REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3730/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Kamelije Parać, sutkinje izvjestiteljice, te Marine Veljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČIRJAK d.o.o., Gornje Raštane (Općina Sveti Filip i Jakov), Viterinci 16, OIB: 56620244965, kojeg zastupaju punomoćnici Božo Vrkić i Ivan Šalina, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zadar, Obala kneza Branimira 5, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Pisarnica Split, radi isplate iznosa od 42.634,81 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-91/2020-71 od 8. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-91/2020-71 od 8. kolovoza 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-91/2020-71 od 8. kolovoza 2024. u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.194,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. kolovoza 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu s osnove naknade štete na vozilu iznos od 24.650,87 eura / 185.732,00 kn, te na ime štete zbog najma drugog vozila iznos od 7.299,75 eura / 55.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Pobijanim rješenjem istog poslovnog broja i datuma kao i presuda utvrđeno je povlačenje tužbe za iznos od 10.617,82 EUR (točka I. izreke), naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.194,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 2.055,22 EUR (točka II. izreke).

2. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je naveo da je tužitelj potražuje naknadu štete iz prometne nezgode od 30. kolovoza 2019. za koju je pravomoćno utvrđena tuženikova odgovornost u omjeru od 80%, odnosno doprinos tužitelja u omjeru od 20%. Iz cjelokupnog dokaznog postupka, a osobito nalaza i mišljenja vještaka, prvostupanjski sud je utvrdio visinu štete u iznosu od 35.458,31 EUR, odnosno imajući u vidu tužiteljev doprinos iznos od 28.366,65 EUR. S obzirom na to da je tuženik dobrovoljno po osnovi te štete platio tužitelju iznos od 30.362,73 EUR, to je obvezu ispunio u cijelosti, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

3. Protiv te presude i rješenja u točki II. izreke u kojem je naloženo tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku, žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) te da se presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud je odbio provesti novo vještačenje, iako je nalaz i mišljenje vještaka Slobodana Erslana neprihvatljiv jer je vještak utvrdio da je vrijednost vozila jednaka na dan štetnog događaja i na dan dopune nalaza i mišljenja. Naime, stvarna vrijednost vozila je u trenutku podnošenja tužbe veća od cca 40.000,00 EUR koliko je utvrdio vještak u nalazu i mišljenju 2020. godine i dopuni tog nalaza u 2024. godini. Međutim, vještak je propustio prikazati vrijednost vozila po cijenama u svibnju 2024. godine, dok je vrijednost vozila porasla i preko 50% u zadnje 4 godine. Zbog navedenog, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, a materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer su tuženiku priznate radnje koje nisu bile potrebne za vođenje postupka, a većina rasprava je odgođena prije upuštanja stranaka u meritum spora. Predložio je preinačiti pobijanu odluku, podredno, ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku, a koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika u spisu.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koja je nastala u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao tuženikov osiguranik, pa stoga tužitelj potražuje od tuženika kao osiguratelja osobe koja je počinila štetu isplatu iznosa od ukupno 42.634,81 EUR.

8. U ovome postupku je prethodno pravomoćnom međupresudom poslovni broj P-91/2020 od 4. kolovoza 2022. utvrđena odgovornost za štetu i to tužitelja u omjeru od 20% i tuženika u omjeru od 80%. Stoga je u nastavku postupka preostalo odlučiti o visini štete, o čemu je prvostupanjski sud donio ovdje pobijanu odluku.

9. Tužitelj je istaknuo da ponuda za popravak vozila izdana od ovlaštenog servisera Auto Hrvatska prodajno servisni centar d.o.o. iznosi 371.349,70 kn, da je stvarna vrijednost njegova vozila minimalno 550.000,00 kn, te da mu je nastala dodatna šteta u vidu najma drugog vozila u iznosu od 55.000,00 kn. Stoga da ukupna nastala šteta iznosi 600.000,00 kn. U mirnom postupku tuženik je isplatio tužitelju iznos od 148.768,00 kn, pa kada se tome doda iznos od 130.000,00 kn vrijednosti ostatka vozila, razlika do 600.000,00 kn iznosi 321.232,00 kn / 42.634,81 EUR, odnosno utuženi iznos. S obzirom na to da je tuženik uplatio tužitelju nakon podnošenja tužbe daljnji iznos od 80.000,00 kn, tužitelj je povukao tužbu za taj iznos, pa je s osnove štete na vozilu zahtijevao iznos od 185.732,00 kn, i na ime najma drugog vozila iznos od 55.000,00 kn. Tuženik je osporavao visinu tužiteljeva potraživanja.

10. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, Slobodana Erslana, dipl. ing., te uvidom u dokumentaciju u spisu, prvostupanjski sud je utvrdio da je u štetnom događaju tužitelj pretrpio štetu na vozilu u visini od 30.481,20 EUR / 229.660,62 kn, izračunata u vrijeme štetnog događaja, da se radi o totalnoj šteti i da je ostatke vozila zadržao tužitelj, da visina ostatka vozila iznosi 98.425,98 kn i da je tužitelj platio najam zamjenskog vozila u razdoblju od 3 mjeseca u mjesečnom iznosu od po 18.750,00 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužiteljev zahtjev na ime najma drugog vozila za dva mjeseca, što bi predstavljalo razuman rok za popravak vozila, a što iznosi 37.500,00 kn. Sveukupno, tužitelju bi na ime naknade štete pripadao iznos od 267.160,62 kn, a uzevši u obzir tuženikov omjer odgovornosti za štetu od 80%, tužitelju bi pripadao iznos od 213.728,50 kn / 28.366,65 EUR na ime naknade štete u ovom štetnom događaju. U odnosu na zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata, prvostupanjski sud je naveo da tužitelj nema pravo na zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos od 148.768,00 kn jer je tuženik taj iznos platio unutar roka od 60 dana od podnošenja zahtjeva sukladno odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 152/14; dalje: ZOOP). Glede zakonskih zateznih kamata na preostali iznos od 64.960,50 kn, na koji iznos bi tužitelj imao pravo za razdoblje od 9. rujna 2019. (kao dan obraćanja tužitelja tuženiku za isplatu u smislu odredbe čl. 11. ZOOP-a) do 23. travnja 2020., kada je uplatom iznosa od 80.000,00 kn tuženik podmirio dug, prvostupanjski sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a da visina kamata u tom razdoblju nije mogla premašiti iznos od 15.039,50 kn / 1.996,08 EUR, za koliko je tuženik uplatom 23. travnja 2020. preplatio utvrđenu visinu štete (glavnog duga). U odnosu na tužiteljev prijedlog da se izvede novo prometno vještačenje, odnosno da vještak dopunskim nalazom i mišljenjem izvrši procjenu vrijednosti tužiteljeva vozila na temelju objavljenih oglasa za prodaju vozila približnih karakteristika kao što je tužiteljevo vozilo, prvostupanjski sud taj prijedlog nije prihvatio utvrdivši da takvo davanje nalaza i mišljenja ne bi bilo prema pravilima struke, a što je izričito ustvrdio i vještak, dok novo vještačenje nije bilo potrebno iz razloga što je nalaz i mišljenje vještaka Ersalana jasan, razumljiv i u skladu s pravilima struke. S obzirom na to da je tužitelju nastala šteta u visini od 213.728,50 kn / 28.366,65 EUR, te da mu je tuženik uplatio ukupno iznos od 228.768,00 kn / 30.362,73 EUR, proizlazi da je tuženik tim uplatama u cijelosti podmirio nastalu štetu, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenom navodu tužitelja, pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Slobodana Erslana, dipl.ing. od 20. studenog 2020. proizlazi da je prema katalogu „Jomologija“ Centra za vozila Hrvatske novonabavna vrijednost vozila 1.093.621,95 kn, da je predmetno vozilo u prometu od 04/2013, što znači da se do trenutka štetnog događaja, 30. kolovoza 2019. nalazilo u eksploataciji 6 godina i 4 mjeseca. Pad vrijednosti predmetnog vozila iznosi 70% od novonabavne cijene vozila, što znači da vrijednost vozila na dan štetnog događaja iznosi 328.086,60 kn. Uslijed nastanka prometne nezgode na teretnom vozilu tužitelja nastupila su oštećenja čiji bi popravak bio ekonomski neopravdan, što znači da je na vozilu nastupila totalna šteta. Vrijednost ostatka vozila iznosi od 30% vrijednosti vozila prije štetnog događaja, odnosno 98.425,98 kn. Ukupna visina štete na teretnom vozilu tužitelja uslijed predmetne prometne nezgode iznosi 229.660,62 kn / 30.481,20 EUR. Što se tiče vremena trajanja popravka vozila, vještak je istaknuo da je potrebno 20 dana za dovođenje teretnog vozila u stanje neposredno prije nastanka prometne nezgode. Na takav nalaz i mišljenje tužitelj je iznio primjedbu navodeći da je vrijednost vozila na dan štetnog događaja prenisko naznačena iz razloga što je tržišna vrijednost vozila veća od one koju je odredio sudski vještak. Vještak se pisano očitovao na tužiteljeve primjedbe navodeći da je visinu štete utvrdio na temelju službenog kataloga Centra za vozila Hrvatske. Sukladno pravilima struke, visina štete na motornom vozilu za slučaj kada se rado o tzv. totalnoj šteti odnosno za slučaj kada popravak vozila ekonomski ne bi bio opravdan, utvrđuje se na način da se prvo utvrdi novonabavna vrijednost motornog vozila, nakon toga utvrđuje se vrijednost vozila na dan štetnog događaja uzimajući u obzir amortizaciju vozila, te se vrši procjena vrijednosti ostatka vozila. Razlika između vrijednosti vozila na dan štetnog događaja i vrijednosti ostatka vozila predstavlja visinu nastale štete na motornom vozilu. Vještak se i usmeno očitovao na tužiteljeve primjedbe na ročištu održanom 18. prosinca 2020. navodeći da se sukladno pravilima struke treba služiti kataloškim cijenama koje se formiraju realno na temelju novonabavne vrijednosti vozila. Utvrđivanje vrijednosti vozila, kako to zahtijeva tužitelj, uzimajući u obzir cijene iz oglasnika nije uobičajeno niti u skladu sa strukom. Na ročištu održanom 7. svibnja 2024. tužitelj je predložio provesti dopunsko vještačenje na način da vještak prikaže novonabavnu vrijednost vozila sukladno „današnjim cijenama“ (u 2024. godini), koji dokazni prijedlog je sud prihvatio te je vještak izradio dopunski nalaz i mišljenje.

12. U dopunskom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2024., u kojem je vještak utvrđivao visinu štete „po danas važećim cijenama, vještak je naveo da novonabavna vrijednost vozila prema katalogu „Jomologija“ Centra za vozila Hrvatske iznosi 144.500,00 EUR, dok vrijednost predmetnog vozila na dan štetnog događaja (uzimajući u obzir pad vrijednosti od 70%) iznosi 43.350,00 EUR. Vrijednost ostatka vozila iznosi 13.005,00 EUR, pa ukupna šteta na vozilu iznosi 30.345,00 EUR. Tužitelj je i na tu dopunu nalaza i mišljenja iznio prigovore, pa je prvostupanjski sud dodatno saslušao vještaka na ročištu održanom 10. srpnja 2024. koji je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja te je u spis priložio ispis iz službenog kataloga koji koriste svi vještaci prilikom izrade nalaza i mišljenja. Ujedno je istaknuo da je novonabavna vrijednost vozila 4. studenog 2020. (145.148,58 EUR) bila viša za oko 600,00 EUR od novonabavne vrijednosti vozila na dan 15. svibnja 2024. (144.500,00 EUR).

13. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer ga je izradila stručna osoba, u skladu s pravilima struke, objektivno i nepristrano. Također, pravilno je odbio tužiteljev prijedlog za novim prometnim vještačenjem pri čemu je iznio razloge zbog kojih smatra da nije potrebno izvesti novo vještačenje, a koje prihvaća i ovaj sud. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na tužiteljevu vozilu nastala totalna šteta. Totalna šteta na vozilu nastaje tada kada je popravak tehnički nemoguć ili ekonomski neisplativ, odnosno ako vrijednost vozila umanjena za vrijednost ostatka vozila na dan utvrđivanja visine štete iznosi manje od troškova popravka. U slučaju totalne štete oštećenom pripada naknada u visini novčanog iznosa koji predstavlja vrijednost uništenog vozila, a utvrđuje se u visini vrijednosti vozila prije štetnog događaja prema cijenama na dan presuđenja (čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) uz umanjenje za vrijednost ostatka vozila ako je ono ostalo kod oštećenika. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka kojim je vještak izračunao nastalu štetu tužitelju prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, proizlazi da je tužitelju šteta nastala u visini od 30.345,00 EUR. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je tužitelju nastala šteta i na ime najma zamjenskog vozila u iznosu od 37.500,00 kn / 4.977,11 EUR, pri čemu ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenja suda o potrebi trajanja tog najma i njegovoj visini. Ukupna šteta nastala tužitelju stoga iznosi 35.322,11 EUR. Imajući u vidu tužiteljev doprinos nastanku štete od 20%, proizlazi da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 28.257,69 EUR. Nadalje, nesporno je da je tuženik isplatio tužitelju ukupno iznos od 30.362,73 EUR, dakle, iznos koji je viši od onog na kojeg bi tužitelj imao pravo s obzirom na utvrđenja u postupku, slijedom čega se tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu utuženog iznosa od 31.950,62 EUR ukazuje u cijelosti neosnovanim. Što se tiče obrazloženja pobijane odluke u dijelu zateznih kamata, ovaj sud prihvaća izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda kao i izračun visine tih kamata u skladu s odredbom čl. 223. ZPP-a.

14. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena primjenom odredaba čl. 154. st. 1., čl. 158. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Prvostupanjski sud je tuženiku priznao u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a samo trošak radnji koje su bile potrebe za vođenje ovog parničnog postupka. Što se tiče primjene odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) prvostupanjski sud je svaku radnju priznao prema mjerodavnim odredbama Tarife vodeći računa o kakvim podnescima se radi, odnosno koje su radnje poduzimane na ročištu, što je detaljno i pravilno obrazložio.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu odluku o ne/osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Preostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tužiteljeva žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana presuda potvrđena. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno je rješenje u pobijanoj točki II. izreke.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić