Poslovni broj: Usž-4098/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OŠ, rođenog **.**.1999. u mjestu Herat, Islamska Republika Afganistan, državljanin Islamske Republike Afganistan, zastupanog po opunomoćeniku Sebastianu Mišeu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, OIB: 20911691255, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2221/2024-7 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2221/2024-7 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-217-03/21-06/1357, URBROJ: 511-01-212-23-39 od 26. ožujka 2024. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć te se nalaže se tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja iznos od 1.875,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 26. ožujka 2024. odbačen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 15 dana od dana izvršnosti tog rješenja napustiti Republiku Hrvatsku i vrati se u Helensku Republiku.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Citirajući članak 43. stavak 1. točku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ističe da niti u jednoj državi nema odobrenu supsidijarnu zaštitu te se njegov zahtjev ne može kao takav odbaciti. Iz spisa ne proizlazi da mu je u drugoj državi odobrena zaštita, a što je preduvjet za odbačaj zahtjeva. Smatra da je transfer u Helensku Republiku sukladno osporenom rješenju neizvediv te mu preostaje samo povratak u matičnu državu. Navodi da svrha pozitivnih propisa nije samo formalno saslušanje stranaka već istinsko i kritičko razmatranje i ocjena njegovih navoda, a što u konkretnom slučaju izostaje. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i riješiti upravnu stvar. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže žalbu odbiti.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-820/2022 od 20. travnja 2021. kojom je poništeno rješenje tuženika od 24. veljače 2022. , a kojim je odbačen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj od 29. studenog 2021. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak uz uputu da se u ponovnom postupku tužitelja sasluša.

8. U postupku je izvršen uvid u podatke EURODAC iz kojih proizlazi da je u Helenskoj Republici tužitelj registriran kao tražitelj međunarodne zaštite od 19. travnja 2018. Upućen je zahtjev Helenskoj Republici da preuzme odgovornost za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na što je zaprimljen odgovor Helenske Republike od 20. prosinca 2021. u kojem se navodi da je tužitelj imao dozvolu boravka na temelju odobrene supsidijarne zaštite za razdoblje od 8. lipnja 2018. do 2. srpnja 2021.

8.1. U ponovljenom postupku pribavljena je i odluka Helenske Republike od 15. travnja 2022. kojom je izričito potvrđeno da tužitelj ima odobrenu supsidijarnu zaštitu, koja nije ukinuta kao ni sva prava koja tužitelj uživa te da povratkom u Helensku Republiku ima mogućnost zatražiti obnovu dozvole boravka.

8.2. Tužitelj je u izjavi na zapisnik od 19. svibnja 2022. izjavio da mu je jasno ako ima odobrenu zaštitu u Helenskoj Republici da mu se ne može odobriti zaštita u Republici Hrvatskoj. Također je istaknuo da želi da i njegova djeca imaju odobrenu zaštitu te da ih se zajedno pošalje u Helensku Republiku. Navodi da je Helensku Republiku napustio jer su njegova djeca bila bez statusa u Helenskoj Republici, a koji su mogli steći jedino preko majke kojoj nije odobrena zaštita, stoga je namjeravao u drugoj državi članici zatražiti zaštitu kao obitelj.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i iskaza tužitelja te je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 43., stavak 1. točku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23.; dalje: Zakon) i odbio tužbeni zahtjev.

10. Sukladno članku 43., stavku 1. točk1 1. Zakona, Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje zahtjev ako je tražitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora.

11. Navodima u žalbi tužitelj ne dovodi u sumnju činjenice utvrđene na način kako je to učinio prvostupanjski sud u upravnom sporu ni tuženik u upravnom postupku.

12. Prigovor tužitelja da nema odobrenu međunarodnu zaštitu u nijednoj državi članici nije osnovan jer iz spisu priloženih odgovora nadležnog tijela Helenske Republike od 20. prosinca 2021. i 15. travnja 2022. jasno proizlazi da je tužitelju odobrena supsidijarna zaštita 8. lipnja 2018., koji status nije opozvan. Tužitelju je na temelju odobrene zaštite izdana dozvola boravka važeća od 3. srpnja 2018. do 2. srpnja 2021., a po povratku u Helensku Republiku ima mogućnost zatražiti produljenje dozvole boravka.

13. Ujedno, tužitelj u izjavi danoj u upravnom postupku nije osporio da ima odobrenu supsidijarnu zaštitu u Helenskoj Republici, već je samo iznio razloge kojima je nastojao opravdati odlazak iz iste i podnošenje zahtjeva u Republici Hrvatskoj.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da je tužitelju odobrena međunarodna zaštita u Helenskoj Republici jer isto proizlazi iz dokumentacije koja je pribavljena od strane nadležnih tijela Helenske Republike.

15. Budući da je tužitelju odobrena međunarodna zaštita u drugoj državi članici Europskoga gospodarskog prostora, prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da osporenim rješenjem tuženika, kojim je zahtjev tužitelja odbačen na temelju članka 43. stavka 1. točke 1. Zakona, nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić