REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8558/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NĐ, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24)i dr. rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 3. svibnja 2024., poslovni broj: Pp -1918/2021-33, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se optužba protiv okrivljenika NĐ, zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. i članka 238. stavak 7., Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), te prekršaja iz čl. 16. st.1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022) činjenično opisanih pod točkama 1), 2) i 3) izreke pobijane presude na temelju odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),optužba odbija.
II. U preostalom dijelu žalba ovlaštenog tužitelja odbija se kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, okrivljenik NĐ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 163. stavka 8., čl. 238. st.7., Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaj iz čl. 16. st.1. Zakona o osobnoj iskaznici, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna od 450,00 eura, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.
1.2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci za prekršaj iz čl. 238. st.1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
1.3. Točkom II. Izreke pobijane presude okrivljenik je oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz čl. 289. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
2. Protiv navedene presude, ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na oslobađajući dio presude.
3. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika no da je u odnosu na djelo iz točke 1), 2) i 3) izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona.
4. Naime, za prekršaj počinitelja činjenično i pravno opisan u točki 1), 2) i 3) izreke pobijane presude iz članka 163. stavka 8. i članka 238. stavak 7., Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), te prekršaja iz čl. 16. st.1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“ broj 62/2015, 42/2020, 144/2020, 114/2022) propisana je novčana kazna u iznosu do 660,00 eura, pa kako je od dana 27. ožujka 2021. godine, kada su prema okrivljenju prekršaji počinjeni, do dana donošenja ove presude, proteklo više od tri godine, to je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, budući da je za inkriminirane prekršaje propisana novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga (članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona), sa rokom zastare od 3 godine, trebalo u smislu odredbe članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se optužba protiv okrivljenika odbija, kao što je navedeno u točki I ove presude. Ukazuje se prvostupanjskom sudu da je u odnosu na navedene prekršaje zastara nastupila prije donošenja prvostupanjske presude (3. svibnja 2024.) pa je optužbu u odnosu na ta djela prekršaja valjalo odbiti.
5. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i primjenom članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika, optužbu odbio.
6. Suprotno tvrdnji žalitelja o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na oslobađajući dio presude, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz primijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
7. Prvostupanjski sud u presudi navodi kako djelo koje se okrivljeniku NĐ stavlja na teret, a na način kako je to činjenično opisano u izreci optužnog akta nije prekršaj, obzirom da se radnja izvršenja djela prekršaja sastoji u upravljanju motornim vozilom nakon izvršnosti rješenja iz st. 3. do 6. čl. 286. ZSPC kojim je vozaču ukinuta i oduzeta vozačka dozvola radi nastupanja pravnih posljedica osobe. Međutim, u činjeničnom opisu nije navedeno da je rješenje kojim je ukinuta vozačka dozvola izvršno, niti je razvidno kada bi to rješenje postalo izvršno da bi se moglo utvrditi je li vozač upravljao vozilom nakon izvršnosti rješenja, pa takav činjenični opis djela nije moguće podvesti pod zakonski opis prekršaja iz čl. 286. st. 12. ZSPC budući da ne sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja.
8. No, optužnim prijedlogom okrivljeniku je na teret stavljeno počinjenje prekršaja iz čl. 289. st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj iz čl. 286. st.12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
9. No, prvostupanjski sud je u pravu kada navodi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj iz čl. 286. st.12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer nedostaje konstitutivni element prekršaja, a to je kada je rješenje kojim je okrivljenika vozačka dozvola ukinuta izvršno, no navedeni prekršaj okrivljeniku nije stavljen na teret, a onaj prekršaj koji mu jest stavljen na teret(iz čl. 289.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama), onako kako je činjenično opisan u optužnom aktu nije prekršaj iz čl. 289.st.4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a niti prekršaj iz čl. 286. st.12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer u činjeničnom opisu također nedostaje konstitutivni element prekršaja , a to je kada je rješenje postalo izvršno, a prvostupanjski sud nije bio niti ovlašten mijenjati pravnu oznaku djela prekršaja
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Mirna Prišlin, v. r.
Karmen Novak-Hrgović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku, ovlaštenom tužitelju
