REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52 100 Pula

Poslovni broj Psp-34/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužiteljice ŽR iz [adresa]. 53, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Vidulin, odvjetnik u Puli uz sudjelovanje umješača 1. PR, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. RR, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i zastupani po punomoćniku IR, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika 1. LR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. AR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Šime Vidulina, punomoćnice tuženika Biljane Grozdanić Pilat i punomoćnika umješača IR, **.**.2025. objavio i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da su tuženici GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetali tužiteljicu ŽR iz [adresa]. 53, OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika na prolazu koji se proteže preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji prolaz je označen u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka Tino Verbanac iz društva VETING d.o.o. br. 76/23 od 1. prosinca 2023. na Skici lica mjesta u mjerilu 1 : 500, oker bojom i označen slovima A-B-C-D-A, površine 87 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, tako što su tuženici na predmetni put postavili metalna dvorišna vrata (portun) i kamenje te na taj način tužiteljici onemogućili i zabranili pristupanje i prolaz putem koji prolazi preko nekretnine u njihovom vlasništvu te vršenje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza vozilima za pristup do povlasnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Zabranjuje se tuženicima svako takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilima ubuduće.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženicima da uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije izvršenog čina smetanja posjeda prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilima, na način da tužiteljici omoguće i dopuste prolaz pješice i motornim vozilima, te posjed prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilima preko i na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem se put proteže preko nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a koji prolaz je u nalazu i mišljenju mjerničnog vještaka Tino Verbanac iz društva VETING d.o.o. br. 76/23 od 01. prosinca 2023. godine označen na skici lica mjesta u mjerilu 1 : 500, oker bojom i obilježen slovima A-B-C-D-A, površine 87 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, a u korist nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da uklone postavljeni željezni portun i kamenje, kao i da uklone sve prepreke sa puta, odnosno da tužiteljici omoguće nesmetan posjed predmetnog prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilima, sve u roku 8 dana.“

IV. Nalaže se tuženicima GR, OIB [osobni identifikacijski broj] i AR, OIB [osobni identifikacijski broj] da solidarno naknade tužiteljici ŽR, OIB [osobni identifikacijski broj] troškove postupka isplatom iznosa od 881,69 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

VI. Nalaže se tuženicima GR, OIB [osobni identifikacijski broj] i AR, OIB [osobni identifikacijski broj] da naknade umješačima PR, OIB [osobni identifikacijski broj] i RR, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove postupka isplatom iznosa od 500,00 eura u roku od 8 dana.

VII. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev umješača za naknadu troškova postupka.

VIII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i posjednica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, garaža, dvorište, površine 1404 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 290 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženici su suvlasnici i suposjednici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, površine 1662 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] m2 k. o. [katastarska općina]. Tužiteljica je posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti staze i kolnika na putu koji se proteže od javne prometnice preko nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje: poslužni put) u vlasništvu tuženika, a koji u naravi predstavlja pristupni put širine cca 3 metra koji vodi do parcela u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica nesmetano koristi predmetni pristupni put osobno i putem svojih pravnih prednika kako bi mogla pristupiti s javne prometnice do njezinih nekretnina koje u naravi predstavljaju kuću s okućnicom i dvorištem i to kako pješice, tako i kolima, već dugi niz desetljeća, a sve kako je to približno označeno žutom bojom na izvodu iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Pula-Pola, u mjerilu 1:1000, s time da će konačna trasa služnosti biti specificirana po izradi nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke u ovom postupku. Tužiteljica je 18. kolovoza 2021. putem gđe DR i gđe VR, koje su taj dan pomagale kod ispraćaja gostiju iz apartmana i dočeka novih, doznala da su tuženici na predmetni put postavili zavarena metalna dvorišna vrata (dalje: portun) kojim su spriječili prolaz između k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja se ne mogu niti otvoriti te da su također na put postavili veliko kamenje kojim su spriječili prolaz između k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i javne prometne površine i time smetaju posjed prava stvarne služnosti prolaza tužiteljice obzirom da ona više ne može predmetnim putem doći do prethodno opisanih nekretnina u njezinom vlasništvu. Tuženici su na opisani način smetali tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika na poslužnom putu pa tužiteljica temeljem odredaba članka 21. i 22. u svezi sa člankom 16. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, predlaže da joj se pruži posjedovna zaštita. Kako zbog postupka tuženika tužiteljica nema nikakve kolne putne veze do svojih nekretnina, a obzirom da se u objektu tužiteljice nalaze apartmani za iznajmljivanje te je ugrožen boravak turista, a radi se još uvijek o vrhuncu sezone te da tužiteljica ima turiste koji ne mogu automobilom doći do apartmana koje su unaprijed platili i ugovorili pa joj prijete loše recenzije gostiju i samim time nastanak štete i nasilje odnosno potencijalni sukob s tuženicima, stoga radi sprječavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete tužiteljica predlaže da sud odredi privremenu mjeru. Potražuje i troškove postupka.

1.1. Tužiteljica je dodatno tijekom postupka navela da je tuženicima zasigurno poznato da tužiteljica i njezina obitelj predmetni pristupni put koriste već dugi niz godina do danas radi pristupa do svoje kuće i dvorišta na adresi [adresa]. Tužiteljica je vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] od 1983. kada je istu kupila te od od kada koristi predmetni pristupni put. Naknadno je zajedno s pokojnim suprugom od pravnih prednika tuženika 2001. kupila i susjednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ti su pravni prednici tuženika tužiteljici i njezinom suprugu kao kupcima dali formalno pisano ovlaštenje da mogu prilaziti prodanoj nekretnini preko predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je tada bila u njihovom suvlasništvu, što je razvidno iz Ovlaštenja uz Kupoprodajni ugovor od 22. kolovoza 2001., jer drugi pristup do kupljene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] nisu imali.Ističe da sa sjeverne strane nema mogućnosti kolnog pristupa vozilima na svoju parcelu zbog visinske razlike, jedino postoji pješački prilaz. Nastavno, u kući na adresi [adresa] sagrađenoj na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji apartman koji se iznajmljuje turistima preko 20 godina, a koji vodi kćer tužiteljice SR. Do navedenog apartmana turisti dolaze svojim vozilima upravo preko predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da na nekretnini u vlasništvu tužiteljice imaju i osiguran parking za vozila, a drugi kolni pristup ne postoji. Na fotografijama apartmana koje su objavljene uz oglas na web stranici za iznajmljivanje vidi se predmetni pristupni put. Da se predmetnim pristupnim putom koriste turisti iz apartmana vidljivo je i iz iskaza tuženika LR saslušanog kao stranke u ovosudnom predmetu posl.br. Psp-106/2018 koji je vođen između parničnih stranaka. U prilog tome govori i činjenica da se i sagrađenoj garaži pristupa s južne strane preko predmetnog pristupnog puta, što je razvidno iz fotografija iz 1980- tih godina prilikom gradnje i upravo je s južne strane postavljen ulaz u garažu koji nije nikada mijenjan. Smatra da u ovom predmetu postojanje prava na posjed ili eventualnih razloga za ukidanje služenosti, nisu od značaja za donošenje odluke. Također ističe da podnošenjem tužbe radi ukidanja prava služnosti prolaza i provoza preko predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženici zapravo priznaju da tužiteljica ima pravo služnosti prolaza i provoza preko iste odnosno da je imala sve do trenutka dok oni nisu na istoj postavili metalni portun kako bi spriječili prolaz tužiteljici.

1.2. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno specificirala podneskom od 30. siječnja 2024. uskladivši ga s nalazom i mišljenjem mjerničnog vještaka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da osporavaju tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti. Ističu da tužiteljica nije posjednica prava stvarne služnosti staze i kolnika na putu, niti je posljednja mirna posjednica iste. U izvatku iz zemljišne knjige za nekretninu u suvlasništvu tuženika nije upisano pravo stvarne služnosti staze i kolnika. Tužiteljica tvrdi da prolazi pješice i automobilom preko nekretnine tuženika do svojih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također tvrdi da su joj tuženici onemogućili prolaz preko svoje nekretnine postavljajući na istu zavarena metalna dvorišna vrata i velika kamenja te na taj način smetali njen posjed prava stvarne služnosti prolaza i provoza. Tuženici smatraju kako to nije u potpunosti točno. Naime, točno je da dio nekretnine u suvlasništvu tuženika u naravi predstavlja poljski put, no taj put danas ne koristi ne nitko. Ranije ga je koristila tužiteljica sve dok nije izgrađen novi put do njenih nekretnina i to novo izgrađena asfaltna cesta širine 6 metara, koja prolazi s druge strane nekretnina tužiteljice, što je vidljivo iz lzvatka iz prostornog plana za to područje. Osim toga, tužiteljica koristi i nekretninu nasuprot njenim postojećim nekretninama, preko spomenute ceste, na kojoj se parkiraju gosti tužiteljice, a s obzirom se tamo parkiraju, razvidno je da s te strane i pristupaju na nekretnine tužiteljice. Upravo su zbog toga tuženici na svojoj nekretnini i postavili portun. Dok tužiteljica nije imala drugog pristupnog puta na svoje nekretnine, tuženicima je bilo jasno da mora prolaziti preko njihove nekretnine. Tuženici također ističu da tužiteljica ne živi u predmetnoj kući već je koristi za iznajmljivanje turistima. No, otkad postoji put, koji tužiteljica odnosno njeni gosti koriste, tuženici su opravdano očekivali da će sada konačno moći svoju nekretninu privesti namjeni. Stoga su tuženici zatečeni ovom tužbom tužiteljice. Tuženici nisu postavljanjem portuna htjeli ni na koji način smetati tužiteljicu, već samo ograditi svoju nekretninu. Tuženici nisu smetali tužiteljicu u njenom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti staze i kolnika, pošto ista nije u navedenom posjedu. Nije im bilo ni na kraj pameti da bi ih tužiteljica tužila, a niti da će oni očito morati tužiti i nju. Protive se dokaznim prijedlozima tužiteljice za provođenje uviđaja na licu mjesta i identifikaciji nekretnina po vještaku geodetske struke jer su isti usmjereni ka odugovlačenju postupka i stvaranju nepotrebnih troškova, a ti dokazi ne bi doprinijeli rješavanju ovog spora. Predlažu da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da obveže tužiteljicu na naknadu troškova ove parnice.

2.1. Dodatno tijekom prethodnog postupka navode da Ovlaštenjem na koje se tužiteljica poziva nije osnovana služnost prolaza i provoza, već je dano samo privremeno pravo korištenja prilaza do izgradnje spomenute ceste koja se trebala izgraditi prema važećem urbanističkom planu, što u konačnici i jest. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka TR danog u ovosudnom predmetu pod posl.br. Psp-106/2018. Tvrde da je garaža na nekretnini tužiteljice isprva imala ulaz s gornje strane (uz novu cestu), ali je tužiteljica izvela radove kojima je promijenila poziciju ulaza, a predmetna se garaža niti ne koristi za parkiranje vozila pa tuženici predlažu da se prilikom očevida utvrdi i ta okolnost. Ističu da su 14. listopada 2021. podnijeli tužbu protiv tužiteljice radi prestanka prava stvarne služnosti prolaza i provoza koji se postupak vodi pred naslovnim sudom pod posl. br. P-773/2021. u kojoj će parnici sigurno uspjeti jer, ne samo da postoji jednako prikladan javni prolaz već je taj javni prolaz kud i kamo kvalitetniji od poljskog puta preko nekretnine u suvlasništvu tuženika.

2.2. Dodatno navode da se protive i prijedlogu tužiteljice za određivanje privremene mjere. Tuženici ističu da ne isključuju mogućnost da loše recenzije gostiju mogu nanijeti štetu tužiteljici, ali smatraju da za to ne bi bili odgovorni oni, već sama tužiteljica. U očitovanju na prijedlog za privremenu mjeru navode da oni jesu postavili ogradu, ali samo s ciljem zaštite svoje nekretnine, a ne u cilju izazivanja incidenta. Smatraju da bi se određivanjem predložene privremene mjere u cijelosti konzumirao tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka tužiteljica je prodala ½ svojih povlasnih nekretnina koje su predmet ovog postupka kupcima PR i RR i predložila subjektivnu preinaku tužbe stupanjem novih suvlasnika na mjesto dosadašnje tužiteljice, međutim tuženici nisu na to pristali pa do promjene na strani tužitelja, sukladno odredbi članka 196. stavka 3. ZPP-a, nije došlo. Konačno su novi suvlasnici nekretnina dali izjavu o stupanju u ovu parnicu na strani tužiteljice, a sud je, ocjenivši da kao suvlasnici nekretnina za to imaju pravni interes, prihvatio sudjelovanje PR i RR kao umješača na strani tužiteljice, sukladno odredbama članka 206. ZPP-a, uz napomenu da im tuženici pravni interes nisu osporili.

4. U tijeku ovog postupka pročitani su zemljišnoknjižni izvaci, izvod iz katastarskog plana, pregledane su fotografije dostavljene uz tužbu, pročitani su izvodi iz katastarskog plana dostavljeni uz odgovor na tužbu, elaborat mjerničnog vještačenja, iskaz svjedokinje DR, VR, SR, iskazi tuženika, zapisnik s uviđaja, nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke, preslik ovosudnih spisa posl.br. P-773/2021, Psp-106/2018 i Ovr-576/2022 te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

5. Nakon uvida u dokumentaciju i saslušanja svjedoka DR, VR, SR te tuženika AR, sud je odlučio o osnovanosti prijedloga tužiteljice za osiguranje određivanjem privremene mjere. Prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere izdvojen je u zaseban ovršni predmet posl.br.Ovr- 576/2022, o kojem je odlučivala ista uređujuća sutkinja.

5.1. Uvidom u priloženi spis posl.br. Ovr-576/2022 utvrđeno je da je sud rješenjem od 15. lipnja 2022. odredio privremenu mjeru kojom je naloženo ovdje tuženicima da omoguće predlagateljici prolaz pješice i motornim vozilima preko i na teret njihove nekretnine u roku od 24 sata. Ovdje tuženici nisu u paricijskom roku postupili po nalogu suda pa je sud, prihvativši prijedlog predlagatelja rješenjem od 28. rujna 2022. odredio provedbu privremene mjere na način da je ovlastio predlagateljicu da uz prisustvo ovršitelja ukloni zavarena metalna dvorišna vrata i kamenje. Dan prije zakazanog uredovanja sudskog ovršitelja, tuženici su obavijestili sud da su otključali kapiju. Neovisno o tome, sudski ovršitelj izašao je na lice i mjesta te je uvidom u zapisnik od 22. prosinca 2022. utvrđeno da su u konačnici uklonjena metalna vrata, a ranije i novo stanje je fotografirano.

5.2. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž Ovr-5/2023 od 30. siječnja 2023. prihvaćene su žalbe ovdje tuženika te su ukinuta oba rješenja (o privremenoj mjeri i o provedbi), a iz obrazloženja predmetnog rješenja proizlazi da tom Ovr spisu nije bio priložen ovosudni spis posl.br.Psp-34/2021 s obzirom da je sud relevantne činjenice utvrdio na temelju dokaza provedenih u tom postupku, do čega je došlo omaškom u postupanju. Dakle, u tom je postupku, unatoč tome što je privremena mjera naknadno ukinuta, ista prethodno provedena uklanjanjem metalnih dvorišnih vrata.

6. Tužiteljica dakle u ovoj parnici zahtijeva zaštitu posjeda prava stvarne služnosti staze i kolnika preko k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu tuženika, a u korist svojih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom je dijelu osnovan.

8. Prema članku 21. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZVDSP) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda. To pravo prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (članak 21. stavak 3. ZVDSP-a). Sud pruža posjedovnu zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (članak 22. stavak 2. ZVDSP-a).

9. Posjed prava stvarne služnosti predstavlja (članak 10. stavak 5. ZVDSP-a) razmjerno trajnu faktičnu vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarne služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne.

9.1. Člankom 188. stavkom 3. ZVDSP-a kao moguće služnosti puta predviđeno je pravo staze, pravo progoniti stoku i pravo kolnika na poslužnoj nekretnini. Člankom 190. stavkom 1. ZVDSP-a propisano je da pravo staze podrazumijeva ovlaštenje vlasnika povlasne nekretnine hodati tom stazom te tako k sebi puštati druge ljude, a pravo kolnika znači ovlaštenje voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom. Prema stavku 2. istoga članka, pravo hodati stazom ne obuhvaća ovlast voziti se biciklom, a ni gurati bicikl po poslužnoj nekretnini.

10. Iz zemljišnoknjižnih izvadaka utvrđeno je da su tuženici uknjiženi kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 1662 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U trenutku zaključenja glavne rasprave tužiteljica i umješači suvlasnici su, svaki u ½ dijela, k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, garaža, dvorište, površine 624 m2, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 290 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Uviđajem i mjerničnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tinu Verbancu kao zakonskom zastupniku Veting d.o.o. utvrđeno je da put, zaštitu kojeg tužiteljica u ovom postupku traži, predstavlja makadam prolaz približne širine 3 m preko k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica]. i tuženikove k. č. br. [katastarska čestica]. K. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi predstavljaju cjelinu i to stambenu zgradu, garažu i dvorište na adresi [adresa] s pješačkim ulazom na sjevernoj strani s k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi predstavlja javnu cestu. Na skici lica mjesta je crvenom bojom istaknutim slovima A i B prikazano mjesto na kojem je bio postavljen portun (kapija), s obzirom da niti metalna kapija niti kamenje na dan uviđaja nisu zatečeni.

11.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Veting d.o.o. budući da je izrađen stručno i objektivno te ni parnične stranke nisu imale primjedbi na taj nalaz i mišljenje.

12. Nakon što su u ovom postupku izvedeni dokazi saslušanjem svih predloženih svjedoka te tuženika, sud je utvrdio da je tužiteljica bila posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti staze i kolnika čiju zaštitu traži u ovom postupku. Ta činjenica utvrđena je iz, u tom dijelu suglasnih, iskaza svjedokinja DR, VR i SR, kao uostalom i iz iskaza samih tuženika. Svi svjedoci su suglasno iskazivali da tužiteljica ima dva pristupa do svojih nekretnina, pješački je pristup sa sjeverne strane preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a (prvenstveno) kolni pristup do nekretnine je spornim putom, preko nekretnine tuženika k. č. br. [katastarska čestica]. Iz svih iskaza proizlazi da taj pristup tijekom ljeta koriste gosti tužiteljičine nekretnine, dok u tom razdoblju tužiteljica svojoj nekretnini pristupa sa sjeverne strane. Nebitan je navod tuženika da tužiteljica osobno na te nekretnine ne dolazi, jer se pravo stvarne služnosti puta pa time i posjed toga prava izvršava u korist svakodobnog vlasnika pojedine nekretnine te služi pristupu svakome tko prilazi nekretnini neovisno o tome je li to tužiteljica ili treće osobe koje dolaze na njenu nekretninu. Razlog nedolaska tužiteljice valjano su obrazložile saslušane svjedokinje, a osobito njena kćer SR navodeći da je tužiteljica stara i bolesna. Iskazi svih svjedokinja su prihvaćeni jer su međusobno suglasni, a osim toga i uviđajem je sasvim jasno utvrđeno da se tužiteljičinoj nekretnini pristupa vozilima upravo spornim putem, jer drugoga nema te da je tužiteljičina nekretnina upravo tako i pozicionirana da joj se s te južne strane pristupa vozilima. Tu se nalazi i objekt – garaža koja ima vrata na južnoj strani što upućuje na način ulaska vozila, neovisno o tome što se danas ista možda za to ne koristi. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedokinja DR i VR utvrđeno je da su na dan smetanja obje bile u nekretnini tužiteljice te da su po povratku iz dućana zatekle postavljenu ogradu i poredano kamenje, a toga su dana bile tamo kako bi ispratile stare i dočekale nove goste. Svjedokinje su suglasno navele da gosti koji su pristigli nisu mogli proći po predmetnom putu i parkirati svoja vozila u dvorištu nekretnine tužiteljice. Obje svjedokinje navele su da su one toga dana svoja vozila parkirala ispred kuće sa sjeverne strane, a ne u tom dvorištu kako bi pustile prostor gostima za parkirati. Predmetne iskaze sud je ocijenio vjerodostojnima jer su svjedokinje iskazivale sigurno, sadržajno i uvjerljivo.

13. Izvršavanje posjeda potvrđuje i sadržaj Ovlaštenja uz Kupoprodajni ugovor od 22. kolovoza 2001. za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], potpisanoga po ZR, CR, UR i ĆR kao prodavateljima te ER i ŽR kao kupcima. Tim Ovlaštenjem prodavatelji k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovlastili su kupce nekretnine da mogu prilaziti prodajnoj nekretnini preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time što se prolaz dozvoljava utabanim prilazom i to kupcima i stanarima zgrade u vlasništvu kupaca na adresi [adresa], uz napomenu da se tim Ovlaštenjem ni u kom slučaju ne daje pravo vlasnicima da stupe u posjed predmetne parcele, već imaju samo pravo korištenja navedenog prilaza. Tuženici polemiziraju oko sadržaja navedenog Ovlaštenja navodeći da iz istoga ne proizlazi nikakvo pravo služnosti, već samo pravo korištenja i to privremenog karaktera. Ovi prigovori su za posjedovnu parnicu nebitni, jer je u njoj irelevantno pravo, već je relevantan samo posjed prava, a predmetna isprava je još jedan od indicija da je posjed postojao i da je izvršavan. No, nije naodmet napomenuti da pravo korištenja kakvoga tuženici spominju nije pravo predviđeno ZVDSP-om, a iz isprave je jasno da su potpisnici imali u vidu služnost, a ne prijenos prava vlasništva.

14. Ipak, najevidentniji dokaz postojanja posljednjeg mirnog posjeda jesu upravo navodi, postupanje, ali i sadržaj iskaza obojice tuženika. Naime, tuženici već u odgovoru na tužbu i u očitovanju na prijedlog za određivanje privremene mjere navode da se za potrebe pristupa tužiteljičinoj nekretnini koristio sporni prolaz. Međutim, osporavaju da tužiteljica i dalje koristi taj put navodeći da ima drugi adekvatniji i kvalitetniji put sa sjeverne strane i zapravo svoj čin smetanja (postavljanje kapije) opravdavaju time da su smatrali da tužiteljica više taj put ne koristi. Međutim, njihovi su navodi kontradiktorni sami sebi, ali i ostalim provedenim dokazima.

14.1. Prije svega valja reći da su tuženici, tijekom ovog postupka, protiv tužiteljice podnijeli tužbu radi prestanka prava stvarne služnosti povodom koje se pri ovome sudu vodi predmet posl.br.P-773/2021. Tako postavljen tužbeni zahtjev tuženika potpuno je suprotan navodima koje u ovom postupku ističu jer se taj zahtjev temelji na činjenici da tužiteljica ima pravo služnosti predmetnog puta, a navedeno svakako govori u prilog posjedovanju predmetnog prava.

14.2. Osim toga, iskazi tuženika kontradiktorni su u dijelu koji se odnosi na sadržaj razgovora koji su tuženici vodili s kćerkom tužiteljice SR u kolovozu 2018. Tuženici ističu da su joj tom prilikom rekli da se ne slažu da ona koristi predmetni put, međutim naknadno u svojim iskazima, odgovarajući na postavljena pitanja, navode da nikada tužiteljici nisu spriječavali niti joj branili da tuda prolazi niti je željeli u tome fizički spriječiti. Iskaz tuženika AR u dijelu u kojem navodi da je mislio da taj put postoji zbog pristupa njihovoj nekretnini nije životno logičan niti uvjerljiv.

14.3. Nadalje, uvidom u ovosudni spis posl.br.Psp-106/2018 utvrđeno je da se između istih stranaka već vodila posjedovna parnica i to po tužbi tužiteljice od 2018. protiv tuženika zbog smetanja posjeda prava stvarne služnosti koja se odnosi na isti put koji po nekretnini tuženika vodi do nekretnina tužiteljice. Pravomoćnom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice jer je sud utvrdio da na strani tuženika nije postojala namjera smetanja ili tzv. animus turbandi. Međutim, iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je sud na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka, ali i tuženika utvrdio da je tužiteljica posljednja mirna posjednica prava stvarne služnosti prolaza i provoza predmetnim putom. Tuženici su stoga bili upoznati s utvrđenjima suda tada u predmetu iz 2018. pa je jasno zašto su u odgovoru na tužbu izričito naveli da je tužiteljica koristila predmetni put ranije, ali su u ovom postupku pokušali osporiti da je bila posljednja mirna posjednica prije postavljanja metalne kapije i pokušali prikazati da je prestala koristiti taj put. Međutim, u tome nisu uspjeli.

15. Čin smetanja postavljanjem kapije (portuna) tuženici isprva u odgovoru na tužbu i u očitovanju na prijedlog za određivanje privremene mjere izričito priznaju navodeći da su postavili ogradu (u očitovanju) i portun (u odgovoru na tužbu) s ciljem zaštite svoje nekretnine. Međutim, naknadno tijekom postupka u fazi glavne rasprave tuženik AR osporava da bi išta znao o postavljenom portunu (kapiji), dok tuženik GR ističe da je on sam postavio portun (kapiju) bez pomoći i znanja svoga brata AR o tome. Unatoč tome što je sud obojici tuženika tijekom iskazivanja ukazao na kontradiktornost iznesenih navoda i sadržaja njihovih iskaza, tuženici su inzistirali na novo iznesenim tvrdnjama. Tuženik GR, saslušan na uviđaju na licu mjesta, pokušao je prikazati da se navod kojim priznaje postavljanje ograde odnosi na zidanu ogradu, međutim previdio je da su tuženici u odgovoru na tužbu izričito naveli (list 28 i 29 spisa) da su postavili portun. Sud iskaze tuženika u tom dijelu nije prihvatio jer su isti neuvjerljivi i konstruirani u cilju pokušaja izbjegavanja odgovornosti i kao takvi nevjerodostojni.

16. Iz takvog postupanja tuženika, zaključuje se da su tuženici tijekom glavne rasprave odlučili pokušati dokazati da je čin smetanja izvršio samo jedan tuženik i to GR kako bi na taj način pokušati barem djelomično uspjeti u ovom sporu. Međutim, sud njihove iskaze u tom dijelu smatra nevjerodostojnima. Ipak, neovisno o tome, valja naglasiti da u posjedovnoj parnici pasivno legitimirana može biti osoba koja je neposredno izvršila čin smetanja, osoba koja je naložila smetanje te osoba u čijem je interesu smetanje počinjeno. Dakle, krug osoba koje mogu biti pasivno legitimirane je širok, a navedeno je i logično uzimajući u obzir da bi u suprotnom bilo gotovo nemoguće dokazati osobu koja je čin smetanja izvršila, a to iz razloga jer činu smetanja vrlo rijetko netko svjedoči, a eventualni počinitelji smetanja, ako ih može biti više, mogu od sebe pokušavati otkloniti odgovornost upirući na drugog. Stoga navod tuženika AR o tome da nije znao da je portun (kapija) postavljen, iako je postavljanje u njegovom interesu, osim što po stavu ovoga suda nije vjerodostojan, isti nema pravne težine.

17. Nadalje, tuženici su tek u fazi glavne rasprave osporili da bi oni postavili predmetno kamenje, a do tada se o navedenom nisu posebno očitovali. Međutim, iz iskaza svjedokinje DR i VR utvrđeno je da su svjedokinje isti dan zatekle postavljenu metalnu kapiju i poslagano kamenje po putu, jer su svjedokinje o navedenom iskazivale sukladno, uvjerljivo i sigurno, a navedeno je utvrđeno i uvidom u fotografije postavljene kapije i nanizanog kamenja (list 14 i 15 spisa) koje je tužiteljica dostavila uz tužbu. Naime, potpuno je nevjerojatno da bi itko drugi postavio kamenje na nekretnini tuženika upravo po predmetnom makadamskom putu niti su tuženici sudu, osim pukog osporavanja, ponudili drugo valjano obrazloženje. Iako niti jedan od saslušanih svjedoka i tuženika nije iskazivao o tome kako je i kada kamenje pomaknuto, s obzirom da je sud utvdio da je postavljeno u istom navratu kada i metalna vrata, navedeno nije od značaja.

18. Prema članku 20. stavku 1. ZVDSP-a samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed, a prema stavku 2. istoga članka tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Čin postavljanja metalne kapije (dvorišnih vrata, portuna) bez mogućnosti otvaranja iste i velikog kamenja po putu kojim se priječi prolaz vozilima i pješke na nekretnine tužiteljice predstavlja isključenje od dotadašnjeg posjedovanja prava stvarne služnosti prolaza i provoza i nesumnjivo ima obilježja samovlasti prema tužiteljici, stoga je sud, na temelju odredbe članka 22. ZVDSP-a, odlučio kao u točkama I i II izreke ovog rješenja.

19. Međutim, tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u dijelu u kojem tužiteljica ustraje na kondemnatornom dijelu zahtjeva s obzirom da su i metalna kapija i kamenje uklonjeni do zaključenja glavne rasprave. Naime, metalna kapija (portun) uklonjen je u postupku provedbe privremene mjere posl.br. Ovr-576/22 na uredovanju uz sudjelovanje sudskog ovršitelja 22. prosinca 2022. Neovisno o tome što je rješenje o privremenoj mjeri ukinuto, faktično stanje na nekretnini tuženika ostalo je nepromijenjeno od provedbe te mjere jer je i na uviđaju 27. studenog 2023. u ovom predmetu utvrđeno da na predmetnom putu nema niti kapije niti kamenja. Slijedom navedenog, kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen je te je odlučeno kao u točki III izreke rješenja.

19.1. Za napomenuti je i to da su u pravu tuženici u dijelu u kojem navode da je kondemnatorni dio zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na "druge prepreke" neosnovan, s obzirom da tužiteljica u tom dijelu nije konkretizirala svoje navode, a niti je je dokazala da bi tuženici čin smetanja, osim postavljanjem metalnih dvorišnih vrata i kamenja, učinili postavljajući neke druge prepreke.

20. Pri tom valja reći da ovaj sud ne dijeli stav tuženika o tome da tužiteljica nije bila ovlaštena zahtijevati uklanjanje portuna jer da bi time ograničavala vlasnička prava tuženika kao vlasnika. Posjed prava stvarne služnosti svakako znači određena vlasničkopravna ograničenja za vlasnika nekretnine na kojoj se taj posjed izvršava, a odredbama ZVDSP-a je posjedniku takvog prava omogućeno da zahtijeva sudsku zaštitu u slučaju samovlasnog smetanja. Tuženici su postavljanjem portuna i kamenja tužiteljici oduzeli posjed prava stvarne služnosti i tužiteljica je u tom slučaju ovlaštena zahtijevati uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na temelju upravo tako stipulirane zakonske odredbe članka 22. stavka 1. ZVDSP-a ("..uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja…"). Ranije posjedovno stanje njenog prava služnosti bilo je takvo da na predmetnom putu nije postojao portun niti je bilo poslagano kamenje, stoga je, suprotno stavu tuženika, nužno „nalaganje“ određenih radnji da se isto ponovno uspostavi. Dakle, otključavanjem metalnih vrata (što su "ponudili" tuženici) ne bi se uspostavilo ranije posjedovno stanje. Stoga je sasvim logično da je jedino određenim radnjama odnosno nalaganjem istih tuženicima (koji su smetanja izvršili) moguće uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, jer je jednako tako za čin smetanja bilo potrebno obaviti određene radnje. S obzirom da je u ovom slučaju uspostava ranijeg posjedovnog stanja bilo moguća, ukazuje se da su predmetni navodi tuženika neosnovani.

21. Navodi tuženika o tome da tužiteljica ima drugi adekvatan pa i kvalitetniji put do svoje nekretnine i navodi o tome da je korištenje puta trebalo biti samo privremenog karaktera, u ovoj su posjedovnoj parnici irelevantni s obzirom da je odredbom članka 441. ZPP-a točno određeno da se u sudskom postupku poput predmetnog utvrđuju isključivo činjenice posljednjeg stanja posjeda i čin smetanja. Upravo iz tih razloga sud nije posebno cijenio niti navode tuženika, a niti dio njihovih iskaza kao niti dio nalaza i mišljenja vještaka koji se odnosi na pitanje postojanja drugog adekvatnog pristupnog puta.

22. Odbijen je dokazni prijedlog tuženika da tužiteljica dostavi imena gostiju (turista) kako bi ih predložio kao svjedoke jer je predmetni dokaz nepotreban, s obzirom da je sud sve relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju već provedenih dokaza.

23. Tuženici su odustali od prijedloga za saslušanje svjedoka TR s obzirom da nije uplaćen predujam potreban za saslušanje toga svjedoka u njegovom domu, uzimajući u obzir da isti nije bio u mogućnosti pristupiti sudu, a u međuvremenu je predmetni svjedok i preminuo. Ostali dokazi nisu posebno cijenjeni jer nisu bili potrebni s obzirom da je sud relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju izvedenih dokaza.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP-a. Naime, tužiteljica je suštinski u ovom postupku i u postupka osiguranja (koji je iz ovog proizišao odlukom suda o razdvajanju prijedloga), uspjela u cijelosti, s obzirom je predmetna kapija uklonjena tijekom trajanja postupka na temelju tada aktualne odluke suda. Da nije uklonjena u ranijem stadiju postupka na temelju privremene mjere, navedeno bi bilo naloženo ovom odlukom. Stoga je odbijanje kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva bilo samo formalno potrebno.

24.1. Troškovi zastupanja odmjereni su prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, jer na navedeno upućuje Tbr.br.48. nove Tarife („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Stoga nije osnovan zahtjev tužiteljice koji se temelji na Tbr.7.t.2. Tarife iz 2023. te je u tom dijelu njen zahtjev odbijen.

24.2. Tužiteljici je priznata jednokratna nagrada u visini od 200 bodova (Tbr.7.t.2. Tarife) za ovaj prvostupanjski postupak, što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura. Uz to tužiteljici je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura i na ovo rješenje u iznosu od 13,27 eura, uzimajući u obzir da će tužiteljica moći ostvariti mogućnost plaćanja polovice propisanog iznosa pristojbe na odluku, cijeneći da i stranke moraju, sukladno odredbi članka 10. ZPP-a, nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Uz to, tužiteljici je priznat i trošak izlaska suda na uviđaj i mjerničnog vještačenja u iznosu od 348,51 eura, dok će joj neutrošeni ostatak biti vraćen.

24.3. Slijedom navedenog, ukupan parnični trošak koji je dosuđen tužiteljici iznosi 881,69 eura te je naloženo tuženicima da navedeni iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja 17. veljače 2025. do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, solidarno naknade tužiteljici. Uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja predstavlja nedjeljivu obvezu, a odredbom članka 64. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se na nedjeljive obveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući način primjenjuju propisi o solidarnim obvezama. Stoga je je primijenjena odredba članka 161. stavak 3. ZPP-a kojom je propisano da suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Odbijen je, u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

25. Umješačima je priznata jednokratna nagrada u visini od 200 bodova (Tbr.7.t.2. Tarife) za ovaj prvostupanjski postupak, što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV od 25% (Tbr.46. Tarife), ukupno iznosi 500,00 eura, dok je u preostalom dijelu njihov zahtjev odbijen kao neosnovan iz razloga navedenih u točki 24.1. obrazloženja.

26. Rok za udovoljenje temelji se na odredbi članka 443. stavka 1. ZPP-a.

27. Posljedično navedenoj odluci, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka.

U Puli 19. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužiteljici po pun. uz R/ pristojba na ovo rješenje

2. Tuženicima po pun.

3. Umješačima po pun.