REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4892/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Balić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-736/23-3 od 19. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-565/21-20 od 17. ožujka 2023., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-736/23-3 od 19. ožujka 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-565/21-20 od 17. ožujka 2023.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja tuženice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od ukupno 74.420,35 kuna / 9.877,28 €, cijeneći da je najmanji iznos pravične novčane naknade za ograničenje tužiteljevih vlasničkih prava iznos od 15,00 € po m/2 stambene površine predmetnog stana mjesečno, što za predmetni stan od 39,79 m/2 iznosi 596,85 kuna / 79,22 €, a umanjeno za 104,00 kuna koje je tužitelj priznao iznosi 492,85 kuna / 65,41 €. Stoga pitanja tuženice, onako kako su postavljena, ne proizlaze iz razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
