Poslovni broj: Usž-1562/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić - Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat - Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GT iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Jasminki Trubelja, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2630/23-6 od 4. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2630/23-6 od 4. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2630/23-6 od 4. ožujka 2024 odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23-03/03503622578, URBROJ: 341-99-06/2-23-2317 od 31. svibnja 2023. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03503622578, URBROJ: 341-25-06/2-22-115844 od 27. travnja 2023.

3. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-03/03503622578, URBROJ: 341-25-06/2-22-115844 od 27. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje prava na razmjerni dio invalidske mirovine.

4. Tužitelj pobija presudu zbog svih razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da nije imao mogućnost sudjelovati u upravnom postupku kao stranka, a tuženik nije izvršio uvid u matičnu evidenciju već je proveo postupak na temelju nepotpunih podataka u vlastitoj evidenciji, o čemu nije obavijestio tužitelja. Nadalje, da mu u mirovinski staž nije uračunato vrijeme provedeno na odsluženju vojnog roka, kao i vrijeme nezaposlenosti, o čemu tuženik nije utvrđivao činjenice. Smatra da su osporeno rješenje te pobijana presuda doneseni na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je i, posljedično, pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže poništiti pobijanu presudu te osporeno rješenje tuženika. Potražuje trošak upravnog spora u visini od 750,00 eura.

5. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odluke javnopravnih tijela temelje se, u bitnome, na utvrđenju da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima ostvareni radni staž kraći od jedne godine pa ne postoji mogućnost za priznanjem prava sukladno Uredbi broj 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Osnovna Uredba), Uredbe broj 987/2009 Europskog Parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009 (Provedbena Uredba) i Uredbe broj 1231/2010 o proširenju primjene Osnovne i Provedbene uredbe na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (Uredba o proširenju).

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je postupak prije donošenja pobijane presude proveo sukladno odredbama ZUS-a te je presudu obrazložio u cijelosti sukladno odredbi članka 60. stavak 4. navedenog Zakona i odgovorio na prigovore tužitelja iz tužbe.

9. Prvostupanjski sud je, s obzirom na podatke spisa predmeta, imajući na umu odredbu članaka 56. ZOMO-a, utvrdio da osporenim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

10. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu. U postupku je utvrđeno da je tužitelj rođen 1967. godine te da mirovinski staž, prema članku 24. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 i 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), u Republici Hrvatskoj iznosi 11 mjeseci i 16 dana, dok je u Republici Njemačkoj ostvario mirovinski staž u trajanju od 18 godina, 5 mjeseci i 0 dana. Kako u postupku nije utvrđeno da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima ostvareni mirovinski staž u trajanju od jedne godine, pravilno je odbijen njegov zahtjev, pozivom na odredbu članka 57 stavka 2. Osnovne Uredbe.

11. Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje. Naime, iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika jasno proizlazi da je izvršen uvid u matične evidencije (bilješka Odjela matične evidencije Područne službe u Zagrebu od 30. kolovoza 2022.) te je prigovor tužitelja o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju neosnovan. U situaciji kada je upravni postupak pokrenut na zahtjev stranke, a činjenice odlučne za rješavanje zahtjeva utvrđuju se temeljem službenih podataka i/ili isprava, nije nužno posebno pozivati stranku na izjašnjenje tijekom postupka. Stoga prigovor tužitelja o bitnoj povredi odredbi upravnog postupka (članka 52. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine” 47/09 i 110/21) nije osnovan.

12. Nadalje, kako tužitelj, na kojem je teret dokaza u upravnom postupku, nije dokazao da postoje razdoblja koja bi utjecala na ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja za vrijeme nezaposlenosti (za koje je ostvario pravo na mirovinsko osiguranje, u skladu s propisima o zapošljavanju – članak 60. Zakon o tržištu rada (“Narodne novine” 118/18, 32/20 i 18/22) niti ima godine života za stjecanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu, nisu odlučni ni navodi tužitelja istaknuti u tom smislu.

13. Naposljetku, nema zakonskih mogućnosti da se vrijeme provedeno na odsluženju vojnog roka prizna u mirovinski staž, s obzirom da ovo vrijeme, sukladno odredbi članka 56. stavka 4. u svezi stavak 3. istog članka ZOMO-a, eventualno utječe da skraćivanje razdoblja radnog vijeka, kao jednog od uvjeta za priznavanje prava na invalidsku mirovinu.

14. Stoga je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a te članka 79. stavka 4. ZUS-a trebalo odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić - Babić