Poslovni broj: Usž-4059/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja DVH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5/VIII, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove, Sektora za građanska stanja, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3287/2024-4 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3287/2024-4 od 2. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Citirajući članak 101. Zakona o općem upravnom postupku ističe da tuženik nije u zakonskom roku donio odluku jer je upravni postupak pokrenut u studenom 2020. godine te je predmet nakon upravnog spora vraćen prvostupanjskom tijelu, ovdje tuženiku, u siječnju 2024. godine na ponovno postupanje koji do danas nije odlučio o predmetnom zahtjevu. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno tumači navedeni članak jer se istim dopušta strankama upravnog postupka u slučaju tzv. šutnje administracije izabrati između izjavljivanja žalbe drugostupanjskom tijelu i pokretanju upravnog spora pred upravnim sudom. Dalje navodi da Zakon o upravnim sporovima niti jednoj svojoj odredbom ne propisuje obvezu tužitelja da prije podnošenja tužbe izjavi žalbu radi šutnje uprave drugostupanjskom tijelu tijekom upravnog postupka te se poziva na ovosudno rješenje, poslovni broj: Usž-406/2024 od. 14. ožujka 2024. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
3. Žalba nije osnovana.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže istu odbiti.
5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS/24) Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 17. studenog 2020. podnio zahtjev za upis činjenice rođenja djeteta u maticu rođenih. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1558/21-9 od 11. siječnja 2024. poništeno je rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 26. ožujka 2021. i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Odjela za građanska stanja Grada Zagreba, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka od 23. prosinca 2020. i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje prvostupanjskom upravnom tijelu. Prvostupanjsko upravno tijelo, ovdje tuženik, nije u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2024. donijelo rješenje te je tužitelj podnio upravnu tužbu zbog šutnje uprave.
7. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka te je na tako utvrđeno činjenično, primijenio Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) i ZUS, čije je relevantne odredbe u obrazloženju citirao i odbacio tužbu.
8. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja.
9. Ovaj sud smatra da neovisno o tome što prvostupanjsko javnopravno tijelo nije u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2024. donijelo rješenje o zahtjevu tužitelja, tužitelj nije bio ovlašten izravno podnijeti tužbu upravnom sudu prije nego što iskoristi redovni pravni put u upravnom postupku, odnosno podnese žalbu zbog šutnje uprave drugostupanjskom tijelu, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske.
10. Budući da tužitelj nije podnio žalbu zbog šutnje uprave, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju članka 46. stavka 1. ZUS-a odbacio tužbu, utvrdivši da ne postoje pretpostavke za vođenje spora.
11. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj Usž-406/2024 od. 14. ožujka 2024., a na koje se poziva tužitelj, dosuđeni su troškovi spora radi šutnje uprave te utvrđenja iz istog ne utječu na rješavanje ove upravne stvari.
12. Sud stoga žalbene navode tužitelja smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njegovo donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi to rješenje bilo rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
13. S obzirom na to da je žalba odbijena, tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
14. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. te članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
