REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-659/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i Slavka Pavkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CI, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, koju zastupa zakonski zastupnik, a ovog punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-520/2024-2 od 4. rujna 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-80 od 6. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice CI u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice CI u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-520/2024-2 od 4. rujna 2024., u dijelu kojim je odbijena djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-532/2022-80 od 6. ožujka 2024. u dijelu pod točkom II. izreke (kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva da se utvrde ništetnim ostali dijelovi Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog dana 23. siječnja 2007. između tužiteljice i tuženika potvrđen dana 25. siječnja 2007. pod poslovnim brojem OU-104/07 po javnom bilježniku Dušku Sudaru iz Zagreba, kao neosnovan).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja, a koja glase:
„1. Uzrokuje li ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, ništetnost takvog ugovora o kreditu u cijelosti?
2. Ukoliko je u potrošačkom Ugovoru o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja se u početnoj visini sastoji od varijabilnog / promjenjivog parametra i fiksne marže kreditora, pri čemu je kao varijabilni element primijenjen LIBOR (6-mjesečni), ima li osnova za primjenu navedenog varijabilnog elementa ukoliko kredit, uslijed navedene ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF, više nije indeksiran na valutu CHF, te se kreditor nije zadužio na inozemnom tržištu u valuti CHF?
3. Ukoliko nema osnove za primjenom LIBOR-a unutar početno ugovorene kamatne stope, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja više nema varijabilni element u sebi, može li kamatna stopa opstati u visini marže kreditora koja je fiksna, ili u visini početno ugovorene kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, obzirom na narav kamatne stope koja i dalje mora biti promjenjiva jer je kao takva ugovorena, obzirom da je kao ništetna suđena samo njezina jednostrana promjenjivost odlukom banke?“.
2.1. Nadalje, tužiteljica je predmetni prijedlog za dopuštenje revizije podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.- proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 79/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), sadržajno navodeći da je drugostupanjski sud zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29.).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da pravna pitanja koje je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Navedeno stoga što je u odnosu na prvo postavljeno pitanje riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odluci ovog suda broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., a u odnosu na drugo i treće postavljenim pitanjima je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev-1172/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužiteljica dostavila uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
6.1. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, čime tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a
7. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
