Poslovni broj: Usž-3640/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PČ, [adresa], koju zastupa opunomoćenica Suzana Alač, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 32, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, uz sudjelovanje zainteresirane osobe GČ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Milišić, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3116/2023-11 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3116/2023-11 od 20. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike

Hrvatske, KLASA: UP/I-335-06/23-01/71 (ispravno glasi: UP/II-335-06/23-01/71), URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-3 od 26. rujna 2023. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-01/23- 0401/0710, URBROJ: 2181/1-06-01-02/15-23-0001 od 3. srpnja 2023. Točkom II. izreke presude naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude nadoknadi tuženiku troškove upravnog spora u iznosu od 70,80 eura, a točkom III. izreke presude joj je naloženo da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude nadoknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora s osnove plaćanja sudskih pristojbi.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 3. srpnja 2023., kojim je u točki 1. izreke ukinuto privremeno rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostave Makarska, KLASA: UP/I-335-02/17-01/907, URBROJ: 2181- 01/04-17-3-MĆ od 28. srpnja 2017. te je točkom 2. izreke određen upis tog rješenja po njegovoj izvršnosti u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 8487.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Poziva se na sve navode iznesene tijekom upravnog postupka, a koje ponavlja i u ovoj žalbi. Smatra da na temelju utvrđenih činjenica proizlazi da se u konkretnom slučaju isključivo radi o pritisku zainteresirane osobe kako bi u ostavinskom postupku ishodila za sebe povoljniji položaj. Navodi da se sud u pobijanoj presudi pravilno poziva na članak 34. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: Zakon), ali ga pogrešno tumači. Smatra da se vlasništvo predmetnog objekta ne mora dokazivati isključivo vlasničkim listom, jer je vlasništvo dokazala na temelju vlasništva svog pokojnog supruga, ali i na temelju rješenja o izvedenom stanju ili ostaviteljeve oporuke prema kojoj je uložila novac za dogradnju stare zidine koja sada predstavlja kuću za pružanje ugostiteljskih usluga. Spornim smatra odluku javnopravnih tijela da joj se ukine rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu jer je šest godina nakon njegova donošenja jedan od zakonskih nasljednika njezina supruga uskratio suglasnost. Ostaje i nadalje kod tvrdnje da se radi o stečenom pravu. Pobija i odluku o troškovima upravnog spora koji su dosuđeni zainteresiranoj osobi. Smatra da je trebalo umjesto 500,00 eura po radnji, odrediti trošak u iznosu od 350,00 eura po radnji za dvije poduzete radnje. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – dalje: ZN) i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) utvrdio da su svi sunasljednici, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju svakome od njih, dužni svime što čini nasljedstvo upravljati i raspolagati po pravilima po kojima zajednički upravljaju stvarima u zajedničkom vlasništvu. S obzirom na to da je zainteresirana osoba tužiteljici uskratila suglasnost da u nekretnini koja predstavlja zajedničko vlasništvo pruža usluge u domaćinstvu, ističe da je prvostupanjsko javnopravno tijelo utvrdilo da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti.

5. Zainteresirana osoba, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

9. Pobijanom presudom potvrđen je pravilnim stav javnopravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona kojim je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavkom 2. Zakona.

10. Prema članku 34. stavku 2. Zakona iznajmljivaču koji ispunjava propisane uvjete, i to da je vlasnik objekta ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp odmaralište, da objekt u kojem će pružati uslugu ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, nadležno tijelo izdat će rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti.

11. U predmetnom slučaju postupak je proveden na temelju zahtjeva zainteresirane osobe, jednog od zakonskih nasljednika iza pokojnog vlasnika nekretnine u kojoj se nalaze smještajni objekti, upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, Zemljišnoknjižnog odjela Makarska, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za koje je tužiteljica ishodila privremeno rješenje nadležnog tijela za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu od 28. srpnja 2017. Presuda prvostupanjskog suda, kao i osporena rješenja javnopravnih tijela, pozivaju se na članak 141. stavak 1. ZN-a i članak 60. ZV-a jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da iza pokojnog vlasnika nekretnine nije pravomoćno okončan ostavinski postupak i da su stoga svi zakonski nasljednici zajednički vlasnici predmetne nekretnine u skladu s člankom 141. stavkom 1. u vezi s člankom 4., člankom 5., člankom 8. stavkom 1. i člankom 129. ZN-a te člankom 57. stavkom 1., člankom 58. stavkom 1. i stavkom 2. i člankom 60. ZV-a.

12. Tužiteljica osporava utvrđenje prema kojem je predmetna nekretnina u zajedničkom vlasništvu, pozivajući se na pravomoćno rješenje o izvedenom stanju doneseno na njezino ime i oporuku pokojnog vlasnika nekretnine (njezinog supruga). Navedeni razlog tužiteljica je isticala tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, međutim isti nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari imajući na umu činjenicu da iza pokojnog vlasnika nekretnine nije pravomoćno okončan ostavinski postupak, da je utvrđeno da postoji više njegovih zakonskih nasljednika na koje je ostavina prešla u trenutku ostaviteljeve smrti (članka 5. stavak 2. ZN-a) i članak 141. stavak 1. ZN-a, prema kojem do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svime što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima (članak 60. ZV-a), osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Tužiteljica žalbenim razlozima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja s obzirom na to da iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da su predmetne nekretnine u vlasništvu njezinog pokojnog supruga, da su ona i zainteresirana osoba, između ostalih osoba, zakonski nasljednici pokojnog vlasnika nekretnine i da nije okončan ostavinski postupak u kojem će biti utvrđeni suvlasnički udjeli pojedinih sunasljednika na predmetnoj nekretnini.

13. Ovaj Sud ocjenjuje da je pravilno zaključeno da je tužiteljici u svrhu ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. točke 1. Zakona potreba suglasnost svih zajedničkih vlasnika predmetne nekretnine, a koju suglasnost tužiteljica nesporno nema, iz kojeg razloga uskraćivanje suglasnosti jednog od zajedničara nekretnine, u predmetnom slučaju zainteresirane osobe, ima za posljedicu ukidanje rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

14. Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužiteljica tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticala iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

15. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

16. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, tužiteljica je izgubila upravni spor u cijelosti te je dužna snositi sve troškove upravnog spora u skladu s člankom 79. stavkom 4. ZUS-a.

17. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, zainteresiranoj osobi, koju u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu (podnesak od 8. svibnja 2024.) i pristup na ročište od 10. svibnja 2024. u iznosu od po 1.250,00 eura po radnji, s uključenim porezom na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 2.500,00, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.). Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužiteljice o pogrešno primijenjenoj vrijednosti bodova prilikom izračuna visine troškova upravnog spora.

18. Napominje se prvostupanjskom sudu da je dužan očitu pogrešku u pisanju klase osporenog rješenja tuženika u izreci presude ispraviti u skladu s člankom 64. stavkom 1. ZUS-a.

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan