Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1177/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi:
[adresa], tužitelja SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svih zastupanih po punomoćniku Silviju Petroviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nenad Škare - Silvije Petrović iz Zagreba, Pisarnica u Gospiću, protiv tuženika EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih na adresi: [adresa], zastupanih po punomoćniku Luki Ivkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, te po protutužbi tuženika EI, MI i VI, protiv tužitelja ĆI, RI, SI i ZI, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-882/2023 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-882/2023 od 19. prosinca 2023. u točkama I. i II. izreke.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-882/2023 od 19. prosinca 2023.:
- potvrđuje u dijelu točke III. izreke kojim je tužiteljima naloženo da tuženicima naknade troškove postupka u iznosu od 1.308,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2023. do isplate;
- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke, na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika da im tužitelji troškove postupka naknade solidarno.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da su tužitelji 1. ĆI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], 2. RI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], 3. SI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i 4. ZI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], vlasnici nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac u površini od 2795 m2, upisane u pl. 5 k. o. [katastarska općina] Pol-163/82, što su tuženici EI, MI i VI dužni priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva uz istovremeni upis na ime i vlasništvo tužitelja, a sve u roku od 15 dana.“ II. Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
„Nalaže se tužiteljima ĆI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], RI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], SI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa] i ZI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) [adresa], da tuženicima 1. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svih iz [adresa], predaju u posjed dio kč. br. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac u površini od 2795 m2, upisane u pl. br. 5 k. o. [katastarska općina] Pol-163/82, koja je na dopuni skice lica mjesta stalnog sudskog vještaka Zdravka Pavelić, ing. geod. od 29. studenog 2018., koja dopuna skice je sastavni dio ove presude, označena plavom bojom i omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tužiteljima ad. 1. do ad. 4. da I. do III. tuženicima solidarno nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 9.862,50 HRK/1.308,98 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“
2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji (protutuženici - dalje: tužitelji) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev te odbije protutužbeni zahtjev uz obvezu naknade im prouzročenog parničnog troška ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužitelja nije osnovana, osim djelomično u odnosu na odluku o troškovima postupka.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine u tužbi označene kao čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac sa 867 čhv., zatim nakon očevida i dostave skice izmjere označene kao čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac u površini od 2795 m2, te u konačnom tužbenom zahtjevu nakon sačinjenog i potvrđenog prijavnog lista označene kao čkbr. [katastarska čestica] [adresa] oranica sa 2522 m2, formirane od dijela zemljišnoknjižne nekretnine čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac sa 867 čhv. upisane u pl. 5 k. o. [katastarska općina] Pol-163/82, koje vlasništvo da je njihov prednik NI stekao temeljem zakona, nesmetanim i poštenim posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme. Svoj zahtjev tužitelji (koji su postupak preuzeli nakon zaključenja glavne rasprave provedene u ponovnom postupku, kao sljednici prvotnog tužitelja pok. NI) temelje na činjeničnim navodima tužbe da su spornu česticu FI i GI posjedovali od 1954., time da su imanje kupili od UI i još 1981. spornu česticu dali na korištenje NI, koji je nakon toga 1982. istu kupio od FI, za koji pravni posao nije sačinjen kupoprodajni ugovor, pa kako je FI u međuvremenu umro, NI je sa njegovom suprugom GI 2007. zaključio darovni ugovor, dakle NI da je bio u poštenom posjedu prijepora od 1981., a putem svoga pravnog prednika i preko 70 godina.
5.1. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika (protutužitelja - dalje: tuženika) da im tužitelji predaju u posjed dio kč. br. [katastarska čestica]-g/3 k. o. [katastarska općina], i to dio koji je na dopuni skice izmjere od 29. studenog 2018. sudskog vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod., označen plavom bojom i obilježen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N- O, a kojeg da tužitelji drže u posjedu bez pravne osnove i odbijaju ga predati tuženicima koji su vlasnici istog.
6. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne, uvida u priložene isprave, čitanja zapisnika koji sadrže nalaz geodetskog vještaka, iskaze svjedoka i stranaka, te ponovnim saslušanjem tuženika EI i MI, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da iz izvatka iz zemljišne knjige za spornu nekretninu čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac sa 867 čhv. upisanu u pl. 5 k. o. [katastarska općina] Pol-163/82 proizlazi da su kao vlasnici upisani tuženici EI, MI i VI, svaki u 1/3 dijela
- da je navedeni upis izvršen temeljem Kupoprodajnog ugovora od 7. kolovoza 1981. zaključenog između KI, JI i AI kao prodavatelja i ovdje tuženika kao kupaca, predmet kojeg su bile ukupno 23 nekretnine upisane u pl. br. 5 k. o. [katastarska općina], između ostalog i sporna čkbr. [katastarska čestica]-g/3, koji ugovor je proveden u zemljišnoj knjizi rješenjem Općinskog suda u Gospiću od 26. listopada 1983.
- da je predmetna nekretnina i u posjedovnom listu broj 844 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjed tuženika
- da je 4. travnja 2007. između TI kao darovatelja i NI kao daroprimatelja zaključen Ugovor o darovanju nekretnina, predmet kojeg je bilo ukupno 9 nekretnina, za koje je navedeno da su upisane u pl. br. 11 k. o. [katastarska općina], između ostalog i sporna čkbr. [katastarska čestica]-g/3 oranica Dolac sa 869 čhv. - da su svjedoci ŽI i PI (kćeri FI kojeg je prednik tužitelja naznačio kao svog prednika) izjavile da je njihov pok. otac govorio da se sva njegova zemlja koja se nalazi u Pazarištu nakon njegove smrti dade tužitelju, da je svjedok HI (srodnik tužitelja) također iskazivao da je FI govorio da će ga NI sahraniti, a zauzvrat će mu dati svu svoju zemlju nakon smrti, dok mu je za života dao na uživanje, zatim svjedok LI
- da je FI dao tužitelju spornu nekretninu na korištenje, nadalje svjedok JI - da je tu zemlju uživao tužitelj jer FI nije bila potrebna jer je imao njemačku penziju, te svjedok II - da je prijepor uživao tužitelj jer mu je to dozvolio FI
- da je prvotni tužitelj NI u svom iskazu na glavnoj raspravi 14. studenog 2018. naveo da je predmetnu nekretninu kupio prije 15-tak godina od FI, a uživao ju je po njegovom dopuštenju još od 1992., da ima kupoprodajni ugovor (kojeg tijekom postupka nije predočio), te se ne može izjasniti zbog čega je 2007. zaključio darovni ugovor sa TI, kao ni zašto se nije uknjižio u zemljišne knjige, u kojima da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora bio uknjižen FI, time da poznaje UI i da je njegovo imanje bilo ovo što sada uživaju tuženici, ujedno navodeći da mu je supruga zaposlena u gruntovnici u Općinskom sudu u Gospiću
- da su tuženici iskazivali da su imanje kupili od KI, između ostalih i spornu česticu, a KI da je sve to kupio od UI, dakle FI da nikada nije bio vlasnik ove čestice, već su istome odobrili, odnosno dozvolili korištenje dijela nekretnine za košnju trave, koji im je za to plaćao 100 DEM godišnje, a da je nakon smrti FI u posjed ušao tužitelj bez pitanja, te usprkos opomenama i uredovanju policije
- da je presudom Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp 5 J-724/16 od 16. siječnja 2018. ovdje tuženica MI proglašena krivom zbog remećenja javnog reda i mira, time što je 10. kolovoza 2015. izašla iz svog dvorišta i na njivi pokraj obiteljske kuće vikala i galamila, te vrijeđala NI riječima između ostalog „ne možete zemlju uzimati lopovi“.
7. Na temelju svega navedenog prvostupanjski sud se nije uvjerio da je do 2007. FI (kojeg je prednik tužitelja naznačio kao svog prednika) imao samostalni i barem pošteni posjed spornog dijela predmetne nekretnine, kao niti prednik tužitelja sada pok. NI. Osim toga, stajalište je prvostupanjskog suda da ukoliko bi se smatralo da je NI od 2007. (po zaključenju Ugovora o darovanju nekretnina s nasljednicom FI) bio u samostalnom posjedu predmeta spora, taj posjed da se ne može smatrati mirnim i poštenim kroz zakonom propisno vrijeme, jer su mu tuženici najmanje od 2015. posjed osporavali, što da je razvidno iz priložene prekršajne presude. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud se nije uvjerio da su se na strani prednika tužitelja ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na prijepornoj nekretnini, pa je pozivajući se na odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV-a) odbio zahtjev tužitelja, pri čemu je odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom nakon očevida i dostavljene dopune skice, a ne o tužbenom zahtjevu postavljenom nakon parcelacije predmetne nekretnine, obzirom da se isti temelji na dokazu kojeg sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a nije smio uzeti u obzir.
7.1. Nasuprot tome, protutužbeni zahtjev tuženika kojeg isti temelje na odredbi čl. 162. ZV-a, kojom je regulirana tzv. prava vlasnička tužba (rei vindicatio), kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika nevlasnika predaju u posjed svoje nekretnine, dakle utvrdivši da su tuženici vlasnici predmetne nekretnine koju u spornom dijelu u posjedu drže tužitelji, prvostupanjski sud je protutužbeni zahtjev usvojio.
8. U žalbi tužitelji ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje: ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona), navodeći da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni. Nadalje, ističu da tužbeni zahtjev koji bi bio ovršan, odnosno provediv u zemljišnim knjigama, nije bilo moguće precizirati prije dostave skice lica mjesta i izrade parcelacijskog elaborata i prijavnog lista, pa odlučujući o izvornom umjesto preciziranom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud da pogrešno interpretira čl. 299. st. 2. ZPP-a, odnosno zbog navedenog pobijana presuda se ne može ispitati. Osim toga, ističu da prvostupanjski sud nije pravilno procijenio činjenično stanje iz dokaza koje je proveo, te nije izveo pravilne zaključke, niti je razmatrao i odlučio o njihovim dokaznim prijedlozima za dopunsko saslušanje svih svjedoka i stranaka, te novo vještačenje prijepora. Ukazuju na iskaze svjedokinja ŽI i OI koje su navele da je njihov pok. otac FI prijepor uživao cijeli svoj život, odnosno da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu njihovih roditelja, te iskaze svjedoka HI, JI, BI i II, koji da su uvjerljivo iskazivali na okolnost samostalnog i poštenog posjeda prednika tužitelja, međutim prvostupanjski sud da njihove iskaze ignorira, a citira nebitne iskaze i pogrešno zaključuje da prednik izvornog tužitelja do 2007. nije imao samostalan posjed. Ističu i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je tužbeni zahtjev trebalo cijeniti po odredbi čl. 159. st. 3. ZV-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koje su obrazložene određenim razlozima i presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Ovo se odnosi i na izreku pobijane presude koja je razumljiva, a kojom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev postavljen nakon očevida i dostavljene skice izmjere, obzirom da se tužbeni zahtjev postavljen nakon parcelacije predmetne nekretnine temelji na dokazu predloženom tijekom glavne rasprave, kojeg prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a nije smio uzeti u obzir, a što je u skladu s ukidnom odlukom ovog suda poslovni broj: Gž-646/2020-2 od 29. srpnja 2020. Stoga nije osnovan niti žalbeni navod tužitelja o pogrešnoj interpretaciji odredbe čl. 299. st. 2. ZPP-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o dokazu kojeg tadašnji tužitelj bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno predložiti, a osim toga izvornim tužbenim zahtjevom nije ni tražio utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine koji će parcelacijom dobiti novu oznaku, a nakon zaključenja prethodnog postupka preinaka tužbe nije dopuštena (čl. 190. st. 1. ZPP-a).
10. Nadalje, žalbenim navodima da prvostupanjski sud nije razmatrao i odlučio o njihovim dokaznim prijedlozima, odnosno ispravno - da je odbio dokazne prijedloge za dopunsko saslušanje svjedoka (predložene na okolnost kvalitete i rokova posjeda tužitelja) i novo vještačenje prijepora, tužitelji sadržajno ukazuju na povredu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.
10.1. Prema navedenoj zakonskoj odredbi sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je upravo postupajući u smislu te odredbe prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim ponovno izvođenje tih već prethodno izvedenih dokaza, pri čemu je svoju odluku o činjenicama koje je ocijenio dokazanim utemeljio na ocjeni izvedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, po ocjeni ovog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a, koju tužitelji sadržajno ističu u žalbi.
11. Ni daljnjim žalbenim navodima kojima obrazlažu žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja tužitelji nisu doveli u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima se temelji odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno o osnovanosti protutužbenog zahtjeva, a koja utvrđenja, budući da su posljedica pravilne ocjene izvedenih dokaza, ovaj sud prihvaća pravilnim. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Naime, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da iz ni jednog objektivnog dokaza ne proizlazi da bi prednik tužitelja (pok. NI) do 2007. imao samostalni posjed spornog dijela predmetne nekretnine. Takvi navodi tužitelja demantirani su već iskazima svjedoka predloženih u dokaz činjeničnih navoda tužbe, i to iskazima svjedokinja ŽI i PI (kćeri pok. FI) te svjedoka HI (srodnika tužitelja), koji suglasno navode da je FI govorio da će NI dati svoju zemlju nakon smrti, te iskazima ostalih svjedoka (LI, JI i II) iz kojih proizlazi da je prednik tužitelja prijepornu nekretninu koristio po odobrenju FI, a ujedno navode tužitelja o samostalnom posjedu njihovog prednika prije smrti FI, osporavaju i tuženici. Konačno, tvrdnje prednika tužitelja iznesene u stranačkom iskazu da je predmetnu nekretninu kupio od FI prije 15-tak godina, a uživao je po njegovom dopuštenju još od 1992., da ima kupoprodajni ugovor (kojeg tijekom postupka nije predočio), da se ne može izjasniti zašto je 2007. zaključio darovni ugovor s TI ukoliko već ima kupoprodajni ugovor, da je u vrijeme zaključenja kupoprodajnog ugovora u zemljišnoj knjizi bio uknjižen FI, suprotne su ne samo iskazima navedenih svjedoka i priloženim ispravama, već i navodima tužbe, te ih prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio, cijeneći ih konfuznim i nevjerodostojnim.
12.1. Stoga kako to pravilno ističe prvostupanjski sud prednik tužitelja NI bi se samostalnim posjednikom mogao smatrati tek od 2007., nakon što je zaključio Ugovor o darovanju nekretnina sa nasljednicom FI. Međutim, taj posjed prednika tužitelja kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud ne može se smatrati mirnim i poštenim kroz zakonom propisano vrijeme, jer su mu tuženici najmanje od 2015. posjed osporavali, što je razvidno iz priložene presude Prekršajnog suda u Gospiću broj Pp 5 J-724/16 od 16. siječnja 2018., dok znanje kojim je očigledno raspolagao (između ostalog i budući da mu je supruga radila u gruntovnici općinskog suda) da mu je darovana nekretnina koja je u vlasništvu tuženika, ukazuje na njegovo nepoštenje.
13. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz ni jednog objektivnog dokaza ne proizlazi da bi FI, kojeg je prednik tužitelja naznačio kao svog prednika, do 2007. bio samostalni posjednik sporne nekretnine. Naime, prednik tužitelja je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da je prijepornu nekretninu njegov prednik FI kupio od UI i uživao ju od 1954., dok je prilikom saslušanja na glavnoj raspravi 14. studenog 2018. izričito naveo „da poznaje UI i da je njegovo imanje bilo ovo što sada uživaju tuženici“. U svezi navedenog, iz podataka u spisu (između ostalog zapisnika o održanom pripremnom ročištu 11. listopada 2016. na kojem je predočen Kupoprodajni ugovor od 27. siječnja 1965.) proizlazi da je vlasnik predmetne nekretnine do 1965. bio UI, te da je tu nekretninu prodao prednicima tuženika KI, JI i AI, koji su kao prodavatelji sa tuženicima kao kupcima zaključili Kupoprodajni ugovor od 7. kolovoza 1981. i u odnosu na predmetnu nekretninu (odnosno za sve nekretnine evidentirane u zemljišnim knjigama pod br. Pol. 92/1965 upisane u pl. br. 5. k. o. [katastarska općina]), te se temeljem istog uknjižili kao vlasnici, a nedvojbeno je da FI nikada nije bio uknjižen u zemljišnoj knjizi na prijepornoj nekretnini (niti upisan kao posjednik u katastarskom operatu), kako je to u svom iskazu tvrdio prednik tužitelja.
13.1. Za razliku od toga, tuženici su konzistentno tijekom cijelog trajanja postupka tvrdili da je prije KI od kojeg su kupili prijepornu nekretninu, ista bila u posjedu i vlasništvu UI, te nadalje tvrde da su dio sporne nekretnine dali na korištenje FI, odnosno odobrili korištenje za košnju trave, koji im je za to plaćao 100 DEM godišnje, a da je nakon smrti FI u posjed tog dijela nekretnine ušao tužitelj bez pitanja i usprkos opomenama i uredovanju policije. Pravilno je prvostupanjski sud navode tuženika, potkrijepljene priloženim ispravama i iskazima svjedoka ĐI i CI ocijenio vjerodostojnim, te otklonio tvrdnje tužitelja o tome da bi FI za života bio samostalni posjednik prijepornog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica]-g/3 k. o. [katastarska općina], koju da bi stekao kupnjom od UI.
14. Neosnovano dakle tužitelji u žalbi ukazuju na iskaze svjedoka čije saslušanje su predložili u dokaz činjeničnih navoda tužbe, a koji da su uvjerljivo iskazivali na okolnost samostalnog i poštenog posjeda FI, navodeći da je prvostupanjski sud njihove iskaze ignorirao. Naime, i prema stavu ovog suda radi se o iskazima svjedoka čiji navodi u odnosu na navedene sporne okolnosti odstupaju od prihvaćenih dokaza, te kao takvi ne dovode u pitanje valjanost zaključaka prvostupanjskog suda, koji je pravilno ocijenio izvedene dokaze, pa time što tužitelji u žalbi te dokaze preocjenjuju i donose zaključke drugačije od prvostupanjskog suda, ne znači da je istima dovedena u pitanje valjanost zaključka prvostupanjskog suda, kao niti zakonitost pobijane odluke.
15. Naime, imajući u vidu sve navedeno ovaj sud prihvaća činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali da su vlasnici spornog dijela predmetne nekretnine, odnosno da nisu dokazali ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisanih odredbama čl. 159. st. 1. i 3. u vezi čl. 160. ZV-a, jer niti su dokazali da bi samostalni posjed njihovog prednika (NI) bio miran i pošten kroz zakonom propisano vrijeme, niti da bi FI, koji je naznačen kao prednik njihovog prednika, uopće bio samostalni posjednik prijepornog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica]-g/3 k. o. [katastarska općina], pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen.
16. Također, pravilnom primjenom odredaba čl. 161. i 162. ZV-a, prvostupanjski sud je usvojio protutužbeni zahtjev tuženika, te tužiteljima naložio da tuženicima predaju u posjed zauzeti dio čkbr. [katastarska čestica]-g/3 k. o. [katastarska općina] i to dio označen u dopuni skici vještaka Zdravka Pavelića, ing. geod. od 29. studenog 2018. plavom bojom i obilježen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O, budući da su tuženici vlasnici i tog dijela predmetne nekretnina, kojeg bez valjane pravne osnove u posjedu drže tužitelji.
17. Slijedom svega iznesenog žalbeni razlozi tužitelja ocijenjeni su u cijelosti neosnovanim, zbog čega je valjalo odbiti žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i II. izreke.
18. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke pobijane presude ukazuje se pravilnom i zakonitom u dijelu kojim je tužiteljima naloženo da tuženicima naknade troškove postupka u iznosu od 1.308,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2023. do isplate, jer je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili parnicu, te glede visine sukladno zahtjevu tuženika primjenom ranije Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22). Međutim, obveza tužitelja za naknadu troškova postupka nije solidarna, već se radi o djeljivoj obvezi, u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - ZOO-a).
18.1. Iz iznesenih razloga valjalo je djelomično uvažiti žalbu tužitelja, a u preostalom dijelu ju odbiti, pa pobijanu odluku o troškovima temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, djelomično potvrditi u odnosu na dosuđeni iznos troškova tuženicima i pripadajuću kamatu, a djelomično ju preinačiti te zahtjev tuženika za solidarnu naknadu troškova postupka odbiti kao neosnovan.
Varaždin, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Dijana Hofer
