REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4352/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JOJ MEDIA HOUSE a.s., OIB 98907513008, Bratislava, Brečtanova 1, Republika Slovačka, kojeg zastupa punomoćnica dr. sc. Ana Holjar, odvjetnica u Rijeci, Korzo 4, protiv tuženika RTD d.o.o. u stečaju, OIB 70786957047, Zadar, Trg tri bunara 5, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-76/2023-12 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-76/2023-12 od 24. svibnja 2024. u točkama I. i III. izreke i sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev da se utvrdi osnovanom osporena tražbina koja se namiruje kao tražbina drugog višeg isplatnog reda vjerovnika JOJ MEDIA HOUSE a.s., Bratislava, Republika Slovačka, u iznosu od 556.000,40 eur u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zadru poslovni broj St-191/2022.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 23.676,23 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-76/2023-12 od 24. svibnja 2024. u točki I. izreke utvrđena je osnovanom tužiteljeva tražbina u iznosu od 556.000,40 eur u stečajnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-191/2022. Točkom II. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi osnovanom tužiteljeva tražbina u iznosu od 98.512,12 eur u stečajnom postupku koji se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem St-191/2022. Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.120,85 eur. Točkom IV. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.744,76 eur.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio kako je u stečajnom postupku nad tuženikom stečajna upraviteljica osporila tužiteljevu tražbinu u iznosu od 654.512,52 eur zbog zastare. Sud je utvrdio osnovanom tražbinu u iznosu od 556.000,04 eur koja se temelji na ugovoru o kupoprodaji i prijenosu tražbine sa sporednim pravima od 31. ožujka 2019. (dalje: ugovor o cesiji) kojim ugovorom je društvo Novi list d.d. Rijeka ustupilo svoju tražbinu prema tuženiku, ovdje tužitelju. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tuženika da se radi o tražbini na temelju zajma kojim se nadomješta kapital iz odredbe članka 139. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17 i 36/22; dalje: SZ), jer tuženik te tvrdnje nije dokazao. Isto tako, sud je ocijenio da nije osnovan prigovor zastare, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 228. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a tuženik se odrekao zastare u smislu odredbe članka 220. stavka 1. ZOO-a.

3. O naknadi parničnog troška sud je odlučio na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

4. Protiv označene presude u točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud presudu preinači. U žalbi u bitnome navodi kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je trogodišnji rok zastare potraživanja iz Ugovora o cesiji od 31. ožujka 2019. nastupio najkasnije 29. ožujka 2019. s obzirom na to da je tražbina iz toga ugovora dospjela najkasnije na dan 29. ožujka 2016, ali je pogrešno zaključio da se tuženik odrekao zastare. Smatra pogrešnim stav suda da jednom kad nastupi zastara, novi zastarni rokovi ne počinju ponovo teći, već smatra da je danom odricanja od zastare, 31. ožujka 2019. počeo teći novi trogodišnji zastarni rok koji je istekao 31. ožujka 2022. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Vrhovni sud) poslovni broj Rev-x 699/2015 od 26. travnja 2016. i ovog suda poslovni broj Pž-3248/2021 od 2. ožujka 2022.). Osim toga, navodi kako tuženik nije potpisom ugovora o cesiji od 31. ožujka 2019. priznao zastarjelu obvezu, jer potvrđivanje postojanja tražbine nema značaj priznanja zastarjele tražbine. Poziva se na odluku Vrhovnog suda poslovni broj Rev-x 954/2012 od 9. siječnja 2014. Traži trošak sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13.632,22 eur.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.

7. Predmet spora je utvrđivanje osnovanim tražbine tužitelja prijavljene u stečajnom postupku tuženika u iznosu od 654.512,52 eur.

8. Iz stanja spisa proizlazi da među strankama nije sporno:

- da je tužitelj 1. prosinca 2022., prijavio predmetnu tražbinu koja se temelji na ugovoru o cesiji od 31. ožujka 2019.,

- da je tuženik potpisnik predmetnog ugovora u kojem je u članku 1. stavku 4. navedeno da Novi list d.d. ima tražbinu prema tuženiku,

- da je tražbina iz ugovora o cesiji dospjela na dan 29. ožujka 2016.

9. Sporno je, je li potvrđivanjem postojanja tražbine tuženik priznao zastarjelu tražbinu te je li odricanjem od zastare novi zastarni rokovi ne počinju teći, kako je zaključio prvostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je zaključio da se tuženik odrekao zastare jer je priznao postojanje tražbine Novog lista d.d. prema njemu, pa kako se odrekao zastare, ne može ponovo isticati takav prigovor.

11. U članku 1. stavku 4. Ugovora o cesiji od 31. ožujka 2019. je navedeno da dužnik, ovdje, tuženik potpisom ugovora potvrđuje da prodavatelj Novi list d.d. ima između ostalog prema njemu tražbinu u iznosu od 3.270.001,11 kn, da pristaje da predmetom prodaje i prijenosa bude upravo ta tražbina, uvećana za kamate i troškove namirenja, sve kako je tražbina navedena u izvodu konta na dan 29. ožujka 2016., koji se nalazi u privitku ugovora.

12. Tuženik se osnovano poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 699/2015 od 26. travnja 2016. koji je radi osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odgovorio na pitanje „da li nakon priznanja zastarjele obveze, zastara ponovno počinje teći ili to znači da zastare više nema i da vjerovnik može u neograničenom vremenskom roku ustati s tužbom radi isplate takve obveze?“ Vrhovni sud Republike Hrvatske je zaključio da odricanje od zastare jednostrana izjava volje dužnika kojom se on, u namjeri da se u pogledu zastarjele tražbine ponovno uredi pravni odnos između njega i vjerovnika, odriče svog prava koristiti se prigovorom zastare (koja je već nastupila). Time se u pogledu zastarjele obveze obveznopravni odnos vraća u pravno stanje u kojem se nalazio prije nego što je zastara počela teći, te ako se stranke ne sporazumiju o novom roku ispunjenja, zastarijevanje počinje ponovno teći u istom trajanju prvi dan nakon pismenog priznanja zastarjele obveze. Imajući u vidu izraženo pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pravne posljedice priznanja zastarjelog duga u pogledu početka tijeka novog zastarnog roka su iste kao i u slučaju priznanja duga koji nije zastario, odnosno prekida zastare. To znači da nakon što se tuženik odrekao zastare, njemu počinje teći novi zastarni rok od trenutka priznanja.

13. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da dužnik koji pisano prizna zastarjeli dug čime se odrekao zastare, ne može više osnovano isticati takav prigovor.

14. Kako je tuženik istakao prigovor zastare, nakon što je 31. ožujka 2019. priznao zastarjelu obvezu, novi rok zastre od tri godine počeo je teći 1. travnja 2019. i istekao je 1. travnja 2022. Budući da je tužitelj prijavio tražbinu 1. prosinca 2022., osnovan je tuženikov prigovor zastare.

15. Stoga je prvostupanjsku presudu u točki I. izreke valjalo preinačiti kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude prema odredbi članka 373. stavka 3. ZPP-a.

16. Kako je tuženik uspio u sporu valjalo je preinačiti i odluku o trošku parničnog postupka.

17. Sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i Tarifi tuženiku pripada pravo na trošak sastavljanja podneska od 20. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8 točka 3. Tarife, zastupanja na ročištu od 11. travnja 2024. u iznosu od 9.844,00 eur prema Tbr. 9. točka 1. Tarife, sastavljanja žalbe u iznosu od 12.305,00 eur prema Tbr. 10. točka 1. Tarife i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,23 eur, ukupno 23.676,23 eur. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude primjenom odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak