, koje gorivo se plaćalo za keš i bilo je jeftinije, a inače ne bi bilo i to misli za vrijednost PDV-a. On se ne sjeća da se na toj benzinskoj može tako plaćati, no više ljudi je na taj način tako kupovalo gorivo. On je tamo tankao svoje kombi vozilo, a imao je ponekad i cisternu od 1.000 l gdje je tankao gorivo koje bi kupio tamo na taj način. On se nije mogao izjasniti koliko je na taj način na toj benzinskoj kupio goriva. Da se tako može kupovati na toj benzinskoj on je rekao SM s obzirom da su skupa radili na građevini. On je vidio dok sam plaćao u gotovini da su prodavači to što bi im ja platio u gotovini pisali u neku bilježnicu te je vidio da zapisuju firmu F.M.G. što je povezao s firmom od RM koji su vršili prijevoz za njega. Nakon gine dana što je na taj način kupovao gorivo on više nije radio na području Ludbrega pa je prestao dolaziti na tu benzinsku. On prije nego bi natočio gorivo je uvijek pitao osobe koje su radile na benzinskoj da li se može kupovati gorivo za keš bi mu oni rekli da se može. On se ne sjeća koliko je tijekom 2011. i 2012. iznosio PDV. On ne zna ime nijednog prodavača koji je radio u vrijeme dok je on tamo uzimao gorivo, a ne zna ni kako se zove vlasnik. On je sa Štenglima surađivao oko godinu dana vezano za prijevoze i to negdje dok je radio na području [adresa] i [adresa].
15. Svjedok TU je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da je on tijekom 2011. i možda 2012. u nekoliko navrata, možda 4 ili 5 puta kupovao gorivo na benzinskoj Šilec u Ludbregu za gotovinu ispod cijene. Da se tamo može tako kupovati čuo je na jednoj fešti dok je bio u Ludbregu pa je išao pitati na tu benzinsku. Tamo je razgovarao sa osobom imena ĆM u njegovoj kancelariji, kojeg je pitao da li se može jeftinije kupovati gorivo kod njih na što mi je rekao da se može sa rabatom i bez PDV-a za gotovinu. On je u 4 ili 5 navrata došao sa osobnim vozilom i karnistrima, te je svaki puta natočio 500 ili 600 l goriva i to je platio tom ĆM u njegovoj kancelariji, nakon čega mu je rekao da to više tako ne funkcionira pa više nije dolazio. Jednom prilikom je vidio u kancelariji tog ĆM papire s imenom firme, misli da se zvala F.M.G. formata A4 što ga je asociralo da se radi o firmi KM kojeg je upoznao ranije jer mu je isto vozio ranije automobil karamboliran iz [adresa] za Bjelovar obzirom se on bavi prodajom guma. Još je tom prilikom pitao ĆM da li poznaje KM na što mu je ovaj rekao da ga poznaje i da nešto poslovno surađuju. Dok bi on platio ĆM za gorivo on je to upisivao u neki blok koji je imao kod sebe, a što je pisalo u tom bloku ja nisam vidio. Nakon što su svjedoku predočene stranice 24 do 55 spisa, svjedok je odgovorio da je takve papire vidio na stolu kod ĆM, zna da se radilo o tablicama. Koliko bi bio rabat u to vrijeme on se nije sjećao, sjećao se da je plaćao samo 6 kn za gorivo. Čini mu se da se radilo od 3 kn po litri od tržišne cijene.
16. Svjedok UM je na raspravi 03. travnja 2019. iskazao da je prije nekih 7 ili 8 godina bio u poslovnom odnosu sa firmom Goran Štengl vezano za prijevoz vozila, točnije njegove firma je prevozila aute koje bi on kupovao, s obzirom da se bavio kupnjom i prodajom automobila. KM ga je uputio da na benzinskoj Šilec u Ludbregu može ishoditi povoljnije gorivo ukoliko se plaća gazdi u gotovini na ruke te je u tri ili četiri navrata uzeo gorivo u bačvama od 200 l a radilo se o dizel gorivu koje je platio vlasniku benzinske u njegovoj kancelariji. Zna da je više puta za njega kupovao gorivo TU kad je kupovao i za sebe i to u većim količinama. Kad je plaćao vlasniku benzinske on je to zapisivao u neku knjigu, a što je upisivao u knjigu on ne zna. Sa KM je poznanik te su se upoznali vezano za prijevoz auta no nisu u nekom posebnom kontaktu. Da je plaćao upravo vlasniku firme zna iz razloga što je bio u njegovoj kancelariji i on mu je rekao da je vlasnik firme, a kako se točno zove, ne sjeća se. Prilikom plaćanja na ruke nije dobio nikakvu potvrdu, upravo su iz tog razloga dobivali jeftinije gorivo. Vlasnika firme je oslovljavao sa gos. LM, a jednom su čak bili i na kavi u sklopu benzinske pumpe.
17. Svjedok VM je na raspravi 03. travnja 2019. iskazao da KU poznaje nekih 7-8 godina, a upoznao ga je kad je prevozio robu za jednog svog prijatelja. Prije nekih 6 ili 7 godina KU ga je uputio na jednu benzinsku pumpu u Ludbregu da tamo može kupit jeftinije gorivo. Prvi puta je išao sa KU koji ga je odveo kod gazde jer nisu išli na blagajnu te je tom prilikom kupio 400 l dizela budući je imao dvije bačve po 200 l. Kasnije si je kupio rezervoar od 600 l te je nakon toga kroz nekih pola godine u 10-12 navrata kupovao na taj način gorivo te je svaki puta plaćao toj istoj osobi za koju pretpostavlja da je vlasnik u gotovini. Osim što je plaćao u zasebnoj kancelariji zaključio je da se radi o vlasniku iz razgovora te osobe i KU. Kad je on plaćao ta osoba kojoj je plaćao je na bijeli papir zapisivala koliko litara je uzeo i platio i to svaki puta. Da se radilo o vlasniku benzinske zaključio je kasnije kad se gorivo više nije moglo uzeti na taj način kad je išao sa KU radi dogovora o prebijanju dugovanja kojom prilikom je razgovor vođen s tom istom osobom. Iz razgovora je zaključio da se radi o dugu od 70.000 eura a možda i više i zna da su vlasniku benzinske nuđeni kamion i gume te neka nekretnina u Istri. Njega je KM zamolio da li mu on može pomoći u vezi dugovanja te je on vlasniku nudio kamion za prijevoz goriva i kamionske gume te nekretninu u Istri na što je prvo vlasnik benzinske pristao i bio je oduševljen no kasnije je odustao od svega. Godinu ili dvije nakon toga KM mu je rekao da je sve završilo na sudu. On je isto trebao sudjelovati u tom dogovoru u prijeboju duga KU te je pribavio i treće osobe koje bi u tome sudjelovale no od svega toga nije bilo ništa. On je u dobrim i prijateljskim odnosima sa KU, zajedno idu na more, te se nalaze na piću. Nema nikakvu dokumentaciju vezano za kupnju goriva budući jre plaćao u gotovini.
18. Iskaze svjedoka navedenih pod točkama 13. do 17. sud nije prihvatio jer se radi o osobama koji su sa okrivljenicima u dugogodišnjem poslovnom ili prijateljskom odnosu te su stoga očito i subjektivno zainteresirani za ishod ovoga postupka.
18.1. Tako je svjedok PM surađivao sa C oko godine dana jer su oni vršili prijevoz za njega; svjedok S je upoznao KM preko PM; svjedok TU poznaje KM jer mu je vozio karambolirani automobil iz [adresa] za Bjelovar; svjedoku UM je također KM odnosno njegova firma prevozila automobile koje bi svjedok kupovao; svjedok VM je u dobrim i prijateljskim odnosima sa KM zbog čega je i sudjelovao u dogovorima oko prebijanju duga KM prema Šilec d.o.o.
18.2. Njihovi iskazi nisu dokazani nikakvom materijalnom dokumentacijom te su nelogični i neuvjerljivi. Naime, doista je neuvjerljivo i životno nelogično da bi LM kao direktor oštećenog trgovačkog društva koji posluje dugi niz godina pristao na takv način poslovanja te su u tom smislu prihvaćeni i njegovi navodi kojima izričito osporava da bi ikada gorivo prodavao na crno kao niti da bi takav način rada bio moguć s obzirom na sve okolnosti koje je opisivao u svom dopunskom iskazu na raspravi 13. lipnja 2019., odnosno jer ima licencu i gorivo kupuje od licenciranih firmi te se učestalo vrše različite kontrole stanja goriva i baždarenja, te da je nelogično da bi osobama koje uopće ne poznaje prodavao gorivo na taj način.
18.3. Osim toga, svi navedeni svjedoci predloženi su od strane obrane na okolnost "da su uzimali gorivo kod TD Šilec d.o.o., a da bi zadužen za to gorivo bio 1. okr."
18.4. Međutim, prema iskazima svjedoka UM i VM njih bi na benzinske postaje u vlasništvu Šilec d.o.o. uputio upravo 1. okrivljenik jer da tamo mogu ishoditi povoljnije gorivo na način da plate u gotovini bez računa, što je doista nelogično i kontradiktorno sa samim navodima 1. okrivljenog KM koji je iznoseći obranu zapravo naveo da su mu o tome da bi neke osobe platile gorivo koje su točile u gotovini, a da bi im se potom izdavao račun na ime njegove firme pričali dečki koji rade na toj benzinskoj postaji (a ne da bi on zbog jeftinije cijene uputio te osobe na tu benzinsku postaju).
18.5. Konačno, svjedoci su iskazali da su vidjeli kada bi u gotovini na ruke plaćali vlasniku (kojem ni ne znaju ime, ali bi im se on sam predstavio?!) da bi on u bilježnicu zapisivao neke podatke, od kojih ne bi znali koje, ali bi baš vidjeli da bilježi ime firme FMG.
18.6. Stoga iz svih navedenih razloga sud nije prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer su isti neuvjerljivi i nelogični, ničime dokazani te suprotni iskazu svjedoka LM čiji je iskaz sud prihvatio iz ranije navedenih razloga.
19. Svjedok AM je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da se ne sjeća točno, ali misli da se radilo o 2012. ili 2013. kad je njegova firma Imer interijeri d.o.o. [adresa] uređivala poslovni prostor u kojem je bila smještena firma F.M.G. vlasništvo KM. Poslovni prostor su uređivali oko tri i pol tjedna, a o kojim se točno iznosima radilo on se više tog ne sjeća. Njegova firma je sve radove izvršila i robu isporučila, a da li Porezna za što tereti KM ili firmu F.M.G. on to ne zna. Njegova tvrtka je imala godišnji promet preko milion kuna, a radili su za Grad, Županiju i puno ostalih subjekata. Čini mu se da se poslovni prostor koji je preuređivao za firmu F.M.G. nalazio u nekom mjestu u okolici Jalžabeta.
20. Svjedok GM je na raspravi 28. studenog 2018. iskazao da se on od malih nogu poznaje sa KM, a i sa RM se poznaje godinama. Njih obojica su mu puno pomogli 2008. kad mu je otac bio bolestan na način da su mu sredili neke veze kod liječnika, zbog čega je on 2011. i 2012. odlučio pomoći KM kad mu je isti pričao da ima dug prema benzinskoj Šilec u Ludbregu, zbog čega je sa KM otišao kod vlasnika LM na razgovor. Zna da se radilo o dugu za gorivo i da je bio veliki iznos, no ne zna koji iznos je bio. On je na tom razgovoru LM za dug nudio neke svoje nekretnine i to ranč u Jalžabetu od 22.000 m[2] , a nudio mu je i vikendicu na moru, koje bi bilo na pologu, radilo se o nekom jamstvu na vrijeme od godine do dvije dok KM ne bi podmirio dugovanje. Osim toga mu je nudio i neke proizvode tipa antifriz, ulja, sredstva za pranje prozora što se inače prodaje na benzinskama. On je LM nakon tog razgovora donio uzorke robe koju bi on mogao prodavati na benzinskoj, no nakon mjesec do dva ih je uzeo natrag jer se LM na kraju nije ništa od toga odlučio te je čuo da je tužio H. Roba koju je on nudio LM koju bi mogao prodavati na benzinskoj on je mogao dobiti u kompenzaciji od jedne firme u Sisku, nije se mogao sjetiti imena firme, a vlasnik je bio ĐU i mogao je dobiti u bilo kojoj količini koju bi LM prihvatio. On je nudio LM vikendicu na Viru površine 1.000 m2, a ista je vrijedila od 800 do 1.000 m2. Ranč koji posjeduje u Jalžabetu vrijedi sigurno 10 € po kvadratu plus je gore i vikendica. Kad su mu P pomagali vezano za oca pomogli su mu i financijski od 1.000 do 2.000 €. Prilikom razgovora sa ĆM vezano za dug oko goriva zna da se spominjao i neki kamion, ali nije znao točno o čemu se radi. Dok je došao sa KM na razgovor kod LM vezano za dug tom prilikom je KM donio 30.000,00 ili 35.000,00 kn što je davao na ruke LM na što mu je ovaj rekao da neće to primati na ruke, da neka to uplati u FINA-i.
20.1. Dakle, i iz iskaza navedenog svjedoka evidentno je postojanje određenog dugovanja KM odnosno njegovog trgovačkog društva FMG d.o.o. prema Šilec d.o.o. zbog čega mu je i odlučio pomoći jer KM poznaje "od malih nogu" time da je njegov iskaz u bitnome potvrđen i iskazom svjedoka LM koji ne osporava da mu je svjedok GM nudio određene nekrentine – zemljišta na moru i vikendice na ime prebijanja duga KM ali da do nikakve realizacije nije došlo iako je on pristao na bilo koji način.
20.2. Međutim, svjedok nije obrazložio zašto u konkretnom slučaju nije došlo do prebijanja dijela dugovanja KM navodeći samo da "se LM na kraju na ništa od toga nije odlučio". Svjedok u releventnome nema konkretnijih saznanja obzirom da nije iznosio nikakve činjenice vezano za sam nastanak dugovanja KM pa je njegov iskaz i cijenjen u tim okvirima, odnosno u okvirima njegovih saznanja.
21. Svjedok MM je na raspravi 15. studenog 2024. iskazao da je u inkriminirano vrijeme bio direktor firme Makotrans d.o.o. negdje do 2018. kad je firma zatvorena. Njegova firma je imala u vlasništvu više teretnih vozila te su ta teretna vozila također preuzimala gorivo na benzinskoj pumpi [adresa]. Njemu nije poznato ništa vezano za eventualno dugovanje 1. ili 2.okr. prema LM u inkriminiranom razdoblju. U to je vrijeme bio u poslovnoj suradnji sa ŠM i RM, oni su u to vrijeme, prvo ŠM, a potom i DM za njega jedno vrijeme vozili kamione njegove firme, međutim sumnja da su oni sa tim njegovim kamionima točili gorivo kod LM jer su oni vozili ture prema Splitu pa su točili gorivo na drugim pumpama, Petrolu ili INA-i. Nije nikad ustupio svoje teretno vozilo na korištenje 1. ili 2.okrivljeniku za potrebe njihove firme odnosno obrta.
Kad su njegovi drugi vozači vozili kamione firme na relacijama prema Slavoniji onda bi znali točiti gorivo na benzinskoj pumpi [adresa]. Niti ŠM niti RM nisu imali nikakva dugovanja prema njegovoj firmi. Točno je da je on od firme Auto Trans d.o.o. direktora BM kupio jedan kamion u njihovom vlasništvu. Čim je kupio taj kamion s njim je poslovao za svoju firmu. Nije ga nikome prodao ili iznajmio. Ne sjeća se nekih detalja oko kupoprodaje teretnog vozila od BM, jedino se sjeća da su i BM i on sa tom kupoprodajom prebili neko dugovanje koje je 1. okrivljenik imao prema njemu, to su se njih troje dogovorili prilikom kupoprodaje. Ne zna koliki je točni dug imao 1. okrivljenik prema BM, on je na taj način vjerojatno prebio dio duga prema BM. Na daljnji upit da li mu je poznata osoba prezimena G naveo je da je to bio njegov djelatnik, zapravo su bili otac i sin GM i OM te su obojica radili dugo za njegovu firmu, nekih 4 godine, OM možda malo kraće. On je osobno kao i njegovi vozači tankirao sa svojim vozilima na pumpi [adresa], LM mu je uvijek fakturirao svakih 15 dana račune, nikad ga nije teretio za neki račun da mu ne bi platio za gorivo koje je tankao na njegovoj pumpi odnosno nikad ga nije teretio za neko gorivo koje on ili njegovi vozači ne bi tankirali na njegovoj pumpi.
22. Svjedok BM je na raspravi 15. studenog 2024. iskazao da je u inkriminirano vrijeme bio direktor TD Trgo Autotrans d.o.o. te je njegovo društvo imalo u vlasništvu više teretnih vozila, negdje 5-6, i sjeća se da je jedan kamion prodao LM, a on mu je pričao da je taj isti kamion dalje prodao ovdje 1. okrivljenom KM. LM mu se u to vrijeme i žalio da mu ŠM ne plaća gorivo pa ga je i čudilo kad mu je rekao da mu je to teretno vozilo prodao "na veresiju". Inače je i on sam jedno teretno vozilo prodao KM, sjeća se da mu je dao kaparu za to vozilo i da tad još nije bio siguran da li će vozilo biti samo u najmu ili će ga kupiti, ali je kasnije odustao od kupnje, ne sjeća se da li su sklapali kakav ugovor o najmu, ali mu se čini da je vozilo koristio negdje otprilike pola godine time da je kapara tad korištena kao najamnina. Inače je i on u tom periodu sa svojim teretnim vozilima također točio gorivo na benzinskoj pumpi [adresa].
Na upit da li je imao u to vrijeme kakva dugovanja prema LM naveo je da je imao i da je jedan dio dugovanja prenio na način da mu je prodao svoj kamion. Izdao mu je račun, ali ne zna da li je on dalje prenio vlasništvo tog kamiona na sebe. Za ovo drugo teretno vozilo koje je ustupio direktno 1. okrivljeniku nije izdao nikakav račun jer u početku niti nisu znali da li će samo biti u najmu ili će ga 1. okrivljenik kupiti. Na daljnji upit da li je poslovao sa tvrtkom 1.okrivljenika FMG d.o.o. naveo je da je sve bilo "na riječ", a misli da nisu nikakve ugovore sastavljali. Na daljnji upit da li je tvrtki Makotrans d.o.o. kakve kamione naveo je da mu ta firma nije poznata. Ne sjeća se registracije svojih kamiona koji su bili u njegovom vlasništvu. Na daljnji upit da li se sjeća kad je sa ĆM razgovarao o tom dugovanju 1. okrivljenika prema njemu naveo je da je puno vremena prošlo, to je bilo kad je čuo da je on preprodao taj njegov kamion 1. okrivljeniku, a to je bilo prije nego je zatvorio firmu koju je zatvorio negdje 2010. ili 2011. godine.
Na upit da li mu je detaljnije poznato vezano za to dugovanje koje je LM spominjao da bi 1. okrivljenik imao prema njemu naveo je da se sjeća da mu je pričao da je dugovanje bilo preko 1.000.000,00 kuna, čini mu se 1.200.000,00 ili 1.300.000,00 kuna, a kad ga je upitao kako mu se i dalje usudio davati gorivo na povjerenje sjeća se da mu je rekao da mu je KM predočio da ima veliko potraživanje prema Vindiji i da će mu onda platiti kad on naplati to potraživanje. Kada mu se predočava da iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je TD Auto Trans d.o.o. likvidirano u kolovozu 2014. naveo je da je dugo trajala procedura pa se sad doista ne sjeća kad je točno firma prestala raditi. Na upit da li je svaki put plaćao gorivu LM kada bi bio na benzinskoj pumpi, naveo je da nije, LM je pisao na papir na kojem bi bile firme koje su preuzimale gorivo i vozač bi svaki put kada bi preuzimao gorivo se potpisao na taj papir, a LM bi onda kasnije, negdje u roku od 15 dana poslao fakturu. Pojašnjava da su osim njega i drugi vozači njegovih teretnih vozila se potpisivali kod LM kada bi preuzimali gorivo za njegovo trgovačko društvo. Nikad se nije dogodilo da bi ga LM teretio da nije platio neki račun za preuzimanje goriva, a da to gorivo i ne bi preuzeo on ili neki od njegovih vozača.
23. Svjedok NM je na raspravi 15. studenog 2024. iskazao da je u inkriminiranom razdoblju bio direktor firme Croatia Trade d.o.o. te je jedno teretno vozilo iznajmio KM za potrebe njegove firme, zna da je on u to vrijeme vozio za Vindiju, i zna da se radilo o teretnom vozilu reg. [registarska oznaka]. Naime zapamtio je te reg. oznake jer je 1. okrivljenik kad je vozio tim teretnim vozilom u Bosnu izgubio jednu tablicu pa je kasnije imao problema kad mu je vratio teretno vozilo jer je uvijek bilo registrirano da se traži ta druga tablica. Nema nikakva saznanja konkretna vezano za dugovanje 1. i 2. okrivljenika prema LM, ona je sa DM i KM nešto sitno radio. Naime, ima automehaničarsku radionicu koju je imao i u inkriminirano vrijeme pa su mu DM i ŠM znali dolaziti sa svojim kamionima i na taj način je došlo do te suradnje u smislu da je ŠM iznajmio jedan teretni automobil.
Sa svojim vozilima nije nikad tankirao kod LM jer su imali kartice za Crodux, Petrol i INA-u pa su uvijek točili na tim pumpama. On nije nikad primio nikakav račun od LM za ovo vozilo koje je iznajmio 1. okrivljeniku.
24. Dakle, svi navedeni svjedoci (navedeni pod točkama 21., 22. i 23. obrazloženja) su u bitnome potvrdili navode svjedoka LM iznijete prilikom dopunskog iskazivanja na raspravi 04. rujna 2024., a vezano za korištenje teretnih vozila koja su koristila u inkriminiranom razdoblju gorivo na benzinskoj pumpi u vlasništvu Šilec d.o.o., pa tako i iz iskaza BM proizlazi da je jedan kamion prodao LM koji ga je dalje prodao 1. okrivljeniku te da mu se LM žalio da 1. okrivljenik ne plaća gorivo i da mu je dužan preko millijun kuna, ali da mu je predočio da ima potraživanja prema Vindiji i da će mu platiti to dugovanje kad on sam naplati to potraživanje prema Vindiji. Nadalje, prema iskazu svjedoka MM proizlazi da je on kupnjom teretnog vozila od BM prebio neko dugovanje koje je 1. okrivljenik imao prema njemu dok prema iskazu svjedoka NM proizlazi da je on 1. okrivljenom KM iznajmio teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka].
24.1. Valja ukazati i kako je svo troje svjedoka izričito iskazalo da ih LM nikada nije neosnovano teretio za neki račun koji ne bi platio, odnosno da ih nikada nije teretio za neko gorivo koje oni ili njihovi vozači ne bi tankirali na benzinskoj pumpi.
24.2. Iskaze navedenih svjedoka sud je prihvatio jer su iskazivali neposredno uvjerljivo i logično te, u bitnome suglasno iskazu svjedoka LM. Isti prema podacima u spisu nisu ni u kakvom srodstvu ili zavadi bilo sa okrivljenicima bilo sa direktorom oštećenog trgovačkog društva pa sud nalazi da nemaju razloga niti motiva neistinito iskazivati.
24.3. Temeljem iskaza navedenih svjedoka sud zaključuje kako sama činjenica što okrivljenici nisu bili vlasnici vozila koja su u računima evidentirana prema registracijama da bi koristila gorivo na benzinskoj postaji Šilec d.o.o. ne ukazuje nikako da se oni samo temeljem toga ne bi nepripadno imovinski okoristili u utuženom iznosu jer su se nedvojbeno u inkriminirano vrijeme koristili predmetnim teretnim vozilima.
25. Radi utvrđenja financijskog poslovanja trgovačkog društva F.M.G. d.o.o. i obrta [obrt], osobito o stanju solventnosti u razdoblju preuzimanja goriva tijekom 2011. i 2012., u trenutku izdavanja bjanko zadužnica od 19. rujna 2011. te 29. ožujka 2012. kao i stanju žiro računa obrta [obrt] na dan sklapanja ugovora o pristupanju dugu od 19. rujna 2011.; nadalje radi utvrđenja stvarnog stanja potraživanja od TD F.M.G. d.o.o. u odnosu na TD Vindija d.d. na dan 11. srpnja 2011., vjerodostojnosti izdanih računa pojedinih dobavljača u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2011., kako bi se utvrdile eventualne nepravilnosti kod isplate pretporeza, s posebnim osvrtom na nastalu štetu za proračun Republike Hrvatske s osnova poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit te konačno utvrđenja mogućnosti naplate izdanih zadužnica obrta [obrt] u razdoblju od 19. rujna do 31. prosinca 2011. kao i stanju poslovanja i nastanak blokade žiro računa navedenog obrta, provedeno je u ovome postupku i financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Borisu Santi..
25.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Borisa Sante od 05. veljače 2015. u bitnome proizlazi da je TD F.M.G. d.o.o. u vrijeme preuzimanja dizel goriva u razdoblju od 14. lipnja 2011. pa do 17. svibnja 2012. bilo insolventno, dakle, nesposobno za plaćanje budući je u razdoblju od 29. ožujka 2011. pa do 6. kolovoza 2012. bilo u kontinuiranoj blokadi, što je posljedica negativno ostvarenih poslovnih rezultata u 2011. i 2012. sa ukupno ostvarenim gubitkom od oko 1.100.000,00 kuna. Imajući u vidu utvrđeno stanje insolventnosti vještak zaključuje da zadužnice izdane dana 29. ožujka 2012. na iznos od 500.000,00 kuna nisu bile naplative, zbog navedene dugotrajne blokade žiro računa.
U odnosu na obrt [obrt] vještak se očitovao da je žiro račun tog obrta bio u blokadi od siječnja do 14. studenog 2011. pa su stoga i zadužnice izdane dana 19. rujna 2011. bile nepodobne za plaćanje i kao takove nisu mogle poslužiti za svrhu za koju su izdane, time da se vještak nije mogao odrediti o visini blokade na taj dan.
Analizirajući stvarno stanje potraživanja TD F.M.G. d.o.o. prema TD Vindija d.d. na dan 31. svibnja 2011. vještak je istaknuo da se radilo o iznosu od 387.458,16 kuna, koji iznos je znatno manji od onog koje je 1.okr. predočio oštećenom trgovačkom društvu i to u iznosu od 1.592.892,54 kune, pa je očito da su prezentirani podaci nevjerodostojni.
Na temelju izdanih računa dobavljača za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. poimence navedenih u toč. 3) u rješenju o provođenju istrage provedenim vještačenjem je utvrđeno da iste ne sadrže zakonom propisani sadržaj koji bi garantirao da je roba, odnosno usluga isporučena i obavljena za potrebe TD F.M.G. d.o.o., a što je protivno čl. 56. Općeg poreznog zakona i čl. 11. st. 1. Pravilnika o porezu na dobit koji decidirano upućuju da knjiženje troškova i rashoda u knjigovodstvu mora biti usklađeno sa vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. S obzirom na utvrđenu nepravilnost vještak je naveo da je došlo do neosnovanog priznavanja pretporeza na predmetnim računima na robu i usluge u iznosu 437.856,18 kuna te je isto imalo za posljedicu i smanjenje neobračunatog i neplaćenog poreza na dobit u visini od 82.178,02 kune, slijedom čega je za proračun Republike Hrvatske nastala ukupna šteta u iznosu od 520.034,20 kuna. Zaključno je vještačenjem obrađena i toč. 4) rješenja o provođenju istrage u kojem dijelu je zaključeno kako je žiroračun obrta [obrt] bio u blokadi od 1. siječnja do 14. studenog 2011. te ponovno u razdoblju od 21. ožujka 2012. do 12. ožujka 2014. Budući da je obrt odjavljen 6. prosinca 2011. proizlazi da obrt do 13. travnja 2014. nije zatvorio poslovne račune koji se vode kod banke VABA d.d. [adresa] i RBA Austrija d.d. time da u uvjetima blokade nije postojala mogućnost naplate izdanih zadužnica na dan 19. rujna 2011.
25.2. Vještak TM je na raspravi 03. travnja 2019. iskazao da kartica kupaca firme FMG d.o.o. koja se nalazi na listu 56 spisa, nije ovjerena od firme FMG d.o.o. ili odgovorne osobe istog društva. Na upit da li je predmetna kartica poslovna i službena dokumentacija firme FMG d.o.o. odgovorio je da svaki dokument koji prezentira odgovorna osoba društva predstavlja poslovnu dokumentaciju, dok prezentirana kartica knjigov. servisa Perko i je dokumentacija koja je sačinjena na bazi dobivenih poslovne dokumentacije na bazi odgovorne osobe društva. Naime, knjigovodstvo evidentira poslovne dokumente, koje dobiva od odgovornih osoba i ne kreira ih. U slučaju nedobivanja dokumentacije može doći do razlika u knjigovodstvenoj dokumentaciji između poslovnih partnera kao što je slučaj sa knjigovodstvenom karticom Vindije d.d. je došlo do male razlike između stanja potraživanja knjig. kartice knjig. biroa i računovodstva Vindije. Naime, po njegovom mišljenju do razlike je došlo zbog neusklađivanja završnih stanja 2011 godine. Na pitanje da li vizualno izrađena dokumentacija prezentirana od g. KM i kartica knjigovodstvenog servisa odgovaraju, prema izjavi voditelja servisa oblik, način i sadržaj te tip slova se između te dvije kartice razlikuju. Na daljnji upit da li je predmetna kartica na listu 56 spisa vjerodostojan dokument naveo je da očigledno da nije polazeći od već iznesene konstatacije da se bitno razlikuje od knjig. kartice koju je izradio i prezentirao ovlašteni knjigovodstveni servis. Na upit da li se radi o prezentiranoj kartici naveo je da je sve svoje nalaze vezano za ovaj predmet temeljio na primljenoj dokumentaciji u spisu te na bazi toga i naveo svoje mišljenje i zaključke. Zaključio je da je upravo I okr. KM predmetnu karticu kupca predočio TD Šilec temeljem uvida u dokumentaciju u spisu koja je priložena na str. 56 spisa, a koliko se sjeća isti iznos sa te kartice spomenut je u izjavi g. LM. Iz toga zaključuje da se radi o prezentiranom dokumentu. Na upit da li je prilikom vještačenja vještačio izlazne fakture FMG odnosno po kojim osnovama su fakturirali vlastitu realizaciju i da li je bilo naplata međutim računima usluga iz područja građenja npr. postavljanja knaufa, soboslikarski radovi, ugradnja građevnog materijala, te da li je u knjigovodstvu FMG dobio podatak koliko izvršenih usluga u području graditeljstva i prodaje građevnog materijala nije naplaćeno od kupaca FMG d.o.o., naveo je da vezano na postavljeno pitanja po toč. 3 nalaza da navedeno pitanje nije bilo predmet vještačenja već je bilo utvrđivanje vjerodostojnosti izdanih računa dobavljača pojedinačno navedenih u toč. 3 za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. te da li je došlo do neosnovane isplate predporeza na predmetnim računima, a ukoliko jeste, u kojem iznosu je nastala šteta za proračun RH po pojedinim osnovama tj. PDV i poreza na dobit. Usprkos toga želi napomenuti da je putem ODO zatraženo od svih dobavljača računi koji su ispostavljeni društvu da dostave kartice prometa sa društvom FMG kako bi se mogla utvrditi uopće vjerodostojnost izdanih računa. Ni od jednog od spomenutih društava nije dobiven niti jedan dokument kao ni od društva FMG vezano za tu temu osim izjave društva Baumax koje izrijekom utvrdilo da ni jedno od prezentiranih računa nije izdan od njih od strane, a koji su evidentirani i knjiženi kao poslovni troškovi u društvu FMG. Ta izjava tvrtke Baumax nalazi se u okviru zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru kod poreznog obveznika FMG od 30.9.2013. na str. 12, 13 i 14 navedenog zapisnika, a na listu 86 spisa. On predmetnu izjavu nije dobio, već isto proizlazi iz zapisnika. ODO je tražilo od firme FMG i sa adrese u [adresa] i [adresa] gdje je promijenjeno sjedište dostavu dokumentacije, no nije ništa dostavljeno. Na pitanje da li bi tvrtka FMG d.o.o. imala pravo na predporez u slučaju da je preprodala ili prefakturirala usluge i građevni materijal, naveo je da bi imala, no u preprodaji usluga i materijala ne postoji dokumentacija koja bi se nalazila u spisu na bazi kojeg je sačinjen vještački nalaz. Kod utvrđivanja proračunskih prihoda isključivi osnov za obračun predstavlja važeća zakonska regulativa koja regulira područje poreza na dodanu vrijednost i obračun poreza na dohodak. Svi zaključci i obračuni koji su na bazi toga napravljeni se temelje na važećim zakonskim propisima RH. Na pitanje da li je kod izrade uključivao presude Europskog suda za ljudska prava, naveo je da nije jer nije za to nadležan. U Zakonu o Porezu na dodanu vrijednost u čl.15.st.3. i st .6. je vrlo detaljno opisano što mora sadržavati sadržaj svakog dokumenta-računa kojim se obračunava izvršena usluga ili prodaja robe. Na pitanje da li računi moraju sadržavati i određenu prateću dokumentaciju naveo je da trebaju jer se njima potvrđuje vjerodostojnost izvršenih usluga odnosno isporučene robe. Na pitanje da li porezni obveznik ima zakonsku obvezu i mogućnost provjeravati da li je njegov dobavljač uredno evidentirao i dokumentirao poslovne događaje u svojim poslovnim knjigama, naveo je da ima mogućnost i obvezu polazeći od činjenice da radi realnosti iskaza međusobnih poslovnih odnosa i potraživanja krajem godine trebaju izvršiti usuglašavanje salda. Osim toga da prilikom prijema ulaznih računa obaveza odgovorne osobe društva je izvršiti likvidaturu ulaznog dokumenta kroz provjeru pojedinih sadržaja i priloga dokumenta a koje trebaju sadržavati sukladno zakonskim propisima.
26. Vještakinja Vlasta Santo Olđa je na raspravi 4. rujna 2024. iskazala da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 13. ožujka 2023. te dopune nalaza od 25. rujna 2023.
26.1. Vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju od 13. ožujka 2023. navela, nakon uvida u spis i priloženu dokumentaciju te analizom iste, da je suglasna sa utvrđenjima u nalazu i mišljenju vještaka Borisa Sante od 05.02.2025.
Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da se na listovima 119-120 nalazi dokument trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. naziva Otvorene stavke kupaca FMG d.o.o. od 11.01.2012. godine prema kojem je dug FMG d.o.o. prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o. na dan 11.01.2012. iznosio 1.428.725,53 kuna. Nadalje, prema dokumentu ŠILEC-a d.o.o. u spisu (Otvorene stavke kupaca FMG d.o.o. na listovima 577-578) dug FMG d.o.o. prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o. na dan 12.05.2015. je iznosio 1.325.556,48 kuna, a za isti je iznos i postavljen imovinskopravni zahtjev trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. (list 585).
Dokumentacija na listovima 204-358 sadrži preslike izdanih računa društva ŠILEC d.o.o. kupcu FMG d.o.o. u prilogu kojih je obrazac naziva Predmet-odgoda plaćanja koji sadrži podatke: datum, registracija, naziv robe, cijena, količina, iznos, prezime, potpis. Uvidom u dokumentaciju vještakinja je utvrdila da je uz svaku kupovinu goriva u evidenciji Predmet-odgoda plaćanja navedena osoba i potpis te osobe, a utvrđivanje vjerodostojnosti potpisa nije u ovlasti vještaka za ekonomiju. Vještakinja se na osnovu prikazanih podataka ne može očitovati o vjerodostojnosti računa koje je društvo ŠILEC d.o.o. izdalo trgovačkom društvu FMG d.o.o. i da li je trgovačko društvo FMG d.o.o. moglo utrošiti prosječno mjesečno prikazane količine goriva jer u spisu nema podataka o broju zaposlenih, broju vozila koje je koristilo društvo za obavljanje prijevoza i prijeđenih kilometara, dok je u zapisniku o poreznom nadzoru navedeno da je u vlasništvu društva jedno teretno vozilo (list 90), a okrivljeni KM navodi da su u vlasništvu društva 4 kamiona. Stečajni upravitelj Ivan Gjurašić prema dopisu ne raspolaže dokumentacijom društva. Nadalje, vezano za točku 2) naloga za vještačenje u nalazu se navodi kako se u spisu na listu 114 nalazi dokument trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. naziva Otvorene stavke kupaca obrt [obrt] od 11.01.2012. godine prema kojima je dug obrta [obrt] prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o. na dan 11.01.2012. iznosio 250.833,63 kuna, a također prema Otvorenim stavkama kupaca za obrt [obrt] od 12.05.2015. je dug obrta [obrt] prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o. na dan 12.05.2015. godine iznosio 250.833,63 kuna, a za isti je iznos špostavljen imovinskopravni zahtjev trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. za dug obrta [obrt] (list 585).
Dokumentacija na listovima 174-192 sadrži izdane račune društva ŠILEC d.o.o. obrtu [obrt] u prilogu kojih je obrazac naziva Predmet-odgoda plaćanja koji sadrži podatke: datum, registracija, naziv robe, cijena, količina, iznos, prezime, potpis.
Prema tim podacima uz svaku kupovinu goriva u evidenciji Predmet-odgoda plaćanja navedena osoba i potpis te osobe, a utvrđivanje vjerodostojnosti potpisa nije u ovlasti vještaka za ekonomiju.
Vještakinja se na osnovu prikazanih podataka ne može očitovati o vjerodostojnosti računa koje je društvo ŠILEC d.o.o. izdalo obrtu [obrt] i da li je taj obrt mogao utrošiti prosječno mjesečno prikazane količine goriva. Poslovne knjige obrta [obrt] nisu priložene spisu te je obrt odjavljen dana 06.12.2011. (list 470).
Vještakinja je još utvrdila da su prema poreznoj prijavi poreznog obveznika ukupno primici za 2011. godinu bili 79.834,08 kuna; izdaci 198.830,98 kuna te je ostvaren gubitak od 118.996,90 kuna (list 480), a obrt nema dugotrajne imovine (list 481). Prema zapisniku o obavljenom nadzoru PU od 10.04.2012. godine obrt [obrt] je dana 15.09.2011. godine sklopio ugovor o najmu tegljača MAN reg. oznake [registarska oznaka] (list 160) i utvrđeni au mu primici od 79.834,08 kuna; izdaci 51.570,85 kuna te je ostvaren dohodak od 28.263,23 kuna (list 496), a razlog osporavanja poslovnih izdataka je nepovezanost sa ostvarenim primicima.
26.2. Iz dopune nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa od 25.09.2023. proizlazi u bitnome da su u točki 1.3. osnovnog nalaza prikazani podaci iz preslike računa trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. izdanih trgovačkom društvu FMG d. o.o. sa podacima kao u priloženoj tablici prema kojima je uz svaku kupovinu goriva u evidenciji Predmet-odgoda plaćanja navedena osoba i potpis te osobe te je Ministarstvo unutarnjih poslova na zahtjev suda dostavilo podatke o vlasništvu vozila prema registracijama navedenih u priloženoj tabeli prema kojoj su vlasnici vozila reg. oznaka: [registarska oznaka] – nije evidentiran; [registarska oznaka] – FMG d.o.o.; [registarska oznaka] – FMG d.o.o.; [registarska oznaka] – CROATIA TRADE d.o.o.; [registarska oznaka] – TRGO AUTO TRANS d.o.o. (od 10.08.11 do 30.01.12.); [registarska oznaka] – MAKO TRANS u stečaju (od 30.01.12. do 25.10.12.); [registarska oznaka] – TRGO AUTO TRANS d.o.o.; [registarska oznaka] – RU te [registarska oznaka] – LU. Dalje je vještakinja, po tablicama, izdvojila račune izdane prema registraciji vozila te imena fizičkih odnosno pravnih osoba koje su koristile gorivo prema podacima o vlasništvu vozila te je utvrdila kako je iz prikazanih podataka vidljivo da društvo FMG d.o.o. nije navedeno u računima trgovačkog društva ŠILEC d.o.o., a prema u prilogu kojih je obrazac naziva Predmet- odgoda plaćanja.
Nadalje je vještakinja utvrdila kako su u točki 2.2. osnovnog nalaza prikazani podaci iz preslike računa trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. izdanih obrtu [obrt] prema kojima je uz svaku kupovinu goriva u evidenciji Predmet-odgoda plaćanja navedena osoba i potpis te osobe te je Ministarstvo unutarnjih poslova na zahtjev suda dostavilo podatke o vlasništvu vozila prema registracijama navedenih u priloženoj tabeli prema kojoj su vlasnici vozila reg. oznaka: [registarska oznaka] – CROATIA TRADE d.o.o.; [registarska oznaka] – TRGO AUTO TRANS d.o.o. te [registarska oznaka] – TRGO AUTO TRANS d.o.o. Zaključno je vještakinja konstatorala kako je iz prikazanih podataka vidljivo da obrt [obrt] nije naveden u računima trgovačkog društva ŠILEC d.o.o., a prema u prilogu kojih je obrazac naziva Predmet-odgoda plačanja.
26.3. Na raspravi 04. rujna 2024. je vještakinja još iskazala, na poseban upit, a s obzirom na njezinu konstataciju na stranici 5 dopune nalaza i mišljenja pa da li je navedeno TD Šilec d.o.o fakturirao navela je da u posljednjoj rečenici na str. 5. dopune nalaza od 25.09.2023. navedeno je da društvo FMG nije navedeno u računima TD Šilec d.o.o., a treba stajati da u računima Šilec d.o.o. nisu navedeni vlasnici vozila iz posljednje kolone prethodne tabele. Na daljnji upit da li je negdje naveden zbirni izračun u odnosu na račune fakturirane na FMG d.o.o. navela je da su prema nalazu i mišljenju od 13.03.2023. navedeni pojedinačni računi i iznosi koji nisu plaćeni društvu Šilec d.o.o., a po pojedinim vlasnicima vozila ona nije izvršila izračun vrijednosti računa pa tako niti za FMG. U pisanom nalazu i mišljenju se nije detaljnije osvrtala vezano uz točku 3. optužnice, samo se u tom smislu pridružila konstatacijama iz pisanog nalaza i mišljenja kolege TM koji je ranije izradio nalaz i mišljenje u ovom predmetu, ona se koncentrirala na zadatke koji su joj bili određeni nalogom za vještačenje. Njezin osnovni nalaz se ne odnosi na poreze i ostale točke optužnice. Na upit da li je prilikom izrade nalaza i mišljenja naišla na dokumentaciju u vidu ugovora o najmu kojim bi eventualno TD FMG d.o.o. koristilo u najmu druga teretna vozila navela je da je imala na raspolaganju cjelokupan spis kod izrade nalaza od 13.03.2023. koji je djelomično proučila u dijelu u kojem joj je bio dat zadatak, međutim nije primijetila priložene ugovore o najmu vozila. Konstatirala je u osnovnom nalazu da je obrt [obrt] koristio u najmu teretno vozilo time da taj ugovor o najmu nije vidjela nego je to proizlazilo iz dokumentacije porezne uprave odnosno zapisnika o poreznom nadzoru. Na daljnji upit da li je račune koje je porezna uprava osporila uvrstila u ukupno dugovanje FMG d.o.o. prema Šilec d.o.o. navela je da je analizirala poslovne knjige stranaka i u tim poslovnim knjigama ti su računi evidentirani i kod jednog i drugog učesnika posla, dakle to što porezna uprava nije priznala račune radi priznavanja troška poslovanja nema utjecaja na poslovni odnos između sudionika u poslu kupoprodaje goriva, točno je da je napisala uz uvjet isporuke goriva. Na upit da li pravna osoba koja iskazuje gubitak u poslovnoj godini za istu mora plaćati porez na dobit navela je da u principu ukoliko je ostvaren gubitak nema osnovice za utvrđenje poreza na dobit, međutim ukoliko postoje izdaci koji nisu posebno priznati na taj dio se plaća porez na dobit na osnovicu koja se utvrđuje na obrascu kao porezno nepriznati izdaci. Na daljnji upit da li je vještakinja imala podatke iz zapisnika o poreznom nadzoru u kojem je iskazani gubitak od cca 295.000,00 kn povećan na cca 4.995.000,00 kn to dodatno umanjuje obvezu plaćanja poreza na dobit, navela je da je na str. 39. nalaze i mišljenja vještaka TM prikazan izračun porezne uprave prema financijskim izvještajima FMG d.o.o. za 2012. sa korekcijama koje je izvršila porezna uprava te je vidljivo da prema nalazu porezne uprave su evidentirani ukupni prihodi od 7.577.803,00 kao i u podacima poreznog obveznika, međutim da su rashodi koje je iskazalo društvo FMG 7.825.510,36 dok su u nadzoru porezne uprave rashodi utvrđeni u iznosu od 2.605.583,01 dakle za 5.220.936,35 manje te je radi toga iskazana i dobit u iznosu od 4.972.219,99 koja čini osnovicu za obračun poreza. Kako je društvo FMG ostvarilo gubitak u ranijem razdoblju to je i osnovica za porez na dobit umanjena pa je porez na dobit za 2012. prema nadzoru porezne uprave iznosi 777.712,32 kn. Ne može se izjasniti o tome koliko od svih tih računa bi se odnosilo na FMG d.o.o. jer na taj način nije vještačila već prema zadatku koji joj je određen nalogom.
Na daljnji upit, a s obzirom na tablicu na zadnjoj, šestoj stranici dopune njezinog nalaza i mišljenja od 25.09.2023. pa da pojasni da li se taj ukupni iznos od 250.833,63 kn odnosi na sve račune koji su izdani obrtu [obrt] navela je da se taj iznos odnosi na sve račune koji su izdani, a nisu plaćeni.
27. Nalaz i mišljenje oba vještaka te dopune istih, sud ocjenjuje vjerodostojnim, riječ je o osobama koje raspolaže potrebnim stručnim znanjem i čija objektivnost nije dovedena u pitanje, nalazi i mišljenja se temelje na dokumentaciji čiju vjerodostojnost nitko nije osporio pa je ostalo na sudu da taj nalaz dovede u vezu s ostalim provedenim dokazima i na taj način utvrdi bitne činjenice.
28. Temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka Borisa Sante sud je utvrdio da je TD F.M.G. d.o.o. u vrijeme preuzimanja dizel goriva u razdoblju od 14. lipnja 2011. pa do 17. svibnja 2012. bilo insolventno, dakle, nesposobno za plaćanje i da stoga zadužnice izdane dana 29. ožujka 2012. na iznos od 500.000,00 kuna nisu bile naplative, zbog dugotrajne blokade žiro računa.
Nadalje, da je žiro račun obrta [obrt] bio u blokadi od siječnja do 14. studenog 2011. te ponovno u razdoblju od 21. ožujka 2012. do 12. ožujka 2014. pa da su stoga i zadužnice izdane dana 19. rujna 2011. bile nepodobne za plaćanje. Također je sud utvrdio da je stvarno stanje potraživanja TD F.M.G. d.o.o. prema TD Vindija d.d. na dan 31. svibnja 2011. bilo u iznosu od 387.458,16 kuna, koji iznos je znatno manji od onog koje je 1.okr. predočio oštećenom trgovačkom društvu (1.592.892,54 kuna), pa je očito da su prezentirani podaci nevjerodostojni. U odnosu na točku 3) optužnice sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da izdani računi dobavljača za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. poimenice navedeni ne sadrže zakonom propisani sadržaj koji bi garantirao da je roba, odnosno usluga isporučena i obavljena za potrebe TD F.M.G. d.o.o., a zbog čega je došlo do neosnovanog priznavanja pretporeza na predmetnim računima na robu i usluge u iznosu 437.856,18 kuna te je isto imalo za posljedicu i smanjenje neobračunatog i neplaćenog poreza na dobit u visini od 82.178,02 kune, slijedom čega je za proračun Republike Hrvatske nastala ukupna šteta u iznosu od 520.034,20 kuna.
29. Temeljem nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa sud utvrđuje da je dug trgovačkog društva FMG d.o.o. prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o. na dan iznosio 1.325.556,48 kuna, u kojem iznosu je i postavljen imovinskopravni zahtjev oštećenika ŠILEC d.o.o.
Nadalje, da je dug obrta [obrt] prema trgovačkom društvu ŠILEC d.o.o.na dan 11.01.2012. iznosio 250.833,63 kuna, a u kojem iznosu je i postavljen imovinskopravni zahtjev oštećenika.
Vezano za prikupljene podatke o vlasnicima vozila koja su prema registarskim oznakama navedena u pojedinačnim računima izdanim od trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. prilikom preuzimanja goriva valja ukazati kako, iz iskaza svjedoka navedenih u točkama 21., 22. i 23. ovog obrazloženja, proizlazi kako su sva navedena vozila bila tijekom inkriminiranog razdoblja korištena od strane prvo- odnosno drugookrivljenika, bilo kroz privremeni najam (o čemu prema iskazu svjedoka nije izrađena pisana dokumentacija) bilo da su čak bila prodana okrivljenicima, ali nije proveden formalni prijenos vlasništva.
30. Uvidom u bjanko zadužnice izdane dana 19. rujna 2011. (listovi 16-19) vidljivo je da su iste izdane na iznose od 100.000,00 kuna te ovjerene po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa] pod brojevima Ov-8835/11 te Ov-8834/11, a obje zadužnice je potpisao 2. okrivljeni RM osobno i kao jamac platac.
31. Iz ugovora o pristupanju duga od 19. rujna 2011. utvrđeno je da je isti sklopljen između ŠILEC d.o.o. iz Selnika; FMG d.o.o. iz Kelemena i EUROPRIJEVOZ
–a ŠTENGL, vl. RM te da istim ugovorne strane suglasno utvrđuju da ŠILEC d.o.o., Selnik ima dospjelo potraživanje spram FMG d.o.o., Kelemen, vlasnik KM u iznosu od 1.280.491,92 kuna! + zakonska zatezna kamata na dan 19.09.2011. s osnova računa prikazanim u otvorenim stavkama koje su sastavni dio ugovora.
Istim ugovorom se nadalje EURO PRIJEVOZ ŠTENGL, [adresa] obvezuje u cijelosti isplatiti predmetnu tražbinu ŠILEC d.o.o. čime stupa u obvezu prema ŠILEC d.o.o., Selnik, ukoliko tu obvezu ne podmiri FMG d.o.o., Kelemen, vlasnik KM te pristupanjem dugu društva EURO PRIJEVOZ ŠTENGL, obveza FMG d.o.o. J i EURO PRIJEVOZ ŠTENGL [adresa] postaje solidarna.
31.1. Navedeni ugovor je ovjeren po javnom bilježniku Bojani Štimac iz [adresa] pod brojem OV-9184/11.
31.2. Dakle, iz navedenog ugovora nedvojbeno je utvrđeno kako je, u rujnu 2011., prvookrivljeni KM priznao postojanje do tada utvrđene tražbine oštećenika ŠILEC d.o.o. prema njegovom trgovačkom društvu FMG d.o.o. u iznosu od preko milijun kuna (1.280.491,92 kuna), što je kontradiktorno njegovoj obrani kada decidirano tvrdi da sigurno milijun kuna duga koji se vodi njemu se zapravo odnosi na ono što su si uzimali FM i još neki ljudi od LM (jer da je navodno prethodno bilo dogovoreno da bi preko firme 1. okrivljenog LM i njegovi zaposlenoci mogli točiti gorivo za svoje ime?!).
32. Iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. od 10. siječnja 2014., sastavljenog po javnom bilježniku CM iz [adresa] pod brojem OU-47/2013-1 (listovi 21-23) proizlazi da su istim ugovorne strane – KM iz [adresa], (jedini član društva FMG d.o.o.) kao prenositelj poslovnog udjela u društvu FMG d.o.o. te ŽM iz [adresa], kao stjecatelj poslovnog udjela, suglasno utvrdili da prenositelj KM prenosi stjecatelju cijeli svoj poslovni udio nominalnog iznosa 20.000,00 kuna, a koji čini 100% temeljnog kapitala društva i odgovara ulogu u iznosu od 20.000,00 kuna. ŽM kao stjecatelj poslovnog udjela prihvaća navedeno ustupanje poslovnog udjela društva FMG d.o.o. te su ugovorne strane suglasno utvrdile i da se prijenos poslovnog udjela s prenositelja na stjecatelja obavlja bez naknade iz razloga što stjecatelj poslovnog udjela preuzima Društvo sa dugovima koje Društvo ima prema vjerovnicima, a koji su veći od knjigovodstvene vrijednosti.
Nadalje, stranke su i suglasne da stjecatelj poslovnog udjeka preuzima Društvo u postojećem stanju sa svim obavezama i pravima koje isto ima te stjecatelj izričito izjavljuje da je upoznat sa knjigovodstvenim stanjem društva te da isto s današnjim danom preuzima u cijelosti.
Iz ugovora proizlazi i da je javni bilježnik sastavio predmetni ugovor nakon što je utvrdio da su stranke sposobne i ovlaštene za poduzimanje i sklapanje tog posla te im objasnio smisao i posljedice posla i uvjerio se u njihovu pravu i ozbiljnu volju. Navedeno proizlaze i iz iskaza svjedoka CM koji je saslušan na raspravi 21. rujna 2018.
33. Iz zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru kod poreznog obveznika TD FMG d.o.o. sastavljen po Poreznoj upravi, Područnom uredu Varaždin od 30. rujna 2013. (listovi 74-94) proizlazi da je navedenog dana obavljen porezni nadzor kod poreznog obveznika FMG d.o.o., a predmetom nadzora je bilo: nadzor poreza na dodanu vrijednost od 01.01.2012. do 30.09.2012.; nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.10.2012. do 31.12.2012. te nadzor poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. te su nadzor obavili inspektori Porezne uprave Područnog ureda Varaždin CU i SU.
Iz provedenog nadzora proizlazi da porezni obveznik u kontroliranom razdoblju obračunava porez na dodanu vrijednost prema izdanim računima za isporučena dobra i obavljene usluge u obračunskom razdoblju sukladno citiranim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (dalje: Zakon) te se od tako obračunatog poreza na dodanu vrijednost odbija pretporez.
U konkretnom je slučaju, u postupku nadzora ispravnosti odbitka pretporeza u kontroliranom razdoblju tijekom 2012. godine izvršen je uvid u dostavljenu dokumentaciju (ulazne račune dobavljača: Atticus d.o.o., Mursko Središče; Darko Bonus d.o.o. Zagreb; Transporti Štengl d.o.o. [adresa]; Imer Interijeri d.o.o. [adresa]; Baumax d.o.o. Zagreb; te račune dobavljača za gorivo Šilec d.o.o. Ludbreg; Autoprijevoz i trgovina vlasništvo A HU; Mako Trans d.o.o. Vidovec i AP Cikač Hrvoje, Kućan Marof) nakon čega je utvrđeno da je poretni obveznik koristio odbitak pretporeza u pojedinim obračunskim razdobljima a po zakonu nije imao pravo na odbitak jer nisu bili ispunjeni uvjeti za ostvarenje prava na odbitak propisani čl. 20. st. 1. i 10. Zakona, a u nastavku su i prikazani pregledi svih računa svakog od pojedinog dobavljača po kojima je porezni obveznik koristio odbitak pretporeza. Stoga je u konačnici nadzorom ispravnosti odbitka pretporeza za razdoblje od 01.01.2012. – 31.12.2012. utvrđeno da je porezni obveznik FMG d.o.o. odbio pretporez iskazan na računima dobavljača: Atticus d.o.o. Mursko Središće u iznosu 250.250,00 kuna; Darko Bonus d.o.o. Zagreb u iznosu 38.050,00 kuna; Transporti Šengl d.o.o. [adresa] u iznosu 742.978,19 kuna; Imer interijeri d.o.o. [adresa] u iznosu 81.430,00 kuna; Baumax d.o.o. Zagreb u iznosu 206.418,08 kuna te računima dobavljača za gorivo Šilec d.o.o. Ludbreg, Auto prijevoz i trgovina vlasništvo Babić Darko, Mako trans d.o.o. Vidovec i AP Cikač Hrvoje, Kućan Marof u ukupnom iznosu 29.871,79 kuna, a da nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti za odbitak, čime je postupio suprotno čl. 20. stavku 1. i 10. Zakona.
Po provedenom nadzoru su kod poreznog obveznika FMG d.o.o., [adresa], utvrđene slijedeće obveze: obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. godinu u iznosu od 1.337.006,06 kuna i kamate u iznosu od 162.824,53 kuna te obveza poreza na dobit za 2012. godinu u iznosu od 777.712,32 kuna i kamate u iznosu od 37.585,88 kuna.
34. Iz dodatka zapisniku sastavljenog po Poreznoj upravi, Područnom uredu Varaždin od 31. listopada 2013. (listovi 95-96) vidlivo je da se istim ispravlja pogreška u gore navedenom zaključnom dijelu zapisnika od 30. rujna 2013. vezano za sveukupnu obvezu poreza na dodanu vrijednost za kontrolirano razdoblje na način da isti sada glasi: obveza poreza na dodanu vrijednost utvrđena nadzorom za razdoblje od 01.01.2012. do 31.12.2012. iznosi 1.349.006,06 kuna i zatezne kamate iznose 187.201,82 kuna.
35. Iz poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin broj UP/I-471-02/13-01/54 od 25. studenog 2013., koje je postalo izvršno 14. siječnja 2014. (listovi 98-106) vidljivo je da je istim poreznom obvezniku FMG d.o.o., [adresa] (prije: FMG d.o.o., [adresa]) utvrđena: obveza poreza na dodanu vrijednost za 2012. godinu u ukupnom iznosu od 1.349.006,06 kuna te obveza poreza na dobit za 2012. godinu u ukupnom iznosu od 777.712,32 kune te je naloženo iste iznose sa obračunatim kamatama, ako i daljnjim kamatama uplatiti na propisani račun Državnog proračuna, kao i da obračuna i uplati daljnje kamate na utvrđene obveze od dana 25.09.2013. do dana uplate na propisane račune.
36. Iz poreznog rješenja od 07. svibnja 2012., koje je postalo izvršno 22. lipnja 2012. i zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin za poreznog obveznika RM (listovi 154-167) u bitnome proizlazi da je predmetnim rješenjem poreznom obvezniku RM DM iz [adresa], utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2011. godinu u iznosu od 34.782,40 kuna te je naloženo da utvrđenu obvezu uplati na račun državnog proračuna.
37. Uvidom u bjanko zadužnice na iznos od 500.000,00 kuna izdane od TD FMG d.o.o. od 29. ožujka 2012. (listovi 372-375) vidljivo je da su iste izdane (obje) na iznose od 500.000,00 kuna te ovjerene po javnom bilježniku Kruni Radešiću iz Ludbrega pod brojevima Ov-2039/12 te Ov-2040/12, a obje zadužnice je potpisao 1. okrivljeni KM (u ime dužnika FMG d.o.o.).
37. Iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 26. travnja 2019. te priložene dokumentacije proizlazi da je u okviru nadzora poreza na dodanu vrijednost kod poreznog obveznika FMG d.o.o. [adresa] proveden nadzor ispravnosti odbitka pretporeza, a kojim su, između ostalih, obuhvaćeni i ulazni računi dobavljača BauMax d.o.o. Zagreb jer je porezni obveznik u svom knjih+govodstvu evidentirao 31 ulazni račun na vedenog dobavljača po kojima je iskazao (odbio) pretporez u ukupnom iznosu od 206.418,08 kuna. U tijeku nadzora je od društva BauMax d.o.o. Zagreb zatražena dostava financijsko knjigovodstvene kartice za 2012. godinu za njihovog kupca FMG d.o.o. [adresa], a putem telefaksa su društvu BauMax d.o.o. dostavljene kopije računa. Društvo BauMax d.o.o. Zagre je dostavilo očitovanje u kojem se navodi da nijedan od dostavljenih računa nije izdan od strane društva BauMax d.o.o. Zagreb niti je evidentiran u poslovnim knjigama te te da svaki ispravan račun koji je izdan od strane poreznog obveznika BauMax d.o.o. Zagreb sadrži neke elemente koje falsifikati pronađeni u nadzoru kod FMG d.o.o. nemaju.
38. Iz podneska stečajnog upravitelja Ivana Gjurašića od 06. svibnja 2019. vidljivo je da isti, po traženju suda, obavještava da je dana 17.02.2017. uputio odgovornoj osobi dužnika ŽM Poziv na primopredaju poslovne dokumentacije obavještava sud da ne raspolaže zatraženom dokumentacijom za stečajnog dužnika.
39. Iz podneska Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 02. srpnja 2019. te priložene dokumentacije vidljivo je da se istim, po traženju suda, dostavljaju kopije računa temeljem kojih je porezni obveznik FMG d.o.o. iskazao rashode poslovanja i odbitak pretporeza a za koje je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da su falsificirani.
40. Iz dokumentacije dostavljene uz podnesak PU Varaždinske od 17. kolovoza 2023. (uvjerenja o vlasništvu vozila STP Autoservisni centar d.d. [adresa] od 16.08.2023.) vidljivi su podaci o vlasništvu vozila registasrskih oznaka: [registarska oznaka]; [registarska oznaka]; [registarska oznaka]; [registarska oznaka]; [registarska oznaka] i [registarska oznaka], te podaci o teretnim vozilima registriranim u razdoblu od 14.06.2011. do 17.05.2012. na TD FMG d.o.o. [adresa].
40.1. Navedeni podaci su obuhvaćeni i detaljno analizirani u dopuni nalaza i mišljenja vještakinje Vlaste Santo Olđa od 25.09.2023.
41. Svu navedenu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojnu jer potječe od tijela nadležnih za njezino izdavanje time da niti stranke nisu osporavale vjerodostojnost iste.
42. Dokumentaciju označenu pod brojevima: 15. (preslika zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) te 25. (ugovor o kupoprodaji nekretnina od 04. prosinca 1996.) dokaznih prijedloga u optužnici sud nije posebno analizirao jer se odnosi na raniju točku 5) činjeničnog opisa optužnice u odnosu na koju je donesena odbijajuća presuda.
43. Nadalje, sud nije posebno analizirao niti dokumentaciju označenu pod brojevima: 1. (otvorene stavke kupaca od 11.01.2012.); 5. (evidencija o isporučenom gorivu oštećenika ŠILEC d.o.o.); 7. (kartice kupaca za TD Vindija d.d. izdane od TD FMG d.o.o.); 8. (očevidnike o danima insolventnosti izdane od FINA-e za TD FMG d.o.o.); 9. (očevidnike o redoslijedu plaćanja); 10. (dokumentaciju TD Vindija d.d. o stanju duga na dan 31. srpnja 2011.); 14. (otvorene stavke kupaca); 16. (dopis FINA- e od 13. ožujka 2014. sa relevantnom dokumentacijom); 18. (kartice kupaca TD Šilec d.o.o.); 19. (račune i evidencije od izdanom gorivu od TD Šilec d.o.o.); 22. (dokumentaciju dostavljenu od TD Vindija d.d.); 28. (dokumentaciju dostavljenu od TD Perko d.o.o.); 29. (dopis Erste banke od 26. siječnja 2015. o prometu po računu za TD FMG d.o.o.) te 30. (poslovnu dokumentaciju za obrt [obrt] i TD Transporti Štengl d.o.o.).
43.1. Naime, sva navedena dokumentacija se odnosi na poslovnu dokumentaciju ŠILEC d.o.o., FMG d.o.o., [obrt] i TD Vindija d.d. te dokumentaciju FINA-e i banke koja je u cijelosti obuhvaćena i analizirana u nalazima i mišljenjima provedenih financijsko-knjigovodstvenih vještačenja koji su izrađeni od stručnih osoba i koji su u cijelosti prihvaćeni kao vjerodostojni.
44. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da su 1. okrivljenik i 2. okrivljenik počinili kaznena djela za koja se terete.
U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1) optužnice
45. Obrane okrivljenika su neuvjerljive, ničime dokazane, suprotne rezultatima dokaznog postupka te usmjerene isključivo k oslobođenju od kaznenopravne odgovornosti.
46. Prvookrivljenik se u bitnome brani navodeći da ga je LM kao odgovorna osoba TD Šilec d.o.o. nakon prvotnog prekida suradnje ponovno pozvao da dogovore novu poslovnu suradnju kad je saznao da je on osnovao novu firmu predloživši mu pritom da nastavi uzimati gorivo za svoju firmu bez mjesečnih limita, a da bi zauzvrat LM i njegovi zaposlenici na ime firme 1. okrivljenog mogli točiti gorivo za svoje potrebe.
46.1. Takvi navodi okrivljenika su nelogični jer isti nije uopće obrazložio zašto bi pristao na takvu suradnju, a također su i suprotni iskazu LM te ničime dokazani. Doista je nelogično i neuvjerljivo da bi 1. okrivljenik kao vlasnik jednog trgovačkog društva pristao na takvu nerazumnu poslovnu ponudu da bi drugi točili gorivo a da bi se računi izdavali na ime njegove firme pri tome uopće ne znajući da li će obveze po tim računima biti uredno podmirivane. Osim toga, valja ovdje i istaknuti da iz iskaza LM proizlazi upravo suprotno, odnosno da je njemu zapravo KM ponudio novu poslovnu suradnju jer je osnovao novo trgovačko društvo pa da je LM pristao jer je mislio da će se time, novim poslom sa Vindijom, zatvoriti stari dug.
46.2. Valja ovdje ponovno istaknuti i da je prvookrivljeni KM sklapajući, kao jedna od ugovornih strana, ugovor o pristupanju dugu od 19. rujna 2011., priznao postojanje do tada utvrđene tražbine oštećenika ŠILEC d.o.o. prema njegovom trgovačkom društvu FMG d.o.o. u iznosu od preko milijun kuna (1.280.491,92 kuna), što je kontradiktorno njegovoj obrani kada decidirano tvrdi da sigurno milijun kuna duga koji se vodi njemu se zapravo odnosi na ono što su si uzimali FM i još neki ljudi od LM.
46.3. Nadalje, nelogično je zašto bi u toj situaciji koju opisuje 1. okrivljenik onda uopće LM tražio da isti izda zadužnice, dok su u cijelosti neuvjerljivi i navodi 1. okrivljenika da se on ne sjeća kakva je bila financijska situacija njegovog društva u vrijeme izdavanja zadužnica odnosno da li je bila moguća naplata po tim zadužnicama jer je on u to vrijeme bio direktor TD FMG d.o.o. koje je izdalo zadužnice i kao takav je morao biti upoznat s financijskim stanjem društva, tim više što iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u vrijeme izdavanja zadužnica 29. ožujka 2012. trgovačko društvo FMG d.o.o. već bilo u neprekidnoj blokadi godinu dana! (od 29. ožujka 2011.).
46.4. Iz iskaza svjedoka LM nedvojbeno proizlazi da je KM u inkriminiranom razdoblju izdavao zadužnice za preuzeto gorivo, da je LM predočavao nerealnu sliku potraživanja koje bi njegovo trgovačko društvo FMG d.o.o. imalo prema Vindiji d.d. s osnove obavljenih usluga prijevoza, da je kao jedna od ugovornih strana sklopio ugovor o pristupanju duga čime je sve LM kao odgovornu osobu TD Šilec d.o.o. održavao u zabludi da će mu dug biti podmiren.
47. U odnosu na 2. okrivljenog RM neuvjerljivi su i nelogični njegovi navodi da on u trenutku potpisivanja zadužnica te sklapanja ugovora o pristupanju dugu nije uopće znao kakva je financijska situacija TD FMG d.o.o. obzirom da iz iskaza LM proizlazi da je tijekom 2011. godine (prije rujna) pozvao na sastanak RM i KM te im predočio ukupno potraživanje TD Šilec d.o.o. prema TD FMG d.o.o. nakon čega da se sam RM nakon kraćeg vremena javio da bi on putem obrta u svom vlasništvu preuzeo poslovanje u cilju vraćanja dugovanja TD-u Šilec d.o.o., odnosno da preuzme dug koji je tad TD FMG d.o.o. imalo prema TD Šilec d.o.o. u svrhu čega je i sklopljen Ugovor o pristupanju dugu od 19. rujna 2011.
47.1. U tom su smislu i neuvjerljivi navodi 2. okrivljenika da mu ništa nije predočeno prilikom potpisivanja zadužnica i ugovora o pristupanju duga jer suprotno proizlazi i iz materijalne dokumentacije te iskaza svjedoka CM.
48. Dakle, iz svega navedenog, povezujući materijalnu dokumentaciju u spisu sa iskazima svjedoka, posebice svjedoka LM, nedvojbeno se dolazi do zaključka da su 1. okrivljenik u svojstvu direktora pravne osobe, odnosno 2. okrivljenik kao vlasnik obrta prijevarno postupali na štetu trgovačkog društva ŠILEC d.o.o. jer su, s ciljem pribavljanja znatne nepripadne imovinske za TD FMG d.o.o. u vidu preuzimanja goriva potrebnog za obavljanje prijevozničke djelatnosti koje nisu plaćali, neistinito predočavali (na načine prethodno opisane) LM kao odgovornoj osobi TD Šilec d.o.o. da će uredno plaćati dizel gorivo koje će preuzimati te pritom i bili svjesni da će naplata izostati i na temelju izdanih zadužnica na iznose od po 100.000,00 kuna te 500.000,00 kuna obzirom na tadašnje financijsko stanje društva FMG d.o.o. koje je bilo u neprekinutoj višemjesečnoj blokadi te insolventno. Drugookrivljeni je nedvojbeno potpisivanjem zadužnica od 19. rujna 2011. te Ugovora o pristupanju duga pomagao prvookrivljenom u dovođenju u zabludu LM da će mu se uredno plaćati za preuzeto gorivo. Time su 1. okrivljenik i 2. okrivljenik ostavrili sva objektivna i subjektivna obilježja djela za koja se terete.
48.1. Ovdje valja reći da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Kazneni zakon (NN 125/11. i 144/12.) pa je sud u smislu odredbe članka 3. stavka 3. i 4. KZ/11. KZ/11. ispitao postoji li pravni kontinuitet tako da je činjenično stanje iz optužnice ODO-a [adresa] broj 620/13 od 20. veljače 2015., izmijenjene podneskom ODO Varaždin od 14. veljače 2025., podveo pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11., konkretno članak 247. stavak 2. Na taj način je utvrdio da postoji pravni kontinuitet i da je propisana stroža kazna za kvalificirani oblik djela (1 do 10 za razliku od 1 do 8 godina zatvora) pa se u tom smislu, s obzirom na visinu zapriječene kazne, ukazuje kao blaži članak 293. stavka 2. KZ/97.
U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 2) optužnice
49. Prvookrivljenik je iznoseći obranu samo naveo da nije nikad LM predočio predmetnu karticu kupaca za TD FMG d.o.o. jer da bi Vindija uvijek direktno LM proslijedila kartice kupaca iz kojih bi bila vidljiva visina potraživanja prema njegovoj firmi.
50. Navedeno ne proizlazi iz nijednog dokaza provedenog tijekom postupka.
50.1. U spisu prileže kartice kupaca za TD Vindija d.d. izdane od TD FMG d.o.o. (listovi 56-58) iz kojih je vidljivo da je izdana 11.07.2011. te da je kao ukupna visina potraživanja prema Vindiji d.d. naveden iznos od 1.592.892,54 kuna.
50.2. Iz iskaza svjedoka LM proizlazi da kartice iz kojih je KM predočavao broj i vrstu poslova koje obavlja za Vindiju nisu vjerodostojne. Također, da kad je RU, pokojnom tastu 1. okrivljenog, predočavao karticu koju mu je predao KM a koja se odnosila na dugovanja prema firmi KM mu je isti rekao da je to izmišljotina.
50.3. Također iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je kartica kupaca društva FMG d.o.o. prezentirana od strane odgovorne osobe poslovna dokumentacija društva te da je stvarno stanje potraživanja TD FMG d.o.o. prema TD Vindija d.d. na dan 31. svibnja 2011. iznosilo 387.458,16 kuna (i dokumentacija Vindije d.d. na listu 73), a ne 1.592.892,54 kuna što je iznos koji je 1. okrivljenik KM predočio oštećenom trgovačkom društvu.
50.4. Konačno, 1. okrivljenik u svojoj obrani ni na koji način ne obrazlaže kako bi LM kao predstavnik ošt. Šilec d.o.o. došao u posjed predmetne kartice kupaca od 11.07.2011., odnosno tko bi mu to predao ukoliko ne odgovorna osoba trgovačkog društva FMG d.o.o. koje je naznačeno kao izdavatelj.
50.5. Dakle prvookrivljenik je LM prezentirao nevjerodostojne podatke o stvarnom potraživanju njegovog FMG d.o.o. prema Vindiji d.d. čime je dodatno doveo u zabludu predstavnika oštećenika, a ujedno kao odgovorna osoba TD FMG d.o.o. u poslovnu ispravu unio neistinite podatke te takvu neistinitu poslovnu ispravu uporabio u poslovanju (na način da je predočio predstavniku TD Šilec d.o.o. kako bi ga dodatno uvjerio da će podmiriti iznos preuzetog goriva) kao da je istinita čime je ostvario i sva subjektivna i objektivna obilježja djela za koje se tereti.
51. Ovdje valja reći da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Kazneni zakon (NN 125/11. i 144/12.) pa je sud u smislu odredbe članka 3. stavka 3. i 4. KZ/11. ispitao postoji li pravni kontinuitet tako da je činjenično stanje iz optužnice ODO-a [adresa], izmijenjene podneskom ODO Varaždin od 14. veljače 2025., podveo pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11., konkretno članak 279. stavak 2. Na taj način je utvrdio da postoji pravni kontinuitet i da je propisana stroža kazna (6 mjeseci do 5 godina za kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. KZ/11 za razliku od 3 mjeseci do 5 godina zatvora za kazneno djelo iz čl. 312. stavak 2. KZ/97). Stoga je sud primijenio Zakon u vrijeme počinjenja djela.
U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3) optužnice
52. Prvookrivljenik je iznoseći obranu samo naveo da je sva ta roba za dobavljače koji su navedeni isporučena i usluge su izvršene.
52.1. Međutim, prema nalazu i mišljenju provedenih financijsko- knjigovodstvenih vještačenja koje se bazira na opsežnoj materijalnoj dokumentaciji u spisu (koje je sud u cijelosti prihvatio kao stručne i objektivne te dane u skladu s pravilima znanosti i vještine) utvrđeno je da izdani računi dobavljača poimenice navedeni u činjeničnom opisu optužnice ne sadrže zakonom propisani sadržaj koji bi garantirao da je roba, odnosno usluga isporučena i obavljena za potrebe FMG d.o.o. Vještačenjem je u konačnici utvrđeno da je došlo do neosnovanog priznavanja pretporeza na predmetnim računima na robu i usluge u iznosu od 437.856,18 kuna te je isto imalo za posljedicu smanjenje neobračunatog i neplaćenog poreza na dobit u visini od 82.178,02 kune slijedom čega je za proračun Republike Hrvatske nastala ukupna šteta u iznosu od 520.034,20 kuna.
52.2. Stoga je i u tom dijelu obrana 1. okrivljenika neuvjerljiva, paušalna i ničime dokazana te suprotna rezultatima provedenog dokaznog postupka.
52.3. Ovdje valja reći da je i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela stupio na snagu Kazneni zakon (NN 125/11. i 144/12.) pa je sud u smislu odredbe članka 3. stavka 3. i 4. KZ/11. ispitao postoji li pravni kontinuitet tako da je činjenično stanje iz optužnice ODO-a [adresa], izmijenjene podneskom ODO Varaždin od 14. veljače 2025., podveo pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11., konkretno članak 256. stavak 1. Na taj način je utvrdio da postoji pravni kontinuitet i da je propisana blaža kazna (6 mjeseci do 5 godina za kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11 za razliku od 1 do 8 godina zatvora za kazneno djelo iz čl. 292. stavak 2. KZ/97). Stoga je sud primijenio KZ/11 kao Zakon blaži za počinitelja s obzirom na zapriječenu kaznu.
U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 4) optužnice
53. Drugookrivljenik priznaje postojanje određenog dugovanja prema TD Šilec d.o.o. međutim osporava da bi postupao s namjerom da se nepripadno materijalno okoristi odnosno da bi bilo što neistinito predočavao odgovornim osobama u trgovačkom društvu Šilec d.o.o. Također, da je samo "došao i potpisao papire koje je LM tražio".
53.1. Navedeno je neuvjerljivo te u suprotnosti s dokazima u spisu prvenstveno s iskazom LM iz kojeg proizlazi da je tijekom 2011. godine (prije rujna) pozvao na sastanak RM i KM te im predočio ukupno potraživanje TD Šilec d.o.o. prema TD FMG d.o.o. nakon čega da se sam RM nakon kraćeg vremena javio da bi on putem obrta u svom vlasništvu preuzeo poslovanje u cilju vraćanja dugovanja TD-u Šilec d.o.o.
53.2. Također, iz provedenog vještačenja proizlazi da je žiro račun obrta [obrt] bio u blokadi od 01. siječnja do 14. studenog 2011. pa su stoga i zadužnice izdane 19. rujna 2011., dakle kada je već obrt 2. okrivljenog bio u neprekinutoj blokadi duže od 8 mjeseci (za koje zadužnice 2. okrivljenik ne osporava da bi ih potpisao) bile nepodobne za plaćanje.
53.3. Konačno, prema iskazu LM redovito je u inkriminiranom periodu izdavano gorivo i za obrt RM, a kada je trebalo doći do prve naplate, vezano uz transport šećerne repe kojeg je RM isticao kao izbor prihoda za zatvaranje dugovanja, nije došlo do naplate. Također, da RM nije uopće spominjao bilo kakve poslovne/financijske probleme zbog čega bi bilo problema u naplati duga kojem je pristupio. Osim toga, da se isti prestao javljati te je postao nedostupan nakon što mu je TD Šilec d.o.o. prestalo isporučivati gorivo iz čega je vidljiva namjera protupravnog prisvajanja.
53.4. Iz prethodno navedenog nedvojbeno je utvrđeno da je i 2. okrivljenik na opisani način (neistinito predočavajući te izdavanjem i dviju bjanko zadužnica na iznose od 100.000,00 kuna, odgovornim osobama u trgovačkom društvu Šilec d.o.o. da će gorivo koje preuzima na benzinskim postajama u vlasništvu tog trgovačkog društva uredno plaćati) prijevarno postupao na štetu TD Šilec d.o.o. jer prema unaprijed stvorenoj namjeri preuzeto gorivo nije platio čime je za sebe, a na štetu ošt. trgovačkog društva pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu kako je to navedeno pod točkom 4) optužnice, čime je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja djela za koje se tereti.
53.5. Obzirom da je nakon počinjenja djela stupio na snagu Kazneni zakon (NN 125/11. i 144/12.) sud je u smislu odredbe članka 3. stavka 3. i 4. KZ/11. ispitao postoji li pravni kontinuitet tako da je činjenično stanje iz optužnice ODO-a [adresa], izmijenjene podneskom ODO Varaždin od 14. veljače 2025., podveo pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11., konkretno članak 236. stavak 2. Na taj način je utvrdio da postoji pravni kontinuitet ali i da je propisana stroža kazna (1 do 8 godina za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 za razliku od 6 mjeseci do 5 godina zatvora za kazneno djelo iz čl. 224. stavak 4. KZ/97). Stoga je sud primijenio KZ/97 kao Zakon blaži za počinitelja s obzirom na zapriječenu kaznu.
54. Budući da je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret za ista djela ih je sud proglasio krivima i kaznio.
55. Odlučujući o odmjeravanju kazne u konkretnom slučaju, ovaj sud je, u smislu odredbe članka 47. stavak 1. KZ/11. cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja iz odredbe članka 41. KZ/11.
56. Otegotnim je 1. okrivljeniku cijenjena visina stečene protupravne imovinske koristi kao i činjenica da isti do današnjeg dana oštećenicima nije niti djelomično platio dug.
56.1. U odnosu na 1. okrivljenika olakotnim je cijenjena činjenica da je isti otac dvoje malodobne djece te da je isti u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio neosuđivan. Drugih olakotnih okolnosti sud nije našao.
57. U odnosu na 2. okrivljenika otegotnim mu je cijenjena činjenica da isti do današnjeg dana oštećeniku nije niti djelomično platio dug.
57.1. Olakotnim je 2. okrivljenika cijenjena činjenica dosadašnje neosuđivanosti time da je isti rođen 1961. iz čega proizlazi da je njegovo dosadašnje ponašanje bilo u skladu s društveno prihvatljivim.
58. Stoga je sud 1. okrivljeniku za počinjena kaznena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora kao u izreci te imajući u vidu da su djela počinjena u stjecaju, kao i ličnost osuđenika, u smislu odredbi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca, time da će za postizanje svrhe kažnjavanja biti dovoljno da izdrži samo dio kazne, i to 10 mjeseci.
Ostali dio kazne u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci neće se izvršiti ako 1. okrivljenik u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.
58.1. Ovdje valja također ukazati kako je sud, prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora primijenio KZ/11 kao povoljniji zakon za počinitelja obzirom na mogućnost izricanja i djelomične uvjetne osude.
59. Drugookrivljeniku je sud, uzimajući u obzir sve otegotne i olakotne okolnosti, za počinjena kaznena djela utvrdio pojedinačne kazne zatvora kao u izreci te imajući u vidu da su djela počinjena u stjecaju, kao i ličnost osuđenika, u smislu odredbi članka 60. stavka 1. i 2. KZ/97. (kao Zakona koji je povoljniji za počinitelja s obzirom na mogućnost primjene uvjetne osude za tako utvrđenu jedinstvenu kaznu zatvora), okrivljenog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko 2. okrivljeni RM u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
60. Imajući u vidu težinu počinjenih kaznenih djela i okolnosti pod kojima su djela počinjena, sud nalazi da će se takvim vrstama i mjerama kazne izraziti dostatna mjera prijekora prema okrivljenicima, takve su kazne razmjerne stupnju krivnje te su potrebne za postizanje opće i posebne prevencije.
61. Oštećenici su postavili imovinskopravne zahtjeve u iznosima kako to proizlazi iz izreke presude, a koji iznosi proizlaze i iz rezultata provedenog dokaznog postupka, posebice nalaza i mišljenja financijskog vještaka pa je sud na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenicima dosudio imovinskopravne zahtjeve te je naloženo okrivljenicima da oštećenicima naknade štetu u tim iznosima jer je utvrđeno da su upravo svojim postupanjem okrivljenici nanijeli štetu oštećenicima pa kako su za istu odgovorni (u smislu članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima) dužni su je i naknaditi.
62. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. okrivljenicima je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 €, svakome, u roku od 30 dana, time da su troškovi odmjereni prema rješenju Ministarstva pravosuđa o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka (NN 145/11), sukladno trajanju i složenosti postupka te imovnom stanju okrivljenika.
62.1. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. ZKP/08 okrivljenicima je naloženo solidarno platiti i troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. ZKP/08 u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.
63. Obzirom da je ODO u Varaždinu na raspravi 24. studenog 2022. odustalo od kaznenog progon protiv 2. okrivljenog RM zbog kaznenog djela iz članka 241. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 zbog nastupa zastare kaznenog progona valjalo je i odlučiti kao pod točkom IX. izreke presude.
U Varaždinu, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća kao sudac pojedinac:
Marina Presečki
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude državni odvjetnik, okrivljenici i njihovi branitelji te oštećenik (protiv odluke o troškovima postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu) mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o njoj odlučuje županijski sud.
Dostaviti:
1. ODO Varaždin na broj K-DO-620/2013,
2. 1.okrivljeni KM,
3. 2.okrivljeni RM,
4. branitelji 1.okr. EM i HU, odvjetnici u [adresa],
5. branitelj 2.okr. PU, odvjetnik u [adresa],
6. opunomoćenik ošt. Dragoslav Zuber, odvjetnik u Varaždinu.
