Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P Ob-83/2019-130

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Ivanki Šaravanja, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženika ŽŽ, OIB- [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Tatjani Pracny Novak, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane javne glavne rasprave 23. siječnja 2025. u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnika i tuženika uz punomoćnika, 19. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica UŽ iz [adresa] suvlasnica u 1/5 dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća i zgrade U od 217 m2, što joj je tuženik ŽŽ iz [adresa] priznao, te će se izvršiti uknjižba prava suvlasništva od 1/5 dijela na ime tužiteljice UŽ, temeljem ove presude.

II Utvrđuje se da su nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2 bračna stečevina tužiteljice UŽ iz [adresa] i tuženika ŽŽ iz [adresa], te se utvrđuje da je tužiteljica UŽ suvlasnik u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2, što je tuženik ŽŽ iz [adresa] dužan priznati, u protivnom će se izvršiti uknjižba prava suvlasništva od 2/3 dijela na ime tužiteljice UŽ, temeljem ove presude.

III Odbija se tužiteljica UŽ iz [adresa] s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nekretnine - kč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11 i dvorište na Trgu pobjede, površine 715 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice UŽ, oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tuženika ŽŽ, oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa].

2. Utvrđuje se da je tužiteljica UŽ, oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], suvlasnica nekretnine – kč. br. [katastarska čestica] Kuća br. 11 i dvorište na Trgu pobjede, površine 715 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/3 suvlasničkog dijela, što je tuženik ŽŽ, oib: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] dužan priznati, te izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva na 1/3 dijela tih nekretnina, sve to u roku od 15 dana, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda."

IV Odbija se tužiteljica UŽ iz [adresa] s neosnovanim dijelom tužbenog zahtijeva kojim traži utvrđenje bračne stečevine i utvrđenje prava suvlasništva nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] Kuća i zgrade U od 217 m2 i to preko priznatog suvlasničkog dijela od 1/5 do utuženog suvlasničkog dijela od 1/3.

V Odbija se tužiteljica UŽ iz [adresa] s neosnovanim dijelom tužbenog zahtijeva kojim traži da joj tuženik ŽŽ iz [adresa] izda ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva na nekretninama opisanim u točki I i II izreke presude.

VI Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. U tužbi navodi da je s tuženikom sklopila brak 25. rujna 1976. u [adresa]. Brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-1796/95-14 od 28. siječnja 1997. Navodi da su tijekom bračne zajednice oboje bili zaposleni u Općoj bolnici "Dr. Josip Benčević" [adresa] i da su kao liječnici podjednako zarađivali, a da se ona brinula o zajedničkom domaćinstvu i troje zajedničke djece. Tijekom braka su podigli kredite i na zemljištu tuženikovih roditelja u [adresa] gradili kuću od sredstava dobivenih kreditima stranaka, koje su dizali kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb i vraćali ih od svojih zarada. Na tom zemljištu je bila stara kuća površine od oko 60,00 m2, koja je jedinim dijelom srušena. U gradnji nove kuće, pomogli su njezini roditelji na razne načine, a i roditelji tuženika su doprinijeli izgradnji kuće, sada je upisana u vlasništvu tuženika. Osim navedene nekretnine kupili su i zemljište u Rogoznici kod Omiša, upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 17.000,00 DM, od kojeg iznosa je njezin otac dao 11.000,00 DM, dok su stranke upisane kao suvlasnici na zemljištu svatko u ½ dijela. Navodi da su tijekom braka kupili nekretninu u [adresa] na Trgu pobjede upisana u zk.ul. broj 2911 k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] od 715 m2, koja nekretnina je formalno bila upisana u vlasništvo tuženikove majke KŽ, a KŽ je tu nekretninu darovala tuženiku, pa je on upisan kao vlasnik. Ta nekretnina je kupljena kreditom i pozajmicom od CŽ u iznosu od 60.000,00 DM i DŽ u iznosu od 10.000,00 DM, pozajmice su vraćene tijekom trajanja braka stranaka. Opisane nekretnine su bračna stečevina stranaka, jer su kupljene od kredita koje su ona i tuženik podigli u Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, sam tuženik je podigao šest kredita kod iste banke. Izvršila je znatna ulaganja u kuću u [adresa] nakon razvoda braka, tako što je na katu zamijenila stolariju koju je platila 5.000,00 €, ugradila je novu kuhinju u vrijednosti od 10.000,00 €, zamijenila je balkonsku ogradu za 500,00 €, te je platila priključak telefona i plina u iznosu od 500,00 €. Smatra da je njezin doprinos u stjecanju bračne stečevine veći od tuženikovog i predlaže da sud u postupku utvrdi da je nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Jednokatna stambena zgrada s podrumom broj 11 i gospodarska zgrada u [adresa], nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2 i nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2 bračna stečevina tužiteljice i tuženika. Nadalje predlaže da sud utvrdi da je tužiteljica suvlasnik na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Jednokatna stambena zgrada s podrumom broj 11 i gospodarska zgrada u [adresa] i na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2 u 1/3 dijela, što je tuženik dužan priznati i izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva u 1/3 dijela navedenih nekretnina, koju će u protivnom zamijeniti presuda. Predlaže da sud utvrdi da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2 tužiteljica suvlasnik u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela, što je tuženik dužan priznati i tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva u 2/3 dijela na toj nekretnini, koju ispravu će u protivnom zamijeniti presuda, te da tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka.

2. Podneskom od 2. prosinca 2024. tužiteljica je istakla da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine koja se nalazi u [adresa] od 25. svibnja 1990. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, jer Ugovor nije potpisala UŽC, kao prodavatelj i sporan je potpis KŽ, kao kupca, zato što tužiteljica smatra da KŽ nije potpisala taj Ugovor svojom rukom, a nije bila ni stvarni kupac nekretnine. Na ročištu od 5. prosinca 2024. punomoćnik tužiteljice je naveo kako je navedeni Ugovor fiktivan, zato što nije potpisan po prodavatelju UŽC i kupcu KŽ, a ni kupoprodajna cijena ne odgovara stvarnoj cijeni koja je plaćana za tu nekretninu. Predlaže da sud o ništetnosti navedenog Ugovora odluči kao o prethodnom pitanju u ovom postupku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da nije izazvao ovaj postupak, jer je trideset godina pokušavao s tužiteljicom dogovoriti mirno rješenje pitanja bračne stečevine nudeći joj više opcija, na što tužiteljica nije pristajala. Točno je da su stranke sklopile brak u rujnu 1976. i da su u braku rođeni UŽC 1977., Ž 1978. i JŽ 1980. Brak je formalno razveden 1997., a stranke su raskinule zajednicu života sredinom osamdesetih godina, što se vidi i iz presude o razvodu braka, koji postupak je tuženik pokrenuo 1995., gdje je navedeno da su stranke prestale živjeti u zajednici deset godina ranije. Iz te presude je vidljivo da je tužiteljica tužila tuženika radi plaćanja uzdržavanja za djecu u postupku koji je vođen pod brojem P-1681/94. Navodi da je krajem 1980. otišao u podstanare, a u kući u [adresa] je ostala stanovati tužiteljica s njihovom djecom. Bio je u vezi s njegovom sadašnjom suprugom ŽŽC u kojoj je rođen sin K 1996. Stoga u ovom postupku treba utvrditi što su stranke zajedno stekle u razdoblju od rujna 1976. do sredine 1980.-ih, sukladno Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZBPO), koji se primjenjuje u ovom slučaju. Navodi da su u nekretnini u [adresa] u [adresa] stanovali roditelji tuženika u prizemlju, a na katu stranke s djecom. Otac tuženika VŽ je umro 1991., a majka tuženika KŽ je umrla 2018. Njegovi roditelji su se brinuli o djeci tijekom braka stranka, a stranke su imale i dvije kućne pomoćnice od kojih je jedna dolazila svaki dan, a druga jednom tjedno radi spremanja, stoga, tužiteljica nije doprinijela više stjecanju imovine brigom o djeci, već su se o djeci brinuli ravnopravno. U stjecanju imovine on je doprinio više nego tužiteljica, zato što je kroz cijelo vrijeme trajanja bračne zajednice radio honorarno, predavao je u Medicinskoj školi i Crvenom križu, bio je član Gradskog vijeća, ostvarivao je prihode kao sudski vještak i cenzor u Croatia osiguranju d.d. Zagreb, stjecao je prihode na nekretninama svojih roditelja u Brodskom Vinogorju proizvodnjom i prodajom vina i rakije, dok su on i tužiteljica kao liječnici, približno zarađivali. Navodi da roditelji tužiteljice nisu pomagali u gradnji kuće u [adresa], već su u gradnji nove kuće u [adresa] znatno doprinijeli njegovi roditelji, koji su tu imali staru kuću. Oni su s tuženikom, prije sklapanja braka s tužiteljicom, dogovorili gradnju nove kuće početkom 1976. tada su ishodili građevinsku dozvolu, tako da je gradnja nove kuće počela prije sklapanja braka stranaka. Njegovi roditelji su imali samo njega i oni su dizali kredite; njegova majka je podigla kredit od 30.000,00 dinara 1976., 30.000,00 dinara 1978., 50.000,00 dinara 1980. i 70.000,00 dinara 1981., njegov otac je digao kredit od 130.000,00 dinara 1978., 50.000,00 dinara 1980., 410.000,00 dinara 1982., a on je digao kredit od 470.000,00 dinara 1978., 1.000.000,00 dinara 1984. i 2.500.000,00 dinara 1985. Ne osporava da je tužiteljica podigla kredit od 600.000,00 dinara, za koji je njegova majka dala polog od 3.000,00 DM. Njegovi roditelji su bili vlasnici nekretnine, uz svoju ušteđevinu su podigli i najviše kredita za gradnju, dok je tužena uložila manji dio u gradnju. Uz stambenu zgradu u dvorištu je ostala stara ljetna kuhinja, koja je 2013. adaptirana u stambeni prostor za sina stranaka JŽ. Tuženik je naslijedio nekretnine u [adresa] nakon smrti svojih roditelja, pa je nekretnina nakon njihove smrti upisana na njegovo ime, stoga osporava da bi tužiteljica imala pravo na utvrđenje suvlasništva na nekretnini koja se nalazi u [adresa] u [adresa], kako tvrdi tužiteljica. Tuženik joj priznaje suvlasništvo u 1/5 dijela navedene nekretnine, zbog njezinih ulaganja u nekretninu. Navodi da je nekretnina koja se nalazi u [adresa], kupljena 25. svibnja 1990., a kupila ju je njegova majka KŽ. U trenutku kupovine radilo se o staroj kući, koju je naknadno tuženik potpuno renovirao, bez ikakvog udjela tužiteljice. Majka tuženika je tu nekretninu darovala tuženiku i ista ne predstavlja bračnu stečevinu. Njegova majka je nekretninu kupila od novca dobivenog prodajom svojih nekretnina u [adresa] i naknade koju je dobila za eksproprirane nekretnine u [adresa] radi gradnje autoceste. Njegova majka je početkom 90. zajedno s njim počela renovirati nekretninu na Trgu pobjede i u tome su mu pomagali isključivo njegovi rođaci i prijatelji, prostor je konačno uređen 2000. Nekretnina nije kupljena od pozajmica, kako tvrdi tužiteljica, pa i ako su uzete pozajmice te pozajmice je vratila njegova majka, a tužiteljica nikada nije tražila od njegove majke da joj vrati novac. Protivi se u cijelosti tužbenom zahtjevu koji se odnosi na stjecanja suvlasništva na nekretnini koja se nalazi u [adresa]. Također se protivi tužbenom zahtjevu koji se odnosi na nekretnine u Rogoznici kod Omiša, jer su stranke zajedno kupile nekretninu u Rogoznici 1985. S obzirom da je prestala stvarna bračna zajednica sredinom 1980. -ih, nikada nisu napravili vikendicu na tom zemljištu, već je tužiteljica naknadno na česticu stavila montažnu brvnaru od 20-ak m2, koju sama koristi unazad trideset godina. Tuženik predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tužiteljica stekla suvlasništvu u 1/5 dijela na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa], a u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva da odbije tužiteljicu, jer je zahtjev neosnovan.

4. Podneskom od 29. svibnja 2019. tuženik je istakao prigovor zastare tužbenog zahtjeva jer rok postavljanja tužbenog zahtjeva na ime upisa prava vlasništva nekretnine stečene bračnom stečevinom zastarijeva za pet godina od pravomoćnosti razvoda braka, što potvrđuje odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1208/14-2 od 8. siječnja 2019., a tužiteljica je pokrenula postupak radi utvrđenja bračne stečevine, 20 godina nakon razvoda braka. Navodi kako je sama tužiteljica pokrenula postupak radi razvoda braka 1988., što je utvrđeno iz zapisnika Centra za socijalni rad Slavonski Brod od 12. travnja 1988. u kojem je navela da je brak između tužiteljice i tuženika formalan, pa ovo potvrđuje navode tuženika da je stvarna bračna zajednica prestala sredinom 1980. -ih godina, tako da stranke sigurno nisu ništa zajedno stekle od tada na dalje. Tuženik je dolazio svaki dan u kuću u [adresa], jer mu je tamo živjela majka i djeca.

5. Na ročištu održanom 5. prosinca 2024. tuženik navodi da su potpisi na Kupoprodajnom ugovoru nekretnine u [adresa] ovjereni kod nadležnog organa uprave, plaćen je porez na promet nekretnina u iznosu kako je procijenila Porezna uprava. Porezna uprava ima pravo procijeniti nekretnine bez obzira na kupoprodajnu cijenu, zato je procijenila nekretninu iznosom od 333.353,00 dinara, pa porez od 20% iznosi 66.670,00 dinara, što nije razlog za ništetnost ugovora.

6. U podnesku od 15. siječnja 2025. tuženik navodi da je prilikom pregovora o kupovini nekretnine u [adresa], sklopljeno više predugovora i ugovora, što u Zagrebu, što u [adresa]. Tužiteljica je predočila svjedoku UŽC prilikom saslušanja (stranica 599 spisa) jedan od takvih ugovora, ali ne i Ugovor koji je proveden u zemljišnoj knjizi, na što je svjedokinja rekla da taj potpis nije njezin potpis. Ugovor koji je predan Zemljišnoknjižnom odjelu je uredno potpisan i ovjeren po ugovornim stranama i proveden kroz zemljišne knjige, a kupoprodajna cijena je isplaćena u cijelosti. Predlaže da sud o ništetnosti navedenog Kupoprodajnog ugovora odluči kao o prethodnom pitanju u ovom postupku prema odredbi članka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), te ukazuje da su podaci iz zemljišne knjige javna isprava, u smislu odredbe članka 230. stavka 1. i 2. ZPP-a.

7. Po prigovoru tuženika sud je rješenjem poslovni broj P Ob-83/2019-12 od 23. svibnja 2019. utvrdio vrijednost predmeta ovog spora u iznosu od 27.851,99 €/210.000,00 kn¹ sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a.

8. Tužiteljica je uz tužbu podnijela prijedlog radi određivanja privremene mjere, koji prijedlog je povukla podneskom od 12. travnja 2019., stoga je sud utvrdio povlačenje prijedloga radi određivanja privremene mjere od 7. ožujka 2019. rješenjem poslovni broj P Ob-83/2019-12 od 23. svibnja 2019.

9. U provedenom dokaznom postupku izvršen je uvid u potvrdu od 21. svibnja 1985., zapisnike Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod broj 3219 i 3220, rješenja o osnivanju zemljišnoknjižnih uložaka broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zemljišnoknjižne izvatke za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], posjedovni list broj 1272 k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige i povijesni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s podatcima iz katastarskog operata, izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], spis broj P- 1796/1995 i pravomoćnu presudu o razvodu braka Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-1796/95-14 od 28. siječnja 1997., presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-390/90-23 od 20. prosinca 1990., presudu Okružnog suda u Slavonskoj Požegi broj Gž-220/1991-2 od 14. veljače 1991., rješenja Općine Slavonski Brod od 22. travnja 1976. i 3. siječnja 1976., Ugovor od 5. svibnja 1976., Ugovor o namjenskoj štednji od 21. travnja 1978., Ugovor o dugoročnom kreditu od 17. kolovoza 1984., Ugovor o oročenju deviznih sredstava od 18. travnja 1979., Ugovor o dugoročnom kreditu od 3. lipnja 1975., Ugovor o kreditu od 11. travnja 1980., Ugovor o kreditu od 5. srpnja 1982., rješenje Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb od 3. svibnja 1988., Ugovor o kreditu od 30. listopada 1978., administrativnu zabranu od 4. rujna 1960., Karticu o kreditu Trgovačke organizacije Brod od 3. svibnja 1976., Ugovor o kreditu od 24. kolovoza 1981., Odluku od 24. kolovoza 1981., Ugovor o kreditu od 26. rujna 1980., Odluku od 26. rujna 1980., Ugovor o kreditu od 6. veljače 1978., rješenje Komercijalne banke Slavonski Brod od 30. siječnja 1978., Izjave VŽ i ZŽ za potrebe upisa u predmetnima Zemljišnoknjižnog odjela Slavonski Brod broj Z-499/78, broj Z-500/78, broj Z- 1589/78, broj Z-4159/78, broj Z-2798/79, broj Z-3248/80, broj Z-4259/80, broj Z- 5052/80, broj Z-2996/81, broj Z-2547/82, broj Z-3416/84, broj Z-2687/85, broj Z- 2107/92, rješenje Općine Slavonski Brod od 6. lipnja 1974., Kupoprodajni ugovor od 30. svibnja 1991., Obavijest od 7. kolovoza 1990., rješenje Općine Slavonski Brod od 8. studenog 1989., presudu Upravnog suda broj Us-6250/1989-6 od 28. ožujka 1990., zapisnik Sekretarijata za opću upravu od 28. ožujka 1990., Kupoprodajni ugovor od 1. lipnja 1993., rješenje Općine Omiš od 12. prosinca 1985., Ugovor od 23. kolovoza 1985., rješenje Općine Omiš od 5. studenog 1985., rješenje Općinskog suda u Omišu broj Z-684/85-2 od 7. listopada 1985., Kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 1990., posjedovnicu za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izjave KŽ od 1. prosinca 2013., Potvrdu od 21. ožujka 1984., zapisnike Centra za socijalni rad Slavonski Brod od 12. travnja 1988. i od 12. prosinca 1995., rješenje Grada Omiša od 20. siječnja 2017. i 30. ožujka 2017., Zaključak od 12. rujna 2016., Ugovor o kreditu od 26. studenog 1980., Ugovor o kreditu od 6. kolovoza 1980., Ugovor o kreditu od 27. studenog 1981., Ugovor o kratkoročnom kreditu (stranica 138 spisa), Ugovor o otplaćivanju na obroke od 1. srpnja 1996. s uplatnicama (stranice 139-147 spisa), rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš od 30. ožujka 2017., rješenje Službe za gospodarstvo Splitsko-dalmatske županije Omiš od 17. prosinca 2017., račune i uplatnice (stranice 150-151 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 8. studenog 2017., račune i uplatnice (stranice 185-166 spisa), smrtni list za KŽ, fotografije, Građevinsku dozvolu od 31. kolovoza 1976., rješenje Općine Slavonski Brod od 3. travnja 1976., Kupoprodajni ugovor od 18. lipnja 1985., dopis Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb od 26. siječnja 2022., podatke o zaradi tužiteljice i tuženika iz Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod od 7. ožujka 2022., zapisnike Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pom -342/21-23 od 11. srpnja 2023., 8. prosinca 2023. i 16. veljače 2024., dopis MUP-a od 20. veljače 2024., Ugovore o gotovinskom kreditu od 18. travnja 1991., Ugovor o kratkoročnom kreditu od 10. prosinca 1976., Kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 1990., spis Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Z- 3185/1990, provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku KŽC, saslušani su svjedoci DŽ, EŽ, JŽ, FŽ, RŽ, ĆŽ, HŽ zamolbeno na Općinskom sudu u Makarskoj 20. siječnja 2022., NŽ, SŽ, ŠŽ, GŽ, OŽ, BŽ, TŽ, ĐŽ, LŽ, PŽ, MŽ, ČŽ, IŽ, ŽŽC, AŽ zamolbeno na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 12. travnja 2022., UG, ŽG, UŽC zamolbeno na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu poslovni broj Pom-342/2021-33 od 18. listopada 2024., te su saslušani tužiteljica i tuženik, kao stranke u svrhu dokazivanja.

10. Nakon što je zaključen prethodni postupak, sud je usvojio novi dokazni prijedlog tužiteljice, jer se s prijedlogom suglasio tuženik, da sud pribavi iz zbirke isprava Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Slavonskom Brodu predmete u kojima je proveden Ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [adresa]. Odluka je donesena sukladno odredbi članka 299. stavka 2. ZPP-a, jer se radilo o novim činjenicama u svezi stjecanja navedene nekretnine za koje je tužiteljica saznala nakon što je zaključen prethodni postupak, zbog čega je prijedlog svrsishodan.

11. Na ročištu održanom 14. prosinca 2021. tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga da se u postupku saslušaju svjedoci KG, CG, DG i JG.

12. Na ročištu održanom 14. veljače 2022. tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša VG.

13. Sud u postupku nije saslušao svjedoka CŽ jer joj nije uspio uručiti poziv za ročište, a pozivi su slani preko pošte i sudskog dostavljača. CŽ je pozivana na sva zakazana ročišta za glavnu raspravu kao svjedok, dostava je uvijek vraćena kao neuredna, što se vidi iz vraćenih dostava. Sud je svjedoku pokušao dostaviti poziv na adresu koju je dostavila tužiteljica. Kako je dostava bila neuredna, više puta je pozivao tužiteljicu da dostavi točnu adresu svjedoka u Republici Hrvatskoj i SR Njemačkoj, rješenjima na ročištima za glavnu raspravu (stranica 497 spisa) i dopisom od 12. siječnja 2023. Sud je pokušavao utvrditi adresu svjedoka preko PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod sukladno odredbi članka 148. ZPP-a. Dopisom od 3. lipnja 2022. PU Brodsko-posavska, PP Slavonski Brod je izvijestila sud da svjedok ZG prebiva u [adresa], a ponekad zna otići u SR Njemačku na par dana (stranica 475 i 481 spisa).

14. U spis nije priklopljen spis ovog suda poslovni broj P-1681/94, koji postupak je vođen radi uzdržavanja, tada mlt. djece parničnih stranka protiv tuženika, jer je spis uništen u redovitom sređivanju arhive, o čemu je sačinjena službena bilješka (stranica 385 spisa).

15. Sud je službenim putem tražio podatke o kreditima stranka kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, po prijedlogu tužiteljice. Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb je dopisom od 26. siječnja 2022. izvijestila sud da ne raspolaže takvim podacima zbog starosti evidencije i proteka zakonskih rokova za čuvanje dokumentacije.

16. Na ročištu održanom 23. siječnja 2025. sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se izvedu dokazi ponovnim saslušanjem svjedoka HŽ, te EG i FG, jer je HŽ saslušana zamolbenim putem na Općinskom sudu u Makarskoj i iskazala je da je navela sve što zna. Tužiteljica je znala da su kćeri HŽ; EG i KG prodavatelji nekretnine u [adresa], u vrijeme zaključenja prethodnog postupka jer su iste navedene u Kupoprodajnom ugovoru od 25. svibnja 1990., pa se ovdje ne bi radilo o novim činjenicama ili dokazima za koje tužiteljica nije mogla znati prilikom zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, tužiteljica je odustala od dokaznog prijedloga da sud sasluša svjedoka KG (FG), na ročištu od 14. prosinca 2021.

17. Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Također su dužne dokazati činjenice i navode kojima pobijaju navode protivnika prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a. Sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koji su predložile parnične stranke. Stranke su dužne dokazati istinitost svojih tvrdni, u protivnom će ih sud odbiti, odnosno neće prihvatiti izrečeni prigovor.

18. Među strankama je nesporno da su sklopili brak 25. rujna 1976. u [adresa] i da je taj brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1796/95-14 od 28. siječnja 1997., što je utvrđeno i uvidom u spis poslovni broj P-1796/1995 i citiranu presudu s klauzulom pravomoćnosti. Također nije sporno da su u braku stranaka rođeni UŽC 1977., Ž 1978. i SŽ 1980.

19. Među strankama je sporno kada je prestala stvarna bračna zajednica stranaka, što čini bračnu stečevinu stranaka i u kojim omjerima.

19.1. Tužiteljica tvrdi da je stvarna bračna zajednica prestala tijekom 1996., a tuženik desetak godina prije razvoda braka, dakle u drugoj polovini 1980. -ih. Iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P-1796/95-14 od 28. siječnja 1997. je utvrđeno da je sama tužiteljica u tom postupku navela kako punih deset godina nisu skladni odnosi između nje i tuženika i da su poteškoće nastale na početku zajedničkog života, te da je prekid stvarne bračne zajednice posljedica dugogodišnjih nesuglasica između bračnih drugova, jer bračna zajednica ne funkcionira dugi niz godina. Same parnične stranke su tada navele da bračna zajednica ne egzistira više godina i da stranke ne žive na istoj adresi, te da je tuženik napustio stan u [adresa] u [adresa] u travnju 1994. i da stanuje u iznajmljenom stanu s drugom ženom. Na ročištu od 28. siječnja 1997. tužiteljica je iskazala da je unazad osam godina došlo do neslaganja u braku, da tuženik nije donosio novac kući, davao je samo djeci, dolazio je i odlazio kada je htio, zbog toga je pokrenula postupak radi razvoda braka od kojeg je odustala. Da su odnosi u braku stranaka bili poremećeni više godina ukazuje i činjenica da je tužiteljica kao zakonska zastupnica pokrenula postupak u ime svoje mlt. djece protiv tuženika, radi određivanja uzdržavanja, o čemu je donesena presuda na ovom sudu poslovni broj P-1681/94-7 od 20. prosinca 1994. na koju se poziva sud prilikom odlučivanja o uzdržavanju mlt. JŽ u postupku radi razvoda braka (stranice 35-37 spisa).

19.2. Iz zapisnika Centra za socijalni rad Slavonski Brod od 12. travnja 1988. je utvrđeno da je tužiteljica pokrenula postupak mirenja bračnih drugova u svrhu pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postupku je navela da su njihovi bračni odnosi poremećeni unazad dvije godine zbog ponašanja tuženika, te ne želi živjeti u takvoj bračnoj zajednici koja podrazumijeva održavanje formalnosti braka. Tuženik je tada naveo da njemu treba vremena da izmjeni svoj način života, nije razmišljao o razvodu i ne želi ga (stranica 123 spisa). Iz zapisnika Centra za socijalni rad Slavonski Brod od 12. prosinca 1995. je utvrđeno da je tuženik inicirao taj postupak za potrebe postupka radi razvoda braka, u kojem je sama tužiteljica navela da su točni navodi tuženika da njihova bračna zajednica ne funkcionira već dugi niz godina (stranica 124 spisa). Sama tužiteljice je iskazala da je znala da tuženik održava veze s drugom ženom, ali joj to nije bilo bitno i da su odnosi bili poremećeni 1988. Također da nije bila upoznata s kupovinom nekretnine u [adresa] jer joj tuženik o tome nije govorio, nikada nije ni bila u toj kući (stranica 303-306 spisa). Ovo ukazuje da tužiteljica i tuženik nisu bili u stvarnoj bračnoj zajednici u vrijeme kupovine nekretnine u [adresa] na Trgu pobjede 11, jer nije logično da bračni drugovi ne razgovaraju o tako važnoj stvari kao što je kupovina nekretnine i da nakon kupovine tužiteljica nije ni bila u toj kući, ako su bili u stvarnoj bračnoj zajednici kako tvrdi tužiteljica. Tužiteljica je bila u lokalu te kuće, tek kada se udavala njihova kćer UŽC, što je bilo nakon razvoda braka, to je utvrđeno iz iskaza stranaka i svjedoka IŽ. Tužiteljica je na ročištu od 28. listopada 2021. iskazala da je 1991. sama kupila montažnu drvenu kuću od 20 m2, proizvođača Slavonija DI Slavonski Brod, te ju postavila na temelje i sama je financirala septičku jamu, a to je sve napravila sama jer ona i tuženik više nisu bili zajedno. Iskazala je da tuženik nikada s njom nije ljetovao u Lokvi Rogoznici, a kupili su nekretninu 1985. (stranica 493 spisa). Iz iskaza svjedoka JŽ, sina stranaka, je utvrđeno da njegovi roditelji nisu zajedno išli na odmore od 1990. Tuženik je iskazao da nikada nije ljetovao s tužiteljicom u Lokvi Rogoznici, niti su išli na zimovanja od 1988., zadnji put su bili na zimovanju na Kopaoniku 1988. Iz iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da su imali odvojene financije, nisu bilu u emotivnoj vezi, jer je tuženik iskazao kako od 1985. nije s tužiteljicom u emotivnoj i seksualnoj vezi jer je bio u vezi s CŽ do stupanja u vezu sa RG, sadašnjom suprugom. Sa RG je stupio u vezu početkom 1993., što je utvrđeno iz iskaza svjedoka ĆG, rođene RG. Svjedok ĆG je iskazala da je s tuženikom počela stanovati u iznajmljenom stanu u [adresa] u [adresa] krajem 1993. Njezin iskaz je potvrdila svjedok GŽ, rođena C, vlasnica stana, koja navodi da je tuženik 1993. iznajmio njezinu garsonijeru za sebe i ĆG. Sve ovo tužiteljica nije osporila jer je iskazala kako je bila upoznata da je tuženik održavao vezu s CŽ, a potom je čula i da je u vezi sa RG. Iz iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da je tuženik stanovao u kući u [adresa] do travnja 1994. kako je navedeno u postupku radi razvoda braka stranaka, iako su poremećeni odnosi od sredine 1980.-ih, što proizlazi iz navoda tužiteljice u zapisniku Centra za socijalni rad Slavonski Brod od 12. travnja 1988. (bračni odnosi su poremećeni unazad dvije godine). Tuženik je najkasnije u travnju 1994. otišao u podstanarski stan, kako je navedeno u presudi radi razvoda braka (stranica 36 spisa).

19.3. Da su odnosi u braku stranaka teško i trajno poremećeni, da je tuženik bio u vezi s CŽ i stanovao u njezinoj kući u [adresa], kao i u kući u [adresa], je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka IŽ i HG, kućnih prijatelja stranaka, koji tvrde kako su se s tuženikom i CŽ družili i posjećivali ih u kući CŽ u [adresa]. Svjedok IŽ je iskazao da su tuženik i CŽ bili u vezi dok su djeca tuženika bila mala (stranica 603 spisa), da je brak stranaka bio formalan jer je tuženik živio na drugoj adresi dok nije stupio u vezi sa RG (stranica 380 spisa). Sud je povjerovao u iskaz ovog svjedoka je iskazivao uvjerljivo i postojano, naime svjedok je dva puta opširno saslušavan i dosljedno je iznosio svoj iskaz, kao i svjedok ŠŽ.

19.4. Iz svega gore navedenog je utvrđeno je da je stvarna bračna zajednica tužiteljice i tuženika bila teško i trajno narušena od sredine 1980.-ih zbog tuženikove veze s CŽ, zbog čega se tužiteljica obratila Centru za socijalni rad 1988., radi postupka mirenja u svrhu pokretanja postupka radi razvoda braka protiv tuženika, od kojeg postupka je odustala, iako se odnosi u braku nakon toga nisu popravili. Tužiteljica i tuženik nisu bili u ekonomskoj zajednici, jer su imali odvojene financije, što je utvrđeno iz iskaza stranaka, nisu bili u emotivnoj vezi i nisu održavali spolne odnose. Tužiteljica i tuženik nisu zajedno odlazili ni na odmore, kako je iskazao njihov sin, svjedok JŽ, a iz iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da tuženik nikada nije ljetovao s njom u Lokvi Rogoznici gdje su imali zemljište, gdje je od tada ljetovala tužiteljica, koja je 1991. sama kupila montažnu, drvenu kuću od 20 m2. Sve ovo upućuje da je stvarna bračna zajednica između tužiteljice i tuženika prestala sredinom 1980.-ih, tj. prije 1990.

20. S obzirom da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 25. rujna 1976., da je stvarna bračna zajednica stranaka prestala prije 1990., iako je brak razveden presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1796/95-14 od 28. siječnja 1997. na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka primjenjuju se odredbe ZBPO-a. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IVg 1/2006 od 8. svibnja 2006. prema kojem se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 162/98) primjenjuje ZBPO.

20.1. Prema odredbi članka 277. ZBPO-a imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice njihova je zajednička imovina, a prema odredbi članka 278. stavka 1. ZBPO imovinu koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanja, darovanje i sl.) različitoj od osnove iz članka 277. tog zakona je njegova posebna imovina.

21. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Tužiteljica traži utvrđenje suvlasništva na predmetnim nekretninama s osnove bračne stečevine. S obzirom na predmet spora, tj. stvarno pravni zahtjev u smislu odredbe članka 285. ZBPO-a svaki bračni drug, može za vrijeme trajanja brak ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine. Znači, nema vremenskog ograničenja za postojanje takvog zahtjeva.

22. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za kč. br. [katastarska čestica] Jednokatna stambena zgrada s podrumom broj 11 i gospodarska zgrada u [adresa] i bazu zemljišnoknjižnih podataka za tu nekretninu je utvrđeno da je predmetna nekretnina sada upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika. Nekretnina je bila upisana u vlasništvu roditelje tuženika VŽ i KŽ, svakog u ½ dijela. VŽ je umro 1991., što je utvrđeno iz navoda tuženika, to među strankama nije sporno, te je u postupku osnivanja i ispravljanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] tuženik upisan kao suvlasnik na njegovom suvlasničkom dijelu nekretnine, jer se majka tuženika KŽ, supruga VŽ, nije prihvatila nasljedstva iza umrlog supruga, dok se tuženik, kao sin, prihvatio nasljedstva (zapisnik broj 3299). Na nekretnini su kao suvlasnici bili upisani tuženik i njegova majka KŽ koja je umrla **.**.2018., što je utvrđeno iz smrtnog lista dostavljenog u spis, pa je istu naslijedio tuženik, kao sin i jedini zakonski nasljednik. Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1196/18 od 5. rujna 2018. je provedeno kroz zemljišnu knjigu, tako da je na toj nekretnini kao vlasnik upisan tuženik (prilog spisa). Dakle, tuženik je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem, pa se u smislu odredbe članka 278. stavka 2. ZBPO-a ta imovina smatra njegovom posebnom imovinom, koju je stekao po drugoj Zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem) koja je različita od osnove iz članka 277. ZBPO- a, stoga ta nekretnina nije bračna stečevina stranaka. Budući da je tuženik tužiteljici u odgovoru na tužbu priznao suvlasništvo u 1/5 dijela na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] Jednokatna stambena zgrada s podrumom broj 11 i gospodarska zgrada u [adresa], zbog ulaganja koje je tužiteljica imala u navedenu nekretninu tijekom trajanja bračne zajednice između njega i tužiteljice, sud je prihvatio ovo raspolaganje tuženika jer je takvo tuženikovo raspolaganje dozvoljeno. Prema odredbi članka 3. ZPP-a stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u postupku, mogu se odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se. Ovo raspolaganje tuženika nije suprotno prisilnim propisima i pravilima javnog morala. S obzirom da je tuženik priznao tužiteljici suvlasništvo u 1/5 dijela opisane nekretnine, odlučeno je kao u točki I izreke presude.

23. Prema odredbi članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZOV) dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom, ili ulaganjem u njih, ne može se steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pripada li pravo na naknadu onomu tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. tog članka, ili je izvršio ulaganje, određuju pravila obveznog prava.

24. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka KŽC je utvrđeno da tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća i zgrade [adresa] m2 iznosi 131.970,40 €, vrijednost zemljišta iznosi 6.989,57 €, vrijednost jednokatne stambene zgrade s podrumom i potkrovljem iznosi 116.689,82 €, a tržišna vrijednost gospodarske zgrade u dvorištu iznosi 8.291,01 €. Vještak je po iskazu tužiteljice sastavio troškovnik s iznosom njenog ulaganja nakon razvoda braka stranaka.

25. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan. Tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje, tuženik je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, osim u dijelu koji se odnosi na procjenu vrijednosti građevinskog zemljišta, s obzirom da se zemljište nalazi u centru grada i da je vrijednost takvog zemljišta daleko veća, nego li je to naveo vještak u nalazu. Tuženik nije predlagao drugo vještačenje (stranica 329 spisa).

26. Tužiteljica u ovom postupku nije postavila obvezno pravni zahtjev zbog ulaganja koja je izvršila u tuđu nekretninu, već je postavila stvarno pravni zahtjev, a prema odredbi članka 156. ZOV-a ulaganja u tuđu nekretninu određuju se prema pravilima obveznog prava i ne može se steći vlasništvo na tuđoj zgradi, zbog dogradnje, preuređenja ili ulaganja u tuđu zgradu ili prostoriju. Tužiteljica ovdje nema pravo istaći stvarno pravni zahtjev, tj. ne može tražiti suvlasnički dio nekretnine u [adresa] zbog ulaganja u nekretninu tuženikovih roditelja, a potom tuženika koji je nekretninu stekao po članku 128. ZOV-a - nasljeđivanje. Ista može postaviti obvezno pravni zahtjev, što nije učinila, slijedom čega je sud odbio tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži stjecanje prava suvlasništva na nekretnini sada upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća i zgrade [adresa] m2 i to preko 1/5 suvlasničkog dijela (koliko je tuženik priznao tužiteljici) do 1/3 suvlasničkog dijela (koliko je tražila) jer je zahtjev neosnovan iz navedenih razloga. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

26.1. Iz iskaza tužiteljice i tuženika, dostavljenih ugovora o kreditima i dostavljenih uplatnica o otplati kredita je utvrđeno da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja bračne zajednice podigli više kredita u razdoblju od 1978. do 1985. kod Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb. U istom periodu su više kredita podigli i roditelji tuženika KŽ i VŽ (stranice 44-71, 135-138 i 142-151 spisa i preslike Ugovora u prilogu spisa). Za navedene kredite su VŽ i KŽ, kao vlasnici nekretnine u [adresa], dali više Izjava da se nekretnina može opteretiti za iznose duga po odobrenim kreditima tužiteljici i tuženiku, što je utvrđeno iz priloženih Izjava (stranice 72-84 i 107-108 spisa). Iz iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da je taj novac utrošen kod gradnje nekretnine roditelja tuženika, koja se nalazi u [adresa], jer su roditelji tuženika srušili dio stare kuće, te su gradili novu stambenu zgradu, za što je otac tuženika dobio Građevinsku dozvolu 31. kolovoza 1976. (stranice 38-43 i 189-196 spisa). Sama tužiteljica je to iskazala na ročištu od 28. listopada 2021. da je zemljište bilo u vlasništvu tuženikovih roditelja i da je srušen dio stare kuće, a ostao je dio od oko 50 m2 koji je renoviran u svrhu stanovanja njihovog sina JŽ. Dakle, sredstva koja su ostvarili kreditom tužiteljica i tuženik od 1978. do 1985. su uložena u nekretninu koja je bila u suvlasništvu roditelja tuženika VŽ i KŽ, što je tužiteljica znala, jer u svom iskazu nije navodila da joj je ova činjenica bila nepoznata. Iz navoda parničnih stranaka proizlazi da tužiteljica nije postavljala nikakve zahtjev zbog ulaganja u nekretninu roditelja tuženika za vrijeme njihovog života. Majka tuženika KŽ je umrla **.**.2018. (smrtni list - stranica 178 spisa), godinu dana prije pokretanja ovog postupka. Iz iskaza svjedoka AŽ, supruga tužiteljičine sestre, koji je dao pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 12. travnja 2022. je utvrđeno da je nova kuća u [adresa], napravljena na placu roditeljica tuženika u razdoblju od 1975. do 1980. to mu je poznato jer su on i supruga radili u to vrijeme u [adresa]. Njegova supruga je sestra tužiteljice. Iskazao da je su radove na izgradnji kuće uglavnom financirali roditelji tuženika, jer su tužiteljica i tuženik bili tek specijalizanti i oni su nešto sitno financirali, jer nisu imali sredstava za gradnju. U to vrijeme su imali dvoje djece. Tužiteljica je naručila podne pločice i zidne pločice za dvije kupaonice. Roditelji tuženika su dali gro novca za tu kuću. Roditelji tuženika su srušili dio stare kuće i gradili novu. U čuvanju djecu su jednako doprinijeli tužiteljica i tuženik i roditelji tužiteljice i tuženika su pomagali u čuvanju djece. Sud je poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka jer je isti nepristrano iskazao, iako je tužiteljičin šogor. 26.2. Iz iskaza tužiteljice, tuženika i svjedoka JŽ je utvrđeno da je tuženik u znatnom dijelu financirao uređenje gospodarske zgrade u [adresa] za potrebe sina stranaka JŽ tijekom 2013. Tužiteljica je kupila pločice, slavine, platila krečenje. Da je tako financirano uređenje potvrdili su i svjedoci izvođači radova ČŽ i ŽG. Ta ulaganja su bila nakon razvoda braka stranaka, kao i ulaganje tužiteljice kod uvođenja plina i telefona, postavljanja balkonske ograde i ugradnje nove kuhinje, što nije sporno.

26.3. Sva ulaganja tužiteljice u nekretninu tuženika se moraju promatrati kroz odredbu članaka 156. ZOV-a, pa kako nije postavila takav zahtjev svi gore navedeni dokazi provedeni u tu svrhu nisu relevantni. U ovom postupku nije relevantno koliko je tužiteljica doprinijela svojim ulaganjima u nekretninu roditelja tuženika podizanjem kredita, kao ni iskazi svjedoka RŽ, FŽ, EŽ i NŽ. Svjedoku SŽ ništa nije poznato. Zbog navedenog nije ključno ni jesu li tužiteljica i tuženik angažirali kućne pomoćnice i dadilje, iako proizlazi da jesu, u koju svrhu su saslušani svjedoci UG, TŽ, NG, BŽ i ĆŽ. Također nije bitna ni presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-390/90-23 od 20. prosinca 1990. potvrđena presudom Okružnog suda u Slavonskoj Požegi broj Gž-220/1991-2 od 14. veljače 1991. o otkazu stanarskog prava tuženiku. Iz istih razloga sud nije cijenio ni zarade stranaka dostavljene iz Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" Slavonski Brod (stranice 392-451 spisa), te dodatne prihode tuženika iz kritičnog perioda.

27. Parnične stranke su tražile da sud o prigovoru ništetnosti Kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1990. provedenog u zemljišnoj knjizi u [adresa] pod brojem Z-3185/90 odlučio kao o prethodnom pitanju u ovom postupku.

28. Prema odredbi članka 12. ZPP-a kada odluka ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje) sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

29. Prema odredbi članka 322. ZOO-a ništetni su oni ugovori koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

29.1. Uvidom u podatke iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2 je utvrđeno da je tuženik vlasnik navedene nekretnine. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za navedenu nekretninu je utvrđeno da je nekretninu stekla tuženikova majka KŽ uknjižbom temeljem Kupoprodajnog ugovora od 25. svibnja 1990. koji je sklopila, kao kupac s prodavateljima CŽC, mlt. SG, mlt. ŠG, oboje zastupani po BŽ GG i EG i KG. Utvrđeno je da je nekretnina prodana za kupoprodajnu cijenu od 100.000,00 dinara i da je kupac stupio u posjed kupljenih nekretnina. Prodavatelji su ovjerili potpis na Ugovoru kod nadležnog tijela uprave u Gradu Zagrebu i to **.**.1990. UŽC osobno i kao majka i zz po odobrenju nadležnog Centra za socijalni rad, Općine Pešćenica od **.**.1990., a EG i KG **.**.1990. (stranice 609-630 spisa).

29.2. Kupoprodajni ugovor od 28. svibnja 1990. je sklopljen u pisanoj formi, sukladno odredbi članka 377. ZOO-a, sadrži bitne elemente ugovora o kupoprodaji, a to je stvar i cijenu iz članka 376 ZOO-a. Predmet prodaje je nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2 i stvar je koja je mogla biti u prometu u vrijeme sklapanja navedenog ugovora i ugovorne strane su navele točno određenu cijenu. Prodavatelji su potvrdili da su primili novac, a kupac je stupio u posjed. U postupku nije dokazano da ugovorne strane nisu potpisale i ovjerile predmetni Ugovor. To što je svjedok UŽC u svom iskazu na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 18. listopada 2024. iskazala da nije potpisala Ugovor koji joj je punomoćnik tužiteljice predočio na ročištu (stranica 600 spisa) nije dokaz da nije potpisala Kupoprodajni ugovor koji je predan na provedbu u Zemljišnoknjižni odjel u Slavonskom Brodu pod brojem Z-3185/90 (stranica 616 spisa) jer je uvidom u navedene kupoprodajne ugovore evidentno da potpis na Ugovoru koji je predan u zemljišnu knjigu radi provedbe na kojem je potpisana UŽC, da taj potpis sliči potpisu svjedoka na zapisniku od 18. listopada 2024., dok je na Kupoprodajnom ugovoru koji je svjedoku predočio punomoćnik tužiteljice potpisana OG, različit od potpisa saslušanog svjedoka. Ugovor (stranica 600 spisa) nije proveden u zemljišnim knjigama. Tuženik je naveo da je njegova majka s prodavateljima sklopila predugovore i više ugovora o prodaji, zato što je bilo više suvlasnika na toj nekretnini i to djeca iz prvog braka, druga supruga i djeca iz drugog braka vlasnika nekretnine, što ovdje nitko nije osporavao. Obje supruge OG su iskazale da su odvojeno pregovarale o prodaji. Svjedok UŽC je potvrdila da je sklopljeno više ugovora, svaki suvlasnik je sklapao ugovor za svoj dio. Tužiteljica nije dokazala da Ugovor koji je proveden u zemljišnim knjigama nije potpisala prodavateljica UŽC, ujedno majka i zz svoje tada mlt. djece. Također nije dokazala da ugovor nije potpisala KŽ, kao kupac nekretnine. Osim navoda tužiteljice nema dokaza da KŽ nije kupila predmetnu nekretninu i potpisala Ugovor. Niti jedan dokaz u postupku ne ukazuje da se ovdje radi o fiktivnom ugovoru iz odredbe članka 285. ZOO-a jer ništa ne ukazuje da bi taj ugovor prikrivao neki drugi ugovor ili što drugo. Iz iskaza tuženika i svjedoka ŠŽ, IŽ i CŽC je utvrđeno da je nekretninu kupila KŽ. KŽ je u kritično vrijeme prodala svoje nekretnine u [adresa], jednu za 18.000,00 DM, drugu za 10.000,00 DM, te je primila naknadu za ekspropriranu nekretninu u [adresa] zbog gradnje autoceste, ovo je utvrđeno iz rješenja Općine Slavonski Brod od 8. studenog 1989., ovjere od 7. kolovoza 1990. Kupoprodajnog ugovora od 30. svibnja 1991. i Sporazumne nagodbe od 28. ožujka 1990. To što tužiteljica sumnja da je u Ugovoru napisana kupoprodajna cijena različita od stvarno plaćene kupoprodajne cijene, nije dokazano. Porezna uprava ima pravo izvršiti procjenu nekretnine prilikom razrezivanja poreza i ta procjena ne mora biti identična kupoprodajnoj cijeni, tako da to nije dokaz da ugovorne stranke nisu ugovorile i isplatile ugovorenu kupoprodajnu cijenu navedenu u Kupoprodajnom ugovoru. Procjena vrijednosti nekretnine je izražena u tadašnjoj valuti, dinarima, koju bi trebalo revalorizirati, kako bi se utvrdilo odgovara li ta cijena iskazanim vrijednostima u njemačkim markama, o kojima su iskazivale stranke i svjedoci HŽ i UŽC. U tom smislu nije bilo predloženih dokaza. U postupku nije dokazano da je tuženik posudio od Marije Wagner 60.000,00 DM, jer to nitko nije potvrdio kao i da je svjedok MŽ pozajmio tuženiku 10.000,00 DM za kupovinu te nekretnine. Svjedok MŽ je iskazao da ne zna za što je tuženik pozajmio taj novac. Novac mu je vraćen preko kćeri BG do siječnja 1993., što je utvrđeno iz iskaza svjedoka BG. Iz navedenih razloga tužiteljica nije dokazala da je Kupoprodajni ugovor od 25. svibnja 1990. ništetan (stranice 616-618 spisa).

30. Uvidom u zapisnik broj 3219 u postupku obnove i ispravljanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] (stranice 622-630 spisa) je utvrđeno da je KŽ, darovala svome sinu ŽŽ, ovdje tuženiku, nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2, što je tuženik prihvatio, te je isti upisan kao vlasnik navedene nekretnine. Dakle, tuženik je predmetnu nekretninu stekao po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi, tj. pravnim poslom sukladno odredbi članka 119. i 120. stavak 1. ZOV-a, koja je različita od osnove navedene u članku 277. ZBPO-a, pa je to njegova posebna imovina. S obzirom da je predmetna nekretnina posebna imovina tuženika stečena darovanjem, ista nije bračna stečevina tužiteljice i tuženika. Tuženik je nekretninu stekao pravnim poslom, kao i njegova majka, pa nije važno od kuda potječu sredstva kojima je kupljena ta nekretnina (jesu li sredstva polučena kupoprodajom nekretnina KŽ u [adresa], je li KŽ posudila novac i kasnije ga vraćala, ili se radi o tuženikovom novcu) ovdje je odlučno da je vlasništvo na nekretnini u [adresa] stečeno uknjižbom prava vlasništva u zemljišnim knjigama temeljem pravnog posla, isto i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1208/2014-2 od 8. siječnja 2019.

31. Imajući u vidu navedene činjenice koje se odnose na nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 11 i dvorište na Trgu pobjede od 715 m2, sud cijeni da predmetna nekretnina nije bračna stečevina parničnih stranka, već posebna imovina tuženika, zbog čega nije osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje suvlasništva na navedenoj nekretnini u 1/3 dijela. Ukoliko je tužiteljica imala određena ulaganja u navedenu nekretninu ista prema odredbi članka 156. ZOV-a može postaviti samo obvezno pravni zahtjev, što nije postavila u ovom postupku. Iz navedenih razloga sud je odbio tužiteljicu s tužbenim zahtjevom kojim traži stjecanje prava vlasništva na toj nekretnini, te je odlučio kao u točki III izreke presude.

32. Sud u postupku nije posebno ocjenjivao nalaz i mišljenje građevinskog vještaka KŽC, koji se odnosi na procjenu vrijednosti nekretnine tuženika upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Kuća i dvorište na Trgu pobjede 11, kao i iskaze saslušanih svjedoka BŽ, OŽ, TG, ĐŽ, LŽ, PŽ i ĐG, koji se odnose na činjenice vezane za izvođenje građevinskih radova na opisanoj nekretnini, jer ti dokazi nisu relevantni zato što sud cijeni da se radi o posebnoj imovini tuženika iz gore navedenih razloga i da tužiteljica nema pravo isticati stvarno pravni zahtjev. 33. Iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2 je utvrđeno da je nekretnina upisana u suvlasništvu tužiteljice i tuženika, svakog u ½ dijela.

33.1. Iz Kupoprodajnog ugovora od 18. lipnja 1985. je utvrđeno da je LG prodao tužiteljici i tuženiku svoju nekretninu označenu kako kč. br. [katastarska čestica] (stari broj 1394/2) k. o. [katastarska općina] od 522 m2 za kupoprodajnu cijenu od 1.000,00 dinara/m2, kupoprodajna cijena je isplaćena u cijelosti i kupci su stupili u posjed nekretnine po ovjeri potpisa. Ugovor je proveden u Zemljišnoknjižnom odjelu u Omišu pod brojem Z-684/85 (stranice 357-361 spisa). U Ugovoru od 23. kolovoza 1985. je utvrđeno da je LG prodao tužiteljici i tuženiku navedeno zemljište po cijeni od 3.000,00 novih dinara/m2, kupci su isplatili kupoprodajnu cijenu, a prodavatelj se obvezao kupcima predati potpunu dokumentaciju (stranica 97 spisa).

33.2. Građevinski vještak KŽC u nalazu i mišljenju navodi da je tržišna vrijednost nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Pašnjak od 522 m2 iznosi 94.128,21 €. Građevinsko zemljište vrijedi 81.597,30 €, a slobodnostojeća montažna kuća 12.530,91 €.

33.3. Iz iskaza tužiteljice i tuženika je utvrđeno da su nekretninu u Lokvi Rogoznici kupili 1985. dakle, za vrijeme trajanja stvarne bračne zajednice, što među strankama nije sporno. S obzirom na nesporne činjenice ova nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u smislu odredbe članka 277 ZBPO-a.

33.4. Iz potvrde od 21. svibnja 1985. je utvrđeno da su roditelji tužiteljice PG i MG pozajmili tužiteljici i tuženiku 7.000,00 DM bez kamata na pet godina, te pod istim uvjetima su im pozajmili još 400.000,00 dinara. Iz iskaza tužiteljice i tuženika, te svjedoka AŽ, je utvrđeno da su roditelji tužiteljice pozajmili tužiteljici i tuženiku ukupno 11.000,00 DM, s tim da nikada nisu tražili nazad pozajmicu, tako da tužiteljica i tuženik nisu vratili pozajmljeni iznos roditeljima tužiteljice. Iz iskaza tužiteljice i svjedoka AŽ je utvrđeno da su navedeni novac iskoristili za kupovinu zemljišta u Lokvi Rogoznici kod Omiša. Zemljište je plaćeno 17.000,00 DM, a za dio cijene je tuženik digao kredit, što je utvrđeno iz iskaza tuženika. Dakle, roditelji tužiteljice su tužiteljici pozajmili navedeni iznos, koji iznos tužiteljica i tuženik nisu vratili PG i ČG, što među strankama nije sporno, pa je doprinos tužiteljice u stjecanju nekretnine u k. o. [katastarska općina] veći nego li je doprinos tuženika, s obzirom da su zajedničkim sredstvima platili zemljište 6.000,00 DM, a sredstvima dobivenim od roditelja tužiteljice u iznosu od 11.000,00 DM. Imajući u vidu odredbu članka 287. ZBPO-a prema kojoj sud prilikom utvrđivanja suvlasničkih dijelova bračnih drugova u zajedničkoj imovini, treba imati u vidu njihov doprinos u stjecanju te imovine, vodeći račun o njihovoj zaradi, pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu i obitelji oko odgoja djece, održavanju i povećanju zajedničke imovine, sud cijeni da je doprinos tužiteljice u stjecanju nekretnine u Lokvi Rogoznici 2/3 dijela, a doprinos tuženika 1/3 dijela. Prilikom ocjene doprinosa sud nije uzeo u obzir doprinos tužiteljice u postavljanju drvene montažne kuće od 20 m2, jer se ne radi o zidanom objektu koji je izgrađen na zemljištu u Lokvi Rogoznici, već se radi o odvojivom montažnom objektu. Također je sud imao u vidu da su parnične stranke zajedničkim sredstvima platile sva druga davanja u vezi građevinskog zemljišta u Lokvi Rogoznici u vidu doprinosa, što je utvrđeno uvidom u rješenja nadležnih organa uprave Općine Omiš (stranice 99-101 spisa). Imajući u vidu odredbu članka 287. ZBPO-a i utvrđene činjenice, sud je odlučio da su tužiteljica i tuženik tijekom trajanja braka stekli nekretninu upisanu u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ista njihovoga bračna stečevina, s tim da je tužiteljica suvlasnik na toj nekretnini u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela, zbog čega je odlučeno kao u točki II izreke.

34. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da sud naloži tuženiku izdavanje isprave podobne za upis njezinog suvlasništva na nekretnini koja se nalazi u [adresa] i na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], jer tužiteljica i tuženik nisu bili u obvezno pravnom odnosu i tužiteljica ove nekretnine nije stekla pravnim poslom od tuženika, već svoj zahtjev temelji na ZOBP-u i traži utvrđenje bračne stečevine, pa tuženik nije dužan tužiteljici izdati tabularnu ispravu, već se suvlasništvo u takvom slučaju uknjiži nakon pravomoćnosti presude. Iz navedenih razloga je odbio tužiteljicu s ovim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, te je odlučeno kao u točki V izreke presude.

35. Prema odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka, jer su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Tužiteljica je uspjela u sporu u svezi tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stjecanje suvlasništva na nekretnini u [adresa] s 53% svog zahtjeva, jer je tražila suvlasništvo na 1/3 dijela, a tuženik joj je priznao u 1/5 dijela, dakle, tuženik je u tom dijelu uspio sa 47%. Nadalje, tužiteljica nije uspjela u sporu u svezi tužbenog zahtjeva kojim je tražila utvrđenje bračne stečevine i suvlasništvo na nekretnini u [adresa], pa je tuženik u tom dijelu 100% uspio u sporu. Tužiteljica je uspjela 100% za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje bračne stečevine i suvlasništva na nekretnini koja se nalazi u Lokvi Rogoznici, dakle, tuženik nije uspio u tom dijelu zahtjeva. Tužiteljica je odbijena i s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave, međutim, zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Imajući u vidu navedeno, stranke su podjednako uspjele u sporu.

36. Iz gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Slavonskom Brodu 19. veljače 2025.

Sudac

Ivanka Šaravanja

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte