REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-654/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Centra za odgoj i obrazovanje Dubrava iz Zagreba, Prilaz Tomislava Špoljara 2, 31982620821, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž R-75/2024-4 od 21. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1649/2022-20 od 27. ožujka 2024., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev tuženika za naknadnu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, poslovni broj Gž R-75/2024-4 od 21. listopada 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1649/2022-20 od 27. ožujka 2024. pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) predlažući da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti podnošenje revizije zbog pravnih pitanja:

"1. Primjenjuje li se odredba čl. 203. st. 8. Zakona o radu, a koja propisuje postupak kada je poslodavac obvezan primijeniti dva ili više kolektivnih ugovora s proširenom primjenom, i na sve ostale situacije kada je poslodavac obvezan primjenjivati više kolektivnih ugovora bez proširene primjene, a potpisnik je tih ugovora?

2. Da li je pri odlučivanju o pravima i obvezama iz radnog odnosa isključena kumulacija više kolektivnih ugovora u situaciji kada je poslodavac potpisnik više kolektivnih ugovora koji ga obvezuju u svojoj primjeni, a nije riječ o kolektivnim ugovorima s proširenom primjenom?

3. Da li je poslodavac koji obavlja registriranu djelatnost srednjoškolskog obrazovanja, a potpisnik je Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama, koji nije kolektivni ugovor s proširenom primjenom, obvezan isti primjenjivati prilikom priznavanja prava iz radnog odnosa svojim zaposlenicima, iako je po statističkoj klasifikaciji razvrstan u djelatnost socijalne skrbi?

4. Je li sud pri odlučivanju o pravima i obvezama radnika u parnicama iz radnog odnosa dužan primijeniti sve kolektivne ugovore čiji je poslodavac potpisnik, kada su ispunjeni uvjeti za njihovu primjenu, a radnik zahtijeva njihovu primjenu?

5. Da li sud smije isključiti primjenu jednog od kolektivnih ugovora, u situaciji kada je poslodavac potpisnik oba kolektivna ugovora, kada su oba kolektivni ugovori bez proširene primjene, te su oba sklopljena u djelatnostima koje poslodavac i obavlja, a kada je čl. 1. st. 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji propisano da se nacionalna klasifikacija ne smije koristiti kao osnova za određivanje prava i obveza pravnih i fizičkih osoba?"

2. Na prijedlog je odgovoreno, time, da tuženica predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbiti uz dosudu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da naznačena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je drugostupanjska presuda donesena u potpunosti u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama poslovni broj Rev-520/2023 od 23. travnja 2024. i poslovni broj Rev-797/2024 od 18. lipnja 2024., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

4. Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda glede primjene materijalnog prava podudarno je sa pravnim shvaćanjem koje je izraženo u navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, time, da je prvostupanjski sud u skladu s tim pravnim shvaćanjem pravilno ocijenio da na rad tužiteljice nije moguće primijeniti Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama vezano za Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su zaključili Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama, Sindikat hrvatskih učitelja i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja sa Vladom Republike Hrvatske 25. studenog 2006. i 5. prosinca 2019. pri obračunu plaće tužiteljice.

5. Prema shvaćanju revizijskog suda polazeći od odredbe čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) u situaciji kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijenit će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. Nadalje, prema shvaćanju revizijskog suda u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumulativnoj primjeni kolektivnih ugovora.

5.1. To stoga, što neovisno o činjenici što kao u konkretnom slučaju poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, te što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta strukovnog učitelja, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkog klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

6. Eventualna pravna nesigurnost koju bi stvorila mogućnost da se stranke Ugovora o radu istovremeno pozivaju na primjenu više kolektivnih ugovora upravo je otklonjena navedenom zakonskom odredbom.

7. Slijedom navedenog, kako je ovaj sud ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije kao u toč. I. izreke.

8. Nadalje, tužiteljica je navela da joj je povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda - pravo na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava RH).

9. Međutim, što se tiče primjene materijalnog prava treba reći, da judikatura Europskog suda za ljudska prava naznačuje kako se razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu samo po sebi smatrati suprotnima Konvenciji što više zahtjev pravne sigurnosti i zaštita legitimnih očekivanja ne uključuje pravo kroz stečenu sudsku praksu, jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti sa pravnim djelovanjem pravosudnog sustava budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje.

10. U odnosu na primjenu postupovnih pravila ovaj sud ocjenjuje, da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predlaže dokaze te da se izjasni o navodima suprotne strane i na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku.

11. U svojim presudama nižestupanjski su sudovi odgovorili na sve odlučne navode tužiteljice, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su iznesene relevantne i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

12. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim.

13. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravo na pravično suđenje. Dakle, ista nije učinila vjerojatnim da bi joj pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom i Konvencijom zajamčeno pravo.

14. Dodatno, valja reći, da odredba čl. 6. st. 1. EKLJP i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga, do povrede tog prava i ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim ukoliko je pobijana presuda arbitrarna i očito nerazumna o čemu nije riječ u konkretnom slučaju, jer su presude nižestupanjskih sudova kako je gore navedeno detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim.

15. Tužiteljica, dakle nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je njezin prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP i riješiti kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. čl. 1. ZPP (toč. III. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek