REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-15/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Mikronis d.o.o., OIB 59964152545, Zagreb, Nova cesta 166, kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu i umješača na strani tuženika Talon gradnja d.o.o., OIB 73868026827, Zagreb, Šoštarićeva 10, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4160/2021-5 od 17. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1857/2020 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u stavku I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladen Ježeka iz Zagreba, Šoštarićeva 10 poslovni broj Ovrv- 62272/19 od 27. studenog 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.176,86 kn sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. listopada 2016.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. studenog 2016.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. prosinca 2016.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. siječnja 2017.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. veljače 2017.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. ožujka 2017.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. travnja 2017.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. svibnja 2017.,
– na iznos od 1.908,54 kn od 6. lipnja 2017.,
pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3(tri) postotnih poena kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 652,21 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. studenog 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Platni nalog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladen Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 10 poslovni broj Ovrv-62272/19 od 27. studenog 2017. sadržan u stavku III. i IV. ukida se u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju nastali ovršni trošak u iznosu od 43,50 kn sa zateznim kamatama, kao i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 66,50 kn, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.522,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena kao u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn.“.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„1. Odbija se djelomično tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1857/2020 od 11. lipnja 2021. u točkama I. i dijelu točke III. njezine izreke u kojem je naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.522,00 kn / 732,90 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena kao u roku od 15 dana.
2. Preinačuje se djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1857/2020 od 11. lipnja 2021. u točki III. njezine izreke i sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zatezne kamate na trošak postupka u iznosu od 5.522,00 kn / 732,90 EUR preko stope određene u točki 1. izreke ove presude.“.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-56/2023-2 od 22. ožujka 2023. dopuštena je revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4160/2021-5 od 17. listopada 2022. zbog pravnog pitanja:
„Je li Ugovor o zakupu temeljem kojega se tuženik nalazi u poslovnom prostoru kao zakupnik, a koji je Ugovor tuženik sklopio sa umješačem, kao zakupodavcem, obvezuje ugovorne strane, te je li plaćanjem zakupnine za cjelokupni poslovni prostor, koji mu je predan u posjed, zakupnik (tuženik) ispunio svoju obvezu iz ugovora o zakupu?“.
4. Na temelju navedenog ovlaštenja tuženik je podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu usvojiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku te predmet vrati na ponovno suđenje, podredno, preinačiti pobijanu presudu ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te odbiti tužbu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 17.176,86 kn na ime koristi koju je tuženik imao kao nepošteni posjednik tuđe stvari koju mora predati vlasniku pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 14/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 52/25 – dalje: ZVDSP).
9. Poslovni prostor koji je predmet ovog spora upisan je u [broj poduloška], uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čestica [katastarska čestica], kuća popisni broj 911 i dvorište u Jurišićevoj ulici br. 16 i to 5. etaža - poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade koji se sastoji od više prostorija u ukupnoj površini od 141,14 m[2] i drvarnice u površini od 29 m , odnosno ukupno 170,14 m[2] neodvojivo povezano sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi na kojem je umješač Talon gradnja d.o.o. upisan kao suvlasnik u 3/4 dijela. Navedeni poslovni prostor je pravomoćnim djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu grada, Odjela za upravno-pravne poslove, Klasa: UP/I-942-01/01-01/38, Ur.broj: 251-14-02/104-06-49 od 27. ožujka 2006. dani u vlasništvo (vraćeni) JSĐ, HSĐ i JS svakome u 1/4 dijela te su potom navedeni poslovni prostor prodali umješaču Talon gradnji d.o.o. Zagreb.
10. U tijeku upravnog postupka nije odlučeno o zahtjevu TSĐ za vraćanje 1/4 vlasništva prethodno opisane nekretnine, pa navedenom imovinom u smislu odredbe čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, broj 90/92, 76/93, 69/95, 14/97, 36/98) i čl. 87. st. 1. Zakona o lokalnoj samoupravi („Narodne novine“, broj 90/92, 94/93, 117/93, 5/97, 17/99, 128/99 i 51/00) upravlja Grad Zagreb. Nadalje, utvrđeno je da je 20. listopada 2011. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora između umješača Talon gradnja d.o.o. Zagreb, kao zakupodavca, i tuženika Mikronis d.o.o. Zagreb, kao zakupnika u odnosu na cijeli poslovni prostor te je utvrđeno da tuženik koristi cijeli poslovni prostor pa tako i dio od 1/4 koji je u vlasništvu tužitelja, odnosno pod njegovim upravljanjem.
11. Slijedom navedenog, sudovi nižeg stupnja prihvatili su tužbeni zahtjev obzirom da je tuženik nepošteni posjednik tuđe stvari u 1/4 dijela pa ju na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP mora predati (su)vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
12. Tuženik i u reviziji tvrdi da je on ispunjavao svoju obvezu iz ugovora o zakupu poslovnog prostora slijedom čega da nije dužan tuženiku platiti koristi.
13. Odgovor na postavljeno pitanje jest da ugovor o zakupu temeljem kojeg je tuženik u poslovnom prostoru kao zakupnik a koji je ugovor tuženik sklopio s umješačem obvezuje ugovorne strane, te da je plaćanjem zakupnine za cjelokupni poslovni prostor koji mu je predan u posjed, na temelju ugovora, tuženik ispunio svoju obvezu iz ugovora o zakupu.
14. Međutim, navedeno pitanje nije odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jer pored obveze koja proizlazi iz ugovora o zakupu, koji obvezuje ugovorne strane, u ovom slučaju tuženika i umješača, koji se nalaze u obveznopravnom odnosu, postoji i stvarnopravni odnos koji se temelji na odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP a koji postoji između tužitelja kao vlasnika stvari i svakoga onoga koji neovlašteno posjeduje (suposjeduje) tuđu stvar. Naime, pravni posao koji postoji između tužitelja i umješača nema baš nikakav utjecaj na stvarnopravni odnos između tužitelja kao vlasnika i tuženika kao osobe koju je tužitelj na temelju svog prava vlasništva ovlašten isključiti iz posjeda svoje stvari, jer se s njim ne nalazi u nekom obveznopravnom odnosu, iz kojeg bi postojalo pravo tuženika koje sprečava vlasničkopravni zahtjev tužitelja.
15. Dakle, pravilno je sud drugog stupnja zaključio da to što je tuženik za dio prostora zakupninu plaćao umješaču kao zakupodavcu, ne isključuje njegovu obvezu prema tužitelju kao stvarnopravnom ovlašteniku naknade za koristi koje je imao posjedovanjem i korištenjem tog dijela prostora u utuženom razdoblju bez pravne osnove, prema vlasniku.
16. Slijedom navedenog, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 391. st. 6. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu kao što je to učinjeno u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
