REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr-169/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Melite Božičević-Grbić kao predsjednice Vijeća te Dražena Tripala i Perice Rosandića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TJ zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejama 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. rujna 2021. broj K-5/2015- 128 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2024. broj I Kž-403/2021-10, u sjednici održanoj 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog TJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. rujna 2021. broj K-5/2015-128 (dalje: prvostupanjska presuda), preinačenom presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. svibnja 2024. broj I Kž-403/2021-10 u odnosu na kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejama 2. i 4. KZ/97. u odluci o kazni i odluci o imovinskopravnom zahtjevu, ZJ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejama 2. i 4. KZ/97. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP) dosuđen je Republici Hrvatskoj imovinskopravni zahtjev na način da je osuđeniku naloženo platiti Republici Hrvatskoj 1.257.573,58 kuna odnosno 166.908,70 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a osuđenik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.
2. Osuđeni ZJ je po braniteljici, odvjetnici Jeleni Grbešić, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude (dalje: zahtjev) naznačujući da presudu pobija „iz razloga sadržanog u članku 517.st.1.t.1. i t.5. ZKP- a“, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "da preinači presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske (...) na način da se, primjenom čl. 56. ZKP, na izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine primijeni uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.".
3. Zahtjev sa spisom je, u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-a bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republiku Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je izrazilo mišljenje da zahtjev nije osnovan, a taj odgovor dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. Osuđenik u zahtjevu tvrdi „da su počinjene povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a koje povrede su utjecale na presudu“ te “da je prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu“, čime očigledno upire na osnove za podnošenje ovog pravnog lijeka iz članka 517. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP-a.
6. Povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku osuđenik obrazlaže tvrdnjom da je drugostupanjski sud izrekao strožu kaznenu sankciju „ne dajući nikakve konkretne razloge za takvu odluku“.
6.1. Suprotno ovoj tvrdnji, drugostupanjski je sud u točkama 12. i 12.1. obrazloženja presude dao jasne razloge kojima je obrazložio prihvaćanje argumenata iz žalbe državnog odvjetnika za izricanje strože kazne zatvora za predmetno kazneno djelo, čime je postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP-a, na čiju povredu u drugostupanjskom postupku osuđenik očigledno smjera. Osuđenikovo neslaganje s tim razlozima (s kojima on u zahtjevu, iako tvrdi da ih nema, zapravo polemizira) predstavlja pokušaj pobijanja pravomoćne presude iz osnove navedene u članku 471. stavku 1. ZKP-a, a to, prema odredbama članka 517. ZKP-a, nije dopušteno. 7. Povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a osuđenik obrazlaže tvrdnjom da je drugostupanjski sud „u odluci o kazni (...) prekoračio ovlasti i cijenio otegotnim okolnosti koje to nisu, a da je pri tome u potpunosti minorizirao objektivne olakotne okolnosti na strani optuženika“.
7.1. Kazna na koju je ZJ osuđen za kazneno djelo iz članka 292. stavka 2. KZ/97. izrečena mu je na donjoj granici kazne propisane za to kazneno djelo. Okolnosti koje on u zahtjevu ističe ne ukazuju na njenu nezakonitost, već na, po mišljenju osuđenika, opravdanost primjene uvjetne osude koju je drugostupanjski sud otklonio.
7.2. Međutim, ocjenu može li se i bez izvršenja kazne očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, dakle, je li pravilno izrečena ili je trebala biti izrečena uvjetna osuda (članak 67. stavak 2. KZ/97.), moguće je pobijati samo žalbom iz osnove navedene u članku 471. stavku 1. ZKP-a, a ne, kako to jasno proizlazi iz članaka 515. i 517.
ZKP-a, ovim izvanrednim pravnim lijekom.
7.3. Zbog toga nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-a na koju ovim tvrdnjama zahtjeva upire osuđenik.
8. Slijedom iznesenog, zahtjev osuđenog TJ za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Božičević-Grbić
