REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5268/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. AŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŠŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. ĐŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. RŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],5. IŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. MŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. ZŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 8. FŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 9. TŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 10. NŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 11. JŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 12. LŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 13. VŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj],14. PŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 15. DŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 16. CŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Damjanu Konestabo, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. Grada Malog Lošinja, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB 72167903884, zastupanog po punomoćniku Danijelu Beljanu, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vrkić, Beljan i Denona iz Rijeke i 2. APN Zagreb – Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB 69331375926, radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž– 482/2023-3 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P-860/2018-56 od 17. kolovoza 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž–482/2023-3 od 13. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P-860/2018-56 od 17. kolovoza 2022.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“; broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima: „...da su tužitelji kao kupci, na temelju pojedinačnih Ugovora o kupoprodaji od 28. travnja 2004., svih istovjetnog sadržaja osim razlike u cijeni i predmetu prodaje, zaključenih s tuženikom pod 2. APN Zagreb kao prodavateljem, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel u Malom Lošinju, upisani kao vlasnici u istima navedenih suvlasničkih dijelova i sa istim suvlasničkim dijelovima povezanog vlasništva posebnih dijelova nekretnine-etaža, u kući broj 1., kući broj 2. i dvorišta na k. č. [katastarska čestica] ukupne površine 1878 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], sve izgrađeno putem programa stambeno poticajne stanogradnje sukladno odredbama Zakona o društveno poticanoj stanogradnji...“, „...da je tuženik pod 1. Grad Mali Lošinj upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] [katastarska općina], neposredno susjedne nekretnine, koja je mijenjala površinu i kulturu...“, da su tužitelji prethodno zaključili predugovore o kupoprodaji dana 11. lipnja 2003., kojima su bili ugovoreni uvjeti i način kupoprodaje suvlasničkih dijelova cijele nekretnine, opisane u naravi kao oranica i šuma površine 1.878 m2, vlasništvo tuženika pod 2. APN Zagreb, upisano u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], kada je već bio izrađen Elaborat Habitat d.o.o. na temelju glavnog projekta i kataloga stanova...“, „...da je sporna površina još od vremena izrade geodetskog elaborata 2004. (...) odnosno useljenja u stanove (...) u istom stanju kao na fotografijama uz vještvo izrađeno u ovom predmetu, da predmet spora predstavljaju neobilježena parking mjesta koja se nalaze na asfaltnom dijelu pristupnog puta, unutar postavljenih rubnjaka odnosno pristupni put i uz njega parkirna mjesta, koji put je asfaltiran i u funkciji, s pločnicima, u ovom slučaju prvenstveno za pristup stambenim građevinama, (...), te da je u Popisu nerazvrstanih cesta u Odluci o nerazvrstanim cestama tuženika pod 1. iz 2015. i po stavu ovog suda riječ je o nerazvrstanoj cesti u smislu čl. 98. ZC-a koja je u smislu odredbe čl. 101. st. 1. ZC-a javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi....“, da „...promjena pravnog statusa ovih nekretnina nije nastupila tek donošenjem ZC-a iz 2011. jer je i Zakon o javnim cestama („Narodne novine“ broj: 180/04., 82/06., 138/06., 146/08., 152/08., 38/09., 124/09., 153/09. i 73/10. - dalje ZJC) nerazvrstanim cestama dao status općeg dobra, dakle te su nekretnine tada bile izvan vlasničkog režima pa niti u tom razdoblju tužitelji na predmetnim nekretninama nisu mogli imati niti steći pravo vlasništva...“, te razlozima: „...da parnični sud nije ovlašten ispitivati zakonitost geodetskog elaborata potvrđenog od nadležnog tijela i provedenog u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama niti rješenja o provedbi tog elaborata o kojemu je nadležno tijelo već odlučivalo po zahtjevu tužitelja...“. U tom smislu, pitanja kako su ih u prijedlogu naznačili tužitelji ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelji temelje pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoj osnov u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka. Dalje, s obzirom na u prijedlogu naznačena pitanja treba dalje reći da se pod pravnim pitanjima shodno prethodno navedenim odredbama ZPP-a ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni. Dakako, to pitanje mora biti povezano i s konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija (rješenje u sporu mora ovisiti o tom pitanju).
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužitelji dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, s obzirom na činjenična utvrđenja i razloge temeljem kojih je odlučeno o zahtjevu tužitelja, tužitelji se neosnovano pozivaju na povredu jamstva vlasništva. Isto tako, ovaj sud cijeni da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o prijedlozima i navodima tuženika, iznose činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, niti su tužitelji učinili vjerojatnim povrede ostalih temeljnih prava na koje se pozivaju u prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pa je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
