REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-989/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kovač, odvjetnik u Varaždinu, protiv tuženice UČĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miroslav Tkalčić, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-174/2021-10 od 13. listopada 2021., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se revizija, ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2571/2021-2 od 15. lipnja 2023. i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-174/2021-10 od 13. listopada 2021. u točkama I. III. i IV. izreke i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojemu ju je tuženica žalbom pobijala, a kojom je:
- tuženici naloženo da tužitelju plati 25.882,34 kune sa zateznim kamatama (točka I. izreke),
- utvrđeno da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 28.382,40 kuna (točka III. izreke) i
- tuženici naloženo da tužitelju nadoknadi parnične troškove (točka IV. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) dopuštenu joj rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 16/2024-2 od 9. siječnja 2024. zbog pravnoga pitanja koje glasi: „Je li sudovi mogu donijeti odluku primjenom članka 221.a ZPP, a da prethodno nisu ocijenjeni dokazi izvedeni u postupku u smislu odredbe članka 8. ZPP?“.
3. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.
4. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 3. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako ju tuženica pobija i kako joj je to rješenjem ovoga suda Revd 16/2024- 2 od 9. siječnja 2024. dopušteno, i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.
5. Revizija je osnovana.
6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 25.882,34 kune sa zateznim kamatama. Ovu tražbinu tuženica ne osporava, no tijekom parnice istaknula je prigovor radi prebijanja, u iznosu od 28.382,00 kune. Prvostupanjski sud je povodom toga prigovora utvrdio da tražbina tužiteljice istaknuta radi prijeboja ne postoji pa je tuženici naložio da tužitelju plati tražbinu iz njegova tužbenog zahtjeva. Pritom je, prethodno naznačivši sve dokaze koje je u postupku izveo, obrazložio: „primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a Zakona o parničnom postupku ovaj sud je zaključio kako ne postoji potraživanje tuženika glede kojeg je istaknuo prigovor radi prebijanja“.
6.2. Drugostupanjski sud je obrazložio da „tuženica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave i izvedene dokaze, ali se u žalbenoj argumentaciji u suštini radi o različitom pristupu relevantnosti pojedinih segmenata dokaznog materijala, što
– međutim – samo po sebi ne predstavlja bitnu povredu postupka“. Zatim, glede tražbine tuženice istaknute radi prebijanja obrazložio je da „ne proizlazi niti iz jedne isprave dostavljene u spis“, a potom se posebno, s obzirom na žalbene navode tuženice, izjasnio o (samo) dvije isprave (računima), ustvrdivši da iz njih ne proizlazi tražbina tuženice.
7. Tuženica je, međutim, u žalbi navela da nižestupanjski sudovi nisu ocijenili sve isprave, posebno ukazujući na ispravu na listu 67 spisa, „punomoć“, a prvostupanjski je sud, inače, izveo dokaz uvidom u te isprave. Tuženica smatra da iz te isprave i iz drugih isprava u spisu proizlazi postojanje njene tražbine.
8. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude (odlomak 7.) naveo koje je sve dokaze izveo, pa tako i da je izveo dokaz uvidom u punomoć, za koju je naveo da je na listu 68. spisa, no, nije sporno da se radi o istoj ispravi na koju se poziva tuženica. No, u nastavku obrazloženja, prvostupanjski sud ne analizira sve izvedene dokaze, a izostavlja i ispravu „punomoć“. Unatoč tome što nije ocijenio sve izvedene dokaze, potom tuženici stavlja na teret da nije u skladu s člankom 219. ZPP predložila dokaze na kojima temelji svoje tvrdnje te zaključuje da je o nepostojanju njene tražbine istaknute radi prebijanja odlučio na temelju članka 221.a ZPP (odlomak 23.). Drugostupanjski sud pak smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice te, iako se i iz sadržaja žalbe može zaključiti da tuženica problematizira primjenu članka 221.a ZPP u situaciji kada nisu ocijenjeni svi izvedeni dokazi, zaključuje da tuženica ima tek različiti pristup relevantnosti pojedinih segmenata dokaznoga materijala, no potom ne obrazlaže u čemu se to očituje, odnosno, što bi općenito i u konkretnome slučaju, trebalo značiti da pojedini dokazni materijali imaju različitu relevantost.
9. Predmetno revizijsko pitanje treba, dakle, shvatiti kao problematiziranje situacije u kojoj je sud o postojanju činjenice zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja i pritom ustvrdio da na temelju izvedenih dokaza njihovom ocjenom prema članku 8. ZPP nije mogao sa sigurnošću utvrditi tu činjenicu, a da pritom neke izvedene dokaze uopće nije ocijenio. Ovaj je sud u više svojih odluka iznio shvaćanje prema kojemu sud, kada ne ocijeni dokaze koje je parnična stranka predložila, ne može odbiti zahtjev te stranke pozivajući se na pravilo o teretu dokazivanja (tako i u odlukama Rev 1276/2007-2 i Rev 201/2008-2, Rev-950/2021, Rev-1199/2021 i dr.). To je i odgovor na predmetno revizijsko pitanje.
10. Kako su nižestupanjske presude u vezi s revizijskim pitanjem utemeljene na shvaćanju drugačijem od iznesenoga u ovome rješenju, počinjena je bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 221.a ZPP, pa je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke na temelju članka 391. stavka 7. ZPP.
11. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
