Poslovni broj: Us I-5778/2023-38

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu I. tužiteljice MC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice CC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćenici Goranki Herljević, odvjetnici u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, UIica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje I zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Savska 41/IV, II zainteresirane osobe Ministarstva financija u Zagrebu, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, III zainteresirane osobe Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, IV zainteresirane osobe EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V zainteresirane osobe SC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VI zainteresirane osobe MCK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VII zainteresirane osobe VC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i VIII zainteresirane osobe DC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupana opunomoćenik Mateo Puljić, odvjetniku u [adresa], radi naknade za oduzetu imovinu, 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/289, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-02 od 11. listopada 2023.

II Daje se u vlasništvo MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanki Republike Hrvatske, u ½ dijela i CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanki Republike Hrvatske u ½ dijela, nekretnina označena kao zemljišno knjižna čestica broj 5989/2, dvorište [adresa], površine 199 m2, upisana u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], po katastru katastarska čestica broj [katastarska čestica], površine 199 m2, upisana u posjedovni list broj 2614 katastarske općine [katastarska općina]. III Zemljišno knjižni odjel Općinskog građanskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti ove presude, provesti će promjenu zemljišnoknjižnog stanja besteretnim otpisom zemljišno knjižne čestice broj 5989/2, dvorište [adresa], površine 199 m2, iz zemljišno knjižnog uloška broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], u novi zemljišno knjižni uložak iste katastarske općine.

IV Svaka strana snosi svoje troškove upravnog postupka.

V Nalaže se tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu, UIica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke tužiteljicama naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.400,00 eura (četiritisućečetiristo eura).

VI U preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem naloženo je Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za opću upravu i imovinsko pravne poslove, donošenje odluke u predmetu naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koji se po zahtjevu tužiteljica vodi pod oznakom, KLASA: UP/I-942-01/22-007/3, uz obrazloženje kako je prvostupanjsko tijelo propustilo da, u već ranije zadanom roku, postupi po nalogu sadržanom u ranijem rješenju.

2. Tužiteljice su prvotno pokrenule spor radi šutnje administracije te su tada navele da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrti područni odsjek (Novi Zagreb), KLASA: UP/I-942-0172015-07/37, URBROJ: 251-14-11-5/008-19-42 od 25. veljače 2019., bio odbijen njihov zahtjev za povrat oduzete imovine i to nekretnine označene kao zemljišno knjižne čestice broj 2923/2, (sada zemljišno knjižne čestice broj 5989/2), upisane u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina]. Navele su kako su protiv tog rješenja pravodobno uložile žalbu, a koja je rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/19-01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-05 od 13. svibnja 2022. u cijelosti usvojena čime je poništeno tada pobijano rješenje. Dodaju kako je tuženik takvim postupanjem propustio sam riješiti stvar, već je predmet vratio na ponovni postupak u kojem je nastavno održano samo jedno ročište 22. veljače 2023., dok novo prvostupanjsko rješenje nije doneseno. Stoga ukazuju kako su ponovno 24. srpnja 2023. podnijele žalbu tuženiku, a koji tada i sukladno članku 121. Zakona o općem upravnom postupku, bio u obvezi donijeti i tužiteljicama dostaviti svoje rješenje najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, a što nije učinio do dana podnošenja tužbe u ovom upravnom sporu, već tek nakon toga. Proširujući tužbeni zahtjev na novo rješenje ističu kako je istim nezakonito određen novi rok od 60 dana, jer da je i temeljem članka 246. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku tuženik trebao sam riješiti upravnu stvar. Ukazuju kako su po drugi put prisiljene podnijeti tužbu radi šutnje administracije u istom postupku koji evidentno traje neopravdano dugo. U odnosu na meritum predmeta navode da je u postupku koji je prethodio osporenom rješenju utvrđeno da je predmetna nekretnina bila upisana u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina] kao etažno vlasništvo na posebnim dijelovima na kojima je uknjiženo pravo vlasništva za korist različitih osoba, iz čega proizlazi da su treće osobe u dobroj vjeri stekli pravo vlasništva na toj nekretnini upisom u zemljišne knjige. Ukazuju da su u vrijeme nacionalizacije sporne nekretnine njeni vlasnici bili prednici tužiteljica te da niti jedan od ostalih suvlasnika predmetne stambene zgrade, osim tužiteljica, ne raspolaže ugovorom ili drugom pravnom osnovom, temeljem koje bi mogao steći pravo suvlasništva na čitavoj nekadašnjoj čestici 2923 katastarske općine [katastarska općina], odnosno na njezinom dijelu koji sad čini katastarska čestica [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina]. Navode kako su provele utvrđenje oblika i veličine čestice nužne za redovnu uporabu zgrade te dokazale da sporna čestica nije nužna za redovnu uporabu predmetne zgrade, odnosno da predstavlja zasebnu, neizgrađenu česticu, podobnu za naturalni povrat. Ukazuju da prvostupanjsko tijelo nije razlikovalo pojmove zajedničkih dijelova zgrade te suvlasništvo zemljišta, odnosno da su suvlasnički dijelovi ostalih etažnih suvlasnika predmetne zgrade neodređeni i tek ih treba odrediti. Smatraju da je već prilikom nacionalizacije vršeno razlikovanje zemljišta kojeg pokriva zgrada i koje služi redovnoj uporabi te zgrade pa je samo taj dio zemljišta nacionaliziran zajedno sa zgradom, dok je ostatak površine na čestici koji je premašivao navedeno zemljište nacionaliziran kao građevinsko zemljište koje je ostajalo u posjedu ranijeg vlasnika. Dakle, sporna čestica je nacionalizirana kao izgrađeno i neizgrađeno građevinsko zemljište koje je ostalo u posjedu ranijeg vlasnika i za koje nikada nije doneseno rješenje o predaji u posjed općini ili drugoj osobi, iz kojeg razloga imaju pravo na njen povrat. Ukazuju i da prvostupanjsko tijelo nije obrazložilo na kojem su to pravnom temelju treće osobe stekle u dobroj vjeri pravo vlasništva na spornoj nekretnini jer ostali suvlasnici nisu mogli steći pravo vlasništva na većoj površini od one koja je nužna za redovnu uporabu zgrade. Slijedom navedenoga zaključuju da upis u zemljišne knjige prava vlasništva nad zemljištem koje ne služi za redovnu uporabu predmetne zgrade, a sve zbog propusta da se pravodobno provede postupak utvrđivanja površine zemljišta koje služi redovnoj upotrebi stambene građevine predstavlja samo oborivu presumpciju vlasništva. Predlažu sudu da poništi osporeno rješenje i da predmet riješi u sporu pune jurisdikcije te naloži naknadu troškova ovog upravnog spora i upravnog postupka koji mu je prethodio.

3. Tuženik u odnosu na navode tužiteljica o propuštanju donošenja odluke po njihovoj žalbi od 24. srpnja 2023., navodi kako je o istoj odlučeno osporenim rješenjem, a koje je prvostupanjskom tijelu radi uručenja strankama dostavljeno 25. listopada 2023. U odnosu na navode tužiteljica kojim osporavaju zakonitost predmetnog rješenja, ostaje u cijelosti kod navoda iz obrazloženja rješenja. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Zainteresirana osoba Grad Zagreb navodi da je donošenjem osporenog rješenja započeo teći novi rok za donošenje meritorne odluke pa da više nema šutnje tuženog tijela. Predlaže sudu da obustavi predmetni upravni spor.

5. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija navodi da je suglasna s navodima iz tužbe i osnovanošću tužbenog zahtjeva, osim u dijelu kojim se traži naknada troškova upravnog postupka.

6. Sud je 19. lipnja 2024., 11. rujna 2024., 22. siječnja 2025. i 12. veljače 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti I i II tužiteljice osobno, opunomoćenice tužiteljica, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u prisutnosti opunomoćenika zainteresirane osobe Ministarstva financija i u odsutnosti uredno pozvanih ostalih zainteresiranih osoba, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Prvotno Sud ukazuje kako je osnovan bio zahtjev tužiteljica za donošenje rješenja zbog propuštanja javno pravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o njihovom zahtjevu, odnosno po nalogu iz ranijeg rješenja, budući da je tuženik novo rješenje dostavio nakon pokretanja ovog upravnog spora.

10. Nadalje i sukladno sadržaju naknadno sačinjenog osporenog rješenja, Sud uočava kako je kao pravni temelj njegovog donošenja naznačen članak 246. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.) te je istim obrazloženo kako su u ranijem rješenju Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19- 01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-05 od 13. svibnja 2022., jasno „navedene upute i postupak koji je potrebno provesti u ponovnom postupku po završetku kojeg će prvostupanjsko tijelo donijeti odluku“ i koje upute to tijelo mora provesti. Promatrajući „upute i postupak“, koji je po stavu tuženika iz osporenog rješenja potrebno izvršiti po prvostupanjskom tijelu i koje upute su sadržane u rješenju Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/201, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-05 od 13. svibnja 2022., Sud nalazi kako su one formulirane na način da će „Prvostupanjsko tijelo prilikom ponovnog odlučivanja svestrano razmotriti sve dokumente i podatke u spisu predmeta, te ocijeniti značaj njihova sadržaja, otkloniti navedene povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju te potom donijeti odluku.“

11. Sukladno takvim uputama Sud ne nalazi niti jednu radnju koju bi posebno trebalo provoditi, već je istim sadržajno određeno „svestrano razmatranje dokumentacije i podataka u spisu predmeta, kao i ocjena značaja sadržaja takve dokumentacije.“

12.1 Člankom 246. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da ako je žalbu izjavila stranka o čijem zahtjevu prvostepeni organ nije donio rješenje (članak 217. stavak 2), drugostepeni organ tražit će da mu prvostepeni organ priopći razloge zbog kojih rješenje nije doneseno u roku. Ako ustanovi da rješenje nije doneseno u roku zbog opravdanih razloga, ili zbog krivnje stranke, odredit će prvostepenom organu rok za donošenje rješenja, koji ne može biti duži od jednog mjeseca. Ako razlozi zbog kojih rješenje nije doneseno u roku nisu opravdani, drugostepeni organ tražit će da mu prvostepeni organ pošalje spise predmeta.

12.2. Člankom 246. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da ako drugostepeni organ može riješiti stvar prema spisima predmeta, donijet će svoje rješenje, a ako ne može, sam će provesti postupak i svojim rješenjem riješiti stvar. Izuzetno, ako drugostepeni organ ustanovi da će postupak brže i ekonomičnije provesti prvostepeni organ, naložit će mu da to učini i da mu prikupljene podatke dostavi u određenom roku, nakon čega će sam riješiti stvar. Takvo rješenje je konačno.

13. Sukladno naprijed citiranoj odredbi, a koja je temelj osporenog, odnosno rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/201, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-05 od 13. svibnja 2022., Sud uvodno nalazi kako tuženik nije tražio „priopćenje razloga zbog kojih rješenje nije doneseno u roku“. Bez obzira na ovaj propust Sud nalazi kako Zakonom i nije propisano da se prvostupanjskom tijelu može dati nalog za donošenje rješenja, a što je upravo izreka osporenog rješenja. Naime, naprijed citiranim člankom 246. stavkom 2. Zakona, jasno je propisano da rješavatelj žalbe od prvostupanjskog tijela može tražiti da „provede postupak i pribavi podatke“ te da mu ih „dostavi u određenom roku“, nakon čega rješavatelj žalbe „sam rješava stvar“. Budući da je konkretnim rješenjem dan nalog za rješavanje, a što je u izričitoj suprotnosti s člankom 246. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku, Sud osporeno rješenje ocjenjuje nezakonitim. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

14. Člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

15. I izvan ovog Sud ukazuje kako tuženik uopće nije od prvostupanjskog tijela tražio neko posebno postupanje u smislu prikupljanja postojećeg ili sačinjenja nekog novog dokaznog materijala, već je sadržajno tražio da prvostupanjsko tijelo razmotri sadržaj spisa i donese odluku, a što je evidentno sam mogao učiniti. I ovaj Sud u sporu pune jurisdikcije nalazi se u istoj pravnoj poziciji.

16. Stoga rješavajući ovaj predmet u sporu pune jurisdikcije, Sud navodi kako slijedi.

17. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije, broj 52/19.) propisano je da se nacionaliziraju i postaju društveno vlasništvo najamne stambene zgrade i najamne poslovne zgrade dok je stavkom 2. istog članka propisano da se u gradovima i naseljima gradskog karaktera nacionaliziraju i postaju društveno vlasništvo i građevinska zemljišta.

18. Uvidom u rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru općine Donji grad broj: 02/KN-247/2-1959 od 6. listopada 1959. utvrđeno je da je 26. prosinca 1958. nacionalizirana i postala društveno vlasništvo stambena zgrada na adresi u [adresa]., označena kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] ranije vlasništvo RC i ZC, svaki u ½ dijela.

19. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zagrebu posl. br. O 2326/58 iza pok. RC utvrđeno je da njezin suvlasnički dio od ½ nekretnine u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nasljeđuju FC i ŽC svaka u ½ dijela.

20. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. IV-O-3358/92 iza pok. FC utvrđeno je da su nasljednicima njezine nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], proglašeni ZC kojem pripada 2/8 dijelova nekretnine i ĆC kojoj pripada 6/8 dijelova nekretnine.

21. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu posl. br. O-7862/05, UPP/OS-64/03 od 13. travnja 2004. utvrđeno je da su iza pok. ŽC ZC nasljednicama proglašene MC i CC, svaka u ½ dijela.

22. Slijedom navedenoga razvidno je da su prednici tužiteljica u vrijeme nacionalizacije bili vlasnici zgrade izvedene na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], a koja čestica je, prema podacima u spisu, tada obuhvaćala i dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] (stara izmjera), upisane u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], u površini od 199 m2, koja je izgrađenoj parceli pripojena temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 1936. Slijedom navedenoga, u vrijeme nacionalizacije zgrade predmetna čestica obuhvaćala je i zemljište na kojem se zgrada ne nalazi, odnosno koje ne služi njenoj redovnoj upotrebi i koje je ostalo u posjedu prednika tužiteljica kao prijašnjih vlasnika.

23. Člankom 23. stavkom 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine, broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/196, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98) propisano je da pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, ako taj postupak već ranije nije proveden.

23.1. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj 30/94, 68/98) propisano je da kada je za postojeću građevinu za koju nije utvrđena građevna čestica potrebno utvrditi zemljište nužno za redovnu uporabu te građevine, oblik i veličinu te građevne čestice određuje tijelo državne uprave iz članka 35. ovoga Zakona.

24. Slijedom navedenoga, proizlazi kako je bilo nužno provesti postupak za utvrđenje oblika i veličine građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, a iz kojeg razloga se upisom vlasništva u zemljišne knjige nad čitavom česticom, bez prethode provedbe navedenog postupka utvrđenja čestice nužne za redovitu uporabu zgrade, stvara samo oboriva predmnijeva vlasništva nekretnine, jer je svrha navedenih odredbi uspostava jedinstva nekretnine i zgrade na način da se odredi pripadajući dio zemljišta čiji će vlasnici stanova postati suvlasnicima uslijed pravnog sjedinjenja zemljišta i zgrade koji u času prodaje nije bio određen, ali je bio odrediv.

25. Sud utvrđuje kako je pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-350-05/01-01/96, URBROJ: 251-05-31/113-02-11 od 20. veljače 2002., utvrđeno zemljište nužno za redovnu upotrebu postojeće stambene građevine na adresi u [adresa] i upisano kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]. Tim rješenjem navedeno je da se uvidom u građevinsku dozvolu broj: [broj dozvole], od 2. svibnja 1911., utvrđuje da se istom odobrava izgradnja predmetne zgrade na parceli koja je oblikom i površinom odgovarala zemljišno knjižnoj čestici broj 2923, upisanoj u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška] katastarske općine [katastarska općina], ukupne površine 271 m2. Nadalje, navedeno je kako se naknadno i temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 1936., toj nekretnini pripada dio katastarske čestice broj [katastarska čestica] (stara izmjera), upisane u zemljišno knjižni uložak broj [broj ZK uloška], katastarske općine [katastarska općina], u površini od 199 m2, tako da današnja katastarska čestica broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina] odgovara zemljišno knjižnoj čestici 2923, katastarske općine [katastarska općina]. S obzirom na tu okolnost, tijelo smatra da bi za postojeći stambeni objekt u [adresa], zemljište nužno za redovnu uporabu postojeće zgrade bilo dostatno u površini 271 m2, a što odgovara obliku i površini parcele na kojoj je gore rečenom građevnom dozvolom dozvoljena gradnja iste.

26. Uvidom u rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-35244/17, od 6. rujna 2018., utvrđeno je da je na temelju prijavnog lista R.N. br. 2809/13 od 18. lipnja 2014. i rješenja od 1. prosinca 2014. proveden u zemljišnim knjigama upis promjene oznake, oblika i površine kod zemljišno knjižne čestice broj 2923 stambena zgrada na adresi u [adresa], broj 9, ukupne površine 474 čm, na sada novu zemljišno knjižnu česticu broj 2923/1 ukupno površine 275 čm te zemljišno knjižnu česticu broj 2923/2 dvorište, [adresa], površine 199 čm, a koja je bila predmetom povrata u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

27. Uvidom u zapisnik o očevidu Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrtog područnog odsjeka (Novi Zagreb), KLASA: UP/I- 942-01/2015-07/37, URBROJ: 251-14-11/506-16-5 od 23. ožujka 2016. utvrđeno je da zemljišno knjižna čestica broj 2923 katastarske općine [katastarska općina] površine 470 m2, prema preklopu planova stare i nove izmjere odgovara katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 275 m2, u naravi višestambene zgrade u [adresa] i katastarske čestice [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 199 m2, u naravi zapušteni vrt obrastao visokim raslinjem. Istim se stoga utvrđuje kako ne postoji privedenost namjeni nekretnine čiji se povrat traži.

28. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 116-118 spisa) utvrđeno je da nekretnine upisane kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 275 m2 i katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], dvorište, površine 199 m2, odgovaraju nekretninama prethodno označenima kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 275 m2, u naravi višestambena zgrada u [adresa] i katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 199 m2, u naravi zapušteni vrt obrastao visokim raslinjem.

29. Slijedom navedenoga, razvidno je da je nadležno tijelo Grada Zagreba rješenjem od 20. veljače 2002. utvrdilo zemljište nužno za redovnu upotrebu za zgradu koja odgovara nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 275 m2, dok je iz zemljišta nužnog za redovnu upotrebu navedene zgrade izuzeta nekretnina koju potražuju tužiteljice, a koja je danas upisana pod katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina], površine 199 m2. Sud ponavlja kako su obje nekretnine izvorno bile upisane pod istu zemljišno knjižnu česticu 2923, katastarske općine [katastarska općina], jer je navedenoj čestici parcela koja odgovara oblikom i površinom današnjoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina] pripojena kupoprodajnim ugovorom iz 1936. godine, nakon što je predmetna zgrada već izgrađena, a sve dok izvorno zajednička čestica nije rješenjem od 6. rujna 2018. podijeljena na današnje dvije zasebne čestice.

30. Člankom 52. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19) propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano.

31. Člankom 114. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

32. S obzirom na navedeno, potrebno je utvrditi jesu li drugi etažni suvlasnici stekli vlasništvo sporne čestice po kojoj drugoj osnovi.

33. Ponovljeno iz stanja spisa ne proizlazi da je sporna čestica koju potražuju tužiteljice zemljište nužno za redovnu upotrebu zgrade, kao i da je privedena ikakvoj namjeni, jer je i opisana kao „zapušteni vrt obrastao visokim raslinjem“ te da površinom i oblikom odgovara onoj nekretnini koja je izvorno pripojena zajedničkoj čestici kupoprodajnim ugovorom, odnosno njezinom dijelu koji je u vrijeme nacionalizacije predstavljao građevinsko neizgrađeno zemljište i ostao u posjedu prijašnjih vlasnika, prednika tužiteljica. Ukazuje se da je upravo utvrđenje zemljišta nužnog za redovnu upotrebu zgrade preduvjet za stjecanje vlasništva zemljišta od strane vlasnika stanova upisom u zemljišne knjige, jer se time omogućava određivanje pripadajućeg dijela zemljišta čiji će suvlasnici postati vlasnici stanova uslijed pravnog sjedinjenja zemljišta i zgrade. Stoga upis prava vlasništva na spornoj čestici u zemljišne knjige od strane etažnih suvlasnika koji su kao vlasnici stanova u zgradi stekli pravo vlasništva temeljem navedenih zakonskih odredbi ne dovodi do stjecanja prava vlasništva nad spornom česticom kao zemljištem koje nije nužno za redovnu uporabu zgrade.

34. Iako nije od utjecaja Sud ukazuje i kako su zainteresirane osobe i upisani suvlasnici sporne nekretnine DC (list 153 spisa), VC (list 154 spisa), MCK (list 156 spisa) i SC (list 158 spisa), izjavile da su suglasne da se sporna nekretnina označena kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina], površine 199 m2 u predmetnom postupku vrati tužiteljicama. I izvan ove dispozicije Sud ukazuje da su svi suvlasnici zgrade taj status ostvarili kroz stjecaj prava vlasništva na stanovima kao posebnim dijelovima nekretnine te onda i s njime povezanog suvlasničkog dijela nekretnine, ali pritom se ukazuje da s obzirom na to da zakonom zemljište koje ne služi redovno upotrebi zgrade ne čini s njom pravno jedinstvo tako se niti navedenim ugovorom nije moglo s vlasništvom stana povezano suvlasništvo nekretnine protegnuti na spornu česticu.

35. S obzirom na to da je utvrđeno kako sporna čestica ne predstavlja zemljište nužno za redovnu uporabu zgrade te da time u postupku pravnog sjedinjenja zgrada sa zemljištem ostali vlasnici stanova nisu po zakonu stekli vlasništvo sporne čestice, kao i da to nisu učinili na nekom drugom pravnom temelju, Sud utvrđuje da je sporna nekretnina u suvlasništvu tužiteljica čiji su prednici bili raniji vlasnici, a kasnije posjednici navedene čestice. Stoga je odlučeno kao u točki II – IV izreke ove presude.

36. U odnosu na zahtjev tužiteljica za naknadom troškova upravnog postupka specificiranog u njihovom troškovniku od 12. veljače 2025. (list 204 spisa), Sud navodi kako je i ponovno temeljem pune jurisdikcije, u obvezi o istom donijeti odluku.

37.1. Člankom 114. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku određeno je da svaka stranka snosi u pravilu sama svoja troškove prouzrokovane postupkom, kao što su troškovi dolaženja, danguba, izdaci na takse, za pravno zastupanje i stručno pomaganje.

37.2. Člankom 114. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kada u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci naknaditi opravdane troškove koji su ovoj nastali sudjelovanjem u postupku.

38. Sud nalazi kako se konkretno postupanje može smatrati višestranačkim međutim, Sud ne nalazi stranku koja bi u konkretnom izazvala postupak i koja bi stoga tužiteljicama naknadila opravdane troškove koji su ima nastali u sporu, posebno imajući na umu kako je sam postupak upravo iniciran na zahtjev tužiteljica i nakon što je Republika Hrvatska ustanovila pravo na naknadu imovine koja je već ranije, u drugom pravnom režimu, pravomoćno oduzeta. Stoga je i temeljem članka 114. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

39. U odnosu na zahtjev tužiteljica za naknadom troškova ovog upravnog spora Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. Zakona o upravnim sporovima te na temelju Tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužiteljice potražuju troškove sastava tužbe, sastava podnesaka od 12. siječnja 2024., 14. svibnja 2024., 19. lipnja 2024. i 28. siječnja 2025., kao i troškove zastupanja na ročištima održanima 19. lipnja 2024., 11. rujna 2024., 22. siječnja 2025. i 12. veljače 2025. u iznosu od po 1.100,00 eura za svaku radnju.

40. Člankom 144. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora te dati troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

41. Člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

42. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno osporeno rješenje tuženika te da je određen povrat imovine, Sud zaključuje kako su tužiteljice u cijelosti uspjele sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužiteljice potražuju svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

43. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev tužiteljica za naknadom troškova sastavljanja tužbe, kojom je iniciran spor primarno uspostavljen kao spor radi propuštanja donošenja odluke, a koji je u trenutku svog podnošenja bio osnovan. Isto tako Sud osnovanim uzima i troškove sačinjenja podneska od 12. siječnja 2024., a kojim je osnovano proširen tužbeni zahtjev na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja. Isto tako Sud osnovanim uzima i naknadu troškova za pristup na ročišta po pozivu suda održana 19. lipnja 2024. i 12. veljače 2025. po pozivu suda. Sud je trošak priznao u iznosu od 1.100,00 eura po radnji (Tbr. 27. t. 1. u vezi s 40. t. 1. Tarife). Budući se sukladno članku 144. stavku 3. Zakona, vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom te da je uvećana za 10% zbog zastupanja dvije stranke te za zatraženi PDV od 25%. Stoga je odlučeno kao u točki VI izreke ove presude.

44. Suprotno ovom, Sud navodi kako je ročišta koja su održana 11. rujna 2024. i 22. siječnja 2025., odgađana po zahtjevu tužiteljica radi dostave dokumentacije koje su u smislu rješavanja ovog spora u punoj jurisdikciji bile u obvezi dostaviti već prilikom proširenja svog tužbenog zahtjeva. Isto tako Sud neosnovanim uzima i zahtjev za sastav podnesaka od 14. svibnja 2024. i 19. lipnja 2024., budući se radi o opetovanom ponavljanju stavova tužiteljica o razlozima nezakonitosti osporenog rješenja, a na koje razloge se ukazale već u svom podnesku od 12. siječnja 2024., odnosno i na raspravi održanoj 19. lipnja 2024. Stoga je odlučeno kao u točki VII izreke ove presude

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu.

DNA:

1. Odvjetnici Goranki Herljević, Zagreb, Trg žrtava fašizma 7,

2. Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u Zagrebu,

UIica grada Vukovara 49,

3. Županijskom državnom odvjetništvu, Zagreb, Savska 41/IV,

4. Ministarstvu financija, Zagreb, Katančićeva 5,

5. Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,

6. SC, [adresa],

7. EC, [adresa],

8. MCK, [adresa],

9. VC, [adresa],

10. Odvjetnik Mateo Puljiću, [adresa],

11. U spis