REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-274/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikolina Mijolović Jakšetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hermina Baraković Knežević, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-81/2024-7 od 4. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-20/2019-44 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ob-81/2024-7 od 4. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-20/2019-44 od 12. travnja 2024. zbog 5 pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu i zbog povrede temeljnog ljudskog prava – prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pitanja:
„1. Leži li teret dokaza da imovina ne predstavlja bračnu stečevinu na onome tko to tvrdi ukoliko je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice?
2. Leži li teret dokaza u odnosu na udio u stjecanju bračne stečevine na onome tko tvrdi da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice?
3. Jesu li sudovi pravilno ocijenili dokaze ako su propustili utvrditi fazu izgrađenosti objekta, a navedena odlučna činjenica je nužna zbog utvrđenja primjene odgovarajućih materijalnopravnih propisa?
4. Je li teret dokaza na tužiteljici u odnosu na utvrđivanje vrijednosti imovine koju je unijela u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka?
5. Je li na tužiteljici teret dokaza da je njen udio u stjecanju imovine takav da utječe i na suvlasnički dio na navedenoj nekretnini?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. U odnosu na pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojevima 1., 2., 4. i 5. ocijenjeno je da ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pravnim pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja (prema kojem „… u slučaju kada tužitelj tvrdi da je imovina koja je predmet spora bračna stečevina dužan je dokazati da se radi o imovini koja je stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili da potječe iz te imovine. Nasuprot toga, tuženik koji pobija navode i dokaze protivnika može dokazivati da se radi o imovini koja je njegova osoba imovina. Međutim, prvenstveno na tužitelju je teret dokaza da je imovina koja je predmetom postupka stečena radom za vrijeme trajanja braka ili potječe iz te imovine ...“) zauzetim u odlukama ovoga suda broj Rev-845/2022-2 od 22. studenoga 2023., broj Rev-881/2023-2 od 10. travnja 2024. i drugim, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
3.2. Pitanje koje je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije označio rednim brojem
3. ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer je utemeljeno na tuženikovoj subjektivnoj ocjeni o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a zbog tog razloga nije dopušteno podnijeti niti prijedlog za dopuštenje revizije niti reviziju, kao izvanredni pravni lijek. Stoga to pravno pitanje prema ocjeni vijeća ne može niti biti važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da ga podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer smatra da mu je zbog postupanja drugostupanjskog suda povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (pravo na pravično suđenje) zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji je drugostupanjski sud ocijenio dokaze odnosno na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, dakle na razloge koje se ne mogu isticati niti u prijedlogu za dopuštenje revizije niti reviziji, pa ne mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
7. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava, u pravilu, niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U obrazloženjima nižestupanjskih presuda sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tuženikove navode. Presude prvostupanjskog i drugostupanjskog suda su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik u ovom parničnom postupku nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog vijeće je ocijenilo da tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
