REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-144/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja SF, OIB [osobni identifikacijski broj] i II- tužitelja ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj], oba iz [adresa], koje zastupaju punomoćnice Irena Matković i Ana Bandalo, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Bandalo & Labavić j.t.d., protiv tuženika GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Šimunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šimunović & Bošnjak Milić d.o.o. Slavonski Brod, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-522/2024-2 od 17. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-712/2023-11 od 29. prosinca 2023., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog osobito teških povreda temeljnih ljudskih prava zajamčena u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-522/2024-2 od 17. srpnja 2024.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, u prijedlogu nije dovoljno navesti da postoji visok stupanj vjerojatnosti da bi u budućnosti o postavljenim pravnim pitanjima (ima ih čak 8 u jednostavnom predmetu) praksa viših sudova mogla biti različita odnosno da bi se mogle pojaviti drugostupanjske odluke u kojima bi bilo zauzeto drugačije pravno shvaćanje od shvaćanja zauzetog u ovom predmetu. Dakle, predlagatelj nije učinio vjerojatnim da se radi o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Također, za napomenuti je da su sudovi zaključili kako pravni prednik tuženika, NF, niti tuženik, nisu bili pošteni i nisu postupali u dobroj vjeri.
4. Jednako tako, glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva, stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumljiva što ovdje nije slučaj. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.d st. 1. ZPP kao i pozivom na odredbu čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek