REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4590/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, sutkinje izvjestiteljice i Nevenke Marović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BUIĆ-TDG d.o.o., OIB 84671088857, Samobor, Ulica grada Wirgesa 17, ranije Zagreb, Ulica kerestinečkih žrtava 6H, kojeg zastupa punomoćnica Ana Pintarić, odvjetnica u Zagrebu, Kačićeva ulica 12, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Karlovac, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 8.967,16 eura, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3190/2023-22 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-3190/2023-22 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točki I. izreke naložio tuženiku da plati tužitelju 8.967,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki II. izreke odlučeno o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja BUIĆ-TDG d.o.o. za naknadu štete u iznosu od 8.967,16 eura po polici kasko osiguranja protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Šteta je nastala u prometnoj nezgodi 15. listopada 2022. na zagrebačkoj obilaznici kada je vozač tužiteljevog vozila, izbjegavajući vozilo koje je stajalo na cesti, izgubio kontrolu nad vozilom i udario u zaštitnu ogradu. Sud je utvrdio da je tužitelj aktivno legitimiran jer je kao primatelj leasinga sklopio policu kasko osiguranja s tuženikom, a PBZ-LEASING d.o.o. je kasnije prenio svoje potraživanje prema tuženiku na tužitelja putem Ugovora o ustupu tražbine. Tuženik je neopravdano odbio isplatiti štetu pozivajući se na odredbe Uvjeta kasko osiguranja koje predviđaju gubitak prava na osigurninu zbog neprijavljivanja nezgode policiji. Sud je utvrdio da su te odredbe ništetne jer su u suprotnosti s člankom 942. Zakona o obveznim odnosima. Dokazano je da je šteta stvarno nastala i da je popravak izvršen u ovlaštenom servisu AUTO-CENTAR BAUMGARTNER d.o.o. po nalogu tuženika. PBZ-LEASING d.o.o. je platio popravak, a tužitelj je kasnije taj iznos refundirao PBZ-LEASINGU d.o.o. Visina štete je precizno utvrđena kroz dokumentaciju i iznosi 8.967,16 eura (iznos bez PDV-a), što odgovara stvarnim troškovima popravka koje je tužitelj snosio. Stoga je sud zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan jer je tužitelj dokazao nastanak osiguranog slučaja, visinu štete i svoju aktivnu legitimaciju za potraživanje naknade od tuženika.

3. Protiv ove presude je tuženik izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer tužitelj nije dokazao nastanak osiguranog slučaja osim kroz iskaz jednog svjedoka (vozača TD), s obzirom na to da vozač nije prijavio nezgodu policiji niti fotografirao mjesto nezgode, a nastala oštećenja na vozilu ne podupiru navode iz odštetnog zahtjeva. Nadalje smatra da je neopravdano dosuđena zatezna kamata od 17. siječnja 2023. te da je pogrešno primijenjena odredba čl. 942. ZOO-a jer smatra da osiguratelj ima pravo smanjiti isplatu osigurnine u visini štete koju je pretrpio zbog namjerne povrede dužnosti osiguranika. Nadalje osporava odluku o parničnom trošku pa predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 448,62 EUR.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu odluku je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe tuženik kao žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Uvidom u pobijanu odluku i spis je utvrđeno da je predmet spora zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je nastala prilikom prometne nezgode, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio nastanak prometne nezgode kroz više međusobno povezanih dokaza, a ne samo kroz iskaz svjedoka TD. Nastanak štetnog događaja tuženik nije sporio kod preuzimanja odštetnog zahtjeva od tužitelja niti u trenutku kada je uputio tužitelja da popravak vozila izvrši u jednu od dvije radionice: ili Auto centar Agram ili AC Baumgartner, što je vidljivo iz upute o radionici za popravak vozila (list 16. i 17. spisa), te nije sporio nastanak štetnog događaja kada je izvršio i dopunski izvid štete i dodatne popravke. Naime, već kod prijave štetnog događaja je tuženik znao da tužitelj nije prijavio predmetni štetni događaj policiji.

10. Tuženik kao osiguravajuće društvo u Republici Hrvatskoj zna da ne postoji zakonska obveza da se svaka prometna nezgoda prijavljuje policiji već samo ako u prometnoj nezgodi ima ozlijeđenih osoba ili kada je nastala veća materijalna šteta ili kada je došlo do smrtnog slučaja. U slučajevima manjih nezgoda gdje je nastala samo materijalna šteta i gdje se sudionici slažu oko okolnosti, nije obavezno pozivati policiju. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da nije pravilan argument tuženika o obaveznoj prijavi policiji za sve nezgode te da je ništetna odredba općih uvjeta koja dodatno ističe kako je nužno prijaviti štetni događaj policiji. Ovaj uvjet naime znači da bi vozač morao dodatno izlagati opasnosti sebe čekajući često i više sati na određenom mjestu policiju koja bi napravila očevid, a i time bi značajno smetao normalnom odvijanju prometa. Stoga je odluka suda u skladu sa zakonom i uobičajenom praksom u Hrvatskoj vezano uz obveze prijavljivanja prometnih nezgoda a vozač je postupio razumno u danim okolnostima jer je izbjegao dodatnu opasnost za druge sudionike u prometu i odmah je prijavio štetu osiguranju te je odvezao vozilo na procjenu štete i postupio je prema uputama osiguranja vezano za popravak.

11. Pravilno je sud odbio prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je društvo PBZ-Leasing ovlastilo tužitelja da ostvaruje naknadu štete (točka 8. prvostupanjske odluke).

12. Stoga je sud pravilno primijenio čl. 942. ZOO-a jer su odredbe uvjeta osiguranja o gubitku prava zbog neprijavljivanja policiji ništetne, a tuženik ne može odbiti isplatu samo zbog nepozivanja policije kada je šteta nedvojbeno nastala i dokumentirana. Uz to tuženik je izvršio izvid štete i uputio tužitelja da izvrši popravak u točno određenom servisu iako je znao da tužitelj nije prijavio štetni događaj policiji. Tu primjedbu je tuženik istaknuo tek nakon što je izvršen popravak vozila, i to u radionici po uputi samog tuženika.

13. Zaključno, žalba tuženika nije osnovana jer je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Prometna nezgoda je dokazana kroz niz međusobno povezanih dokaza, a ne samo kroz iskaz svjedoka. Posebno je važno što je sam tuženik svojim radnjama (izvidi štete, upućivanje na popravak) priznao nastanak osiguranog slučaja, te ne može naknadno osporavati njegovo postojanje samo zbog nepozivanja policije.

14. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj nije ni obrazložio detaljno razloge zbog kojih je izjavio žalbu.

16. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kujundžić Novak