REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-125/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Splitska Riva d.o.o., Split, Gundulićeva kbr. 23, OIB: 18175139135, kojeg zastupa punomoćnica Sandi Mršić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženice ŽJŠH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Bukojević, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1283/2021-3 od 2. lipnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-1297/2014 od 12. lipnja 2015., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1283/2021-3 od 2. lipnja 2022., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju slobodnu od osoba i stvari drvarnicu koja se nalazi u kutu jugoistočnog dijela potkrovlja zgrade u [adresa], te se ujedno zabranjuje tuženiku svako takvo i slično uznemiravanje tužitelja u njegovom pravu vlasništva te drvarnice.
II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.862,50 kn.".
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Djelomično se prihvaća žalba tužene te preinačava presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pst-1297/14 od 12. lipnja 2015. godine i sudi:
"I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati tužitelju u suposjed drvarnicu koja se nalazi u kutu jugoistočnog dijela potkrovlja zgrade u [adresa], dok se za više traženo u dijelu kojim je tražena predaju u isključivi posjed i zabrana uznemiravanja u odnosu na predmetnu nekretninu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.337,50 kuna.".
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4638/2022-2 od 16. svibnja 2023. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Da li sud kod ocjene postojanja da li je jasno razgraničeni dio tavana kao sporedni dio višestambene zgrade služio samo jednom posebnom dijelu zgrade (tužiteljevom) a ne svim posebnim dijelovima zgrade, može uvjetovati dokazivanje takve činjenice samo određenom vrstom dokaza, u konkretnom slučaju pisane suglasnosti svih suvlasnika ili je postojanje takve činjenice moguće dokazivati usmenim iskazima drugih suvlasnika o nesmetanom korištenju takvog sporednog dijela zgrade od strane jednog suvlasnika i njegovih pravnih prednika kroz razdoblje duže od 20 godina?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, podredno je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi povrata posjeda drvarnice koja se nalazi u kutu jugoistočnog dijela potkrovlja zgrade u [adresa] anagrafske oznake [adresa], te zahtjev radi zaštite od uznemiravanja u odnosu na navedenu drvarnicu.
9. Tužitelj smatra da je predmetna drvarnica sastavni dio njegova stana broj 11 na trećem katu zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 109,92 m2 (koji se stan sastoji od pet soba, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i degažmana) te da je drvarnica više od 50 godina u posjedu vlasnika samo tog stana, dok ga je tuženica uznemirila u vlasništvu toga stana time što je na drvarnicu neovlašteno postavila nova vrata i onemogućila ga u njezinom daljnjem posjedovanju i ostvarivanju vlasničkopravnih ovlaštenja - iako je tuženica vlasnica stana na II. katu predmetne stambene zgrade, kojemu ta drvarnica nikada nije pripadala.
10. Tijekom postupka je bilo sporno predstavlja li drvarnica sastavni dio stana tužitelja ili zajednički dio zgrade u kojoj je taj stan.
11. Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade (Službeni list SFRJ broj 43/65, 57/65 - "Narodne novine", broj 52/73 - dalje: Zakon o vlasništvu na dijelovima zgrade), koji je bio na snazi u vrijeme kada je pravni prednik tužitelja stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, propisano je da dijelovi obiteljske stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo nekim posebnim dijelovima, jesu zajedničko vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe, time da iz odredbe st. 1. istog članka proizlazi da se zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju, među ostalim, i tavan, odnosno potkrovlje.
11.1. Odredbom čl. 5. st. 2. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade propisano je da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koje služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i dr. uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi između dva stana ili prostorija i sl.), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.
12. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, sudovi su ocijenili da su se suvlasnici zgrade mogu sporazumjeti da neki od zajedničkih dijelova zgrade ostanu u vlasništvu jednog od suvlasnika, odnosno da su suvlasnici zgrade mogli dogovoriti da sporno potkrovlje odnosno drvarnica pripadne jednom od suvlasnika.
13. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnom slučaju spornu drvarnicu preko 50 godina, koriste isključivo stanari predmetnog stana u vlasništvu tužitelja (obitelj Ž, potom obitelj pravnog prednika tužitelja ŽJ kao nositelja stanarskog prava, a zatim kao vlasnika predmetnog stana na temelju Ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 21. travnja 1998.), te da im tijekom toga dugog niza godina, nitko od ostalih nositelja stanarskog prava u predmetnoj zgradi, a kasnijih suvlasnika predmetne stambene zgrade, među kojima su i pravni prednici tuženice, nije osporavao isključivo pravo korištenja sporne drvarnice.
13.1. Obzirom na takva utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da takvo dugogodišnje ponašanje svih ostalih nositelja stanarskog prava u predmetnoj zgradi, a kasnijih suvlasnika, ima značenje njihovog sporazuma o načinu upotrebe spornog zajedničkog dijela zgrade na način da sporna drvarnica ostane u vlasništvu pravnog prednika tužitelja ŽJ, kao etažnog vlasnika, sukladno navedenim zakonskim odredbama.
14. Drugostupanjski sud je takav zaključak prvostupanjskog suda ocijenio neosnovanim, smatrajući da je upitno može li se konkludentnim činima nadomjestiti postojanje sporazuma svih etažnih vlasnika o promjeni namjene i uporabe zajedničkih dijelova zgrade. Taj sud dalje obrazlaže da se u konkretnom slučaju, ocjenom iskaza svjedoka saslušanih u postupku ne može zaključiti da su svi stanari sudjelovali u takvom sporazumu jer svi suvlasnici nisu saslušani, utvrđujući pritom da u tom sporazumu zasigurno nije sudjelovao pravni prednik tuženice (vlasnice stana koji je bio izuzet od nacionalizacije). Stoga je drugostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi postojala suglasnost svih suvlasnika posebnih dijelova odnosno etažnih vlasnika, o prenamjeni tavanskog prostora.
15. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda zasad se ne može prihvatiti.
16. Naime, odgovor na pravno pitanje postavljeno u reviziji (što je ovaj sud uostalom već prethodno iznio u odluci broj Rev-2709/2017 od 21. travnja 2021. donesenoj u ovom predmetu) je da kod ocjene je li je jasno razgraničeni dio tavana kao sporedni dio višestambene zgrade služio samo jednom posebnom dijelu zgrade (tužiteljevom) a ne svim posebnim dijelovima zgrade, sud ne može uvjetovati dokazivanje takve činjenice samo određenom vrstom dokaza, u konkretnom slučaju pisane suglasnosti svih suvlasnika, te da je postojanje takve činjenice moguće dokazivati usmenim iskazima drugih suvlasnika o nesmetanom korištenju takvog sporednog dijela zgrade od strane jednog suvlasnika i njegovih pravnih prednika.
17. Obrazloženje drugostupanjskog suda se u tom smislu ukazuje nedostatnim i nejasnim. Naime, sud može iskaz stranke ili svjedoka ocijeniti istinitim ili neistinitim, prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučivati koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je njegova obveza obrazložiti činjenična utvrđenja i zaključke logičnim razlozima, koji se mogu preispitati.
18. U konkretnom slučaju, u nedostatku pisane suglasnosti svih suvlasnika, postojanje suglasnosti (sporazuma) suvlasnika o promjeni namjene i uporabe u ovom postupku spornog, jasno razgraničenog tavanskog prostora na način da isti pripada tužiteljevom stanu, tužitelj je (među ostalim predložim i izvedenim dokazima) dokazivao i saslušanjem ostalih suvlasnika. Drugostupanjski sud nije doveo u međusobnu vezu iskaze saslušanih svjedoka i ostale izvedene dokaza (tako niti zapisnik o bodovanju stana izrađen kad je pravni prednik tužitelja otkupljivao predmetni stan), na što je upućen prethodnim rješenjem ovog suda broj Rev-2709/2017 od 21. travnja 2021., niti je dao dostatne i provjerljive razloge za svoje činjenične zaključke o tome da suvlasnici zgrade nisu postigli sporazum o promjeni namjene dotadašnjeg zajedničkog dijela stambene zgrade.
19. Dakle, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, radi čega se pobijana drugostupanjska presuda ne može ispitati.
20. Obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
21. O troškovima povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
