Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1614/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak
– Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), ŠK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i TK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) – svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jošku Mikuliću, odvjetniku iz Splita protiv tužene VK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ljubomiru Gladoviću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i dr., te povodom protutužbe tužene protiv svih tužitelja radi iseljenja, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024. u toč.II izreke.
r i j e š i o j e
I/Žalba tužitelja se uvažava i ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024. a ukidaju se i toč.I – i toč.III izreke presude Općinskog suda u Splitu broj P-2332/2024 od 20. rujna 2024. te se predmet u ukinutim dijelovima vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II/O troškovima cjelokupnog – pa i troškova žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba tužitelja u dijelu zatraženog utvrđenja da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen dana 8. kolovoza 2001. između sada pok. OK, kao primateljice uzdržavanja i tužene VK, kao davateljice uzdržavanja - ništetan i ne proizvodi pravne učinke, te u dijelu utvrđenja da ostavinu iza pok. OK čine taksativno nabrojene nekretnine, pokretnine i potraživanja.
1.1. Pobijanom presudom u toč.I izreke odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je pravni prednik tužitelja – pok. ŽK temeljem nasljeđivanja iza smrti svoje majke vlasnik stana broj 5 na drugom katu zgrade sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], upisanog kao etaža E-7 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika sa ukupno 104,70 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je ovlašten izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužene i to za ½ dijela. Toč.II izreke pobijane presude usvojen je protutužbeni zahtjev tužene radi utvrđenja da tužitelji bez valjanog pravnog osnova stanuju u stanu broj 5 na drugom katu zgrade sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], upisanog kao etaža E-7 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika sa ukupno 104,70 m2, pa su isti dužni u roku od 15 dana iseliti iz opisanog stana, i predati ga tuženoj u posjed "prost" od osoba i stvari, a toč.III izreke tužitelji su obvezani naknaditi joj trošak postupka u iznosu od 6.546,56 Eur.
2. Opisanu presudu i rješenje pravovremenom žalbom pobijaju tužitelji iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl.353.stav.1.toč.1. do 3. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanom odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22), s prijedlogom ovom sudu da pobijane odluke ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. U odgovoru na žalbu tužena se usprotivila osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjske odluke u cijelosti uz dosudu joj nagrade za sastav odgovora u iznosu od 1.562,50 Eur i naknadu za sudsku pristojbu "po odluci suda".
3. Žalba tužitelja osnovana je u dijelu koji se odnosi na rješenje te toč.I- i toč.III izreke presude, a neosnovana u odnosu na protutužbeni zahtjev (sadržan u toč.II izreke presude).
4. Polazeći od tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su sklopila pok. OK (baka tužitelja) kao primateljica uzdržavanja i tužena (njihova teta) kao davateljice uzdržavanja dana 8. kolovoza 2001. i koji je u potpisu ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Kekez u Splitu istog dana pod brojem Ov-1646/01 ništetan i ne proizvodi pravni učinak, a kojeg tužitelji temelje na tvrdnji da je isti sklopljen od strane obiju ugovornih stranaka sa nedopuštenom pobudom da se prednik tužitelja (njihov pok.otac EK) isključi iz mogućeg nasljeđivanja imovine iza smrti svoje majke, slijedom čega da je poduzeti pravni posao ništetan i ne proizvodi pravne učinke u smislu odredbe čl. 322. u svezi sa čl. 273 stav. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), kraj nesporne činjenice da je pravomoćnom presudom istog prvostupanjskog suda broj Po-167/2012 od 14. siječnja 2016. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž- 471/2016-2 od 09. ožujka 2018. odbijen tužbeni zahtjev pravnog prednika tužitelja - pok. EK protiv tužene u istom sadržaju, prvostupanjski sud smatra da je u citiranom postupku broj Po-167/2012 sud - pored razloga ništetnosti na koje se je tijekom postupka pozivao pravni prednik tužitelja po službenoj dužnosti pazio i na to da li je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, a drugi ugovaratelj je to znao ili morao znati pa zaključuje da postoji činjenični identitet predmetnog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i utvrđenja sastava ostavine iza pok. OK i tužbenog zahtjeva koji je odbijen u postupku broj Po-167/2012., a kako sud sukladno odredbi čl. 333. stav. 2. ZPP-a tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu, to je tužbu u dijelu zatraženog utvrđenja da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan i ne proizvodi pravni učinak i u dijelu utvrđenja sastava ostavine iza pok. OK - odbacio.
5. Na žalbu tužitelja protiv rješenja:
5.1. Osnovano tužitelji u žalbi osporavaju stajalište prvostupanjskog suda da se u odnosu na rješenjem odbačeni dio tužbe radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe čl.333. ZPP-a, naglašavajući da su činjenice na kojima se temelji predmetna tužba u odnosu na činjenični supstrat tužbe u predmetu Po-167/2012 potpuno različite te da sud po službenoj dužnosti ne može utvrđivati okolnosti na koje se stranke nisu pozvale kao razlog ništetnosti.
5.2. Naime, razmatranjem sadržaja spisa u postupku broj Po-167/2012 koji prileži predmetnom, proizlazi da je pravni prednik tužitelja sadržajno istovjetni tužbeni zahtjev utemeljio je na tvrdnji o nesporazumu na strani svoje prednice OK o prirodi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i predmetu njezine obveze te na tvrdnji da su kod nje prilikom sklapanja Ugovora bila prisutna psihička stanja koja su utjecala na intelektualne i voljne funkcije te da zbog toga nije bila sposobna za rasuđivanje i slobodno izražavanje svoje volje. U predmetnom postupku činjenični osnov tužbenog zahtjeva je teza o nedopuštenoj pobudi obiju ugovornih stranaka prilikom sklapanja predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanja – da prednika tužitelja, njihovog pok. oca EK liše nasljedstva.
5.3. Prema odredbi čl. 186.stav.3. ZPP-a sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Upravo iz citirane odredbe jasno proizlazi da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe obzirom da temeljem njega određuje pravnu osnovu spora. Stoga, neovisno od odredbe čl. 109.stav.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO/91 – "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 čija je primjena u konkretnom postupka uvjetovana vremenom sklapanja predmetnog ugovora od dosmrtnom uzdržavanju, sukladno odredbi čl.1163.stav.1. ZOO/05) koja propisuje da na ništavost (ništetnost) sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (istovjetno i čl.323.stav.1. ZOO/05) sud nije ovlašten ocjenjivati ništetnost ugovora iz razloga na koji se stranke tijekom postupka nisu pozivale (istovjetno pravno shvaćanje izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-785/2023-2 od 30.siječnja 2024.).
5.4. Da bi se radilo o presuđenoj stvari potrebno je da postoji subjektivni i objektivni identitet spora. Kod ocjene objektivnog identiteta spora treba imati na umu da je pravomoćnost ograničena na istovjetnost presuđenog pravnog odnosa, a pravni je odnos istovjetan kada se iz iste činjenične osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Kako u konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet predmetnog – u odnosu na spor vođen pod brojem Po-167/2012 to se ne može ni raditi o presuđenoj stvari.
5.5. Obzirom da je pogrešna primjena odredbe čl.333.stav.2.ZPP-a rezultirala i neutvrđenim činjeničnim stanjem o osnovu tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno odbačajem tužbe, valjalo je uvažavanjem žalbe tužitelja ukinuti pobijano rješenje i predmet u ukinutom dijelu vratiti istom sudu na ponovno suđenje, sve sukladno odredbi čl.369.stav.1. ZPP-a.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je njihov pravni prednik EK nasljeđivanjem svoje pok. majke OK stekao stan broj 5 na drugom katu zgrade sagrađene na čkbr. [katastarska čestica], upisanog kao etaža E-7 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i hodnika sa ukupno 104,70 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je ovlašten izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetnog stana na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobni izbris tog prava sa imena tužene i to za ½ dijela, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim polazeći od utvrđenja da je tužena samovlasnica istog te kao takva uknjižena i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a kojeg je vlasništvo stekla temeljem pravovaljanog predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 8. kolovoza 2001.
7. Na žalbu tužitelja protiv toč.I. izreke presude:
7.1. Iako tužitelji pobijaju toč.I.izreke prvostupanjske presude, to je međutim žalba u tom kontekstu svedena tek na obrazloženje da "rješenje o odbačaju tužbe u odnosu na zahtjev radi utvrđenja ništetnim ugovora o dosmrtnom uzdržavanju utječe na ostali dio odluke kojim je odbija zahtjev tužitelja pod točkom 3. zahtjeva na utvrđenje".
7.2. Razmatrajući pobijanu toč.I izreke presude iz aspekta odredbe čl.365.stav.2. ZPP- a ovaj je sud utvrdio da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa propustio prosuđivati tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je njihov pravni prednik vlasništvo stana upisanog kao etaža E-7 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem iza svoje pok. majke – iz aspekta odredbe čl.187.stav.1. ZPP pa u tom dijelu obrazloženju pobijane presude nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama. Imajući u vidu da tužitelji zahtijevaju utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je predmetom bio i prethodno opisani stan, to se odluka o pravnoj (ne)valjanosti samog Ugovora ukazuje kao odlučna činjenična i
– materijalno-pravna pretpostavka odluke o vlasništvu tog stana slijedom čega je prihvaćanjem žalbe tužitelja valjalo ukinuti i toč.I izreke presude i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (sukladno odredbi čl.169.stav.1. ZPP-a).
8. Konačno protutužbeni zahtjev radi utvrđenja da tužitelji prethodno opisani stan koriste bez pravne osnove i radi njihovog iseljenja, prvostupanjski sud je prosuđivao pozivom na odredbu čl. 161. stav. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV – „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - ispravak) kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, te da ovo vlasnikovo pravo ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. stav. 1 ZV) i naložio tužiteljima da tuženoj kao vlasnici istog predaju posjed predmetnog stana slobodnog od stvari i osoba.
9. Na žalbu tužitelja protiv toč.II. izreke presude:
9.1. Pobijajući prvostupanjsku presudu tužitelji ističu da je prethodno pitanje i za odluku o tom dijelu tužbe tužitelja, a i o protutužbenom zahtjevu – pravna valjanost ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Pored toga da je prvostupanjski sud deklaratorni dio protutužbenog zahtjeva (radi utvrđenja da tužitelji stanuju u predmetnom stanu bez valjanog pravnog osnova) trebao odbaciti.
9.2. No imajući u vidu da je tužena u zemljišnoj knjizi upisala svoje pravo vlasništva nad stanu upisanom kao etaža E-7 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] to je u smislu odredbe čl. 161.stav.1. i čl.162. stav. 2. ZV na temelju ugovora o domsrtnom uzdržavanju sklopljenog 2001. to je ovlaštena zahtijevati da joj tužitelji isti predaju u posjed. Pri tom deklaratorni preambul takvog tužbenog zahtjeva (da bez pravnog osnova stanuju u predmetnom stanu) nije od utjecaja na pravilnost ili osnovanost dijela tužbenog zahtjeva utemeljenog na citiranim odredbama ZV-a.
9.3. Žalbena teza da je odluka o pravnoj (ne)valjanosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju prethodno pitanje za odluku o predmetnoj protutužbi – neosnovana je obzirom da tužitelji niti ne zahtijevaju da se predmetni stan vrati u ostavinu iza pok. OK.
9.4. Imajući u vidu navedeno pod toč.9.1. do 9.3. ovog obrazloženja, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u toč.II. izreke pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a.
10. Konačno, pozivom na odredbu čl.166.stav.2., 3. i 4. ZPP-a valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka - pozivom na odredbu čl.166. stav. 2., 3 i 4. ZPP-a pa će prvostupanjski sud o troškovima cjelokupnog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
U Varaždinu, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Tanja Novak-Premec
