Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-514/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te, Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Renati Plešnar, odvjetnici u Zagrebu, Đorđićeva 16, protiv tuženika-protutužitelja pod 1) FR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem na adresi [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Batarelu, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B/II, tuženika pod 2) ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika pod 3) CR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja pod 1) FR protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-561/2023 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja pod 1) FR i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P- 561/2023 od 1. ožujka 2024. pod toč. III izreke alineja 1. i 2.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-561/2023 od 1. ožujka 2024. pod toč. I, II, III izreke alineja 3. 4. i 5. te pod toč. IV izreke i predmet u tom dijelu vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I Utvrđuje se da je tužiteljica ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica u 2/3 (24/36) dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] i to z.k.čbr. [katastarska čestica] stambena zgrada, spremište, pomoćna zgrada, garaža, dvorište u površini od 890 m2; z.k. č. br. [katastarska čestica] pomoćna zgrada, dvorište u površini od 378 m2, z.k. č. br. [katastarska čestica] pomoćna zgrada i dvorište površine 421 m2, z.k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u površini od 68 m2, odnosno ukupno 1757 m2, dok su tuženici pod 1., 2., i 3. suvlasnici preostale 1/3 nekretnine i to: tuženik FR iz [adresa], boravi na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 10/36 dijela, tuženik OREPIĆ MIŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/36 dijela i tuženik OREPIĆ NINO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnik u 1/36 dijela.

II Razvrgava se suvlasnička zajednica između tužiteljice ĐR i tuženika PR, GR i ŠR na gore navedenim nekretninama, na način da tužiteljici VITEZ ĐR pripadne u samovlasništvo novonastala čestica formirana od dijela čestice br. 2466/33 sa 593 m2, dijela čestice br. 2466/50 sa 252 m2, dijela čestice br. 2466/51 sa 280 m2 i dijela čestice br.2466/52 sa 45 m2, te tuženicima OREPIĆ BOŽIDARU, OREPIĆ MIŠI i OREPIĆ NINU pripada u suvlasništvo sukladno njihovim suvlasničkim omjerima novonastala čestica formirana od dijela čestice br. 2466/33 sa 297 m2, dijela čestice br. 2466/50 sa 126 m2, dijela čestice br. 2466/51 sa 141 m2 i dijela čestice br. 2466/52 sa 23 m2.“

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se da je predmet nasljeđivanja iza pokojnog MR, zajedničkog prednika stranaka i IR bio podrum površinom 8,60 m2, garaža površine 13 m2 i prizemlje objekta površine 52,00 m2 na Šolti sagrađenih na čest. zem. br. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], od čega TR pripadaju 2/3 dijela ili 43/174 idealna dijela kuće i okućnice, a PR 1/3 idealnog dijela tih nekretnina idealni dio od 21/174 dijela, a što su tužiteljica-protutužena TR, te tuženici ČR i UR dužni trpjeti, pa se ovlašćuje tuženikprotutužitelj FR da na temelju ove Presude upiše pravo sulasništva na čestici zemlje i čestici zgrade broj [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 21/174 idealna dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa imena TR i SR za navedeni idealni dio, pa se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu provedba ove Presude u zemljišnim knjigama suda.

-Utvrđuje se da je tijekom trajanja bračne zajednice pok. LR i KR nadograđeno prizemlje kuće u [adresa], na čest. zem. broj [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška]. pa se utvrđuje kako su građenjem danas pokojni LR i KR tužena pod 1) protutužiteljica stekli pravo vlasništva za nadograđeni dio prizemlja površine 37,74 m2 ili za idealni dio od 38/174 dijela plus kompletan stan na prvom katu i potkrovlje s krovom površine 72 m2 ili idealni dio od 72/174 dijela, što sveukupno daje površinu od 110/174 idealna dijela zajedno ili po 55/174 dijela, a što je tužiteljica TR dužna trpjeti kao i tuženici UR i ČR, pa se utvrđuje kako je tužena pod 1) protutužiteljica KR suvlasnica za 55/174 idealna dijela kuće i okućnice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], te se utvrđuje da je tuženik pod 2) FR suvlasnik za 55/174 idealna dijela čest. zem. broj [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuju tuženici-protutužitelji pod 1) KR i tuženik-protutužitelj pod 2) FR na ovoj čest. zem. broj [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], upisati suvlasništvo temeljem ove presude za gore navedene suvlasničke dijelove uz istovremeno brisanje upisane TR za 2/3 dijela i danas pokojnog SR, pok. MR za 1/3 dijela.

-Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina temeljem gore navedenih suvlasničkih dijelova na način da TR pripadne odvojeni suvlasnički dio od 42/174 idealna dijela, PR za 76/174 dijela i KR za 55/174 idealna dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a što su tužiteljica TR i tuženici UR, te ČR dužni trpjeti prema prijedlogu sudskih vještaka koji će sačiniti u ovom parničnom postupku i koji prijedlog će biti osnova sudske diobe.

-Dijeli se suvlasnička zajednica nekretnina na čest. zem. broj [katastarska čestica] površine 378 m2 i čest. zem. broj [katastarska čestica] površine 421 m2 i čest. zem. broj [katastarska čestica] površine 68 m2 na način da TR u odvojeni dio pripadne 2/3 dijela, a FR 1/3 dijela, što su tuženici KR, UR i ČR dužni trpjeti.

-Dužni su tužiteljica i tuženici pod 3 i pod 4 platiti troškove postupka tuženicima-protutužiteljima pod 1 i pod 2 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate."

IV Nalaže se tuženiku pod 1-protutužitelju PR da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju-protutuženiku TR parnični trošak u iznosu od 5.125,00 Eur.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik-protutužitelj pod 1) - dalje tuženik pod 1), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava te odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u njegovu korist, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Prvostupanjski sud da je pogrešno utvrdio kako bi vlasnici odnosno tuženici bili svaki za 10/36 dijela temeljeći presudu na darovnom ugovoru koji nije proveden u zemljišnim knjigama, (a darovanje je bilo na tuženika pod 1) za ½ dijela od upisane 1/3 dijela na pokojnog LR i ½ na pok. RR). Sud je preskočio činjenicu da čestice koje su predmet tužbe nisu bile predmet ostavinskog postupka iza smrti LR i pok. RR. To bi morala biti samo i jedino tzv. naknadno pronađena imovina. Ono što nije bio predmet ostavine ne može niti vezivati stranke koje su nasljednici. Pogrešno se navodi kako bi tužiteljica- protutuženica (dalje tužiteljica) bila nužni i jedinstveni suparničar u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tuženik pod 1) traži da ga se utvrdi suvlasnikom za dodatna 2/36 djela tj. da se briše tuženik pod 2) i 3), što nema nikakve veze sa tužiteljicom. Tuženici pod 2) i 3) nisu osporili tužbeni zahtjev već naveli da nitko ne može osporiti da je njihov pok. otac LR puno radio na izgradnji kuće na Šolti. I svjedoci svjedoče o tome npr. svjedok Sule, ŽR, OR, a i sama tužiteljica i njezini svjedoci navode da je nesporno da je pok. LR dogradio prizemlje, uređivao ga, a tuženik pod 1) i njegova pok. majka da su dogradili i kat te krov, pa sud nije mogao odlučivati kako je odlučio. Glavni dokazi koje je sud preskočio su vještačenje po vještacima građevinske struke i geodetske struke jer se osim zemalja trebaju podijeliti i kuće, pa je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je presuda neprovediva. Ukazuje na potvrdu katastra iz 1968. te kako je nesporno da je površina prizemlja višestruko narasla, a da je isto nadogradio LR. Prema toj diobi cijelo visoko prizemlje (plus konoba u podrumskom dijelu) minus jedna soba pripala je pok. KR i FR, a tužiteljici ta jedna soba u visokom prizemlju plus stan na prvom katu, ali i krov koji nije procijenjen, kao i garaža ali bi time dobila i pravo nadogradnje pa je jasno da ako ista i ima 2/3 dijela da je u pogledu kuće čak i bez te sobe u prizemlju bila namirena u svom suvlasničkom dijelu od 2/3 dijela i to tuženici stalno ponavljaju. U pogledu toč. II izreke presude ističe kako presuda nije provediva ni u katastru ni u sudu, a niti je tužbom tražena suglasnost da se ta dioba i provede, a niti je ona moguća. Tužiteljica je predlagala vještačenja po vještacima građevinske i geodetske struke koji su trebali dati prijedlog i plan diobe koji bi bio dio izreke presude. Počinjena je bitna povreda jer sud nije izveo sve dokaze koji su predloženi, a nije donio niti rješenje da ih neće izvoditi, a nije moguće formirati novonastalu česticu u samovlasništvu jer tužiteljici treba suglasnost svih suvlasnika, a te suglasnosti nema. U odnosu na odbijeni protutužbeni zahtjev sud nije dao relevantne odgovore budući da je nesporno utvrđeno kako je pok. LR dogradio prizemlje pa je sasvim sigurno da je stekao pravo vlasništva na čitavo prizemlje objekta. Dakle, sud je toč. I zahtjeva trebao odbaciti jer je za taj idealni dio tužiteljica već upisana u zemljišnim knjigama pa nema pravnog interesa za isto utvrđenje, a odbiti tužbeni zahtjev u pogledu predložene geometrijske diobe jer je ista ne provediva. Morao je prihvatiti barem dio protutužbenog zahtjeva u stjecanju prava vlasništva građenjem prizemlja objekta i krova. Slijedom navedenog predlaže kao uvodno s time da se tuženiku pod 1) obistini trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pri odlučivanju u pogledu dijela pod toč. III izreke alineja 1. i 2. nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) kojim je određeno da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja izvedenim dokazima utvrdio je sve odlučne činjenice važne za donošenje pobijane odluke u dijelu pod toč. III izreke alineja 1. i 2.

6. Odredbom čl. 292. st. 4. ZPP određeno je da predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja, a u svezi s čime je žalitelju ukazati da je na ročištu održanom 31. siječnja 2024. tužiteljica odustala, između ostalog, i od izvođenja dokaza vještačenjem po vještacima građevinske i geodetske struke te je predložila zaključiti raspravljanje u predmetnoj pravnoj stvari. Točno je da je tuženik pod 1) ustrajao u izvođenju dokaza vještačenjem po vještacima građevinske i geodetske struke, ali na okolnost ulaganja u predmetnu nekretninu, pa iako prvostupanjski sud u svezi tog prijedloga nije naznačio razlog odbijanja izvođenja tog dokaza, po ocjeni ovog suda, to što nije pravilno primijenio navedenu odredbu nije bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predloženi dokaz ne smatra se važnim za odlučivanje o činjenici ulaganja u predmetnu nekretninu, a sve s obzirom da je činjenično stanje, temeljem ostalih izvedenih dokaza, utvrđeno u dovoljnoj mjeri da se može donijeti presuda u pobijanom dijelu pod toč. III izreke alineja 1. i 2., u svezi s čime će niže još biti riječi.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju odluke u dijelu pod toč. III alineja 1. i 2. izreke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se u žalbi ukazuje budući da jse prvostupanjska presude u tom dijelu može ispitati.

8. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice da se utvrdi suvlasnicom za 2/3 (24/36) dijela na kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], a tuženici i to pod 1) za 10/36 dijela, a pod 2) i 3) svaki za 1/36 dijela, kao i razvrgnuće suvlasničke zajednice navedenih nekretnina na način da tužiteljici pripadne u samovlasništvo novonastala čestica koja će se formirati od dijelova navedenih nekretnina, a tuženicima sukladno njihovim suvlasničkim omjerima novonastala čestica koja će se također formirati od dijelova naprijed spomenutih kat. čest.

9.1. Predmet spora predstavlja i protutužbeni zahtjev tuženika pod 1) na utvrđenje da je predmet nasljeđivanja iza pok. MR i IR bio podrum površine 8,60 m2, garaža površine 13 m2 i prizemlje objekta površine 52 m2 sagrađeno na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od čega da tužiteljici pripadaju 2/3 dijela, a njemu 1/3 dijela, kao i uknjižba toga prava u zemljišnoj knjizi. Također predmet protutužbenog zahtjeva predstavlja i utvrđenje da je tijekom bračne zajednice SR i KR nadograđeno prizemlje kuće u [adresa] odnosno da su građenjem stekli pravo vlasništva za nadograđeni dio prizemlja površine 37,74 m2 te stana na prvom katu i potkrovlja s krovom površine 72 m2, kao i uknjižba prava suvlasništva te katastarske čestice i razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina (precizirano pod toč. III izreke alineja 3. i 4).

10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem kako je tužiteljica nasljeđivanjem stekla 1/3 dijela vlasništva predmetnih nekretnina iza smrti svoga oca, a potom iza smrti majke, dok je 1/3 dijela stekla kupoprodajom tako da je suvlasnica za 2/3 dijela, dok je njezin brat pok. LR suvlasnik za 1/3 dijela radi čega da osnovano traži razvrgnuće suvlasništva na način da joj u isključivo vlasništvo pripadnu 2/3 dijela, a tuženiku pod 1) 10/36 dijela te tuženicima 2) i 3) po 1/36 dijela, pri čemu primjenjuje odgovarajuće odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje ZVDSP).

10.1. Naspram navedenom sud prvog stupnja neosnovnim ocjenjuje protutužbeni zahtjev tuženika pod 1) pozivajući se na odredbu čl. 232. st. 5. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje ZN), te također na odredbu čl. 156. st. 1. ZVDSP s obrazloženjem kako tuženik pod 1) nije s uspjehom dokazao da je pok. LR imao suglasnost pok. IR, tužiteljice i njegove sestre DR za spornu nadogradnju u prizemlju, prvom katu i potkrovlju s krovom. Smatra da je pok. LR pomagao ocu ZR, ali ne zbog toga da bi građenjem ili dosjelošću stjecao vlasništvo prvog kata odnosno zaključuje da je kat predmetne kuće sagrađen prije sklapanja braka između pok. LR i KR.

11. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se ocjenjuju žalbeni navodi u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koje je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio te pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev i odlučio kao pod toč. III izreke alineja 1. i 2.

12. Naime, iz spisa predmeta slijedi da je prednik stranaka, otac tužiteljice, a djed tuženika, ZR pok. T preminuo **.**.1977. te da je pred Općinskim sudom u Splitu proveden ostavinski postupak pod poslovnim brojem O-244/77 i da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da njegovu ostavinsku imovinu sačinjavaju nekretnine "vlasnost za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], upisana u z. u. [broj ZK uloška], kao i stojne kuće podignute na pomenutoj čestici sve k. o. [katastarska općina].", a da su njegovim nasljednicima proglašeni njegova supruga IR i djeca LR (otac tuženika), ĐR i DR svaki za ¼ dijela te da je navedeno rješenje o nasljeđivanju provedeno u zemljišnoj knjizi (l.s. 143).

12.1. Također je i iza smrti prednice stranaka, majke tužiteljice, a bake tuženika IR koja je preminula **.**.1988. proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Splitu u predmetu poslovni broj O-442/90 te je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu predstavlja, između ostalog, „kat. čest. [katastarska čestica] zv. Banja, za ¼ dijela upisano u posjedovni list 406 k. o. [katastarska općina]", a nasljednicima proglašena njezina djeca, odnosno sin LR te kćeri ĐR i DR, svaki za 1/3 dijela koje rješenje je provedeno u zemljišnoj knjizi (l.s. 161).

12.2. Nadalje, slijedi da je između, sada pok. LR, kao darovatelja, te tada malodobnih FR i RR, kao daroprimatelja, sklopljen darovni ugovor kojeg su potpisima potvrdili darovatelj i zakonska zastupnica malodobne djece, majka, KR, što je potvrđeno kod Sekretorijata za opću upravu – Grad Zagreb, Općina Trešnjevka 1989., a kojim je svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela na predmetnim nekretninama darovao FR i RR (l.s. 11). Činjenica što navedeni ugovor o darovanju nije proveden u zemljišnim knjigama, na što upire žalitelj, nije odlučna za donošenje ove odluke. Žalitelju je posebno ukazati na sadržaj zapisnika sačinjenog pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu broj P-7042/92 od 5. travnja 1993. u pravnoj stvari poništenja darovnog ugovora (jer sinovi ocu osporavaju pravo korištenja stana u kući, a ista sada predstavlja predmet spora) koji postupak je pokrenuo upravo LR u kojem postupku je KR priznala činjenicu opstojnosti predmetnog darovnog ugovora, ali je poricala grubo neharno ponašanje prema tužitelju (preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu broj P- 7042/92, koji se nalazi u privitku spisa), a koji je okončan povlačenjem tužbe, međutim, svakako dokazuje činjenicu da je darovanje realizirano.

12.3. Utvrđeno je, dalje, da je brat tužiteljice, a otac tuženika LR preminuo **.**.1996. te je proveden ostavinski postupak iza njegove smrti pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj O-156/97 (l.s. 12) i doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz kojeg ne proizlazi da bi prijeporne nekretnine predstavljale njegovu ostavinsku imovinu kako to posebno naglašava žalbe. Međutim, valja reći da je isti svojim suvlasničkim dijelom od 1/3 prije svoje smrti raspolagao darovanjem sinovima, FR i RR, pa utoliko žalbeni navodi kako je sud prvog stupnja "preskočio" tu činjenicu i da bi sporna imovina morala biti naknadno pronađena imovina ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost presude u navedenom pobijanom dijelu.

12.4. Međutim, što se tiče suvlasništva svih tuženika reći je da RR, brat tuženika, preminuo **.**.2009. i da je iza smrti istog proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem O-3610/09 (l.s. 15) te doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz kojeg ne slijedi da bi ostavinsku imovinu činile predmetne nekretnine (razlog čemu je očito činjenica da navedeni Ugovor o darovanju koji je sačinio sa svojim ocem nije proveden u zemljišnim knjigama) pa je točno kako tvrdi žalitelj da isto nema učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju o sastavu ostavine i koliki nasljedni dio pripada nasljednicima u smislu odredbe čl. 232. ZN. Međutim, navedena činjenica ne tiče se tužiteljice niti utječe na njezino pravo suvlasništva već samo tuženika kao zakonskih nasljednika svoga brata pok. RR.

12.5. Ovdje je žalitelju ukazati da suprotno žalbenim navodima kako tuženici pod 2) i 3) nisu osporili tužbeni zahtjev, iz spisa predmeta slijedi da je tuženik pod 2) istaknuo kako je spreman prodati jeftino bilo kome svoj suvlasnički dio te da niti iz držanja tuženika pod 3) tijekom postupka ne proizlazi zaključak koji potvrđuje tvrdnju žalitelja.

12.6. Kako, dakle, slijedi da je tužiteljica nasljeđivanjem stekla 1/3 dijela vlasništva predmetnih nekretnina iza smrti svojih roditelja, a 1/3 dijela kupoprodajom 1994. od sestre DR, to žalba nije s uspjehom dovela u pitanje zaključak suda prvog stupnja da je ista suvlasnica za 2/3 dijela spornih nekretnina.

12.7. U pogledu žalbenih navoda da je tužiteljica u zemljišnoj knjizi već upisana za 2/3 dijela na predmetnim nekretninama žalitelju je odgovoriti da je tužiteljica pred sudom prvog stupnja 22. svibnja 2009. pokrenula postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina prilažući zemljišno knjižni izvadak iz kojeg proizlazi da je suvlasnica predmetnih katastarskih čestica za 2/3 dijela. Međutim, tamo predloženik, ovdje tuženik pod 1), iznosio je tvrdnje suprotne stanju u zemljišnoj knjizi radi čega je u navedenom postupku pod poslovnim brojem R1-244/14 od 27. ožujka 2017. doneseno pravomoćno rješenje da se predlagateljica, ovdje tužiteljica, upućuje da sporna pitanja riješi u parnici jer je nastao spor o predmetu diobe i opsegu predmeta diobe (l.s 111-114 predmeta Općinskog suda u Splitu, R1-244/14 (ranije R1-626/09) koji se nalazi u privitku spisa). S obzirom na navedeno, ocjenjuje se da tužiteljica ima pravni interes da se utvrdi postojanje njezina prava na prijepornim nekretninama koje pravo joj je upravo tuženik pod 1) osporavao, pa suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

13. Naspram gornjih navoda tuženik pod 1), i po ocjeni ovog suda, nije s uspjehom dokazao da bi predmet nasljeđivanja iza pok. MR i IR bio samo podrum površine 8,60 m2, garaža površine 13 m2 i prizemlje objekta površine 52 m2 sagrađeno na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz čega bi isti dalje crpio (nadograđivanjem i dosjelošću) svoje pravo suvlasništva na navedenoj nekretnini.

13.1. Naime, već je navedeno da su iza smrti roditelja tužiteljice i pok. LR, prednika tuženika, donesena pravomoćna rješenja o nasljeđivanju u kojima je predmet ostavine predstavljala, između ostalih, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to za cijelo te je ujedno i navedeno da je predmet nasljeđivanja i „stojna“ kuća podignuta na predmetnoj čestici.

13.2. Prednik žalitelja, njegov otac, nije iskoristio svoje zakonske mogućnosti odnosno u navedenim ostavinskim postupcima nije isticao da bi predmetnu nekretninu stekao građenjem odnosno tražio izdvajanje iz ostavine u smislu čl. 75. ZN da mu pripada pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala. Naime, iz ostavinskih spisa proizlazi da je prednik tuženika uredno sudjelovao u ostavinskim raspravama iza smrti roditelja, da je dao nasljedničke izjave kojima se prihvatio nasljedstva koje mu na temelju zakona pripada, da je uredno bio upozoren sukladno odredbama ZN i potom preuzeo rješenja o nasljeđivanju na koje se nije žalio, pa je imajući u vidu navedena utvrđenja, pravilan zaključak suda prvog stupnja u odnosu na vezanost po odredbi čl. 232. ZN prednika tuženika pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju pok. ZR i IR i njima utvrđenog opsega ostavinske imovine (tako i Vrhovni sud u svojim odlukama Rev-1324/14 od 11. srpnja 2018. i Rev-3338/18 od 16. travnja 2019.).

13.3. Osim toga ZR preminuo je u veljači 1977., a rješenje o nasljeđivanju doneseno je u rujnu 1977. s time što je njegova supruga IR preminula u listopadu 1988., pa kada se sadržaj tog rješenja dovede u vezu sa sadržajem iskaza saslušanih svjedoka slijedi jasan zaključak da je u trenutku njihove smrti već bilo izgrađeno prizemlje i čitav kat sa potkrovljem, a ne samo podrum, garaža i prizemlje objekta površine 52 m2 kako to tvrdi tuženik pod 1) i traži da se to utvrdi protutužbenim zahtjevom.

13.4. Da je tome tako potvrđuju i spisu priložene fotografije (l.s. 17-20) na kojim fotografijama su tužiteljičina kćer rođena 1970. i tuženik pod 2) rođen 1962., zatim iz iskaza svjedoka AR i HR slijedi da je pok. IR koristila kat predmetne kuće. Nadalje, da su na katu kuće živjeli pok. ZR i IR, proizlazi i iz izjave JR, također isto proizlazi i iz izjave VR koji je bio vjenčani kum pok. SR i pok. KR u veljači 1981. koji je detaljno opisao kako je u tom trenutku predmetna nekretnina, zbog strmog zemljišta, samo sa sjeverne strane, imala prizemlje s konobom i cisternom, iznad toga da je bio dvosoban stan u visokom prizemlju s otvorenom verandom, kuhinjom i kupaonicom te iznad njega kat sa terasom na sjeveru, dvije sobe, wc, kupaonicu, kuhinju i predsoblje. Na nivou visokog prizemlja sa istočne strane da je bila zasebna ljetna kuhinja i do nje crna kuhinja s ognjištem, na zapadnoj strani visokog prizemlja da je bila jedna prostorija/soba s ulaskom iz vrta, a uz cestu je na zapadu parcele bila garaža. Jasno se navodi da njegov kum LR i njegova supruga F nisu gradili kat. Na dan vjenčanja da je Aleksandrova majka u jednoj sobi na katu priredila malu zakusku.

13.5. Što se tiče žalbenih navoda da je u potvrdi katastra iz 1968. navedena površina kuće i da je površina prizemlja višestruko narasla, navesti je da isti ne dovode u pitanje zaključak prvostupanjskog suda budući da navedeno ne mijenja na stvari činjenicu da je sporni dio objekta bio izrađen svakako za života pok. ZR (preminuo je 1977.) odnosno IR (preminula je 1988.).

13.6. Dakle, po ocjeni ovog suda, nisu osnovani žalbeni navodi u svezi stjecanja prava (su)vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nado)gradnjom njegovih prednika tijekom trajanja braka i to dijela prizemlja, kompletnog stana na prvom katu i potkrovlja s krovom. Posebno je naglasiti da je žalitelj isticao tijekom postupka kako je tijekom „trajanja bračne zajednice kroz period od 1979., 1980. odnosno 1981.“ gradio, a brak je sklopljen prema tvrdnji vjenčanog kuma tek u veljači 1981., pa izneseni navodi tuženika pod 1) ne idu u prilog njegovim tvrdnjama.

13.7. Dakle, i po ocjeni ovog suda, prednik tuženika nije bio pošteni graditelj na tuđem zemljištu u smislu pravnog pravila iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), odnosno u smislu odredbi čl. 24. - 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91. i 91/96.; dalje ZOVO) obzirom na vrijeme za koje tuženik pod 1) tvrdi da su njegovi prednici gradili, a koje materijalno pravo bi se imalo primijeniti na sporni odnos po 388. st. 2. ZVDSP, pa se suprotni žalbeni navodi nalaze neutemeljenima.

14. Točno je da su LR i njegova supruga KR na spornoj građevini izvršili građevinske zahvate, pa tako na visokom prizemlju zatvorili otvorenu verandu i pretvorili je u sobu, premjestili ulaz u stan, uredili sobe (parket) i kupaonicu, mijenjali zatvore, međutim više je nego očito da je riječ o zahvatima kojima prednik tuženika i majka tuženika pod 1) nisu mogli steći pravo (su)vlasništva nego eventualno imati obvezno pravni zahtjev.

15. Žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje zaključak suda prvog stupnja niti u pogledu stjecanja prava (su)vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću u svezi s čime je istom odgovoriti da je 1977. preminuo ZR te su istog, upravo na navedenoj nekretnini naslijedili svi njegovi zakonski nasljednici, kao i IR 1988. tako da nisu ostvarene niti zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je isti znao da mu ne pripada pravo posjeda na 55 m2 prizemlja i čitavom katu sa potkrovljem pa izostaje savjesnost posjeda navedene nekretnine od strane prednika tuženika.

16. Slijedom navedenog kako ovaj drugostupanjski sud nije ustanovio da postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija u dijelu pod toč. III izreke alineja 1. i 2., ali ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti valjalo je odbiti žalbu tuženika pod 1) kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude pod toč. I, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

17. Međutim, po ocjeni ovog suda osnovan je razlog zbog kojih se presuda pobija u dijelu pod toč. I, II, III izreke alineja 3. i 4. budući da je prvostupanjski sud donoseći odluku u tom dijelu počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer ista u navedenom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

17.1. Naime, u toč. I izreke prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava suvlasništva prijepornih nekretnina, iako u pravilnom suvlasničkom djelu, ali bez navođenja katastarske općine u kojoj se nekretnine nalaze tako da u tom dijelu prvostupanjska presuda nije razumljiva budući da je zemljište u smislu Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19., 128/22. i 155/23.; dalje ZZK) dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica) – čl. 4. st. 1. ZZK što je u konkretnom slučaju izostalo.

17.2. Također, je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja pod toč. II izreke počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da i u tom dijelu presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati osobito jer je izreka presude nerazumljiva kada je odlučeno da se ima razvrgnuti suvlasnička zajednica između stranaka na način da im pripadne u samovlasništvo novonastala čestica formirana od predmetnih kat. čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], a na koji način prvostupanjska presuda u tom dijelu ne bi bila provediva u zemljišnim knjigama i u katastarskom operatu odnosno eventualnom ovršnom postupku. Posljedično tome valjalo je ukinuti i prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. III izreke alineja 3. i 4. u kojem dijelu je tuženik pod 1) također zahtijevao razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina.

17.3. U odnosu na žalbene navode o traženju suglasnosti da se dioba provede žalitelju je ukazati da je u odnosu na pitanje „može li se u sudskom postupku provesti razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva temeljem elaborata o etažiranju bez suglasnosti nekog od suvlasnika“ Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio pravno shvaćanje da je to moguće, primjerice u odluci ovoga suda broj Rev-1553/13 (tako Revd 2189/2022-2 od 25. svibnja 2022.).

18. Kako je dakle utvrđeno da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka ovaj sud ukinuo je, po odredbi čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I, II, III izreke alineja 3. i 4., a posljedično i pod toč. III izreke alineja 5. (odluka o trošku) odnosno pod toč. IV izreke i u tom dijelu vratio predmet istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te ponovnom ocjenom izvedenih dokaza odlučiti o zahtjevu tužiteljice i tuženika pod 1) i pravilnom primjenom materijalnog prava donijeti odgovarajuću odluku.

20. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci u (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zadru, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica