Republika Hrvatska
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 13
Slavonski Brod
Poslovni broj P-314/2023-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženice OZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Eni Hemar, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 15. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, a presude javno objavljene dana 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužena OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]. dužna je tužiteljici UZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., na ime duga platiti iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 € sa z.z. kamata počevši od 3. veljače 2022. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i naknaditi troškove paničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici UZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] platiti tuženici iznos od 1.238,28 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi kako je dana, 2. veljače 2021. tuženoj posudila novčani iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 €, sa rokom vraćanja od jedne godine, na način da tužena osobno vrati novac tužiteljici u mjestu njenog stanovanja. Kako tužena nije vratila dužni iznos u roku od godinu dana, to je tužiteljica zaključila da je tužena prijevarno postupila, zbog čega je protiv tužene podigla i kaznenu prijavu zbog izvršenja kaznenog djela prijevare, u čemu je vođen kazneni postupak pred ODO u Slavonskom Brodu u predmetu br. KP-DO - 173/2023., gdje je tužiteljica upućena u građansku parnicu. Kako tužena do danas nije vratila dužni iznos, tužiteljica predlaže da se nakon provedenog postupka istoj naloži da joj isplati iznos od 10.000,00 kn / 1.327,23 € sa z.z. kamatama počevši od 3. veljače 2022. pa do konačne isplate
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, a posebice osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice na podnošenje ove tužbe. Tuženica ističe kako joj tužiteljica nikad nije pozajmila novčani iznos s rokom otplate od godinu dana, pogotovo ne na datum na koji to navodi tužiteljica. Naime, iznos od 10.000,00 HRK uplatio je dana **.**.2021. KZ na račun tuženice, i to sa svrhom da tuženica isti iznos preda svom bivšem partneru, FZ, kojem je taj iznos bio pozajmljen, no istome nije mogao biti isplaćen budući da isti ima blokirane račune. Svrha uplate je bila da isti vrati pozajmljeni iznos ocu tuženice, jer je FZ posudio od oca tuženice iznos od 18.000,00 HRK. Dodaje kako je nejasno ovlaštenje i aktivna legitimacija tužiteljice na podnošenje tužbe za naplatu iznosa koji nije ni isplatila tuženici. Aktivna legitimacija podrazumijeva određeni pravni odnos stranaka prema predmetu spora koji ovlašćuje jednu stranku da kao tužitelj pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora. Budući da je iznos na račun uplatio KZ sa svog osobnog računa, to je jasno kako tužiteljica nema aktivnu legitimaciju na podnošenje ove tužbe, budući, da ukoliko i postoji ikakav odnos, on ne postoji između tužiteljice i tuženice. Nadalje, u odnosu na “kazneni postupak” koji se vodio pred ODO u Slavonskom Brodu, tuženica prije svega ističe kako je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu koja je odbačena, obzirom da je utvrđeno da se ne radi o kaznenom djelu koje bi počinila tuženica .Tuženica tužiteljicu poznaje kao sestru svog bivšeg partnera, koji je za cijelo vrijeme trajanja njihove veze imao novčane probleme, te mu je tuženica, njezin otac, pomagala u istima, a predmetni je novac služio samo da se isplati na račun tuženice iz razloga blokade računa njezinog bivšeg partnera te za povrat dugovanja prema njezinom ocu. Dakle, budući da sama tuženica nikad nije posudila novce od obitelji njezina bivšeg partnera, budući da ista dolazi iz imućnije obitelji, zaposlena je, to je sasvim jasno kako nikad nije posudila novce od tužiteljice, već je isti novac uplatio KZ kako bi namirio nagomilana dugovanja njezina bivšeg partnera, iz čega proizlazi da se predmetni postupak vodi radi osobnih odnosa tužiteljice i njezine obitelji te bivšeg partnera tuženice, s kojim odnosnom tuženica nema nikakve veze. Tuženica predlaže da se odbaci tužbu i tužbeni zahtjev zbog nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje tužbe, a podredno, da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužbe i tužiteljicu obveže na naknadu troška parničnog postupka.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za povrat iznosa od 1.327,23 € od tuženice na ime duga koji je ista posudila. Među strankama je nesporno da je iznos od 10.000,00 HRK uplaćen na račun tuženice dana 2.2.2021. i to sa računa MZ. Među stranka je sporno da li je novac uplaćen za tuženu ili za njezinog bivšeg partnera, FZ. Među strankama je također sporno da li tužiteljica ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao isprave priložene uz tužbu i to Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: KP-DO-173/2023-2 od 28. travnja 2023., prepisku komunikacije tužiteljice i tužene, izvadak iz tekućeg računa tužene od Agram banke za razdoblje od 1. veljače 2021. do 5. ožujka 2021., pribavljen je spis Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu broj: KP-DO- 173/2023 i siti je pročitan, saslušane su tužiteljica i tuženica i saslušani su svjedoci CZ, IZ i SZ.
5. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 6. Uvidom i čitanjem Rješenja Općinskog državnog odvjetništva broj: Kp-DO- 173/2023-2 od 28. travnja 2023., ako i uvidom u cjelokupni spis utvrđeno je kako je temeljem čl. 206. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava podnositeljice UZ protiv OZ zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona.
7. Uvidom i čitanjem Izvatka iz tekućeg računa Agram banke za razdoblje od 1. veljače 2021. do 5. ožujka 2021. utvrđeno je kako je dana 2. veljače 2021. na račun tuženice uplaćen iznos od 10.000,00 kn sa računa KZ.
8. Tužiteljica je u svom iskazu pred sudom navela kako je tuženu poznavala, bila je djevojka njezinog brata i prije nego što je došlo do posudbe novca bila je kod nje u kući i bila je upoznata da su njeni roditelji suvlasnici kuće sa stricem, no da tu postoji još i teta koju bi trebali isplatiti. Tada je i rekla da ako bude "zaškripalo" da mogu pomoći. Nakon toga OZ ju j telefonski nazvala i rekla da joj treba novac i ako bi mogla da joj posudi da isplati tetu, 10.000,00 kuna. Nakon toga razgovarala je sa suprugom te se muž suglasio da joj posude 10.000,00 kuna. Vjerovala je da će vratiti posuđeni iznos budući da ju je poznavala i bila je s njezinim bratom u vezi. Rekla joj je da ne mora odjedanput vratiti iznos, već može na rate. Nisu dogovorili neki konačni rok povrata iznosa. Novac nije vratila, a nakon toga brat i ona su ušli u neke svađe i razišli su se. Ona ju je pozvala porukom da vrati novac međutim i nakon što joj je poslala broj računa, nije ništa uplatila. Isto tako poslala joj je poruku da će razgovarati i s njezinim roditeljima i da vrati novac, međutim tada je odgovorila nešto u smislu da ne zna o kakvim novcima priča. Nakon toga razgovarala je sa suprugom KZ što da rade te su odlučili da je najbolje da sve prijave policiji. Budući da njezin suprug radi na terenu ona je podnijela prijavu policiji zbog lakšeg pristupa daljnjem postupku. Novac je prebacio muž sa svog računa na račun OZ, a suprug i ona su se dogovorili za uplatu tog iznosa budući da ona na svom računu nije imala toliki iznos. Navodi kako ima punomoć za raspolaganje novcima sa suprugovog računa, ima svoju karticu s njegovim računom te navodi kako su već 25 godina u braku i redovno vrši plaćanja i uplate s njegovog računa. Suprug i ona su zajedno izvršili uplatu iznosa od 10.000,00 kuna OZ, konkretno ona je vršila uplatu budući da je više informatički pismena od supruga u tim stvarima. Nema specijalnu punomoć od supruga za pokretanje postupaka pred policijom i sudom ili bilo kojim drugim tijelom. Nemam saznanja o financijskom stanju brata, niti da bi isti bio u financijskim dugovima i da bi mu račun bio blokiran. On od nje nikada nije tražio novac. Jedino što zna je da ne plaća alimentaciju za svoju djecu, a to zna preko svoje mame.
9. Tužena je u svom iskazu navela kako nije ona taj novac posudila od UZ, taj novac je zapravo bio za njezinog brata kojem su tada svi računi bili blokirani, on je bio dužan njezinom ocu novce i to ukupno 12.000,00 kuna. On je tada bio nezaposlen i nije zarađivao. Taj novac kada je uplaćen na njezin račun odmah je prebačen na račun njezinog oca IZ. FZ je bio dužan i drugim članovima obitelji i to bratiću, bratu i kumu. Vezano za navode da je novac posudila radi isplate tete i kuće navodi kako je je ta kuća i dalje u vlasništvu tete, oca i strica, tj. njegove kćerke koja ga je naslijedila i da taj novac nije imao nikakve veze s tim. Navodi kako ona nije zvala UZ da joj posudi novac, već je njezin brat tražio novce od nje. Dodaje kako je FZ pokušavao prijetnjama na mobitelu i dolaskom do njezinog stana autom utjecati na nju da ja vrati taj novac UZ, međutim ona je pokušavala od njega se obraniti i reći mu samo ok, riješit ću to. Napominje kako ga nije prijavila policiji jer su je moji bližnji savjetovali kako je bolje da to ignorira zbog svega od prije. UZ joj je slala poruke u kojima joj se obraćala da joj vrati novac, da je to novac njezine djece i kako je nije stid. Pretpostavljam da je UZ znala da novac koji se uplaćuje njoj na račun ide za podmirenje dugova za njenog brata, ova kuća je bila samo izgovor. Navodi kako ima saznanja da je FZ dugovao novac tužiteljici od prije kao i majci. Nije nikada imala potrebe posuđivati od nekoga neke novce. Dodaje kako je ona podmirila Jelenkova dugovanja i to iznos od 16.800,00 kuna na Diners kartici, 9.000,00 kuna minus na njezinoj bankovnoj kartici a kojoj je on imao pristup, 1.500,00 kuna dug za radnika što su radili zajedno, preko 200,00 eura za mobitel, 200,00 eura za kuma i 200,00 eura za bratića, te je postojao dug i za njezinog brata, međutim to sam s bratom dogovorila da ne vraćam. Ona je prodala svoj auto kako bi vratila i isplatila sve te dugove. Ona nije zvala tužiteljicu radi posudbe novca, već je to dogovarao njezin brat, ona ima samo njezine poruke. Na poseban upit punomoćnik tužiteljice pita tuženu zašto je u kaznenom postupku pred ODO u Slav.U izjavila kako ju je FZ "nagovorio da posudi novac" od UZ, izjavljuje kako je novac uplaćen na njen račun i kako je sudjelovala na neki način u tome.
10. U postupku je kao svjedok saslušan je IZ koji je naveo kako ne znam ništa o posudbi novca, prošlo je dosta vremena. On je posuđivao novac OZ i njezinom tadašnjem partneru FZ, oni su mu nešto vratili a nešto i nisu, zna da su zapali u velike dugove, da je OZ na kraju morala i prodati auto da bi to riješila. Oni su živjeli u svom stanu, a on u svojoj kući i nije ih mogao kontrolirati. Na upit da li je OZ prije veze sa FZ imala tendenciju od njega posuđivati novac, naveo je kako nije, a ona je bila zaposlena i imala svoj novac. Na poseban upit da li je FZ osobno od njega posuđivao novac, naveo je kako nije, on bi uvijek poslao OZ, a pretpostavlja da mu je bilo neugodno tražiti novce od njega.
11. U postupku je kao svjedok saslušana je CZ koja je navela kako je tužena njezina dugogodišnja prijateljica, a zna i FZ dok su bili zajedno u vezi, međusobno su se posjećivali. Poznato joj je da je bila neka posudba novca od Jelenkove sestre UZ i to iz priča s OZ i FZ da je on posudio te novce od svoje sestre. Zna da se radi o iznosu od 10.000,00 kuna. On jedno vrijeme nije uopće radio i živio je na trošak OZ i njezinih roditelja. Koliko joj je poznato to Antonijin otac im je dao Dinners karticu, međutim nastao je veliki dug na kartici koji su morali vratiti. Poznato joj je iz razgovora s OZ da je UZ uplatila na njezin račun navedeni iznos, a da je ona taj isti novac prebacila na račun svom ocu kako bi vratila dug od FZ. Također joj je poznato da je na kraju morala prodati i auto da bi vratili sve dugove jer se FZ zadužio kod mnogih osoba. Poznato joj je da je FZ osobno u više navrata posuđivao novac od sestre UZ, te i od OZ. Vezano za dug nastao na karticama, to je upravo onaj dug za koji je navela da je OZ prodala svoj auto kako bi ga vratila. Na poseban upit da li joj je poznat razlog prekida odnosa OZ i FZ, navodim kako je razlog upravo ne vraćanje dugova od strane FZ, kao i nemir između OZ i njezinih roditelja.
12. U postupku je kao svjedok saslušana je SZ koja je navela kako tuženu zna dugi niz godina, ona joj je bliska prijateljica, a i FZ zna od početka njegove veze sa OZ i navodi kako je on i od nje tražio novac kada se trebao vratiti u RH. OZ je njega financirala i on je živio kod nje i poznato joj je da je bio dosta dužan i da je posuđivao novac od mnogih ljudi pa tako i od njezinog supruga s kojim je zajedno radio. Zna da je OZ plaćala sve te dugove, kao i dug koji je nastao na Dinners kartici te da je na kraju prodala i svoj auto kako bi riješila dug. Zna i tužiteljicu UZ, viđala ju je kada je dolazila u posjetu kod OZ i FZ i sjeća se da je jednom UZ i rekla OZ šta ti radiš s mojim bratom, tj. upozorila ju je na njega. Poznato joj je da je UZ posudila novac, ali da je posudila za FZ jer on nije imao račun. To joj je sve rekla OZ jer su prijateljice i sve si govore. Poznato joj je da je to bio iznos od 10.000,00 kuna, a da li je ranije i koliko posuđivao od UZ, to joj nije poznato.
13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tuženice i saslušanih svjedoka kao istinit i vjerodostojan, u skladu s priloženim materijalnim dokazima. Naime, navodi tužiteljice i svjedoka su suglasni i uvjerljivi, posebice u dijelu da je bivši partner tuženice bio dužan prijateljima i članovima obitelji tuženice, te da je ista prodala auto da bi riješila dugove. Naime, sud poklanja vjeru iskazu tužene da je novac koji je uplaćen na njezin račun sa računa KZ bio za brata tužiteljice, te da je uplaćeno na njezin račun budući da su istome tada svi računi bili blokirani. To naime proizlazi kako iz iskaza tuženice, tako i iz iskaza saslušanih svjedokinja CZ i SZ.
14. Prigovor aktivne legitimacije sud odbija kao neosnovan. Naime, novac je uplaćen sa računa supruga tužiteljice, a prema njezinim navodima oni su u braku već 25 godina i redovno vrši plaćanja i uplate s njegovog računa, te su se dogovorili za uplatu tog iznosa budući da ona na svom računu nije imala toliki iznos, a suprug i ona su zajedno izvršili uplatu iznosa od 10.000,00 kuna OZ, a životno je i logično da tužiteljica ima punomoć za raspolaganje novcima sa suprugovog računa.
15. Prema čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je da ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac da će predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, proizlazi da ugovor o zajmu nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma. U ovom konkretnom slučaju sporno je među strankama da li je novac uplaćen za tuženu ili za njezinog bivšeg partnera, FZ. Iz svih provedenih dokaza sud je donio zaključak kako tužiteljica dokazima nije dokazala da je novac uplaćen upravo za tuženu, već je donio zaključak kako je tuženica bila samo posrednik za zajam novca za brata tužiteljice. Naime, budući da se radi o osobama koje su bile u odnosu poznanstva i povjerenja te da je tužena u vrijeme posudbe bila u vezi s njezinim bratom, a uzimajući u obzir iskaze svjedoka, kao i tužene, sud je našao životnim i logičnim da je novac bio pozajmljen za brata tužene i za podmirenje njegovih dugova. Ovaj sud ne osporava tužiteljici mogućnost da navedeni iznos potražuje od stvarnog dužnika.
16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" br. 138/2023). Sukladno Tbr 7 Tarife prema vps za radnje je određeno 100 bodova, a prema Tbr 54 vrijednost boda iznosi 2 EUR. Stoga je sud kao opravdan tuženici priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 11. rujna 2024., 20 studenog 2024. i 15. siječnja 2025. po 200,00 EUR-a sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, dakle ukupno za ročišta iznos od 600,00 EUR, trošak pristojbe 66,36 EUR, na ime putnih troškova naknada za prijevoz sukladno Tbr 49 i 50 Tarife iznos od 171,92 EUR-a ( dva puta pristup na ročište po 85,96 EUR) te PDV 200,00 EUR. Tuženici je dakle priznat trošak od ukupno 1.238,28 EUR. Napominje se da je tuženica u troškovniku naznačila pogrešno 200 bodova, a već je obrazloženo da je prema vrijednosti predmeta spora pripada pravo na radnje u iznosu od 100 bodova.
17. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.
Slavonski Brod,19. veljače 2025.
Sutkinja
Miranda Gavrić Jularić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljica po punomoćniku
2. tuženica po punomoćnici
