REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1024/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Agram-Kaptol d.o.o. u stečaju, Zagreb, Nova Ves 10, OIB 97488511912, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Gregov, odvjetnik u Zadru, protiv tuženica: KV, [adresa], 2. OV, [adresa]. HV, [adresa], koje zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, radi povrata kapare, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2604/2017 od 22. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj P-855/2014-14 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2604/2017 od 22. veljače 2018. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom je presudom preinačena prvostupanjska presuda u pobijanoj točki I. njene izreke tako da je odbijen tužiteljev zahtjev da mu tuženice solidarno plate 47.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama i naloženo je tužitelju da tuženicama nadoknadi parnične troškove.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP) i predložio je ovome sudu da ju preinači.
3. U odgovoru na reviziju tuženice su predložile ovome sudu da ju odbaci ili odbije.
4. Kao prvo, s obzirom na zahtjev tuženica iz odgovora na reviziju da se predmetna revizija odbaci jer nije sastavljena kao ona iz članka 382. stavka 2. ZPP, a revizija iz stavka 1. toga članka da nije dopuštena jer vrijednost predmeta spora o kojemu je drugostupanjskom presudom odlučeno, a koja prema tuženicama iznosi 350.000,00 kuna kao protuvrijednost 47.000,00 eura, ne prelazi 200.000,00 kuna za svaku od tuženica, jer da tu svotu valja podijeliti na tri s obzirom na to da je na pasivnoj strani toliko tuženica, valja tuženicama ukazati na to da se tužbenim zahtjevom isplata 47.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti traži od njih solidarno. Dakle, s obzirom na sadržaj solidarnosti dužnika definiran člankom 43. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), naime pravilo da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli iznos duga, vrijednost predmeta spora u odnosu na svaku od tuženica prelazi svotu od 200.000,00 kuna, pa tužitelj ima pravo predmetnu drugostupanjsku presudu pobijati revizijom iz članka 382. stavka 1. ZPP prema vrijednosnome kriteriju iz njegove točke 1.
5. Na temelju članka 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u cijelosti, kako ju tužitelj revizijom pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih ju podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (članak 386. ZPP).
6. Revizija je osnovana.
7.1. Predmet spora u njegovu revizijskome stadiju zahtjev je tužitelja za isplatu dvostruke kapare, kojemu se tuženice protive isticanjem prigovora zastare. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim obrazloživši da je utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tužitelj kao kupac sa sada pokojnim ocem tuženica kao prodavateljem 16. srpnja 2007. sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnine i platio mu 23.500,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na ime kapare, a predugovorom da je bilo ugovoreno da će se glavni ugovor sklopiti po sređivanju upisa vlasništva na nekretnini, jer prodavatelj nije bio u zemljišne knjižne upisan kao vlasnik predmeta prodaje, u vezi čega je pokrenuo zemljišnoknjižni ispravni postupak, a pretpostavljalo se da će se to dogoditi do 1. siječnja 2008.,
- da je prodavatelj tužitelju zatajio da je njegov prijedlog za ispravni postupak nakon sklapanja predugovora odbijen,
- da su nakon smrti prodavatelja i nakon 1. siječnja 2008., te unatoč tužiteljevu saznanju za odbijanje prijedloga za ispravni postupak, tužitelj i tuženice kao zakonske nasljednice prodavatelja nastavile pregovarati o kupoprodaji odnosno sklapanju glavnoga ugovora, jer se očekivalo sređivanje zemljišnoknjižnoga stanja za nekretninu koja je predmet predugovora o prodaji, što se događalo još tijekom 2011. godine, iz čega proizlazi da je postignut sporazum za produženje roka za sklapanje glavnoga ugovora, odnosno, niti jedna od strana nije imala namjeru raskinuti predugovor i
- da je tužitelj podnošenjem predmetne tužbe ipak raskinuo predugovor, a za neispunjenje da su krive tuženice.
7.2. Prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan prigovor zastare tuženica jer nije protekao opći zastarni rok od pet godina računajući od raskida predugovora te je pozivom na članak 304. stavak 2. ZOO tuženicama naložio da tužitelju vrate dvostruku kaparu.
7.3. Drugostupanjski sud je prvostupanjsku presudu preinačio odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je zaključio da je osnovan prigovor zastare tuženica, a što je šturo obrazložio tek navodom da je „s obzirom da je Predugovorom … ugovoreno da će prednik tuženika zemljišnoknjižno stanje i vlasništvo predmetne nekretnine srediti do 1. siječnja 2008. tužitelj je već tada tj. od 1. siječnja 2008., a najkasnije krajem 2008. mogao tražiti vraćanje kapare jer je bilo jasno da prednik tuženika nije sredio zemljišnoknjižno stanje i vlasništvo predmetne nekretnine“. Zato drugostupanjski sud smatra da je petogodišnji zastarni rok istekao prije 22. travnja 2014. kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu.
8. Iako je tužitelj u reviziji uvodno ustvrdio da drugostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnoga prava, preostalim sadržajem revizije ukazuje na propust u obrazloženju pobijane presude koji se sastoji u tome da drugostupanjski sud ne uzima u obzir utvrđenu činjenicu da su se stranke sporazumjele o tome da predugovor ostane na snazi i poslije 1. siječnja 2008., odnosno da su produžile rok za sklapanje glavnoga ugovora. Time zapravo ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
9.1. Ovaj je revizijski razlog i ostvaren.
9.2. Prvostupanjski sud je, kako je to prethodno navedeno u točki 7.1. obrazloženja ovoga rješenja, doista utvrdio da su stranke produžile rok iz predugovora.
9.3. Drugostupanjski je sud prvostupanjsku presudu preinačio pozivom na članak 373. ZPP ne precizirajući na koju se situaciju iz tri točke toga članka odnosi takva odluka. Pritom je naveo da su osnovani „navodi tuženika u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja“. Nije, međutim, jasno naveo smatra li utvrđenom činjenicu o dogovoru stranaka na koju se poziva prvostupanjski sud. Ako pak smatra da ta činjenica nije pravilno utvrđena, nije obrazložio zašto činjenično stanje smatra drukčije ocijenjenim, odnosno nije obrazložio svoje viđenje drukčijega činjeničnog stanja, bilo primjenom članka 373. točaka 1. ili 2. ZPP ili članka 373. a. toga Zakona. Zato se ne može ispitati ni primjena materijalnoga prava.
10. Zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnoga odlučeno je na temelju članka 394. stavka 1. ZPP kao u točki I. izreke ovoga rješenja kako bi drugostupanjski sud ponovno odlučio o tužiteljevoj žalbi odnosno ispitao pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.
11. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
