Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-397/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Željka Radoš Radičević, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 13. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 9. Ugovora o kreditu broj 514003024-63000130267/2008, sklopljenog 6. lipnja 2008., između tužitelja SS i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, u dijelu koji glasi: „U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknada Banke u postotku na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 98,50 eur na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 20. rujna 2022., do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023., pa do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2024., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 1.454,64 eur, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od 19. veljače 2025., do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je 6. lipnja 2008., s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008, da mu je kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 35.000,00 eur obračunato prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da je namjena kredita adaptacija kuće, da je rok otplate 15 godina, da je ugovorena mogućnost prijevremene otplate kredita, ukoliko korisnik kredita o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, te da se, u tom slučaju, korisnik obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknada Banke u postotku na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke, da je kredit prijevremeno otplatio 20. rujna 2022., te da je istoga dana, po obračunu tuženika, platio i naknadu na ime prijevremene otplate kredita u iznosu od 98,50 eur / 740,33 kn.

2. Tužitelj ističe da je nepoštena i ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu, u dijelu koji regulira naknadu za prijevremenu otplatu kredita i visinu te naknade, jer se o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba bila sastavljena od strane kreditora kao trgovca u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaja na njezin sadržaj, da je prednik tuženika ugovorio pravo da svojom jednostranom odlukom utvrđuje visinu te naknade, te da je na opisani način prednik tuženika postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokovao znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3. Tužitelj poriče da je tuženik pretrpio štetu zbog prijevremene otplate predmetnog kredita, te ističe da mu tuženik nikada nije predočio u čemu se sastoji šteta banke, niti koji su objektivno troškovi nastali za tuženika, zbog prijevremene otplate kredita. Predlaže da sud presudom utvrdi da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu u dijelu koji regulira obvezu korisnika kredita da izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknada Banke u postotku na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici Banke, te zahtijeva isplatu iznosa od 98,50 eur sa zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče od 20. rujna 2022., do isplate. Potražuje trošak postupka.

4. Tuženik čini nespornim da su 6. lipnja 2008., njegov pravni prednik i tužitelj zaključili Ugovor o kreditu broj 514003024-63000130267/2008 i da je 20. rujna 2022., tužitelj platio naknadu na ime prijevremene otplate kredita u iznosu od 98,50 eur. No, ističe prigovor zastare, osporava nepoštenost ugovorne odredbe koja regulira plaćanje naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, poriče da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, da je ta odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zatim, navodi da je sporna odredba sukladna tada važećim propisima i uobičajena je u bankarskom poslovanju, da, za slučaj prijevremene otplate kredita, tuženik trpi štetu koja predstavlja razliku između kamate koju je dužan plaćati svojim zajmodavcima i kamate koju može naplatiti novim kreditom kojeg plasira svojim korisnicima, da je naknada za prijevremenu otplatu kredita unaprijed ugovorena, jer bi utvrđivanje stvarno nastalog troška i iznosa štete bilo povezano s nerazmjernim troškovima, te da naknada propisana spornim člankom 9. Ugovora o kreditu, ni na koji način nije povezana, niti predstavlja buduću nedospjelu ugovornu kamatu koju bi tužitelj platio da je kredit nastavio otplaćivati sukladno ugovorenom datumu dospijeća. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

5. Nesporno je među strankama da je tužitelj, 20. rujna 2022., platio tuženiku 98,50 eur, na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, pročitao je Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 6. lipnja 2008., (str. 13 do 22), na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao davatelj kredita, zaključili su 6. lipnja 2008., Ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, na iznos 35.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,

-ugovoreni rok otplate kredita je 15 godina,

-nije se pojedinačno pregovaralo o ugovornoj odredbi glede prijevremene otplate kredita, tužitelju kao prosječnom potrošaču nije obrazloženo zbog čega, za slučaj prijevremene otplate kredita, ima platiti naknadu i što obuhvaća ta naknada, u ugovoru nisu navedeni parametri i metodologija izračuna visine naknade, tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, jer je ista bila unaprijed formulirana od strane trgovca, na način da se naknada određuje jednostranom odlukom banke i sukladno poslovnoj politici banke, čime je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s posljedičnom znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a zbog čega je nepošten i ništetan taj dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu,

-20. rujna 2022., prije isteka roka isplate, tužitelj je kredit otplatio u cijelosti,

-zbog prijevremene otplate kredita, tuženik je zaračunao tužitelju naknadu u visini od 98,50 eur / 740,33 kn, koju naknadu je tužitelj platio tuženiku 20. rujna 2022.

7. Saslušanjem tužitelja SS utvrđeno je da se 2008., kao komitent Slavonske banke d.d., u slatinskoj poslovnici interesirao za kredit u svrhu adaptacije kuće, da ga službenik banke nije informirao o obvezi plaćanja naknade za slučaj prijevremene otplate kredita, niti se pojedinačno pregovaralo o parametrima po kojima bi se utvrdila visina te naknade, da je odluka o obvezi plaćanja naknade za slučaj prijevremene otplate, kao i visina te naknade ovisila isključivo o banci kao kreditoru, da je banka imala određenu liniju kredita i tipski, standardizirani ugovor za tu liniju, da su, u unaprijed napisani tekst ugovora, uneseni samo njegovi osobni podaci, visina odobrenog kredita, rok otplate i instrumenti osiguranja, da ni na koji način nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, da je imao mogućnost uzeti ponuđeni kredit ili ostati bez kredita, zatim, da se obratio banci kada je, prije isteka ugovorenog roka otplate, bio u mogućnosti zatvoriti kredit, da mu je tada rečeno da mora platiti naknadu za prijevremenu otplatu, te, budući da je imao interes zatvoriti kredit, platio je tu naknadu u iznosu koji je odredila banka.

8. Iz Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008 od 6. lipnja 2008., koji je, pod brojem OV-3232/2008 i OV-3233/2008 potvrđen 11. lipnja 2008., po javnom bilježniku Antunu Novačiću, proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica Orahovica, kao kreditor, odobrila tužitelju kao potrošaču, kredit u kunskoj protuvrijednosti 35.000,00 eur obračunato prema srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, da je rok otplate 15 godina, u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunskoj protuvrijednosti eur na dan plaćanja, da prvi anuitet dospijeva 1. kolovoza 2008., a svaki slijedeći uzastopno prvog u mjesecu, da je ugovorena promjenjiva redovna kamata, koja je vezana uz eur, te da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti banku najmanje 30 dana unaprijed, i da se, u tom slučaju, korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu banke, koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Odluci o visini naknade banke u postotku na preostali iznos kredita, sukladno poslovnoj politici banke.

9. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim, logičnim i istinitim, te mu je povjerovao u cijelosti, a pročitani pisani dokaz sud je ocijenio vjerodostojnim.

10. Polazeći od načela parničnog postupka, riješeno je da se neće čitati izjave svjedoka OS broj OV-8478/2023 od **.**.2023., i PS broj OV-2385/2024 od 9. travnja 2024.

11. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan.

12. je među strankama je li ništetan dio odredbe čl. 9. Ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2008 od 6. lipnja 2008., kojim se, za slučaj prijevremene otplate, korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu naknade, prema zaključnom obračunu banke prema Odluci o visini naknada banke u postotku na preostali iznos kredita, sve sukladno poslovnoj politici banke, je li tuženik dužan vratiti tužitelju isplaćeni iznos naknade za prijevremeno vraćeni kredit u iznosu od 98,50 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

13. Budući da tuženik nije ni predložio saslušanje zaposlenika banke, te da je tužitelj u svom iskazu razložno, jasno i uvjerljivo opisao sadržaj svoga razgovora sa zaposlenikom banke prije zaključenja predmetnog ugovora, i kada je htio otplatiti kredit u cijelosti prije isteka ugovorenog roka otplate, zaključak je prvostupanjskog suda da dio sporne ugovorne odredbe ne sadrži nikakve parametre na temelju kojih je tužitelj, kao potrošač, mogao utvrditi na koji način će se određivati visina naknade za prijevremenu i konačnu otplatu kredita, slijedom čega se radi o nejasnoj i nerazumljivoj ugovornoj odredbi, koju je prednik tuženika, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuo tužitelju, jer je predniku tuženika bilo poznato koje se sve okolnosti uzimaju o obzir pri izračunu visine sporne naknade, s kojima nije upoznao tužitelja prilikom sklapanja ugovora, te je na taj način tužitelj preuzeo obvezu, koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, iz čega proizlazi da se radi o takvoj ugovornoj odredbi koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.

14. Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07), koji se primjenjivao 6. lipnja 2008., tj. u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, propisano je da se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96), te da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. (čl. 102).

15. Sukladno regulativi članka 3. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, te se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

16. Prvostupanjski sud je, temeljem čl. 3. Direktive 93/13/EEZ, koja je inkorporirana u Zakon o zaštiti potrošača, utvrdio da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi (čl. 9. st. 2. Ugovora o kreditu), koja je ništetna temeljem čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

17. Tuženik nije dokazao da je pretrpio štetu zbog prijevremene otplate kredita, a u odgovoru na tužbu se očitovao da je naknada za prijevremenu otplatu kredita unaprijed ugovorena, jer bi utvrđivanje stvarno nastalog troška i iznosa štete bilo povezano s nerazmjernim troškovima. Nakon što je sud utvrdio da je, temeljem Direktive 93/13/EEZ, koja je inkorporirana u Zakon o zaštiti potrošača, sporni dio čl. 9. Ugovora o kreditu od 6. lipnja 2008., nepošten i ništetan, sve i da je tuženik dokazao da je pretrpio štetu, to ne bi bilo od značaja za ovu parnicu, upravo zbog ništetnosti dijela ugovorne odredbe o naknadi na ime prijevremene otplate kredita.

18. Na temelju čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, i to pravo se ne gasi.

19. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

20. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

21. Osnova plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita otpala je utvrđenjem ništetnim spornog dijela čl. 9. Ugovora o kreditu od 6. lipnja 2008., kojim se, za slučaj prijevremene otplate, korisnik kredita obvezuje izvršiti uplatu naknade, prema zaključnom obračunu banke prema Odluci o visini naknada banke u postotku na preostali iznos kredita, sve sukladno poslovnoj politici banke. Slijedom toga, zastarni rok za restitucijski zahtjev tužitelja, još nije počeo ni teći, pa je neosnovan tuženikov prigovor zastare.

22. Stoga je tuženik, na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih 98,50 eur sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana stjecanja, 20. rujna 2022., pa do isplate.

23. Vrijednost predmeta spora je 1.425,50 eur.

24. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), sud tužitelju priznaje trošak i to 100 bodova (250,00 eur) za sastav tužbe - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za sastav obrazloženih podnesaka od 10. listopada 2024., i od 9. prosinca 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46 Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 5. prosinca 2024., i 13. siječnja 2025., - Tbr. 9. t.1. . i Tbr. 46 Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištu za objavu - Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46 Tarife, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 26,55 eur i na presudu u iznosu od 53,09 eur, odnosno ukupno 1.454,64 eur.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je tuženik, primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.454,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od donošenja presude do isplate.

26. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 19. veljače 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: odvjetnik Željka Radoš Radičević,

2. Punomoćnik tuženika: odvjetnik Hrvoje Matić.