Poslovni broj: Us I-1254/2024-20

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu I tužitelja ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužiteljice ZZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Gordana Tatalović, odvjetnica u Zagrebu, Korčulanska 3A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi obnove zgrade oštećene potresom, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se točka III izreke rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA: UP/I-000-06/23-17/195, URBROJ: 531-06-3-24-7, od 4. siječnja 2024., u dijelu koji se odnosi na stupanj izgrađenosti stana I i II tužitelja.

II Stan suvlasnika ZZR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], gradi se vraćanjem u prvobitno stanje do potpune uporabljivosti. III Nalaže se tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, da u roku od 60 dana od dana dostave ove presude tužiteljima naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem utvrđeno je pravo suvlasnicima stambeno- poslovne zgrade na adresi u [adresa], na gradnju stambeno- poslovne zgrade na mjestu uklonjene zgrade te je u odnosu na stan I i II tužitelja utvrđeno da se isti gradi do razine grube gradnje, zato što oni, na dan 28. i 29. prosinca 2020., u toj zgradi nisu živjeli, a koju okolnost je tuženik utvrdio uvidom u sustav eObnova.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog rješenja tužitelji uvodno ističu kako rezultati provedene terenske provjere, a na koju se tuženik poziva, ne mogu biti točni, jer zgrada na kojoj bi se ta provjera trebala obaviti na dan provjere nije postojala. Navode i da nikada nisu primili telefonski poziv niti pisani poziv od policijske uprave radi provjere njihovog prebivališta. Ukazuju da su u posjed stana ušli 10. prosinca 2020. te u njemu prebivali do 16. prosinca 2020. postupno planirajući renovaciju. Ovome dodaju i da su 21. prosinca 2020. pokušali prijaviti prebivalište na novoj adresi, ali da su tada obavješteni da isto trebaju učiniti u Gradu Sisku, što u to vrijeme nisu mogli zbog mjera suzbijanja Korona virusa. Mišljenja su da ne mogu snositi štetne posljedice zbog posljedica više sile te navode kako su na dane potresa 28. i 29. prosinca 2020., ali i sljedećih mjesec i pol dana boravili u [adresa], seleći svoje stvari, ali i pomažući susjedima i javnim službama na otklanjanju posljedica potresa. Naglašavaju da su sklopili kupoprodajni ugovor te pribavili tabularnu izjavu i proveli upis promjene vlasništva u zemljišnim knjigama za predmetnu nekretninu neposredno prije potresa iz kojeg razloga su mišljenja da se i njihova nekretnina treba obnoviti u cijelosti kao i drugim stanarima, a ne samo u reduciranom „roh-bau“ obliku. Predlažu sudu da poništi osporeno rješenje i prizna im pravo na izgrađenost vraćanjem njihove nekretnine u prvobitno stanje do potpune uporabljivosti, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru na tužbu, navodi kako u cijelosti ostaje kod sadržaja obrazloženja svoje odluke te dodaje da je uvidom u povijesni prikaz zemljišno knjižnog uloška broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] vidljivo da je tužiteljev kupoprodajni ugovor za predmetni stan sklopljen 3. prosinca 2020., a da su tužitelji tek 5. siječnja 2021. prijavili prebivalište na adresi [adresa]., iz koje okolnosti zaključuje da tužitelji nisu stvarno stanovali u predmetnoj nekretnini na dan potresa 28. i 29. prosinca 2020. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 12. veljače 2025. zaključio usmenu i javnu raspravu u prisutnosti II. tužiteljice osobno, opunomoćenice I i II tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave te je saslušao I i II tužitelje na okolnosti navedene u tužbi.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Sukladno razlozima tužbe Sud u ovom predmetu spornim nalazi činjenično pitanje da li su na dan 28. i 29. prosinca 2020. tužitelji stanovali u predmetnoj nekretnini, odnosno da li im se sukladno njihovom stvarnom stanovanju u to vrijeme može priznati pravo na izgradnju nove nekretnine do stanja pune izgrađenosti. 8. Člankom 4. stavkom 1. točkom o) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 21/23., u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da je stanovanje mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi te se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

9. Točkom 8.7.3. Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 28/23, dalje: Program mjera) propisano je da se višestambena odnosno stambeno-poslovna zgrada gradi vraćanjem u prvobitno stanje, osim posebnih dijelova uklonjene zgrade u kojima vlasnik odnosno srodnik vlasnika nije stanovao na dan 28. i 29. prosinca 2020., u kojem slučaju se radovi na tim posebnim dijelovima izvode samo do razine grube gradnje, odnosno ne izvode se radovi završne obrade ploha podova, zidova i stropova, nenosivih pregradnih zidova, razvodne instalacije pojedinačnog stambenog odnosno poslovnog prostora unutar te građevine.

10. I tužitelj u svom iskazu evidentiranom ročišnim zapisnikom od 27. studenog 2024. (list 83 spisa), u bitnom navodi kako su on i njegova supruga, već od studenoga 2020. tražili stan za preseljenje na područje Grada Siska, budući su odlučili da im taj grad postane središte njihovog životnog interesa. Iskazuje kako su posjed stana ušli 10. prosinca 2020. te da su ga željeli renovirati ugradnjom kompaktnijeg poda, budući su tada postojeći podovi bili drveni, ali su u tome spriječeni potresom koji se dogodio 18 dana nakon kupnje stana. Bez obzira na navedeno ukazuje i kako su kupljeni stan stvarno koristili na način da su svoju odjeću već ostavljali u njemu te istu čak i po potrebi prali, prilagođavajući kupljeni stan svojim potrebama. Konačno iskazuje da nakon zatvaranja granica županija, 18. prosinca 2020., više nije mogao ići u [adresa] sve do nakon potresa kada mu je to ponovno bilo dopušteno.

11. II tužiteljica u svojem iskazu evidentiranom ročišnim zapisnikom od 27. studenog 2024. (list 81 i 82 spisa), u bitnom navodi da je prije kupnje predmetne nekretnine živjela u stanu u [adresa] te da su se ona i njen suprug radi zasnivanja obitelji i zbog posla, odlučili preseliti u [adresa]. Navodi da su predmetni stan kupili 3. prosinca 2020., a u posjed stupili 10. prosinca 2020. i da su odmah od ulaska u stan imali namjeru u njemu živjeti. Iskazuje i kako su od tog dana poduzimali sve radnje za nastavak prebivanja u stanu i nabavljali materijal za ogrjev, ali da im je sve to bilo otežano zbog mjera prouzročenih COVID-om. Navodi da je u Zagrebu, 21. prosinca 2020., nastojala ishoditi osobnu iskaznicu na ime novog prebivališta, ali da joj zahtjev nije uzet u rad te je to planirala učiniti u [adresa] u kojeg je konačno i otišla 28. prosinca 2020., na dan potresa, kada joj više propusnice nisu bile potrebne i kojom prigodom joj je rečeno da njen zahtjev za promjenom prebivališta ne mogu obraditi. Potvrdu o upisu prava vlasništva na predmetnom stanu zaprimila je 29. prosinca 2020., odnosno između prvog i drugog potresa, nakon kojeg joj je zgrada označena neuporabljivom te je ista i temeljem rješenja Državnog inspektorata, konačno srušena u ožujku 2023. godine.

12. Sud je iskaze I. i II. tužitelja cijenio kao istinite i uvjerljive, jer su tužitelji iskazivali životno i logično te su njihove tvrdnje u skladu s ispravama koje prileže spisu.

13. Uvidom u Zapisnik o izvršenju Rješenja o uklanjanju potresom uništene zgrade [adresa], Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za nadzor građenja, Službe izvršenja inspekcijskih rješenja, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/208, URBROJ: 443-02-03-21-23-6 utvrđeno je da je u razdoblju od 22. veljače 2023. do 20. ožujka 2023. izvršeno rušenje predmetne zgrade.

14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-13883/2020 od 29. prosinca 2020. (list 43-44 spisa) utvrđeno je da je tužiteljima dopuštena uknjižba prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. studenog 2020., Aneksa ugovora od 26. studenoga 2020. te Tabularne isprave od 3. prosinca 2020.

15. Uvidom u Potvrdu o preuzimanju ključeva stana i stupanja u posjed vlasništva (list 17 spisa) utvrđeno je da su tužitelji kao vlasnici predmetne nekretnine stupili u posjed iste na dan 10. prosinca 2020.

16. Uvidom u propusnice od 28. prosinca 2020. (list 41-42 spisa) razvidno je da je tužiteljima radi obavljanja posla odobreno putovanje na posao i s posla od Grada Zagreba do [adresa] te da su iste izdane u 8 sati i 53 minute, odnosno 8 sati i 50 minuta.

17. Između strankama nije sporno da tužitelji na dan 28. i 29. prosinca 2020., nisu imali prijavljeno prebivalište ili boravište, na predmetnoj adresi, već da su na istoj prijavljeni tek od 5. siječnja 2021. Stoga se spornim u ovom predmetu ukazuje isključivo okolnost stvarnog stanovanja tužitelja na dan 28. i 29. prosinca 2020.

18. Sukladno iskazima tužitelja, kao i temeljem naprijed pobrojanih materijalnih isprava, Sud navodi kako se treba smatrati da su tužitelji u predmetno vrijeme stanovali na adresi u [adresa]. Ovaj stav Sud temelji na dijelu naprijed citiranog članka 4 stavka 1. Zakona, a kojim je propisano da se stanovanjem treba smatrati mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

19. Naime, Sud smatra kako je cilj Zakona osobama koje imaju stvarni interes za život na pogođenom području (i pogotovo u situaciji kada i nemaju drugu nekretninu u tom smislu, a što je kod tužitelja upravo slučaj), ponovno omogućiti ostvariti takvu namjeru, sanirajući posljedice koje je nesreća prouzročila i time omogućavajući ponovno naseljavanje pogođenog prostora.

20. Imajući na umu naprijed navedeni smisao Zakona Sud nalazi kako su tužitelji kupili nekretninu prije potresa te počeli poduzimati radnje preuređenja upravo „radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese“. Stoga Sud nalazi kako je tužiteljima potpuno stradala nekretnina koja im je služila kao nekretnina u kojoj su željeli ostvariti svoje životne interese, a što tada po smislu Zakona kreira njihovo pravo da im ta nekretnina u cijelosti bude izgrađena. Iz ovog slijedi da se po ciljnom tumačenju Zakona treba smatrati da su se tužitelji na predmetnoj lokaciji naselili prije 28. i 29. prosinca 2020.

21. Stoga okolnost da tužitelji pravovremeno nisu prijavili novo prebivalište (i to uslijed više sile zbog suzbijanja korona virusa) ne utječe na okolnost da je njihovo stvarno životno središte, u trenutku potresa, upravo bilo na adresi u [adresa]., posebni imajući na umu kako se ta okolnost i sukladno Zakonu može dokazivati i „drugim dokaznim sredstvima“.

22. Konačno, Sud smatra kako bi svaka suprotna odluka bila odraz pukog formalizma, koji bi u cijelosti obezvrijedi stvarnu namjeru Zakonodavca navedenu u obrazloženju ove presude. Slijedom navedenog Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

23. Budući da je ovaj Sud osporeno rješenje ocijenio nezakonitim i postupajući u sporu pune jurisdikcije, kao i temeljem točke 8.7.3. Programa mjera, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

24. Trebalo je stoga temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti pobijanu odluku te odlučiti kao u izreci ove presude.

25. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog u troškovniku (list 100 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. ZUS-a te na temelju Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj potražuje troškove zastupanja na ročištima održanima 27. studenog 2024., 8. prosinca 2024. i 12. veljače 2025. u iznosu od po 3.000,00 eura, trošak prijedloga za izuzeće suca u istom iznosu, nespecificirane putne troškove na relaciji Varaždin-Zagreb- Varaždin kao i trošak sudske pristojbe po odluci suda.

26. Člankom 144. Zakona određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora te dati troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

27. Člankom 147. stavkom 1. Zakona određeno je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno osporeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako su tužitelji u cijelosti uspjeli sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

29. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev tužitelja za naknadom troškova pristupa na ročište održano 27. studenoga 2024. po pozivu suda, pri čemu se navodi da se sukladno članku 144. stavku 3. Zakona, vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, a što tada znači kako je naknada radnje poduzeta u zastupanju 500 bodova, odnosno iznos od 1.000,00 Eura. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

30. Suprotno ovom Sud navodi kako je ročište koje je održano 18. prosinca 2024., održano isključivo zbog traženja opunomoćenice tužitelja da izvrši uvid u spis, jer je po njenom navodu tek na dan održavanja ročišta 27. studenoga 2024. (ročište za koje je priznat trošak zastupanja) preuzela zastupanje u ovom predmetu. Isto tako ročište koje je održano 12. veljače 2025. održano je samo iz razloga što je tužiteljica na već odgođenom ročištu (18. prosinca 2024.) neosnovano podnijela zahtjev za izuzeće raspravnog suca. Konačno Sud navodi i kako je zahtjev za izuzeće raspravnog suca iz podneska tužitelja od 23. prosinca 2024. odbijen kao neosnovan rješenjem Predsjednice ovog suda od 24. siječnja 2025., a što tada i troškove sačinjenja takvog podneska čini neosnovanim. Nadalje, Sud navodi kako troškovi prijevoza nisu bili specificirani pa tada ni podobni za odlučivanje, pri čemu se navodi i kako je sjedište opunomoćenice u Zagrebu pa je potpuno nejasna specifikacija troškova prijevoza u odnosu na Varaždin. Konačno, Sud navodi i kako se pristojbe u upravnom sporu i temeljem članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18. i 51/23.) plaćaju isključivo u situaciji u kojoj Sud odbije ili odbaci tužbeni zahtjev, a što u konkretnom nije slučaj. Budući se neosnovani zahtjevi, kao i održavanja ročišta čije održavanje su prouzročili sami tužitelji, ne može smatrati opravdanim izdacima učinjenim u tijeku ili u povodu spora, Sud takve zahtjeve uzima neosnovanim, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnica Gordana Tatalović, Zagreb, Korčulanska 3A,

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprava za graditeljstvo i obnovu, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

3. U spis