Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-265/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića predsjednika vijeća, Marije Vetme sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Noemi Butorac članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KP iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Kosta Lacmanović, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika: 1. BP iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davorin Tamaš, odvjetnik u Slatini (preuzimatelja postupka iza ranijeg tuženika LP) i 2. ĐP iz [adresa], radi dokazivanja zametnute oporuke i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika BP, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj P-330/2018- 51 od 12. veljače 2021., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

Žalba BP se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se u odnosu na tuženika BP presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, broj P-330/2018-51 od 12. veljače 2021. u pobijanom dijelu (točke 1., 2. i dijelu točke 3. izreke kojim je tuženicima naloženo solidarno naknaditi parnične troškove tužiteljici):

a) potvrđuje u točki 1. izreke;

b) ukida u točki 2. izreke i u odnosu na tuženika BP odbacuje tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Utvrđuje se da tuženik BP ne spada u zakonske nasljednike ostaviteljice pok. IP, rođene **.**.1927., a preminule **.**.2015.";

c) preinačuje u točki 3. izreke u odnosu na tuženika BP tako da se odbija zahtjev da tuženici solidarno nadoknade parnične troškove, te se određuje da tužiteljica KP i tuženik BP snose svaki svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je postojanje vlastoručne oporuke pok. IP rođ. **.**.1927., a preminule **.**.2015. i to pravno valjane vlastoručne oporuke kojom je svu svoju imovinu za slučaj smrti ostavila tužiteljici KP, a koja oporuka je zametnuta.

2. Rješenjem istog prvostupanjskog suda broj O-602/16-43 od 16. lipnja 2017. ostavinski postupak je prekinut (rješenje prileži na stranici 91 spisu priloženog spisa O-602/16), a tužiteljica je upućena da u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnični postupak radi dokazivanja postojanja oporuke ostaviteljice IP, te da je ista izgubljena ili zametnuta prije ili nakon oporučiteljičine smrti, ali bez njezinog znanja, te da je ista sastavljena u obliku propisanom u Zakonu i dokazivanju dijela oporuke na koji se poziva, odnosno da je upravo ona oporučna nasljednica.

3. Tužiteljica je tijekom postupka uz postojeći zahtjev postavila i novi zahtjev, premda nije upućena u parnicu, za utvrđenje da tuženici BP i ĐP ne spadaju u zakonske nasljednike ostaviteljice IP.

4. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" 1. Utvrđuje se da je IP, rođena **.**.1927., a preminula **.**.2015., sastavila pravno valjanu vlastoručnu oporuku kojom je svu svoju imovinu za slučaj svoje smrti ostavila tužiteljici KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koja oporuka je zametnuta.

2. Utvrđuje se da tuženici BP, [adresa], i ĐP, [adresa], K, ne spadaju u zakonske nasljednike ostaviteljice IP, rođena **.**.1927., a preminula **.**.2015.

3. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno plate trošak postupka u iznosu od 8.534,40 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 12. veljače 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 703,10 kn, kao neosnovan."

4. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je prvotuženik BP zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Žalitelj naglašava bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i 2. točka 11. ZPP-a tvrdeći da sud u pobijanoj odluci ne daje jasne razloge o tome zašto tuženiku nije omogućeno da kao stranka da iskaz pred sudom, iako je prema članku 5. ZPP-a sud dužan svakoj stranci omogućiti da ravnopravno sudjeluju u postupku, te navodi da je sud bio dužan odgoditi ročište radi saslušanja stranaka kako bi i prvotuženik mogao biti saslušan kao stranka u postupku. Žalitelj u žalbi pobija i pravilnost slobodne ocjene dokaza - iskaza svjedoka, tvrdeći da su proturječni i dijametralno suprotni, a posebno analizira iskaz Dubravke Filipović - Kovačić, javnog bilježnika, u vezi iskaza svjedokinje SP, koja se kritične zgode nalazila sa svjedokinjom KPA i koja se ne sjeća ni sadržaja ni oblika oporuke. Žalitelj osporava i pravilnost ocjene iskaza svjedoka DP i NP, obzirom da su naveli da imaju saznanja da je pokojna IP sačinila oporuku kojom sve ostavlja osobi imena OP, a ne tužiteljici, radi čega se presuda ne može ispitati i zbog kojih je i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelj osporava i zaključak prvostupanjskog suda da je ostaviteljica imala razloga oporukom svoju imovinu ostaviti tužiteljici jer se tužiteljica godinama brinula o njoj, a nije imala vlastite djece, niti bližu rodbinu, a tuženike kao svoje daljnje srodnike, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, ostaviteljica nikad nije ni spomenula ni o njima govorila, niti su je posjećivali. Žalitelj osporava pravilnost zaključka suda da je tužiteljica brinula o ostaviteljici na način kako to ona prezentira, obzirom da je ostaviteljica preminula sama u domu, koji je sama i plaćala. Osporava i zaključak prvostupanjskog suda da žalitelj i njegov otac nisu kontaktirali sa ostaviteljicom, kao i zaključak da žalitelj i njegov otac nisu zakonski nasljednici jer da je LP bio brat ostaviteljice koji je umro poslije nje, tako da po pravu predstavljanja na nasljeđe je pozvan njegov sin MP.

5. Tužiteljica je odgovorila na žalbu i predložila žalbu odbiti kao neosnovanu.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. O točki I. prvostupanjske presude

8. Tužiteljica tvrdi da je oporučna nasljednica i da je vlastoručna oporuka postojala, ali da je zagubljena pa je na njoj teret dokaza:

-postojanja oporuke,

-sadržaja oporuke,

-da oporuka nije opozvana, tj. da je ostaviteljica nije namjerno uništila.

9.Prvostupanjski je sud utvrdio, i pravilnost tih utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima, da je ostaviteljica IP sastavila pravno valjanu vlastoručnu oporuku kojom je svu svoju imovinu za slučaj smrti ostavila tužiteljici. Za navedeno činjenično utvrđenje sud je dao valjane i u svemu prihvatljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge prvostupanjske presude, posebno one sa stranice 11, 12 i 13 obrazloženja pobijane presude..

9.1. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude u tom dijelu, a sud je pravilnom primjenom članka 30. stavka 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03 do 14/19, dalje: ZN) , uz utvrđenje da je ostaviteljica sačinila vlastoručnu oporuku kojem je svu svoju imovinu ostavila tužiteljici, potkrijepio i činjenicom da je ostaviteljica za takvo raspolaganje objektivno imala razloga jer je tužiteljica, kako to proizlazi utvrđenja suda, duže vremensko razdoblje brinula i skrbila o njoj, sve do nekoliko mjeseci prije smrti ostaviteljice 2015. kada je i tužiteljica podvrgnuta operativnom zahvatu i morala brinuti o svom zdravlju (otpusno pismo prileži na stranici 58 spisa).

10. Unatoč pažljivoj pretrazi ostaviteljičinog stana i stvari, koju je obavio Centar za socijalnu skrb Virovitica (stranica 50 spisa O-602/16),među zatečenim i popisanim pokretninama nije pronađena oporuka. Prvostupanjski je sud utvrdio i pravilnost tih utvrđenja se žalbom posebno i ne osporava, da je navedena oporuka zametnuta, jer prije smrti ostaviteljice, kako je to razvidno iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Virovitica (prileži na stranici 50 spisa O-602/16), među zatečenim popisanim pokretninama nije pronađena navedena vlastoručna oporuka. Zaključivši da je oporuka nestala, tj. zagubljena i to ne voljom ostaviteljice, sada pok IP, sud je zaključio da su ostvarene pretpostavke iz članka 41. ZN-a za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz točke 1. izreke. Naime, iz procesne građe-posebno iskaza svjedoka i tužiteljice-ne proizlazi da je ostaviteljica oporuku opozvala ni izrazila želju da je uništi, a to konkretno ne tvrdi ni žalitelj koji samo osporava postojanje i sadržaj oporuke.

11. U ocjeni žalbenog navoda da je sud propustio saslušati tuženika, tj. žalitelja i time počinio bitnu povredu članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, valja kazati da je ročište za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, i to tužiteljice i tuženika BP odgođeno i slijedeće određeno za 10. studenoga 2020. u 11 sati, a na koje nije pristupio tuženik BP, već je ponovo predložio odgodu ročišta koje sud s razlogom nije prihvatio. Stoga nije ostvaren taj žalbeni razlog, a sud je pravilno zaključio da je činjenično stanje na temelju provedenih dokaza dovoljno utvrđeno.

12. Stoga je žalbu tuženika u odnosu na točku 1. izreke prvostupanjske presude valjalo odbiti i potvrditi točku 1. prvostupanjske presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki a) izreke ove drugostupanjske presude.

13. O točki 2. izreke prvostupanjske presude

14.Nije sporno da tužiteljica nije upućena iz ostavinskog postupka na podnošenje tužbe za utvrđenje da žalitelj ne spada u krug ostaviteljičinih zakonskih nasljednika. Kako se ne radi o zakonskom ovlaštenju za podnošenje tužbe na utvrđenje iz članka 222. stavka 1. ZN-a, čime bi tužiteljica bila oslobođena dužnosti dokazivanja pravnog interesa, tj. kako nije na podnošenje tužbe upućene iz ostavinskog postupka, tužiteljica je dužna dokazati konkretni pravni interes za podnošenje tužbe, što je prvostupanjski sud, zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida.

15. Prvostupanjski je sud bio dužan ocijeniti ima li tužiteljica konkretni pravni interes za podnošenje predmetne tužbe i može li se o razlozima zbog kojih tužiteljica smatra da žalitelj nije zakonski nasljednik odlučivati u ostavinskom postupku ili se radi o takvim činjenicama koje je moguće utvrditi samo u parničnom, kontradiktornom postupku prema članku 222. stavka 2. ZN-a, a u vezi s člankom 1. ZN-a, a to utvrđenje je predmet ostavinskog postupka. Naime, o toj činjenici se može i treba odlučiti u ostavinskom postupku, radi čega je tužba u tom dijelu odbačena. Naime predmetna tužba predstavlja tužbu na utvrđenje iz članka 187. stavak 1. i 2. ZPP-a, pa je tako tužbu, pod pretpostavkom postojanja pravnog interesa, ovlaštena podnijeti osoba koje sudjeluje kao stranka u ostavinskom postupku i koju ostavinski sud nije uputio u parnicu, jer se radi o činjenicama od kojih ovisi njezino pravo na oporučno nasljeđivanje u ostavinskom postupku u smislu članka 4. ZN-a pa bi na podnošenje tužbe bila ovlaštena osoba koja sebe smatra oporučnim nasljednikom, koja ima pravni interes u smislu članka 222. stavka 2. ZN-a utvrditi spornu činjenicu ukoliko je za utvrđenje sporne činjenice nužno da se odlučuje samo u parničnom, a ne u ostavinskom postupku što ovdje nije slučaj. Stoga je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti i tužbu odbaciti radi čega je odlučeno kao u točki b) izreke ovog drugostupanjskog rješenja temeljem članka 366. stavak 1. ZPP-a.

15. Sud je pogrešno naložio tuženicima solidarno naknaditi parnične troškove jer solidarnost ne proizlazi ni iz zakona ni iz ugovora, a obzirom na uspjeh u sporu valjalo je odrediti da svaka stranka (tužiteljica i tuženik BP ) snosi svoje parnične troškove temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a., pa je odluka o parničnim troškovima preinačena u točki c) izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović