Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-527/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kosanoviću odvjetniku u Kutini, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-260/2022-44 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-260/2022-44 od 12. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 182,79 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-260/2022-44 od 12. travnja 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9010911437 koji su dana 20. prosinca 2005. zaključili tužitelj JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tužena Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB:02535697732, Radničkacesta 50, Zagreb, da tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 422,10 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 2,60 eur počam od 31.10.2008

na iznos od 2,97 eur počam od 31.12.2008

na iznos od 3,86 eur počam od 31.01.2009.

na iznos od 4,26 eur počam od 28.02.2009.

na iznos od 3,02 eur počam od 31.03.2009.

na iznos od 3,22 eur počam od 30.04.2009.

na iznos od 1,62 eur počam od 31.05.2009.

na iznos od 0,25 eur počam od 30.06.2009.

na iznos od 0,55 eur počam od 31.07.2009.

na iznos od 1,34 eur počam od 31.08.2009.

na iznos od 1,25 eur počam od 30.09.2009.

na iznos od 0,50 eur počam od 31.10.2009

na iznos od 1,91 eur počam od 30.11.2009

na iznos od 2,94 eur počam od 31.12.2009.

na iznos od 4,59 eur počam od 31.01.2010.

na iznos od 4,16 eur počam od 28.02.2010.

na iznos od 6,29 eur počam od 31.03.2010.

na iznos od 5,83 eur počam od 30.04.2010.

na iznos od 6,80 eur počam od 31.05.2010.

na iznos od 13,26 eur počam od 30.06.2010.

na iznos od 11,88 eur počam od 31.07.2010.

na iznos od 15,60 eur počam od 31.08.2010.

na iznos od 14,40 eur počam od 30.09.2010.

na iznos od 11,87 eur počam od 31.10.2010.

na iznos od 16,77 eur počam od 30.11.2010.

na iznos od 22,87 eur počam od 31.12.2010.

na iznos od 408,44 eur počam od 25.01.2011.

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. do 29.prosinca 2023. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja jena snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja koji glasi:

" Slijedom navedenog u prijeboju je temeljem razlike u tečaju po priloženom vještu, ukolikoga sud uzme u obzir, a ostaje se kod svih iznesenih prigovora u odnosu na isto, iznos od:

6,45 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2006. do namirenja

13,76 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.02.2006. do namirenja

17,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2006. do namirenja

19,92 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2006. do namirenja

16,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2006. do namirenja

17,95 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2006. do namirenja

24,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2006. do namirenja

18,68 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2006. do namirenja

17,87 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2006. do namirenja

20,69 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2006. do namirenja

21,06 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2006. do namirenja

28,9 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2006. do namirenja

33,8 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2007. do namirenja

34,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.02.2007. do namirenja

32,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2007. do namirenja

40,54 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3.04.2007. do namirenja

47,76 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2007 do namirenja;

49,8 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2007. do namirenja;

47,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2007. do namirenja;

43,9 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2007. do namirenja;

55,37 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2007. do namirenja;

56,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.10.2007. do namirenja;

47,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2007. do namirenja;

51,9 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.12.2007. do namirenja;

40,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.01.2008. do namirenja;

31,73 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.02.2008. do namirenja;

20,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.03.2008. do namirenja;

39,23 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.04.2008. do namirenja;

43,44 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.05.2008. do namirenja;

37,21 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.06.2008. do namirenja;

49,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.07.2008. do namirenja;

48,88 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31.08.2008. do namirenja;

41,58 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.09.2008. do namirenja;

21,66 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.11.2008. do namirenja;

i to sve po stopi zakonske zatezne kamate koja je do 31.12.2007 godine bila uređena čl.1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008 godine do 31.7.2015 godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015 do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja.

Koji iznos se prebija sa najstarijim potraživanjem, ukoliko sud eventualno odluči da je isto osnovano."

IV. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju JM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. travnja 2024., kao dana presuđenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi nadan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo odlučivanje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 125,00 EUR uvećano za PDV i sudske pristojbe na žalbu u iznosu 26,54 EUR što ukupno iznosi 182,79 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu broj 9010911437 od 20. prosinca 2005. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu CHF), te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog mjesečnog pojedinog iznosa pa do isplate.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članak 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), ovaj sud drugog stupnja nije našao da bi prilikom donošenja pobijane presude bila počinjena koja od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Izrijeka pobijane presude nema nedostataka i može se ispitati, razumljiva je i neproturječna sama sebi i razlozima presude, te presuda sadrži neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva u žalbi.

7. Budući je između parničnih stranaka nesporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 20. prosinca 2005. Ugovor o kreditu broj 9010911437 kojim je tužitelju odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 10.254,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 84 mjeseca, za kupnju motornog vozila, da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka pozvao na pravomoćnu presudu donijetu u postupku po kolektivnoj tužbi kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 do 14. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6637/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF iz predmetnog ugovora o kreditu odlučivao temeljem tih pravomoćnih presuda u kojem je sudjelovao tuženik kao banka, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a.

7.1. Odredbom članka 502.c ZPP-a određeni su učinci pravomoćnih presuda kojim su prihvaćene kolektivne tužbe, te se temeljem te odredbe, osim stranaka koje su sudjelovale u postupku po kolektivnoj tužbi pravomoćna presuda kojom je prihvaćena kolektivna tužba primjenjuje i prema drugim fizičkim i pravnim pripadnicima kolektiviteta. Riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa.

8. Odredbom članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/13 – dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te u stavku 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti upisan u obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive.

9. Tužitelj koji je predmetni ugovor zaključio kao fizička osoba, ima status potrošača kao fizičke osobe u smislu odredbe članka 3. stavak 1. ZZP/03, a sporne ugovorne odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, no iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz odredbi kojima se glavnica veže uz tečaj švicarskog franka, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača i stoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03, kako se sud prvog stupnja pravilno izjasnio u točci 5. obrazloženja.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, iz iskaza tužitelja proizlazi da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu nije pregovaralo, da osobno nije bio u banci već je cijeli posao za njega obavila Auto kuća u kojoj je kupio automobil za svoje osobne potrebe, te da je po struci strojarski tehničar i nije stručnjak za financijska pitanje, dakle da je riječ o tipskom ugovoru kojim su stipulirane odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF, na koje tužitelj nije imao utjecaja i koja je njemu bila nerazumljiva. Pritom valja naglasiti da je u okolnostima konkretnog slučaja upravo na tuženiku prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 bio teret dokaza da se o spornim odredbama pregovaralo i da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu u svrhu koji je namijenjen njegovom zanimanju odnosno njegovoj posrednoj djelatnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, a takvo stajalište je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., što međutim tuženik tijekom postupka nije dokazao i na ročištu dana 24. travnja 2023. je odustao od saslušanja svjedoka HM.

11. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

11.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19.) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

11.2. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko 7 Gž- 343/2022-2 utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

12. Zahtjev tužitelja za isplatu je restitucijski zahtjev kao posljedica utvrđenja da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF na temelju jednostrane odluke tuženika, ništetne. Ranije citirane odredbe članka 502.c stavak 1. ZPP-a i članka 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18. – dalje ZOO) i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi, te je tuženik suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredba koje su po njemu sastavljene.

13. Prema odredbama članka 327. i članka 328. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, dok se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa kako je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posljedica utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno restitucijski zahtjev po osnovi članka 323. stavak 1. ZOO-a, to tužitelj nedvojbeno ima interes za utvrđenje ništetnosti i isplate a tuženik neosnovano osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, te činjenica što je valutna klauzula dozvoljena odredbom članka 22. ZOO-a ne znači da ista ne može biti utvrđena ništetnom kao što je to u predmetnom slučaju.

14. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 1111. ZOO-a u vezi odredbe članka 323. stavak 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju ništetne odredbe zajedno sa kamatom po stopi iz članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a. Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje.

15. Visinu tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je pravilno utvrdio na osnovi provedenog financijskog vještačenja iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka koji se o svim prigovorima tuženika očitovao i iste otklonio. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je u pogledu prigovora tuženika na nalaz i mišljenje saslušao vještaka mr.sc. Jasminku Fijačko na raspravi dana 4. ožujka 2024. (list 222- 223 spisa) koja je prigovor tuženika otklonila pravilno navodeći da prigovori vezani uz pretvaranje kredita u neki novi ili kunski kredit nisu odlučni jer se radi o hipotetskom i pravnom pitanju.

16. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prigovor zastare. Prilikom odlučivanja o prigovoru zastare tražbine, pravilno je sud prvog stupnja u smislu odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a, članka 241. ZOO-a i članka 245. stavak 1. ZOO-a utvrdio da je došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 u kojem je presuda od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. od kada je zastara počela iznova teći, a kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 14. veljače 2020. unutar petogodišnjeg roka zastare iz članka 225. ZOO-a, proizlazi da nisu zastarjele tražbine u utuženom razdoblju.

16.1. Odluka o odbijanju prigovora zastare utemeljena je na pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u zapisniku broj Su-33/2022 od 30. siječnja 2022., te po Sudu Europske unije u predmetima C-609/19; spojen predmetu C-776/19 i C- 782/19. Sudska praksa na koju se tuženik poziva u žalbi nije činjenično identična i stoga nije primjenjiva u ovom predmetu. Prema stajalištu Vrhovnog suda RH pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a i individualnih restitucijskih zahtjeva, a u individualnim parnicama radi isplate pokrenutim povodom pravomoćne presude po kolektivnoj tužbi primjenjuje se opći petogodišnji rok zastare.

17. Zbog svega navedenoga, opsežni žalbeni navodi tuženika o tome da nije riječ o ništetnim ugovornim odredbama i da je na njegovu štetu povrijeđena sloboda uređivanja obveznih odnosa iz članka 2. ZOO-a i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima iz članka 3. ZOO-a, te načelo savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a, ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu koji se odnosi na odbijeni prigovor radi prijeboja i uračunavanje negativne tečajne razlike, valja navesti da se o istom sud prvog stupnja očitovao u točci 10. obrazloženja i isti pravilno odbio kao neosnovan. Ovo stoga što se iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom, ne mogu umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio niti primio, te tuženik koji je u tipski ugovor unio nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, ne može tražiti isplatu korištenjem instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO-a. Prema stajalištu Suda Europske unije u predmetu C-140/22 (SM/KM protiv MBANK, presuda od 7. prosinca 2023.) Direktivi 93/13 se protivi da se naknada koju potrošač traži temeljem povrata iznosa koje je platio u okviru izvršenja predmetnog ugovora o kreditu umanji za protuvrijednost kuna na glavnicu koju bi kreditna institucija primila da je taj ugovor na snazi. Tuženik se u žalbi poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023., od koje je međutim odstupljeno u odluci broj Rev-549/2023 do 18. prosinca 2023.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o ostvarenju povrede prava iz članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5./14. – dalje Ustav) i neosnovanim se cijeni pozivanje žalitelja na povredu ustavnog načela ravnopravnosti svih građana i načela pravičnosti, odnosno prava na pošteno suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje Konvencija).

19.1. Naime, pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje pravo na procesnu ravnopravnost tzv. "jednakost oružja". Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz spisa predmeta je razvidno da je tuženik zastupan po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku u tijeku postupka bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u istom te uzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje, pa u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja. Osim toga, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, njome nije odstupljeno od ustaljene sudske prakse, dok sudska praksa na koju se tuženik u žalbi poziva nije primjenjiva u ovom predmetu jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

20. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, te u skladu s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a kojim je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Pritom je sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje Tarifa) kada je tužitelju sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife priznao naknadu za sastav tužbe i četiri obrazložena podneska, prema Tbr. 9. točka 1. Tarife za zastupanje na četiri ročišta, te prema Tbr. 9. točka 3. Tarife naknadu za ročište za objavu presude, sve zajedno sa pripadajućim PDV-om od 25% prema Tbr. 46. Tarife iznosi 1.187,50 eura.

21. Slijedom svega iznijetoga valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbit žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

22. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom, temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 182,79 EUR kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec