Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-851/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sudu drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ninoslav Pintarić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15441/2021-26 od 25. lipnja 2024. godine, 19. veljače 2025. godine,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-15441/2021-26 od 25. lipnja 2024. godine, te odlučuje:
Prihvaća se prigovor tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb izjavljen protiv rješenja poslovni broj Pr-15441/2021-24 od 5. travnja 2024. godine za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 59,72 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 16,59 eura, te se navedeno rješenje o pristojbi ukida.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženika izjavljen protiv rješenja poslovni broj Pr-15441/2021-24 od 5. travnja 2024. godine za plaćanje sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 59,72 eura, odnosno u preostalom neplaćenom iznosu od 16,59 eura.
2. Protiv navedenoga rješenja žali se tuženik zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u svezi članka 381. ZPP, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati prigovor tuženika kao osnovan, podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskome sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je osnovana.
4. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem poslovni broj Pr- 15441/2021-24 od 5. travnja 2024. godine naložio tuženiku plaćanje sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura, na odgovor na tužbu u iznosu od 6,64 eura, na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 eura i na žalbu protiv presude u iznosu od 26,54 eura, odnosno ukupno je naloženo plaćanje sudske pristojbe u visini od 59,22 eura. Nadalje, da je tuženik podnio prigovor uz obrazloženje da je iskoristio privilegij iz čl. 7. st. 3 u vezi s čl. 13. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18- dalje: ZSP), te da je izvršio uplatu u iznosu od 43,13 eura na ime sudske pristojbe sukladno rješenju suda kojim je pozvan na platež pristojbe, ali u visini polovice iznosa pristojbe koja je utvrđena rješenjem za tužbu, odgovor na tužbu i prvostupanjsku presudu i puni iznos pristojbe na žalbu protiv presude.
4.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da prigovor nije osnovan jer da je navedenom odredbom (čl. 7. st. 3.) ZSP-a propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničnom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku 3 dana od dana elektroničke dostave odluke, međutim, tužba i odgovor na tužbu da nisu niti mogu biti odluke suda prema odredbi čl. 7. st. 3 ZSP-a jer da su to podnesci stranaka. Nadalje, citirana odredba da se ne odnosi na rješenje o platežu sudske pristojbe (već na ranije odluke suda, odnosno presude i rješenja koje su donijete prije rješenja kojim se naplaćuje sudska pristojba). Konačno, kako jedina odluka suda, a to je presuda od 31. listopada 2022. tuženiku nije dostavljena u elektroničkom obliku, niti je tuženik na tu jedinu odluku suda platio polovicu pristojbe u roku od 3 dana, prvostupanjski sud utvrđuje da se tuženik potpuno neosnovano poziva na odredbu čl. 7. st. 3. ZSP-a, pa je odbio njegov prigovor.
5. Osnovano navodi tuženik u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 7. stavka 3. ZSP.
6. Naime, prema odredbi čl. 13. st. 1. ZSP-a, kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku. Prema stavku 2. obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. ovog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka.
7. U konkretnom slučaju obveznik plaćanja sudske pristojbe na tužbu i presudu bila bi tužiteljica, a budući da je ona po samom zakonu oslobođena od plaćanja sudske pristojbe, tuženik je, kao stranka koja nije uspjela u parnici, u obvezi platiti sudsku pristojbu za tužbu i presudu. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. studenog 2022. tuženik – poslodavac u sporu u kojem je tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi (radnik) i u kojem je isti uspio u sporu, ima pravo koristiti privilegij iz čl. 7. st. 3. u vezi s čl. 13. ZSP-a time da rok za plaćanje sudske pristojbe počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda. Kako je tuženik u roku od 3 dana po primitku rješenja o pristojbi od 5. travnja 2024. godine podmirio sudsku pristojbu na tužbu, odgovor na tužbu i presudu u 50%- tnom iznosu, koristeći privilegij iz čl. 7. st. 3. ZSP-a, nije dužan podmiriti preostalih 50% pristojbe jer je pravilno koristio citirani privilegij. Stoga, kako je tuženik u cijelosti podmirio sudske pristojbe, valjalo je preinačiti prvostupanjsko rješenje, odnosno prihvatiti prigovor tuženika i ukinuti rješenje o pristojbi.
8. Slijedom navedenoga sukladno odredbi članka 380. toč. 3. ZPP trebalo je uvažiti žalbu tuženika i pobijano rješenje preinačiti, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 19. veljače 2025.
Sutkinja:
Vlatka Fresl Tomašević