Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3673/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Valentine Lukinec Galović, u upravnom sporu prvotužiteljice PŽV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i drugotužiteljice PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi upisa u maticu rođenih, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-223-01/22-01/16, URBROJ: 514-07-03-01/2-22-2, od 10. listopada 2022. i Rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, Pravne i opće poslove, KLASA: UP/I-223-01/22-02/92, URBROJ: 2176-10-22-03 od 29. srpnja 2022.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-223-01/22-01/16, URBROJ: 514-07-03-01/2-22-2, od 10. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poslove skupštine, Pravne i opće poslove, KLASA: UP/I-223-01/22-02/92, URBROJ: 2176-10-22-03 od 29. srpnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje). Predmetnim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljica da se u maticu rođenih za mldb. SŽ, rođenu **.**.2020. u [adresa], Njemačka, upiše drugotužiteljicu PŽ kao njezinu majku.

2. Tužiteljice su u tužbi osporile zakonitost navedenih rješenja u bitnom uz argumentaciju da ovakvim odlukama drugotužiteljici PŽ i djetetu SŽ nije priznat odnos roditelj - dijete, koji odnos je nastao posvojenjem SŽ od strane PŽ u [adresa] (dalje [adresa]) te smatraju da je navedeno protivno pravu Europske unije (dalje: EU). Ističu da Konvencija o pravima djeteta u odredbi članka 8. propisuje da se države stranke obvezuju jamčiti djetetu pravo na očuvanje njegovog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom. Ističu da je člankom 20. i 21. Ugovora o funkcioniranju EU ugovoreno da građani Unije imaju pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica. Smatraju da je tužiteljicama i djetetu povrijeđeno pravo na identitet i na obiteljske odnose te da je drugotužiteljici i djetetu povrijeđeno pravo na slobodno kretanje na području država članica (u smislu kretanja djeteta s bilo kojim od oba roditelja zasebno).

Obrazložile su da sam institut partnerske skrbi u Republici Hrvatskoj (dalje: RH) nipošto nema jednaku pravnu i faktičnu snagu kao i roditeljski odnos, budući da on ovisi isključivo o postojanju životnog partnerstva između roditelja djeteta, a partner skrbnik se u matične knjige ne upisuje kao roditelj djeteta nego se o partnerskoj skrbi upisuje samo bilješka koja se naknadno može i brisati. Nadalje, partner skrbnik se pred nadležnim tijelima RH ne može legitimirati kao roditelj djeteta, a u ostavinskom postupku se na temelju partnerske skrbi dijete ne smatra nasljednikom po ravnoj lozi partnera skrbnika i njegovih predaka. Dakle, drugotužiteljica u RH nad mldb. SŽ ne može izvršavati onu roditeljsku skrb kakvu je imala u [adresa], gdje s prvotužiteljicom ima sklopljen brak te je posvojiteljica, a time i majka mldb. SŽ.

Tužiteljice smatraju kako Zakon o državnim maticama nadležnim tijelima daje osnovu za upisivanje PŽ kao majke u maticu rođenih, s obzirom na to da se, prema izričaju zakona, kod temeljnog upisa ne navode podaci o ocu i majci već podaci o “roditeljima”, a što tužiteljice svakako jesu. Smatraju da osporavane odluke javnopravnih tijela predstavljaju diskriminaciju djeteta zbog seksualne orijentacije roditelja.

Tužiteljice zahtijevaju poništavanje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.

6. Iz isprava u spisu i spisa tuženika proizlazi slijedeće činjenično stanje, koje nije bilo niti sporno između stranaka:

- prvotužiteljica SŽV je hrvatska državljanka i biološka majka djeteta SŽ, rođenog **.**.2020. u [adresa], upisane u Matični ured Augsburg, matični broj G 489/2020

- mldb. SŽ, hrvatska državljanka, upisana je u maticu rođenih matičnog ureda Petrinja za matično područje Petrinja za godinu 2020 pod rednim brojem 46.

- tužiteljice su u RH 6. lipnja 2015. sklopile životno partnerstvo

- tužiteljice su 15. ožujka 2019. sklopile brak pred matičarem Matičnog ureda u Augsburgu (Matični ured u Augsburgu, matična knjiga vjenčanih br. E 165/2019.)

- Općinski sud u Munchenu donio je rješenje o posvojenju broj 52722 F 3387/20 od 9. ožujka 2021., kojim je utvrdio posvajanje mldb. SŽ od strane drugotužiteljice PŽ (također hrvatske državljanke). Na taj je način drugotužiteljica PŽ u [adresa] stekla roditeljsku skrb nad mldb. djetetom SŽ te je između njih u [adresa] pravno zasnovan odnos roditelj - dijete - u njemačkom rodnom listu izdanom od strane Matičnog ureda Ausburg, registarski broj [registarska oznaka]/2020, obje tužiteljice su upisane kao majke djeteta, i to kao: „1. majka“ i „2. majka“

- tužiteljice i mldb. SŽ, sve hrvatske državljanke, sada zajedno stanuju na adresi [adresa], na kojoj adresi imaju prijavljeno prebivalište

- tužiteljice su dana 7. srpnja 2022. podnijele zahtjev za upis majke PŽ u rodni list mldb. SŽ, koji je odbijen ovdje osporavanim odlukama.

7. Opunomoćenik tuženika je na ročištu održanom 29. siječnja 2025. naveo da tužiteljice do sada nisu pokrenule postupak, niti su u RH ishodile priznanje strane sudske odluke: rješenja o posvojenju Općinskog suda u Munchenu broj 52722 F 3387/20 od 9. ožujka 2021.

8. Između stranaka je sporno da li drugotužiteljica PŽ, koja je u [adresa] pravomoćnim rješenjem o posvojenju posvojila SŽ te je u rodnom listu izdanom u [adresa] upisana kao „2. majka“, u RH u matici rođenih (a time i u rodnom listu te u izvatku iz matice rođenih) može i mora biti upisana kao „majka“ djeteta SŽ, uz već upisanu biološku majku SŽV.

9. Iz osporavanih rješenja proizlazi da je zahtjev tužiteljica za predmetni upis odbijen uz argumentaciju kako su u RH pravni odnosi roditelja i djece uređeni odredbama Obiteljskog zakona iz kojih jasno proizlazi tko se smatra majkom, a tko ocem djeteta (odredbe članaka 58. i 61. Obiteljskog zakona). Prvostupanjsko tijelo zaključuje da iz navedenog nedvojbeno proizlazi da roditelji djeteta koji se upisuju u maticu rođenih mogu biti samo otac i majka koji su osobe različitog spola kao i da je prema odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola osobama istog spola omogućeno ostvarivanje roditeljske i partnerske skrbi za maloljetno dijete i to u skladu s odredbama Obiteljskog zakona. Tuženik je nadodao da to što je u nekoj drugoj državi, konkretno [adresa], roditeljima i djeci priznat određeni obiteljski status sukladno propisima te države, ne znači ujedno i da se takav odnos može automatski priznati i u RH. Također tumači članak 4. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju EU na način da EU poštuje nacionalni identitet država članica te poštuje očuvanje poretka nacionalnih država. Drugostupanjsko tijelo također ukazuje na institut partnerske skrbi te smatra da pobijanom odlukom nije počinjena diskriminacija.

10. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

11. Odredbom članka 9. Zakona o državnim maticama (Narodne novine br. 96/1993, 76/2013, 98/2019, 133/2022, dalje ZDM) propisano je da se u maticu rođenih, kao naknadni upisi upisuju bilješke, između ostalog i za posvojenje. Odredbom članka 40. ZDM-a propisano je da se samo upis činjenica rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela.

Odredbom članka 29. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama (Narodne novine br. 117/2021, dalje Naputak) propisano je da upis posvojenja matičar obavlja sukladno Obiteljskom zakonu.

Odredbom članka 59. stavka 1. Naputka propisano je: Odluke inozemnih sudova u stvarima posvojenja (kao i druge odluke inozemnih sudova odnosno drugih inozemnih tijela koje se odnose na osobno stanje hrvatskih državljana), upisat će se u državne matice u RH samo ako su priznate rješenjem nadležnog suda u RH.

11.1. Iz citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi proizlazi da se samo upis činjenica rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela, dok je za upis posvojenja u državne matice nužno da odluka inozemnog suda o posvojenju bude priznata rješenjem nadležnog općinskog suda u RH.

U konkretnom slučaju odluka suda [adresa] o posvojenju nije priznata od strane općinskog suda u RH, radi čega upis u državne matice na temelju takve odluke nije niti bilo moguće provesti.

Radi navedenog, sud je utvrdio da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja, radi čega je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

12. Unatoč ovakvom utvrđenju suda, sud smatra potrebnim očitovati se na tužbene prigovore te na stajališta javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari, a imajući u vidu presudu Suda Europske unije C-490/20 od 14. prosinca 2021.

13. Vezano za tužbeni prigovor da tužiteljica PŽ mora biti upisana u matici rođenih RH kao „majka“ djeteta, sud stavove tužitelja ne može ocijeniti osnovanima.

13.1. Naime, u skladu s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (dalje EU), Unija poštuje nacionalne identitete svojih država članica, koji su neodvojivo povezani s njihovim temeljnim političkim i ustavnim strukturama.

Članak 9. Povelje EU o temeljnim pravima određuje: Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji jamče se u skladu s nacionalnim zakonima koji uređuju ostvarivanje tih prava.

Uredbom (EU) 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjeva za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012(2), određene javne isprave koje su izdala tijela jedne države članice u skladu s njihovim nacionalnim pravom čija je svrha utvrditi, među ostalim, rođenje i roditeljstvo, izuzimaju se od legalizacije ili slične formalnosti. Međutim, u skladu s uvodnom izjavom 7. te uredbe, njome se države članice ne bi trebalo obvezati na izdavanje javnih isprava koje ne postoje prema njihovu nacionalnom pravu. Također, člankom 2. stavkom 4. navedene uredbe predviđa se da se ta uredba ne primjenjuje na priznavanje, u jednoj državi članici, pravnih učinaka koji se odnose na sadržaj javnih isprava koje su izdala tijela druge države članice.

13.2. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji su zajamčeni isključivo u skladu s nacionalnim zakonima država članica EU koji uređuju ostvarivanje tih prava. U tom pogledu, u trenutačnom stanju prava EU, osobno stanje, u koje ulaze pravila o braku i roditeljstvu, jest područje koje potpada pod isključivu nadležnost država članica i pravo Unije ne utječe na tu nadležnost. Države članice su tako slobodne u svojem nacionalnom pravu ne/predvidjeti sklapanje braka za osobe istog spola te njihovo roditeljstvo.

13.3. U RH na snazi je Obiteljski zakon (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje Obz) koji u odredbama članka 58.a propisuje da je djetetova majka žena koja ga je rodila, a u odredbama članka 61. i 62. propisuje presumpciju očinstva. Nadalje, odredbom članka 180. Obz-a propisano je da se posvojenjem stvara trajni odnos roditelja i djeteta te da posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.

Dakle, Obz u RH predviđa majku i oca kao jedine roditelje djeteta, ne predviđa roditeljstvo osoba istog spola i ne predviđa brak osoba istog spola, a navedeno zakonsko uređenje se nalazi u isključivoj nadležnosti RH.

13.4. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, tužiteljica PŽ, prema trenutno važećim zakonskim i podzakonskim normama, kada općinski sud RH prizna stranu sudsku odluku o posvojenju, u RH ne može biti upisana u maticu rođenih (a time i u rodni list i u izvadak iz te matice) kao „majka“ djeteta SŽ, budući da je kao (jedina) „majka“ već upisana prvotužiteljica SŽV.

14. Međutim, prema stavu ovog suda, navedeno nikako ne znači da PŽ uopće ne treba biti upisana u odgovarajuće matice kao posvojiteljica SŽ. Upravo suprotno, sud utvrđuje da bi neupisivanjem javnopravna tijela RH nedvojbeno kršila prava tužiteljica i djeteta SŽ zajamčenih odredbama članka 8. Konvencije o pravima djeteta i članaka 20. i 21. Ugovora o funkcioniranju EU, te sud ovaj tužbeni prigovor ocjenjuje osnovanim.

14.1. Članak 7. Konvencije o pravima djeteta određuje: Dijete mora biti upisano u matične knjige odmah nakon rođenja i od rođenja ima pravo na ime, pravo na stjecanje državljanstva i, koliko god je moguće, pravo da zna svoje roditelje i uživa njihovu skrb. Države stranke će osigurati primjenu ovih prava u skladu sa svojim domaćim zakonodavstvom i obvezama koje proizlaze iz odgovarajućih međunarodnih instrumenata u ovom području, osobito ako bi dijete drugačije ostalo bez državljanstva.

Članak 8. Konvencije određuje: Države stranke obvezuju se jamčiti djetetu pravo na očuvanje svog identiteta, uključujući nacionalnost, ime i obiteljske odnose priznate zakonom u što se neće nezakonito miješati.

Članak 24. Povelje određuje: U svakom djelovanju koje se odnosi na djecu primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta. Svako dijete ima pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti s njegovim interesima.

14.2. Članak 45. Povelje određuje: Svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica. Članak 20. Ugovora o funkcioniranju EU određuje: Građani Unije imaju pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica. Članak 21. stavak 1. UFEU određuje: Svaki građanin Unije ima pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i u mjerama usvojenima radi njihove provedbe.

14.3. Nedvojbeno je da bi odbijanje upisa PŽ kao posvojiteljice u odgovarajuće matice povrijedilo pravo tužiteljica i djeteta na očuvanje njihovog identiteta, što uključuje i obiteljske odnose, odnosno odnos roditelj - dijete. Nadalje, povrijedilo bi i pravo PŽ i djeteta da se zajedno, bez drugog roditelja, slobodno kreću i borave na državnom području država članica EU. Budući da su njemačka tijela zakonito utvrdila roditeljsku vezu između SŽ i obje tužiteljice, te su je potvrdila u rodnom listu koji su izdala za dijete, tužiteljicama mora stoga primjenom članaka 20. i 21. UFEU‑a i Direktive 2004/38, kao roditeljima maloljetnog građanina Unije nad kojim faktički imaju pravo na skrb, u svim državama članicama biti priznato pravo da mu budu pratnja tijekom ostvarivanja njegova prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica. Radi navedenog su tijela RH dužna priznati tu posvojiteljsku/roditeljsku vezu, a kako bi se drugotužiteljici i SŽ omogućilo da neometano ostvaruju svoje pravo slobodnog kretanja i boravka na državnom području država članica, zajamčeno člankom 20. i 21. UFEU‑a. Usto, kako bi se SŽ mogla stvarno koristiti svojim pravom na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica sa svakim od svojih dvaju roditelja zasebno, potrebno je da tužiteljice mogu raspolagati dokumentom RH u kojem se navode kao osobe ovlaštene za putovanje s djetetom. Sve navedeno bez obzira na nespornu činjenicu da prava vezana za obiteljske odnose potpadaju pod isključivu nadležnost država članica, jer pri izvršavanju te nadležnosti svaka država članica mora poštovati pravo Unije, a osobito odredbe Ugovora o funkcioniranju EU koje se odnose na slobodu kretanja. Što se tiče postojanja ograničenja prava na slobodno kretanje, razlika između podataka u dokumentima koji se odnose na građansko stanje osobe koje su izdale različite države članice može zainteresiranim osobama prouzročiti ozbiljne nepovoljnosti administrativne, profesionalne i privatne prirode. Takva razlika može osobito izazvati dvojbe u pogledu identiteta osobe ili točnosti njezina predstavljanja. Slijedom toga, može stvoriti prepreke slobodnom kretanju te osobe na području Unije. U ovom slučaju valja istaknuti da je izvadak iz matice rođenih ili rodni list potrebno predočiti prilikom raznih administrativnih i profesionalnih postupaka. Prema tome, što se tiče razlike između podataka u njemačkom i hrvatskom rodnom listu, ako bi se u potonjem listu navela samo prvotužiteljica, to bi imalo za posljedicu postavljanje pitanja, odnosno postojanje sumnji u lažno predstavljanje u slučaju predočenja tih dokumenata i time bi djetetu prouzročilo ozbiljne nepovoljnosti.

14.4. Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da je obveza RH, kada općinski sud RH prizna njemačku odluku o posvojenju, da u maticu rođenih za dijete SŽ upiše činjenicu posvojenja od strane PŽ te da takav upis morati biti vidljiv u maticama, kao i u svim pripadajućim potvrdama i izvatcima, jer se tim ispravama omogućuje tužiteljicama i djetetu da ostvaruju svoje pravo koje imaju temeljem odredbi članaka 20. i 21. UFEU‑a.

14.5. Posebno se ističe da opisano postupanje RH ne bi povrijedilo nacionalni identitet RH niti bi kršilo javni poredak RH, budući da takva obveza ne podrazumijeva da RH u svojem nacionalnom pravu propiše roditeljstvo osoba istog spola ili da prizna, u svrhe različite od ostvarivanja prava koja to dijete ima na temelju prava Unije, roditeljsku vezu između navedenog djeteta i osoba koje se navode kao njegovi roditelji u rodnom listu koji su izdala tijela [adresa].

15. Prema stavu suda, navedeni upis u matici rođenih (a time i u izvatku iz matice rođenih te u rodnom listu) moguće je i potrebno provesti na način da isti bude u skladu s zakonodavstvom RH, i to na slijedeći način:

- da podaci o majci ostanu neizmijenjeni

- da podaci o ocu ostanu neizmijenjeni

- da se u rubliku „Primjedbe i naknadni upisi“ upiše: posvojiteljica PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1980. u [adresa], posvojila je SŽ pravomoćnim rješenjem o posvojenju Općinskog suda u Munchenu broj 52722 F 3387/20 od 9. ožujka 2021., koje rješenje je priznato od strane nadležnog općinskog suda u RH rješenjem određenog datuma i poslovnog broja.

16. Konačno, vezano za tužbeni prigovor da se tužiteljima ista prava ne mogu omogućiti primjenom instituta partnerske skrbi, sud ne može prihvatiti stavove tuženika kao osnovane.

16.1. Odredbom članka 180. Obz-a propisano je da se posvojenjem stvara trajni odnos roditelja i djeteta te da posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb. Odredbom članka 197. Obz-a propisano je da posvojenjem nastaje među posvojiteljem i njegovim srodnicima s jedne strane te posvojenikom i njegovim potomcima s druge strane neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze. Odredbom članka 199. Obz-a propisano je da posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih potomaka. Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim prema roditelju koji je u braku, odnosno izvanbračnoj zajednici s posvojiteljem te prema krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja.

16.2. Odredbom članka 40. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (Narodne novine br. 92/2014, 98/2019, dalje ZŽP) propisano je: (1) Životni partner roditelja djeteta ima pravo ostvarivati roditeljsku skrb o djetetu, odnosno sadržaje roditeljske skrbi zajedno s roditeljima ili umjesto roditelja temeljem odluke suda, u skladu s odredbama posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi. (2) Oba roditelja zajednički ili roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb o djetetu u cijelosti, mogu ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu djelomično ili u cijelosti privremeno povjeriti životnom partneru ako ispunjava pretpostavke za skrbnika propisane posebnim zakonom kojim se uređuju obiteljski odnosi. (3) Ako se roditeljska skrb o djetetu iz stavka 2. ovoga članka povjerava na vrijeme dulje od trideset dana, izjava roditelja mora biti ovjerena kod javnog bilježnika.

Odredbom članka 42. ZŽP propisano je: (1) Ako je u obiteljskoj zajednici životnih partnera živjelo maloljetno dijete, bivši životni partner koji nije roditelj djeteta može podnijeti prijedlog sudu za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom. (2) Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete i životni partner ako je duže vrijeme živio s djetetom i kroz to se vrijeme brinuo o djetetu ili s njim ima razvijen emocionalni odnos. (3) Sud će u izvanparničnom postupku donijeti odluku o prijedlogu bivšeg životnog partnera uzimajući u obzir najbolji interes djeteta, primjenjujući na odgovarajući način odredbe posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi o ostvarivanju osobnih odnosa između djece i roditelja, odnosno djece i drugih osoba.

16.3. Komparacijom zakonskih odredbi Obz-a i ZŽP-a jasno i nedvojbeno se dolazi do zaključka da se odnos „roditelj (posvojitelj) - dijete“ znatno razlikuju od odnosa „životni partner koji ostvaruje roditeljsku skrb - dijete“. Naime, za ostvarivanje roditeljske skrbi potrebno ishoditi odluku suda, odnosno javnobilježnički ovjerenu izjavu roditelja. Konačno, razvidno je i da ostvarivanje roditeljske skrbi prestaje i prestankom životnog partnerstva, nakon čega bivši životni partner koji nije roditelj djeteta može podnijeti prijedlog sudu za ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, o čemu se odlučuje u izvanparničnom postupku.

Dakle, sve navedeno predstavlja znatne razlike u odnosu na odnos roditelj - dijete, pogotovo u slučaju prestanka životnog partnerstva tužiteljica, te time nije pravilan ni prihvatljiv stav tuženika da zahtjev tužitelja nije osnovan, jer je u RH ZŽP- om regulirano životno partnerstvo te da PŽ može zatražiti zasnivanje partnerske skrbi.

17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Sutkinja:

Janja Topol

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. odvjetnica Zrinka Bojanić, Metalčeva 5, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 49, [adresa] Zagreb

3. U spis