REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-975/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. NPV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ZPV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. NPVC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Zagrebu, Petrova 120/I, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ćamil Salahović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-277/2023-2 od 23. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1097/2016-71 od 29. prosinca 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-277/2023-2 od 23. ožujka 2023. u dijelu točke I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1097/2016-71 od 29. prosinca 2022. u dijelu točke II. izreke, u odnosu na zatezne kamate dosuđene tužiteljima na dosuđene iznose po osnovi neimovinske štete, i sudi:

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi:

- tužiteljice NPV za isplatu zatezne kamate na iznos od 44.000,00 kuna/5.832,00 eura za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. travnja 2020.;

- tužitelja ZPV za isplatu zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kuna/3.976,93 eura za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. travnja 2020. i

- tužiteljice NPVC za isplatu zatezne kamate na iznos od 30.000,00 kuna/3.976,93 eura za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. travnja 2020.

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku u roku od petnaest dana nadoknade trošak revizijskoga postupka u iznosu od 746,54 eura.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je, u dijelu koji se odnosi na revizijski stadij ovoga postupka, dakle, dijelom točke I. njene izreke, prvostupanjska presuda potvrđena i u dijelu točke II. izreke, kojim je na dosuđene iznose „s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti za duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika“, konkretno, tužiteljici NPV 35.038,82 eura/264.000,00 kuna, tuženiku JPV 23.890,10 eura/180.000,00 kuna i tužiteljici NPVC 23.890,10 eura/180.000,00 kuna, zatezna kamata dosuđena od 8. siječnja 2016. do isplate.

2. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dopuštenu mu rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 870/2024-2 od 28. veljače 2024. „u dijelu u kojem je odlučeno o tijeku zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose neimovinske štete“ zbog pravnoga pitanja: „Od kada je dužnik u smislu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni povećani dio tužbenog zahtjeva, da li od trenutka od kada je isti postavljen u postupku ili od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva/tužbe?“. Iz revizije sadržajno proizlazi da tuženik drugostupanjsku presudu pobija u dijelu točke I. njene izreke kojim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke II. njene izreke samo za zateznu kamatu dosuđenu tužiteljici NPV na iznos od 44.000,00 kuna/5.832,00 eura, a tužiteljima JPV i NPVC na iznose od po 30.000,00 kuna/3.976,93, za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. travnja 2020.

3. Tužitelji nisu odgovorili na reviziju.

4. Ovaj je sud na temelju članka 391. stavka 3. ZPP drugostupanjsku presudu ispitao samo u dijelu u kojemu ju tuženik pobija i u kojemu mu je revizija dopuštena, i samo zbog pravnoga pitanja zbog kojega je dopuštena.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora u revizijskome stadiju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate, i to tužiteljici NPV na iznos od 44.000,00 kuna/5.832,00 eura, a tužiteljima JPV i NPVC na iznose od po 30.000,00 kuna/3.976,93 eura, za razdoblje od 8. siječnja 2016. do 1. travnja 2020.

7. Prvostupanjskom je presudom, u točki II. njene izreke, tuženiku kao osiguratelju štetnika, naloženo da tužiteljima nadoknadi neimovinsku štetu koju trpe zbog povrede prava osobnosti uslijed smrti njihova supruga odnosno oca u prometnoj nesreći **.**.2015., na temelju članka 1101. stavka 1. Zakona obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) i to tužiteljici NPV 35.038,82 eura/264.000,00 kuna, tuženiku JPV 23.890,10 eura/180.000,00 kuna i tužiteljici NPVC 23.890,10 eura/180.000,00 kuna, te da im na te iznose zatezne kamate plati za razdoblje od 8. siječnja 2016. do isplate.

8. U postupku je utvrđeno da su tužitelji odštetni zahtjev podnijeli tuženiku 8. siječnja 2016. pa im je na dosuđene iznose od toga dana dosuđena zatezna kamata, a kod toga se prvostupanjski sud pozvao na članak 1103. ZOO.

9. Tuženik u reviziji ukazuje na to da je u tužbi po osnovi naknade neimovinske štete tužiteljica NPV zahtijevala 44.000,00 kuna manje, a ostalo dvoje tužitelja po 30.000,00 kuna manje no što im je dosuđeno, odnosno, da su tužbu preinačili povećanjem tužbenih zahtjeva za te iznose podneskom od 1. travnja 2020. Smatra da tužiteljima ni primjenom članka 1103. ZOO ni primjenom članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP) na iznose za koje su preinačili tužbu zatezna kamata ne može pripasti prije preinake.

10. Iz predmetnoga spisa proizlazi da je u tužbi po osnovi naknade neimovinske štete tužiteljica NPV zahtijevala isplatu 220.000,00 kuna, a ostalo dvoje tuženika po 150.000,00 kuna svaki. Podneskom od 1. travnja 2020. povećali su zahtjeve po toj osnovi, i to tužiteljica NPV na 330.000,00 kuna, a ostalo dvoje tužitelja na po 225.000,00 kuna svaki. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljici NPV po navedenoj osnovi dosuđeno 264.000,00 kuna, a ostalim tužiteljima po 180.000,00 kuna svakome, proizlazi da im je iz povećanih dijelova tužbenih zahtjeva dosuđeno: 44.000,00 kuna tužiteljici NPV i po 30.000,00 kuna svakome od ostalih dvoje tužitelja.

11. Ovaj sud je u više svojih odluka (primjerice odluke broj Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i Rev 376/2023-2 od 9. svibnja 2023.) izrazio pravno shvaćanje da je tuženik kao dužnik u obvezi platiti zatezne kamate na iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan od dana kada je taj zahtjev postavljen, jer dužnik ne može biti u zakašnjenju prije nego mu je zahtjev postavljen. To se odnosi i na situaciju kada je u primjeni članak 12. ZOOP.

12. Odgovor na revizijsko pitanje već je dan u presudi ovoga suda poslovni broj Rev 1050/2024-2 od 28. kolovoza 2024., u kojoj je navedeno da se njime „reafirmira već ranije pravno shvaćanje ovoga suda“, pa taj odgovor glasi: Tuženik odnosno dužnik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani tužbeni zahtjev od trenutka kad je taj zahtjev postavljen u postupku, a ne od trenutka podnošenja odštetnoga zahtjeva, odnosno, za razdoblje prije nego je tužitelj postavio takav zahtjev za naknadu štete i tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen povećani dio tužbenoga zahtjeva.

13. Kako su nižestupanjski sudovi na cjelokupne dosuđene iznose naknade štete tužiteljima, pa i na one iznose za koje je tužbeni zahtjev povećan preinakom tužbe od 1. travnja 2020., zatezne kamate dosudili od 8. siječnja 2016., nisu uzeli u obzir navedeno pravno shvaćanje ovoga suda.

14. Dakle, na tražbinu tužiteljice NPV od 220.000,00 kuna zatezna kamata teče od 8. siječnja 2016. do isplate, a na ostatak tražbine od 44.000,00 kuna od 1. travnja 2020. do isplate, dok na tražbine ostalo dvoje tužitelja od po 150.000,00 kuna zatezna kamata teče od 8. siječnja 2016. do isplate, a na 30.000,00 kuna od 1. travnja 2020. do isplate.

15. Zato je na temelju na temelju članka 391. stavka 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

16. Tuženik je s revizijom uspio u cijelosti pa su mu tužitelji dužni nadoknaditi trošak toga podneska i prethodno podnesenoga prijedloga za dopuštenje revizije. Prema Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) tuženiku za sastav prijedloga za dopuštenje revizije pripada 298,62 eura i isto toliko za sastav revizije, na što se dodaje PDV po stopi od 25%, dakle, 149,30 eura (Tbr. 46), ukupno 746,54 eura. Zato je na temelju članka 166. stavka 2. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek