Republika Hrvatska

Kzd-75/2019-7

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

S p l i t

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Marisi Matić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jelene Bedalov, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CB zbog kaznenih djela iz čl. 172. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 nastavno: Kazneni zakon), nakon održane rasprave, dana 19. veljače 2025.g., u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika Marina Budimira, odvjetnika u Splitu te zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, CBF,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i V rođene M, rođen **.**.1982.  u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske, pomorski nautičar, zaposlen  u Charter bazi s mjesečnim primanjima oko 1.100,00 eura, razveden, otac četvero djece, neosuđivan,

k r i v  j e

I.što je u razdoblju od 08. ožujka 2018. godine do ožujka 2019. godine, iako je temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 08. ožujka 2018. godine, presuđen doprinositi za uzdržavanje svoje maloljetne djece VB (rođenog12. **.**.2006.), MB (rođene **.**.2012.) i HB (rođenog **.**.2012.) koja prebivaju u [adresa], mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna za svako dijete, odnosno ukupni mjesečni iznos od 3.000,00 kuna, počev od 01. prosinca 2017. godine pa ubuduće, najkasnije do svakog 25. -og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun majke i zz PB broj: IBAN [broj bankovnog računa] koji se vodi kod„ Privredne banke Zagreb“, unatoč tome što je bio svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti da istu ispuni, nije htio ništa platiti, osim što je tijekom 2018. i 2019. godine dobrovoljno uplatio i putem ovrhe mu je prisilno ustegnut ukupni iznos od 18.221,26 kuna, na koji način je svojoj mal. djeci VB, MB i HB uskratio dužno uzdržavanje u ukupnom iznosu od 17.778,74 kuna,

II. dakle, nije uzdržavao tri osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

III. čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja - opisana po članku 172. stavku 2. u svezi s članka 172. stavka 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu Kazneni zakon), a kažnjiva po članku 172. stavku 2. Kaznenog zakona, u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.

IV. Stoga se okrivljeniku CB temeljem čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11) prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo u trajanju od po 4 (četiri) mjeseci,

pa mu se temeljem čl. 172. st. 2. u svezi sa čl. 51. st. 1. i 2. Kaznenog zakona prethodno

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Potom mu se temeljem čl. 56. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11) i z r i č e

UVJETNA OSUDA

s time da mu se prethodno izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko navedeni u roku od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo po pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik CB je dužan ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

Obrazloženje:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu ovom sudu podnijelo je optužnicu br. KMP-DO-43/18 od 03. travnja 2019. godine protiv okrivljenika CB zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. stavku 2. u svezi s članka 172. stavka 1. Kaznenog zakona, sve u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona(Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – nastavno: Kazneni zakon)a koja djela da bi okrivljenik počinio na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci optužnice.

2. Pozvan da se izjasni o osnovanosti optužnice, okrivljenik CB je izjavio kako se u odnosu na optužnicu ne smatra krivim, da bi potom u svojoj obrani na raspravi pred ovim sudom naveo kako je riječ o periodu od godinu dana u kojem on stvarno nije plaćao alimentaciju jer je u to vrijeme pokušavao položiti poručnički ispit za odlazak na brod i riješiti još neke stvari, ali sve se zakompliciralo, a djeca su onda došla živjeti kod njega tako da on više nije ni mogao otići na brod. U svakom slučaju trenutno s njim žive HB i MB, dok je VB kod majke a oni su kao što je to vidljivo iz ranije predanog sporazuma svoje odnose riješili na način da se odriču bilo kakvog međusobnog materijalnog potraživanja u odnosu na plaćanje alimentacije. U ovom periodu za koji ga se tereti on je nešto platio i postoje neke uplatnice, međutim, ne zna koliko bi to točno bilo, a bio je i pod ovrhom za plaćanje alimentacije, pa kako je nešto kratko radio njemu se to diglo putem ovrhe, a ta ovrha je trajala sve do prošle godine. Istina je da je digao kredit na svoje ime a supruga je bila sudužnik te da su taj kredit nadali isplatiti u roku od godinu ili dvije dana kada on počne ploviti, to se na žalost nije dogodilo jer ja svaki mjesec plaća 500,00 Eura kredita za zajedničke troškove. Na daljnje pitanje branitelja okrivljenika je li on potpisao Sporazum od 17. listopada 2024. koji je danas priložen ovdje isti navodi da je. Nikada mu nije bila namjera ne plaćati alimentaciju, do toga je došlo uslijed njegove nezaposlenosti i spleta nesretnih okolnosti.

3. U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja PB na raspravi pred ovim sudom, dok je suglasnošću stranaka pročitan je i pregledan plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sklopljen pred Centrom za socijalnu skrb Kaštela od 01. prosinca 2017. godine (list 13-22), rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine (list 26-28), zapisnik sa rasprave održane pred Općinskim sudom u Splitu broj: R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine (list 29-33), izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika CB (list 41), potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalni ured Split, Ispostava Kaštela, Klasa: 034-04/19-02/6117, Urbroj: 2181-34-22/18-19-01 od 18. siječnja 2019. godine (list 46), zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika PB sastavljen u PU Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Solin dana 23. siječnja 2019. godine (list 48-49), imovinsko-pravni zahtjev oštećenika VB, HB i MB od 23. siječnja 2019. godine (list 50), preslik stanja tekućeg računa zz oštećenika od 10. siječnja 2019. godine (list 51-53), potvrda Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Kaštela. Klasa: 034-04/19-004/142, Urbroj: 513-07-17- 011-2019-2 od 25. siječnja 2019. godine (list 54),mišljenje defektologa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 08. veljače 2019. godine (list 59-60), izvješće Centra za socijalnu skrb Split, Podružnica Kaštela, Klasa: 552-04/19-01/1, Urbroj: 2134-160-19-3 od 12. veljače 2019. godine sa prilozima (list 61-86), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika CB sastavljen u PU Splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Kaštela dana 18. ožujka 2019. godine sa snimkom ispitivanja i preslikom uplatnice od 06. ožujka 2019. godine (list 88-93), iskaz svjedoka PB na raspravi održanoj dana 16. listopada 2024. (list 121-122), iskaz svjedoka VB sa rasprave održane dana 16. listopada 2024. (list 123-124), sporazuma od 17. listopada 2024. te aneks sporazumu od 06. prosinca 2024., kao i presudu suda drugog stupnja od 28. svibnja 2024. posl.br. Gž Ob-63/2024-4.

4. Obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, nakon ovako provedenog dokaznog postupka tako je dokazni postupak okončan.

5. Po ovako okončanom dokaznom postupku, ovaj sud cijeneći cjelokupni raspravni materijal kao i u cijelosti utvrđeno činjenično stanje, zaključio je kako su osnovani činjenični navodi optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu koji su kao takovi u cijelosti prihvaćeni osnovanima i utemeljenima.

6. Slijedom toga sud je oglasio okrivljenika CB krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Splitu stavljaju na teret.

7. Kako je okrivljenik CB u dijelu svoje obrane naveo da zbog financijskih razloga nije bilo u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje svoje djece sinova VB i HB te kćerke MB koji su bili malodobni u vrijeme inkriminacije, valjalo je tijekom ovog dokaznog postupka na neprijeporan način utvrditi je li okrivljenik CB uistinu u vremenu inkriminacije objektivno bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje sina VB iznos od 1.000,00 kn, kćerke MB iznos od 1.000,00 kn te sina HB iznos od 1.000,00 kn sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Splitu, broj: R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 08. ožujka 2018. godine.

8. Utvrđujući najvažnije činjenice u tom pravcu sud se rukovodio iskazom bivše supruge okrivljenika svjedokinje PB koja je u svom svjedočkom iskazu između ostalog kazala kako je točno što se to navodi u optužnom aktu, da iako je njen bivši suprug pravomoćnom i ovršnom presudom od dana 8. ožujka 2018. bio dužan doprinositi za uzdržavanje njihovo troje tada maloljetne djece mjesečni iznos od po 1.000,00 kuna za po svako dijete, on to nije činio, već su dio uspjeli naplatiti putem ovrhe dok je ostatak dužnog uzdržavanja on de facto još dužan i nikada ga nije platio. Ni nakon ovog datuma koji se navodi u optužnici a to je ožujka 2019. on nije na nikakav način doprinosio a nije bilo niti ovrhe s obzirom da je isti u to vrijeme bio nezaposlen. Oni su u međuvremenu imali više sudskih sporova te u jednom od tih sporova pravomoćnom sudskom odlukom je odlučeno da će djeca živjeti kod oca i to koliko se može sjetiti od 2020. godine. Kada se malo bolje sjeti ova odluka da djeca žive s ocem nije od 2020., međutim, svi su papiri kod njenog punomoćnika pa ne može reći točan datum, u svakom slučaju od siječnja ove godine ona jedobila obvezu da za djecu plaća mjesečni iznos alimentacije od 240,00 Eura što uredno i čini. Napominje da iako su sva djeca živjela kod oca, VB koji je trenutno učenik IV. razreda srednje škole, negdje krajem siječnja 2024. se vratio živjeti kod nje, te sada on živi s njom dok MB i HB žive kod oca. U svakom slučaju svu potrebnu dokumentaciju koja se odnosi na njihove sudske sporove kao i uplaćene i neuplaćene iznose se obvezuje dostaviti do slijedeće rasprave. Na poseban upit branitelja okrivljenika zz oštećena navodi da su do 2017. oni živjeli u obiteljskoj kući okrivljenikovih roditelja te su oni živjeli u tom stanu, no međutim nakon odlaska njihovog iz te kuće, djeca su tamo odlazila iznimno kada bih ih otac odveo a to je bilo definitivno rjeđe nego kako je to bilo predviđeno odlukom suda. U svakom slučaju u svim ovim sudskim sporovima koji su se u međuvremenu vodili i koji su iznimno mučni kako za nju tako i za djecu ona je suglasna da se postigne sporazum o kojem su razgovarali u jednom od parničnih postupaka, odnosno da ovaj dug okrivljenog prema djeci ne postoji već da će se on uskladiti s činjenicom što ona sada plaća 240,00 eura mjesečno za djecu na ime alimentacije uz napomenu de facto taj dogovor nije realiziran jer okrivljeni nije povukao ovrhu nad njom a koja je kao takva i dalje ostala na FINI, dok je ona povukla svoju ovrhu prema njemu. Na poseban upit suda a u ovom periodu od 2018. pa do trenutka kada su djeca otišla živjeti s ocem, je li se okrivljenik pridržavao sudske odluke ili i dalje nije plaćao alimentaciju, svjedokinja iskazuje da on nije i dalje plaćao alimentaciju, no svjedokinja navodi da je ovo njoj i djeci prevelika trauma, da se što se tiče nje da je spremna da se ovo dugovanje prema djeci iznivelira na način da ona sada plaća alimentaciju. Na daljnji upit branitelja okrivljenika može li se točno odrediti u odnosu na godinu kada su djeca prestala živjeti s njom, svjedokinja odgovara da ne može, da su svi papiri kod njenog odvjetnika, te da ne zna je li to bilo prije godinu, dvije, tri ili četiri.

8.1. Svjedokinja ispitana na raspravi održanoj 19. veljače 2025. je navela da je ona već na zadnjoj raspravi iskazala da je cijeli ovaj postupak trauma kako za nju tako i za djecu i da je spremna da se eventualna dugovanja "pokriju" njenim sadašnjim plaćanjem alimentacije kao i da je točno da je zaključila Sporazum sa CB iz kojeg proizlazi da oni po ovoj osnovi za uzdržavanje djece nemaju nikakvih međusobnih potraživanja odnosno da su ovim Sporazumom ista međusobno podmirena u cjelini, da ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev, ukoliko je isti postavljen da ga se odriče te također izjavljuje da nije zainteresirana za kazneni progon CB.

8.2. Iskaz navedene svjedokinje ovaj sud je prihvatio istinitim, logičnim i uvjerljivim, poklanjajući mu vjeru utvrđujući činjenice u ovom postupku. Stoga, neprijepornim proizlazi da okrivljenik nije doprinosio za uzdržavanje svoje djece kako je to bio obvezan pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Splitu, broj R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine, mjesečni iznos od po 1.000,00 kn za svako dijete.

9. Tijekom postupka ispitan je svjedok oštećenik VB koji je u svom svjedočkom iskazu naveo da su nakon rastave roditelja, brat, sestra i on živjeli su s majkom do 2020. godine, a razlog njihovog prelaska kod oca je bila korona, činjenica da je brat imao nekih zdravstvenih problema pa je bilo sigurnije da boravi u obiteljskoj kući kod njihovog oca. U siječnju 2024. on se vratio majci jer mu je draže živjeti u [adresa] i tamo mu je cijelo društvo. U odnosu na plaćanje ili ne plaćanje uzdržavanja njegovog oca u periodu kada su živjeli s majkom nije mu poznato je li nešto uplaćivao, a kada bi bili kod njega znao bi mu dati nekakav džeparac ukoliko bi izašao vani, međutim, ne može se izjasniti o koliko novaca bi se radilo. U svakom slučaju on nikada nije primijetio da bi postojao bilo kakav problem s nedostatkom novca odnosno da opet ne bi ili bi plaćao uzdržavanje otac. Na poseban upit zastupnice optužbe koliko se može sjetiti kod oca su prešli negdje u veljači ili ožujka 2020. godine. On je učenik IV. razreda srednje škole. Na daljnji upit zastupnice optužbe obzirom na činjenicu da je on sada punoljetan i kao takav ovlašten postaviti imovinskopravni zahtjev, smatra li on da bi mu otac trebao nešto uplatiti na ime dugovanja za uzdržavanje isti iskazuje da on nema nikakvih novčanih potraživanja prema svojem ocu. Na poseban upit branitelja okrivljenika smatra li on da li postoji neko dugovanje njegovog oca prema njemu a u odnosu na period koji se spominje u optužnici, svjedok navodi da ne smatra.

10. Dio obrane okrivljenika kada ističe da zbog financijske situacije nije bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje oštećenih VB, MB i HB sukladno pravomoćnoj odluci ovaj sud smatra neosnovanim i očito usmjerenim ka izbjegavanju krivnje odnosno kaznene odgovornosti u ovom postupku.

11. Sublimirajući sve naprijed navedeno kao i u cijelosti utvrđeno činjenično stanje temeljem provedenog dokaznog postupka ovaj sud dolazi do neprijepornog zaključka kako okrivljenik CB svojim ponašanjem u inkriminiranom razdoblju na način da nije doprinosio za uzdržavanje tada maloljetnog sada punoljetnog sina VB odnosno malodobne kćerke MB i sina HB sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Splitu, broj: R1 Ob-956/17 od 08. ožujka 2018. godine, koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 08. ožujka 2018. godine, iznos od po 1.000,00 kn za svako dijete iako je to objektivno bio u mogućnosti navodeći da je tijekom inkriminiranog razdoblju uglavnom bio u radnom odnosu no da u vrijeme kada nije bio zaposlen, nije bio u financijskoj mogućnosti podmirivati svoju obvezu, očitim proizlazi kako je okrivljenik tu svoju zakonsku obvezu ignorirao odnosno imao negativistički stav prema istoj, budući je raspolagao dostatnim novčanim sredstvima da izvršava navedenu obvezu, takovim postupanjem počinio tri kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja opisanog u čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona na štetu sada punoljetnog oštećenika VB odnosno malodobne oštećenice MB i HB. Kako je okrivljenik mogao u cijelosti ispunjavati obvezu uzdržavanja u utuženom razdoblju proizlazi iz navoda obrane samog okrivljenika kao i iz podataka pribavljenih od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Porezne uprave iz kojih proizlazi da je okrivljenik ostvarivao određene prihode od zaposlenja i da je trenutno u radnom odnosu te da je u više navrata bio prijavljivan na Hrvatski zavod za zapošljavanje, iz čega proizlazi da je isti radno sposoban, dakle može se zaključiti da ga nikakve objektivne okolnosti ne sprječavaju da uzdržava svoju djecu VB, MB i HB. Nadalje iz svjedočkog iskaza zakonske zastupnice malodobnih oštećenika, PB, proizlazi da se okrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije pridržavao ovršne isprave na način da nije uplaćivao određeni novčani iznos u iznosu i rokovima kako je to u istoj određeno, mada bi doprinosio uzdržavanju istog na način da bi joj uplaćivao određene novčane iznose u različitim iznosima. Svjedokinja PB navodi da je pokrenula kazneni postupak kao i bila primorana putem ovrhe naplatiti uzdržavanje za svoju djecu, iz čega proizlazi kako je okrivljenik uistinu svojim postupanjem kroz utuženo razdoblje na način da nije doprinosio za uzdržavanje svoje djece sukladno pravomoćnoj odluci počinio kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja.

12. Ubrojivost okrivljenika tijekom ovog kaznenog postupka nije bila upitna, zbog čega ga ovaj sud smatra u cijelosti ubrojivim počiniteljem.

13. Utvrđujući potrebiti oblik krivnje, pri tome cijeneći cjelokupne rezultate raspravljanja, odnosno sve činjenice koje su tijekom postupka utvrđene, a naprijed navedene, zaključuje se kako je okrivljenik CB u inkriminiranom razdoblju postupao sa izravnom namjerom, dakle, da je bio svjestan svojih učina i htio njihova počinjenja, pa slijedom toga sud za mladež ga drži krivim za počinjena kaznena djela na štetu oštećenika VB, MB i HB.

14. Nakon svega, valjalo je odlučiti o vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena prije svega konkretnim okolnostima počinjenih kaznenih djela, osobnosti okrivljenika, stupnju ugroze zaštićenih društvenih vrijednosti i to prije svega u vidu specijalne, ali i generalne prevencije.

15. Svemu tome najprimjerenije je bilo okrivljeniku primijeniti uvjetnu osudu, sukladno čl. 56. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – nastavno: Kazneni zakon) na način kako je to i navedeno u izreci ove presude.

16. Neizvršenje kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci sud je uvjetovao nepočinjenjem novog kaznenog djela u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude.

17. Prilikom odluke o duljini trajanja jedinstvene kazne zatvora, kao i duljini trajanja roka provjeravanja sud je cijenio na strani okrivljenika kao olakotne okolnosti činjenicu što je okrivljenik u cijelosti naknadno podmirio dugovanu obvezu uzdržavanja, raniju neosuđivanost, dok posebnih otegotnih okolnosti ovaj sud nije pronašao.

18. Upravo po zaključku ovog suda naprijed navedenom kaznenopravnom sankcijom spram okrivljenika CB ostvariti će se svrha kažnjavanja odnosno polučiti ciljevi kako specijalne tako i generalne prevencije. Ujedno će se utjecati na okrivljenika da se ubuduće suzdrži počinjenja ovakovih ili sličnih kaznenih djela te na svijest građana kako će se ovakve protuzakonite radnje adekvatno sankcionirati.

19. Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik CB je dužan ovome sudu naknaditi troškove ovog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

20. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 19. veljače 2025.

SUDAC:

Marisa Matić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka, a putem ovog suda.

DNA:

- okrivljeniku

- ODO Split

- branitelju okrivljenika Marinu Budimiru, odvj. u Splitu

- oštećeniku VB – po pravomoćnosti

- zakonskoj zastupnici mal. oštećenka MB i HB, PB - po pravomoćnosti