Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-630/2024-7

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, predsjednika vijeća, Marijane Žulj Jakovljević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ivice Raguža, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. UA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije iz [adresa]), zastupanog po punomoćniku Krešimiru Lisaku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja dr. UA izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-2503/15-32 od 18. ožujka 2016., na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja dr. UA se uvažava kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-2503/15-32 od 18. ožujka 2016. i predmet vraća na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

II. Odluka o troškovima parničnog postupka tužitelja povodom pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-2503/15-32 od 18. ožujka 2016. presuđeno je: "Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da plati tužitelju dr. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos, od 1.176.951,20 EUR-a sa kamatom tekućom od 01.08.1994. godine do isplate, sa kamatom tekućom od 01.08.1994. do isplate i to po stopi od 5% godišnje, tekućom od 01.08.1994. do 31.12.2005., a koja kamata teče na iznos od 2.301.916,48 DEM od 01.08.1994. do 31.12.2001., a od 01.01.2002. do 31.12.2005. na iznos od 1.176.951,20 EUR-a, a od 01.01.2006. do 31.12.2007. sa kamatom koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za 3 postotna poena, sve plativo u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb te nadoknaditi trošak ovog postupka, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti te naložiti tuženiku da plati tužitelju parnični trošak, a podredno usvojiti žalbu i ukinuti prvostupanjsku presudu.

3. Tuženik je podnio je odgovor na žalbu u kojoj predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu ZPP) na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a zbog čega se pobijana presuda ne može ispitati.

6. Predmet ovoga postupka je naknada štete u iznosu od 1.176.951,20 eur zbog sklapanja Ugovora o nalogu za kupnju dionica pri čemu tuženik nije postupio s povećanom pažnjom prema pravilima struke.

7. U postupku je utvrđeno kako je tužitelj s tuženikom sklopio 25. srpnja 1994. Ugovor o nalogu kojim je tužitelj tuženiku dao nalog da u njegovo ime i za njegov račun poduzme sve potrebne radnje za kupnju dionica društva VIO VARAŽDIN d.d. uključujući sklapanje Ugovora o kupnji i plaćanje kupovne (kupoprodajne) cijene za 54.219 dionica za iznos od 7.211.127,00 DEM. Između stranaka je 29. srpnja 1994. sklopljen Ugovor o kreditu za kupnju navedenih dionica, temeljem kojeg se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu od 3.731.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju NBH na dan isplate kredita, a radi kupnje stare devizne štednje 4.909.210,52 DEM.

8. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj, zastupan po tuženiku sklopio sa Hrvatskim fondom za privatizaciju Ugovor o prodaji redovnih 54.219 dionica VIO VARAŽDIN d.d. dana 25. srpnja 1994. za ukupnu cijenu od 7.211.127,00 DEM ili 133,00 DEM po dionici, a koju cijenu je tužitelj dijelom platio starom deviznom štednjom u iznosu od 4.909.210,52 DEM, a dijelom svojim sredstvima kupivši staru deviznu štednju, što nije bilo sporno tijekom postupka. Na ovaj način tužitelj je u cijelosti ispunio obvezu iz Ugovora o kupnji redovitih dionica VIO VARAŽDIN d.d.

9. Također, utvrđeno je kako je Ugovor o kupnji dionica zaključen između tužitelja i tuženika utvrđen ništavim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu broj P-7385/95 sukladno Zakonu o ništavosti određenih vrsta Ugovora o osiguranju i Ugovora o kreditu (Narodne novine broj 9/94) te izvansudskoj nagodbi od 28. kolovoza 1997. kao i dodatku izvansudskoj nagodbi od 29. kolovoza 1997., dok je Ugovor o prodaji dionica ostao na snazi u dijelu u kojem je tužitelj stekao vlasništvo 17.308 dionica za cijenu od 2.301.916,48 DEM u staroj deviznoj štednji.

10. Tijekom postupka tužitelj je tvrdio kako je njegova namjera bila da postane pretežiti vlasnik društva VIO VARAŽDIN d.d., a da je zbog ništavosti Ugovora o kupnji dionica pretrpio štetu jer su dionice izgubile svaku vrijednost pa smatra kako je tuženik odgovoran za štetu iz razloga što je pri sklapanju Ugovora o kupnji dionica u ime i za račun tužitelja postupao s krajnjom nepažnjom jer je u vrijeme kada je tuženik sklapao predmetne Ugovore s Hrvatskim fondom za privatizaciju bio na snazi Zakon o ništavosti određenih vrsta Ugovora o osiguranju i Ugovora o kreditu.

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je uvidom u izvansudsku nagodbu od 28. kolovoza 1997. te dodatak istoj od 29. kolovoza 1997. utvrđeno kako su stranke tim pravnim poslom razriješile svoje odnose u pogledu međusobnih Ugovora o nalogu, Ugovora o kreditu za kupnju dionica i Ugovora o prodaji dionica te da je čl. 5. nagodbe ugovoreno da njenim potpisom i realizacijom stranke više nemaju međusobnih potraživanja koja bi bila posljedica poništaja Ugovora o kreditu iz čl. 1. t. 3. nagodbe. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio kako su stranke dodatkom izvansudskoj nagodbi (čl.1.) ugovorile kako sporazumno utvrđuju da su ranije potpisanom izvansudskom nagodbom riješena i njihova međusobna prava i obveze u pogledu Ugovora broj 3680614/9980 o prodaji redovnih dionica VIO VARAŽDIN d.d. od 25. srpnja 1994., Ugovora o nalogu broj 57/94 od 25. srpnja 1994. i Ugovora o kreditu za kupnju dionica od 25. srpnja 1994. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio kako je sklapanjem navedene nagodbe i dodatka toj nagodbi prestalo potraživanje tužitelja, iako je prvostupanjski sud utvrdio kako tuženik nije postupao s povećanom pažnjom i prema pravilima struke čime je povređeno načelo ponašanja i u ispunjavanju obveza i ostvarivanju prava propisano odredbom čl. 18. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,73/91 i 3/94).

12. Tijekom postupka, a i u žalbi tužitelj je isticao kako je izjava o odricanju od zahtjeva za naknadu štete i isplatu ništava u smislu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima jer je protivna Ustavu Republike Hrvatske te moralu društva. Tužitelj je smatrao kako je nagodba ništava jer je tuženik tražio od tuženika odricanje od zahtjeva za naknadu štete znajući da nije postupao s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima kada je sklapao Ugovor o kupnji dionica te poduzimao druge radnju u ime i za račun tužitelja zbog čega je nagodba ništava, a kao rezultat nedopuštene pobude.

13. Ispravno tužitelj upire u žalbi kako prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Prilikom donošenja pobijane odluke, prvostupanjski sud nije obrazložio je li nagodba sklopljena između tužitelja i tuženika ništava jer je tuženik od tužitelja tražio odricanje znajući za svoju odgovornost za štetu tužitelju, odnosno kao rezultat nedopuštene pobude.

14. Prema tome, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP prilikom donošenja pobijane presude pa se ista ne može ispitati. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je osnovana pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuta presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

15. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno po potrebi provesti odgovarajuće dokaze i obrazložiti je li nagodba sklopljena između stranaka ništava kao rezultat nedopuštene pobude. Nakon provođenja postupka, vodeći brigu o ostalim žalbenim razlozima, prvostupanjski sud će donijeti novu zakonitu odluku.

16. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka pa i o troškovima žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

17. Slijedom navedenog, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan