REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-135/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Neomedic d.o.o. iz Matulja, Dalmatinskih brigada 30a, OIB 81465113898, kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić & Partneri u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petranović d.o.o. u Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2637/2023-3 od 9. travnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-107/2022-34 od 10. svibnja 2023., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i slijedom toga ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2637/2023-3 od 9. travnja 2024. u dijelu kao pod točkom II. izreke kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu se vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje pred drugim vijećem.
II. O troškovima postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je utvrdio da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 331-35/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 3. listopada 2007. sklopljenog između stranaka, a koji Ugovor je potvrdio javni bilježnik Nataša Šuran iz Opatije pod brojem OV-7435/07, 4. listopada 2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke te da tužitelj kao korisnik kredita svojim potpisom na tom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, načinu obračuna, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom (točka I. izreke presude). Istom presudom prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 28.034,53 EUR / 211.226,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude (točka II. izreke presude).
2. Presudom suda drugog stupnja u dijelu u kojem je naložena isplata preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.
3. Tužitelj podnosi reviziju što mu je dozvoljeno rješenjem ovog suda Revd- 2923/2024 od 6. studenog 2024. zbog pitanja:
„Kada počinje teći zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora ili pojedine ugovorne odredbe odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323 stavka 1 Zakona o obveznim odnosima (odnosno članka 104. stavka 1. ranijeg Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedine ugovorne odredbe?“.
4. Na reviziju je odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Ovaj sud u smislu odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) pobijanu presudu ispituje samo zbog pitanja zbog kojeg je dozvoljeno njeno podnošenje i samo u dijelu u kojem se pobija revizijom.
6.2. S obzirom na dopušteno pitanje predmet ispitivanja pravilnosti odluke suda drugog stupnja o ovoj fazi postupka je dio u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom na isplatu.
7.1. Sud drugog stupnja o pitanju zastare kondemnatornog tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio povrat preplaćenog iznosa ugovornih kamata (kojeg je isplatio tuženiku prema višoj stopi ugovorne kamate od one koja je određena/odrediva člankom 3. Ugovora), ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim tuženikov materijalnopravni prigovor zastare tog potraživanja.
7.2. Sud drugog stupnja stoga glede pitanja zastare potraživanja iz ugovorne klauzule koja je ocjenjena ništetnom zauzima pravno shvaćanje kako slijedi:
„Naime, za razliku od Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji početak zastarijevanja određuje s danom pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost ugovora/pojedine ugovorne odredbe utvrđena ili na drugi način ustanovljena, ovaj sud smatra da stranka koja kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu onog što je dala protivnoj stranci uopće (prethodno) ne mora podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđenjem ništetnosti. Ovo upravo zbog toga što sud i u postupku pokrenutim kondemnatornim tužbom po službenoj dužnosti u smislu članka 327. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima mora ispitati je li ugovor/pojedina odredba ugovora ništetna (neovisno o tome što o ništetnosti u tom postupku ne donosi posebnu odluku)……. te nadalje:
„………………mišljenje je ovog suda da stranka koja je dio svoje imovine predala drugoj stranci po ništetnom ugovoru, ukoliko želi restitucijskim zahtjevom potraživati povrat te imovine, mora u općem zastarnom roku a) postaviti kondemnatorni tužbeni zahtjev za povratom te imovine ili b) u tom roku podnijeti deklaratornu tužbu za utvrđenjem ništetnosti ugovora/pojedine ugovorne odredbe kako bi u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima tom tužbom prekinula tijek zastarijevanja svog potraživanja iz članka 323. stavka 1. tog Zakona. Ako ona u tom roku ne učini ništa od navedenog, nego nakon proteka tog roka podnese kondemnatorni tužbeni zahtjev, a protivna stranka se pozove na zastaru (članak 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima), tada bi sud taj tužbeni zahtjev zbog zastare potraživanja trebao odbiti kao neosnovan.“.
8.1. Glede ovog pitanja ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 20. siječnja 2020.:
„1. "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". (jednako ovaj sud primjerice u Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3025/2018 od 20. ožujka 2024.)
9. Stoga zbog argumenata suda drugog stupnja valja reći da je ugovor između stranaka ništetan u samo izuzetnim i vrlo ograničenim okolnostima, kada su povrede u dispozicijama stranaka tako teške (suprotnost Ustavu, prisilnom propisu ili moralu društva) i time suprotne biti pravnog poretka, a time i vladavini prava, da nitko ne može računati da bi zbog instituta zastare mogao zadržati koristi koje je stekao na temelju ništetnom ugovora, dakle ugovora suprotnog biti pravnog poretka Republike Hrvatske.
10. Dakle, kako je zastara institut koji ovisi o dispoziciji stranaka, dakle nema apsolutnu primjenu jer na nju sudovi ne paze po službenoj dužnosti, taj institut ne može imati prevagu nad institutom ništetnosti i posljedicama koje ništetni ugovor ima na stranke što po prirodi stvari čini jedinstvo, jedinstvo razloga ništetnosti s posljedicama koje ništetnost povlači za sobom.
11. Slijedom navedenog kako se sud drugog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije bavio pitanjem osnovanosti visine zahtjeva, to je valjalo presudu suda drugog stupnja ukinuti i odlučiti sukladno odredbi čl. 391. st. 6. ZPP-a.
12. Odluka da se nova presuda donese pred drugim vijećem donesena je primjenom odredbe čl. 371. u svezi s čl. 399. ZPP-a.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević
