Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: Pn – 18/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici iz Zadra, protiv tužene LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ireni Lerner, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 20. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice, te tužene i punomoćnice tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. ožujka 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 1.327,23 eura (tisućutristodvadesetsedameuraidvadesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.516,20 eura (tisućupetstošesnaesteuraidvadesetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od 19. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u iznosu od 1.677,69 eura (tisućušestosedamdesetsedameuraišezdesetdevetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica CS (dalje tužiteljica) podnijela je ovom sudu 27. svibnja 2021. tužbu radi naknade štete protiv tužene LS (dalje: tužena) navodeći da je tužena pravomoćnom presudom o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-8/20 od 22. siječnja 2020. proglašena krivom što je u vremenskom periodu od mjeseca travnja 2019. do 27. studenog 2019. u [adresa] i [adresa] iako svjesna da je oštećena US ne poznaje, sa telefonskih brojeva oštećenoj US na njezin mobilni telefon poslala više desetaka SMS poruka i slikovnih poruka preko aplikacije WhatsApp čiji je sadržaj ukazivao da bi njezina prijateljica, ovdje tužiteljica bila u ljubavnoj vezi sa suprugom oštećene, pa iako oštećena nije odgovarala na njezine poruke i iako je blokirala brojeve sa kojih je dobivala poruke koje joj je okrivljena (ovdje tužena) slala, okrivljena da je nastavila kupovati nove kartice i koristeći nove brojeve nastavljala upućivati slike tužiteljice koje je skidala sa njezinog profila sa stranice Fcebooka, slala oštećenoj screenshot svog WhatsApp profila u kojem su bile fotografije i razni tekstovi poruka ljubavnih sadržaja i ljubavnih pjesama, te slala screenshotove na kojima je vidljiv WahtsApp profil supruga oštećene JS kako bi prikazala da je njezin suprug aktivan na WhatsAppu, na koji je način oštećenoj uputila više desetaka poruka i slika, čime da je tužena počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - nametljivo ponašanje opisano i kažnjivo po čl.140. st.1. Kaznenog zakona (dalje: KZ). Postupajući na takav način tužena da je prema tužiteljici protupravno postupala iznoseći klevetničke neistinite činjenice o tužiteljici, naprijed opisano, čime je povrijedila tužiteljičino pravo osobnosti i pravo na duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, te privatnost osobnog i obiteljskog života. Uslijed takvog postupanja tužene, tužiteljica da je trpjela duševne boli, istoj da je bilo narušeno fizičko i duševno zdravlje slijedom čega da je bila primorana potražiti liječničku pomoć zbog toga i koristiti analgetike. Uslijed takvih događaja i negativnih konotacija o tužiteljici u [adresa], tužiteljica da je počela gubiti na težini jer nije imala apetit za hranom te su se kod iste uslijed pretrpljenog stresa uzrokovanog predmetnim događajem razvile i druge tegobe poput poremećaja spavanja, razvijanja nemira i bojazni za budućnost, tužiteljica da se je povlačila u sebe te bila niskog raspoloženja i sl. Nadalje ista u tužbi navodi da klevetnički navodi tužene pri iznošenju neistinitih činjenica da bi tužiteljica bila u ljubavnoj vezi sa suprugom US, JS da su se reflektirali na čast i ugled tužiteljice koji je kao direktorica društva Globan j.d.o.o. i osobno u to vrijeme uživala u [adresa] slijedom čega da joj je takvim postupanjem tužene povrijeđena čast i ugled, te dostojanstvo te ista navodi da postoje elementi koji ukazuju na počinjenje kaznenog djela klevete iz čl. 149. KZ. Tužiteljica je navela da je zbog predmetnog događaja bila primorana preseliti u Zagreb i pronaći novi posao a sve kako bi se lakše nosila s nastalim povredama i ublažila psihičke posljedice. Opisano protupravno ponašanje tužene da je dovelo do povrede prava tužiteljice kako je to ranije navedeno kao i povrede njenog duševnog zdravlja te se negativno odrazilo na privatni i poslovni život tužiteljice slijedom čega tužiteljica s osnove naknade neimovinske štete uslijed povrede prava njezine osobnosti potražuje od tužene iznos od 20.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zatzenom kamatom tekućom na potraživani iznos od 19. ožujka 2021. kada se je sa odštetnim zahtjevom obratila tuženoj. Tužiteljica je na ročištu održanom 5. travnja 2024., a uslijed uvođenja valute EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj, uredila tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 20.000,00 kuna potražuje iznos od 2.654,46 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da je zahtjev tužiteljice neosnovan budući da do povrede prava osobnosti tužiteljice nije došlo od strane tužene slijedom čega da istoj nije ni mogla nastati šteta. Obzirom da nisu ispunjene pretpostavke koje Zakon o obveznim odnosima predviđa za nastanak odgovornosti za štetu to da ne postoji odgovornost tužene. Ista je navela da se presuda o kaznenom nalogu ne odnosi na tužiteljicu već da je oštećenik u predmetnom postupku treća osoba koja je različita od osobe tužiteljice. Ista je osporila da bi tužiteljici bilo narušeno fizičko i duševno zdravlje te da ne postoji uzročno posljedična veza između fizičkog i psihičkog stanja tužiteljice te onoga što se navodi u presudi o kaznenom nalogu kao osnova za postojanje odštetne odgovornosti tužene spram tužiteljice. Što se tiče preseljenja tužiteljice u Zagreb tužena je navela da isto nema nikakve veze sa predmetnim događajem, da tužiteljica nije poznata većem broju ljudi u [adresa] jer se tu doselila, te je navela da tužiteljica u trenutku podnošenja predmetne tužbe živi u [adresa], te da je moguće da se je ista preselila u Zagreb nakon završetka turističke sezone. Tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

3. Ovaj sud je u predmetnoj stvari donio presudu posl. broj: Pn – 47/2021-29 od 11. srpnja 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženoj trošak postupka.

3.1. Uslijed izjavljene žalbe od strane tužiteljice Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi je rješenjem posl. broj: Gž – 679/2022-3 od 14. veljače 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu te je predmet vraćen sudu na ponovni postupak.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: presude o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru posl. broj: K – 8/20-2 od 22. siječnja 2020. (list spisa 7-10), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list spisa 11-13), odštetni zahtjev od 18. ožujka 2021. s potvrdom o dostavi (list spisa 14-18), izvadak iz sudskog registra za tvrtku Globan j.d.o.o. (list spisa 30), podaci od HZMO od 2. veljače 2022. (list spisa 54-55), uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu (list spisa (57), liječnička svjedodžba za tužiteljicu od 16. veljače 2022. (list spisa 59), očitovanje dr. DS od 17. listopada 20254. (list spisa 155), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DS (list spisa 60-61), dopunsko saslušanjem svjedokinje DS (list spisa 140-141), svjedoka ES (list spisa 61-62), svjedoka US (list spisa 63), svjedoka MS (list spisa 63-64), svjedoka NS (list spisa 64), svjedoka ZS (list spisa 65-66), svjedoka BS (list spisa 70-71), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list spisa 71-72) i tužene (list spisa 73), te je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj: K – 8/20.

4.1. Na ročištu održanom 5. travnja 2024. sud je temeljem odredbe čl. 292. st.2. i st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) odbio dokazni prijedlog tužene da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku informacijsko-komunikacijskih oblasti – digitalna forenzika a na okolnost da je upravo tužiteljica postojanje presude u kaznenom nalogu učinila dostupnim javnosti budući se tužiteljica protivila izvođenju takvog dokaza, a tužena izvođenje istoga nije predložila do zaključenja prethodnog postupka. Naime, drugostupanjskom odlukom kojom je ukinuta ranije donesena presuda predmetni postupak je vraćen u stadij glavne rasprave a ne u stadij prethodnog postupka, te suprotno navodima tužene ista je prekludirana u predlaganju novih dokaznih prijedloga a ovo uzimajući u obzir da je ista saznanja o predloženom dokazu nesporno imala do zaključenja prethodnog postupka. Ujedno se ističe da je i tužiteljica na ročištu održanom 26. svibnja 2022. predložila izvođenje upravo ovog dokaza a čemu se je tužena protivila te je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice iz razloga što je isti predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, a radilo se o dokazu o kojem je tužiteljica imala saznanja i prije zaključenja prethodnog postupka.

5. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagale, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

6. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to zbog povrede prava na ugled, čast, dostojanstvo, ime, te tjelesno i duševno zdravlje.

8. Među strankama nije sporno da je u odnosu na tuženu od strane Općinskog suda u Zadru donesena pravomoćna presuda o kaznenom nalogu posl. broj: K – 8/20-2 od 22. siječnja 2020. kojom je tužena proglašena krivom za kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje u odnosu na US.

8.1. Među strankama je sporno je li zbog ponašanja tužene za koje je ista proglašena krivom povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, da li radnje opisane u činjeničnom opisu kaznene presude predstavljaju štetnu radnju, da li postoji šteta kod tužiteljice kao i da li postoji uzročna veza između štetne radnje i štete. Nadalje je sporna visina potraživanja tužiteljice, odnosno da li okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu novčane naknade.

8.2. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je st.2. propisano da pod pravima osobnosti u smislu ZOO podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

8.3. Odredbom čl. 1100. st.1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je st.2. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.4. Odredom čl. 1045. st.1. ZOO propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.5. Odredbom čl. 1049. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.6. Odredbom čl. 12. st.3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim

9. Uvidom u spis ovog suda posl. broj: K – 8/20 utvrđeno je da US podnijela prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru radi počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja, a koje djelo je počinjeno u odnosu na nju. Po provedenom postupku Općinski sud u Zadru je donio presudu o kaznenom nalogu posl. broj: K – 8/20-2 od 22. siječnja 2020. kojom je u odnosu na okrivljenu LS (ovdje tuženu) izdao kazneni nalog kojim je tužena proglašena krivom što je u vremenskom razdoblju od mjeseca travnja 2019. do 27. studenog 2019. u [adresa] i [adresa], iako svjesna da ju oštećena US ne poznaje, sa telefonskih brojeva [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona], [broj telefona] i [broj telefona], oštećenoj US na njezin mobilni telefon broja [broj telefona] poslala više desetaka SMS poruka i slikovnih poruka preko aplikacije WhatsAapp čiji je sadržaj ukazivao da bi njezina prijateljica CS (ovdje tužiteljica) bila u ljubavnoj vezi sa suprugom oštećenice, pa iako oštećenica nije odgovarala na njezine poruke i blokirala brojeve sa kojih je dobivala poruke koje joj je ova slala, ista je nastavljala kupovati nove kartice i koristeći nove brojeve nastavljala upućivala slike tužiteljice koje je skidala sa njezinog profila sa stranica Facebooka, slala oštećenici scrennshot svog WhatsAap profila u kojem su bile fotografije i razni tekstovi poruka ljubavnog sadržaja i ljubavnih pjesama, te slala screenshotove na kojima je vidljiv WhatsAap profil supruga oštećnice MS kako bi prikazala da je njezin suprug aktivan na WhatsAapu, na koji način je oštećenici uputila više desetaka poruka i slika, a što je sve kod oštećene US izazvalo osjećaj tjeskobe i nesigurnosti, osjećaj da nju i obitelj netko progoni i nadzire, te ugrozilo obiteljski život, dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme uhodila drugu osobu i s istom nastojala uspostaviti neželjeni kontakt, a čime je kod nje izazvalo tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, čime je okrivljena počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 1. KZ/11, pa je temeljem čl. 140. st. 1. KZ/11 okrivljena osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s time da joj je izrečena uvjetna osuda te izvršenje izrečene kazne zatvora odgođeno za vrijeme od 1 (jedne) godine pod uvjetom da okrivljena u tom roku ne počini isto ili drugo kazneno djelo. Presuda je postala pravomoćna 7. veljače 2020.

9.1. Uvidom u predmetni spis utvrđeno je da je tužiteljica dana 29. studenog 2019 u 10,15 sati uhićena od strane Policijske postaje Zadar zbog osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo iz čl. 140. st.1. Kaznenog ponašanja, „Nametljivo ponašanje“. Istoj je privremeno oduzet i mobilni uređaj. Tužiteljica je istoga dana ispitana, te je po završenom ispitivanju, istoga dana u 19,00 sati puštena na slobodu.

10. Uvidom u liječničku potvrdu izdanu od strane Ordinacije obiteljske medicine dr. DS (list spisa 12) proizlazi da je 19. travnja 2020. evidentirana posjeta tužiteljice kod liječnika radi stresa koji je doživjela, poremećaja spavanja, nemira i bojazni za budućnost. U potvrdi se navodi da se pacijentica u više navrata žalila na tegobe, ne pojašnjavajući iste, da ista djeluje potišteno, da je u zadnjih nekoliko mjeseci izgubila na težini više od 5 kg, da nema apetita te da se žali na gastrtointestinalne tegobe. Pregledom pacijentice da se utvrdila opća iscrpljenost te potreba za laboratorijskom obradom, te je istoj dana uputa za uzimanjem vitamina, te po potrebi Normabel.

10.1. Uvidom u dokumentacijski list pregleda u ambulanti Zavoda za hitnu Medicinu Ličko-senjske županije proizlazi da je pregled tužiteljice izvršen dana 5. lipnja 2020. te je istoj utvrđena dijagnoza stanja emocionalnog šoka ili stresa te su joj propisani lijekovi: Normabel, Braun natrijev klorid i Reglan.

10.2. Uvidom u liječničku svjedodžbu izdanu od strane Ordinacije obiteljske medicine dr. DS od 16. veljače 2022. a za potrebe predmetnog postupka, utvrđeno je da je dr. DS u svom nalazu i mišljenju navela da je uvidom u obiteljski liječnički karton za tužiteljicu utvrdila da je došlo do pojave određenih zdravstvenih tegoba kod tužiteljice od mjeseca travnja 2019. a koji ranije nisu postojali ili nisu bili izraženi u toj mjeri dotada. Pacijentica da je ne navodeći mogući uzrok tegobe opisala kao palpitaciju, slabost, opću tjelesnu iscrpljenost, stresnu okolinu, psihičku napetost, nesanicu i mršavljenje.

10.3. Iz očitovanja dr. DS od 17. listopada 2024., a koje je ista dala sukladno nalogu suda, proizlazi da je tužiteljica u više navrata zbog zdravstvenih tegoba zatražila pomoć u ordinaciji obiteljske medicine. Uvidom u obiteljski karton da se od travnja 2019. navode tegobe u vidu nesanice, mršavljenja, palpitacije i psihičke napetosti. Prilikom uzimanja anamneze da su navedeni simptomi u smislu poremećaja spavanja, nemira, bojazni za budućnost a bez navođenja uzroka istih u obje posjete. Prilikom obiju posjeta tužiteljica da je dobila parenteralnu terapiju u vidu infuzije, da je provedena opservacija te je preporuka bila uzimanje vitamina, preporuka anksiolitika u smislu Normabela u najmanjoj dozi samo navečer.

11. Uvidom u podatke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2. veljače 2022. proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od 28. svibnja 1997. pa 20. prosinca 2000., te u razdoblju od 1. veljače 2002. do 30. lipnja 2002. imala prijavljeno zaposlenje na području Zagreba, zatim od 1. studenog 2002. do 20. kolovoza 2006. u [adresa], od 1. rujna 2006. do 4. travnja 2007. u Zagrebu, od 16. travnja 2007. do 30. studenog 2019. u [adresa] (s manjim prekidima radnog odnosa), zatim u razdoblju od 13. listopada 2016. do 13. studenog 2016. u Cresu, od 1. prosinca 2019. do 27. rujna 2020. u [adresa], od 1. listopada 2020. do 24. veljače 2021. u Zagrebu, od 2. ožujka 2021. do 2. travnja 2021. u [adresa], od 3. travnja 2021. do 28. srpnja 2021. u Zagrebu, od 29. srpnja 2021. do 20. listopada 2021. u [adresa], te od 21. listopada 2021. pa nadalje u Zagrebu. Što se tiče zaposlenja u tvrtki Globan j.d.o.o., iz dostavljenih podataka proizlazi da je tužiteljica prijavljena kao zaposlenik označene tvrtke u razdoblju od 3. srpnja 2013 – 15. rujna 2013., 14. ožujka 2014. – 30. studenog 2019., 1. prosinca 2019. – 27. rujna 2020., 2. ožujka 2021. do 2. travnja 2021., te od 29. srpnja 2021. do 20. listopada 2021.

12. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za tvrtku Globan j.d.o.o. na dan 5. listopada 2021. utvrđeno je da je tvrtka osnovana u lipnju 2013., da je predmet poslovanja iste pripremanje hrane i pružanje usluga prehrane, pripremanje i usluživanje pića i napitaka, pružanje usluga smještaja i pripremanje hrane za potrošnju na drugom mjestu sa ili bez usluživanja, da je osnivač iste KS, dok je tužiteljica upisana kao član uprave te osoba koja je ovlaštena za zastupanje tvrtke.

13. Uvidom u uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu izdano od strane Policijske postaje Novalja od 27. siječnja 2022. utvrđeno je da je tužiteljica od 25. studenog 1985. pa do 8. travnja 2005. imala prijavljeno prebivalište u [adresa], a od 15. travnja 2005. pa nadalje u [adresa].

14. Iz iskaza svjedokinje DS proizlazi da je ista liječnica tužiteljice od 2007. te da joj je poznato da je u razdoblju od travnja pa do lipnja/srpnja 2019. imala tri intervencije kod tužiteljice, odnosno da je tužiteljica u tom razdoblju došla kod nje te da je ona primijetila veliku uznemirenost, zabrinutost, lupanje srca kod tužiteljice a kako nije znala uzrok tome da je pretpostavila da je uzrok naporan rad tijekom ljeta. Ista je navela da se takvo zdravstveno stanje kod tužiteljice nije ranije pojavljivalo, da je tužiteljica uslijed rada za vrijeme sezone, znala dolaziti na primanje vitamina, infuzije i slično zbog iscrpljenosti i slabosti. Nadalje je navela da ne raspolaže podacima o zdravstvenom stanju tužiteljice za naredni period listopad i studeni 2019., te je navela da ju je tužiteljica nazvala u listopadu/studenog 2021. povodom covida te da je tužiteljica tada bila u Zagrebu. Svjedokinja je u svom dopunskom iskazu navela da ona u mjestu [adresa] nije čula nikakve glasine o tuženoj.

14.1. Iskaz svjedokinje sud u cijelosti cijeni istinitim i vjerodostojnim te u cijelosti u suglasju s medicinskom dokumentacijom tužiteljice. Tako je sud iz iskaza iste utvrdio da je kod tužiteljice u razdoblju od travnja do lipnja/srpnja 2019. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja na način da je kod iste od strane stručne osobe (liječnika) evidentirana uznemirenost, zabrinutost i lupanje srca a koje zdravstveno stanje se nije ranije javljalo kod tužiteljice. Sud je također cijenio istinitim i navode svjedokinje da ista o tužiteljici nije čula nikakav glasine jer tužiteljica tijekom postupka nije dokazala suprotno.

15. Iz iskaza svjedoka VS proizlazi da je isti u vrijeme štetnog događaja bio gradonačelnik grada [adresa] te da je u Gradu radila i tužena. Isti je naveo da je od policije kao i djelatnika Grada dobio informaciju da bi tužena supruzi jednog gospodina dostavljala slike tužiteljice, a navedenog da mu je rekla rodica tužiteljice, PS. PS da mu je rekla da je tužiteljica bila na policiji gdje su je ispitivali cijeli dan što je kod nje izazvalo stres, a da je tužiteljica bila pod stresom da se je i on osobno uvjerio jer je s njom razgovarao. Naime, isti je naveo da nakon što je čuo da je pokrenut kazneni postupak i nakon što ga je policija o tome obavijestila da je nazvao tužiteljicu te da mu je tada potvrđeno da je pokrenut kazneni postupak. Svjedok je naveo da je ponovno razgovarao s tužiteljicom te da je opet utvrdio da je ista pod stresom. Nadalje je naveo da tužiteljicu poznaje 20ak godina, da mu je poznato da se u Gradu Novalja pričalo o tom događaju budući je [adresa] malo mjesto te je naveo da su i tužiteljica i tužena negativno komentirane. Svjedok je naveo da je informaciju o predmetnom događaju dobio vrlo brzo, da je prvo informacije dobio od gradske uprave, a potom od policije.

15.1. Iskaz svjedoka VS sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim, te nepristranim budući sud ne nalazi da bi svjedok bio osobno zainteresiran za ishod predmetnog postupka. Tako iz iskaza saslušanog svjedoka proizlazi da je o štetnom događaju saznao vrlo brzo nakon što se je isti dogodio, da je o istom prvotno saznao od strane djelatnika grada [adresa] a potom i od policije, da su tužiteljica i tužena u gradu [adresa] bile negativno komentirane, te da je uslijed tog događaja tužiteljica bila pod stresom a što je njemu bilo uočljivo budući isti tužiteljicu poznaje posljednjih dvadeset godina.

16. Iz iskaza svjedokinje US proizlazi da je ona od tužene primala poruke na mobitel od svibnja do studenog 2019. Ona da je prvotno mislila da joj te poruke šalje tužiteljica te je navedeno prijavila policiji, a kasnije da se ispostavilo da joj je te poruke slala tužena. Nadalje iz iskaza iste proizlazi da je nakon predmetnog događaja razgovarala s tužiteljicom, i to u prosincu 2019., da ona kod tužiteljice nije primijetila da bi se loše osjećala ali da je tužiteljica bila povrijeđena i užasnuta jer je satima bila na policiji.

17. Iz iskaza svjedoka AS proizlazi da je tužena slala slike tužiteljice njegovoj supruzi, te da on ne poznaje tužiteljicu.

17.1. Iskaz saslušane svjedokinje US i svjedoka AS sud cijeni istinitim budući su isti u skladu sa dokumentacijom priloženom predmetnom spisu.

18. Iz iskaza svjedokinje NS, kćerke tužiteljice, proizlazi da je ista ranije živjela u [adresa], da je u [adresa] išla u vrtić i školu te da je 2018. i 2019. živjela u [adresa]. Nadalje iz iskaza iste proizlazi da nakon što se je odselila iz [adresa], da je u [adresa] dolazila samo ljeti, za vrijeme godišnjeg odmora, te da je na ljetovanju u [adresa] zadnji put bila 2017. Također iz iskaza iste proizlazi da su tužiteljica i tužena bile prijateljice, da je tužena dolazila kod njih u Vrbovac, te da joj je za štetni događaj rekla tužiteljica. Tužiteljica da je zbog toga duže vrijeme bila vidno potresena, da nije mogla vjerovati da joj je to tužena napravila, kao i da je bila potresena osobito iz razloga što je policija došla po nju i što je morala ići u policijsku postaju. Svjedokinje je navela da se je ona zbog navedenog sramila, da je u [adresa] bila 2021. na dva dana te je navela da joj se nitko nije obraćao povodom predmetnog događaja.

18.1. Iskaz saslušane svjedokinje NS sud je cijenio vjerodostojnim i životno logičnim neovisno što je ista kćerka tužiteljice. Naime, sud nalazi da je životno logično da bi tužiteljica uslijed ovakvog postupanja tužene, a za koje postupanje je prvotno bila osumnjičena tužiteljica, bila potresena kao i da je navedeni događaj utjecao i na samu svjedokinju koja je kćerka tužiteljice, te da se je ista sramila zbog negativnih glasina o svojoj majci.

19. Iz iskaza svjedokinje ZS, tete tužiteljice, proizlazi da tužiteljica dugi niz godina radi u restoranu, te da je u istom direktor 13 godina. Nadalje iz iskaza svjedokinje proizlazi da joj je poznato da je policija po tužiteljicu došla u jutarnjim satima, te da se vratila tog istog dana oko 23,30 sati navečer. Policija da je tužiteljicu saslušavala zbog prijave treće osobe podnesene protiv tužiteljice. Ista je navela da se radilo o krađi identiteta, da su bile prijetnje i preko telefona, te da je bilo govora da je tužiteljica ljubavnica suprugu osobe koja je podnijela prijavu. Tužiteljica da je uslijed tog događaja bila uznemirena, da su i treće osobe pristupile svjedokinji i iščuđavale se načinu i činjenici da je tužiteljica bila privedena, te je navela da tužiteljica do tada nikada nije bila negativno komentirana.

19.1. Iskaz i ove svjedokinje sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim neovisno što je ista u rodbinskoj vezi s tužiteljicom. Naime, iskaz iste u dijelu u kojem opisuje da je policija došla po tužiteljicu u jutarnjim satima te da je ista u policijskoj postaji zadržana cijeli dan radi ispitivanja je u suglasju sa ispravama priloženim spisu ovog suda posl. broj:

K – 8/20. Također sud cijeni istinitim i iskaz svjedokinje u dijelu u kojem navodi da su i treće osobe bile upoznate s činjenicom da je tužiteljica privedena budući je tužiteljica bila uhićena u restoranu, te je životno logično da bi o navedenom bile upoznate i treće osobe koje su navedeni događaj zasigurno i komentirale.

20. Iz iskaza svjedoka BS, strica tužene, proizlazi da je isti u prijateljskim i poslovnim odnosima s tužiteljicom te da je za predmetni događaj saznao tek kad je objavljena presuda Županijskog suda u Zadru (svjedok zapravo misli na ranije označenu presudu Općinskog suda u Zadru), a za tu presudu da mu je rekao IS, te je naveo da mu je poznato da je presudu objavila tužiteljica. Isti je u svom iskazu naveo da tužiteljica nije imala nikakvih problema s njim i tuženom te da je ista cijelo vrijeme u [adresa], odnosno da nije odlazila iz [adresa].

20.1. Iskaz svjedoka u dijelu u kojem isti navodi da mu je poznato da je tužitelja objavila presudu sud ne cijeni istinitim. Naime, svjedok je u svom iskazu naveo da mu je za postojanje presude rekla treća osoba, dok isti nije objasnio otkud mu je poznato da bi presudu objavila upravo tužiteljica.

21. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je u studenom 2019. policija došla na njezino radno mjesto i privela je radi ispitivanje, da su joj rekli da se nedostojno ponašala prema US koju ona nije poznavala te je navela da su ju zadržali do večernjih sati. Nakon toga ona da je na radnom mjestu dobivala telefonske pozive s upitom zašto je to napravila, da su joj ljudi dolazili u restoran u kojem je radila kao konobar i pitali je o tom događaju. Zbog toga ona da je posjećivala svoju liječnicu opće prakse koja joj je prepisala terapiju sa tabletama za smirenje. Nadalje je navela da ju je preko sestrične kontaktirao i tadašnji gradonačelnik HS u vezi tog događaja, da je ona nastavila raditi još oko 10 mjeseci sezonski u [adresa], a nakon toga da je otišla u Zagreb. To da je utjecalo fizički na nju, da je smršavjela, da se je osjećala neugodno, da su joj treće osobe nakon tog događaja prilazile na cesti i u restoranu te ju pitali o tome, neki da su se podsmjehivali, a drugi da su je saslušali. Tužiteljica je navela da ona nije stranka kaznenog postupka, te da je kaznenu presudu dobila tek kad joj ju je dala njezina punomoćnica prilikom podizanja predmetne tužbe. Ista je navela da ne zna tko je objavio presudu na instagramu.

21.1. Iskaz tužiteljice sud je u cijelosti cijenio istinitim. Naime, iskaz tužiteljice je u cijelosti u skladu s dokumentacijom priloženom predmetnom spisu kao i iskazima svjedoka čije je iskaze sud cijenio istinitim i vjerodostojnim.

22. Tužena je u svom iskazu navela da su ona i tužiteljica bile prijateljice, da u odnosu na tužiteljicu nikada nije rekla neistinu, da je javnost za kaznenu presudu saznala odmah čim je ista donesena te da je ona čula da je istu tužiteljica stavila na svoj instagram. Prije objave presude da se po kuloarima pričalo da je ona nešto napravila tužiteljici, te je navela da se tužiteljica nije odselila iz [adresa], da je u [adresa] živjela i 2020. i 2021. Tužena je navela da ona tužiteljici nije prouzročila štetu. Na upit zašto je US slala fotografije tužena je odbila odgovoriti na to pitanje.

22.1. Sud je cijenio istinitim iskaz tužene u dijelu u kojem ista navodi da su ona i tužiteljica bile prijateljice, u dijelu u kojem ista navodi da je javnost za kaznenu presudu saznala čim je ista donesena, te u dijelu u kojem je ista navela da se je po kuloarima pričalo da je ona nešto napravila tužiteljici. Naime, iskaz iste u tom dijelu je u bitnom u skladu s navodima i same tužiteljice i iskazima svjedoka. Sud nije cijenio istinitim navode tužene u dijelu u kojem ista insinuira da bi tužiteljica objavila presudu. Naime, iz iskaza tužene proizlazi da ista nema neposrednih saznanja da bi tužiteljica presudu objavila, odnosno ista je navela da je čula da je tužiteljica presudu objavila, a ista tijekom postupka svoje navode nije dokazala, a teret dokaza na tu okolnost, a uzimajući u obzir da je tužiteljica navedeno tijekom postupka osporila, je na tuženoj. Sud je pri tome uzeo u obzir i činjenicu da iz spisa posl. broj: K – 8/20 ne bi proizlazilo da bi presuda bila dostavljena tužiteljici.

23. Iz svega navedenog proizlazi da bi tužiteljica kao oštećenica mogla uspjeti sa zahtjevom za naknadu štete mora dokazati da su kumulativno ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a u pravnoj teoriji se kao opće pretpostavke uglavnom navode: štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. Obveza tužiteljice da dokaže navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu, a koje su nužne za njen uspjeh u parnici, proizlazi i iz odredbi čl. 7. i čl. 219 st. 1. ZPP iz kojih u bitnom proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te je dužna predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

23.1. U odnos na prvu opću pretpostavku odgovornosti za štetu koju tužiteljica treba dokazati, a radi se o štetnoj radnji učinjenoj od štetnika, a koja je definirana u prethodno citiranom čl. 1045. st. 1. u svezi čl. 1100. st. 1. ZOO, sud je utvrdio da je tužiteljica istu tijekom postupka dokazala. Naime, nesporno je da je tužena pravomoćnom presudom posl. broj: K – 8/20-2 od 22. siječnja 2020. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja opisanog i kažnjivog u čl. 140. st.1. KZ u odnosu na oštećenu US. Međutim, uzimajući u obzir činjenični opis kaznenog djela, a iz kojeg proizlazi da je tužena oštećenoj u razdoblju od travnja 2019. do 27. studenog 2019. u više navrata iznosila negativne, neumjesne i neprimjerene tvrdnje o osobnom životu tužiteljice s ciljem da se naškodi časti i ugledu tužiteljice, te uzimajući u obzir da je prema navodima stranaka označena presuda bila javno objavljena i time dostupna javnosti (objava na društvenoj mreži - instagramu), a u kojoj presudi je jasno vidljiva uloga tužiteljice, odnosno da bi tužiteljica bila ljubavnica supruga oštećene, sud je uslijed takvog postupanja tužene (kako je to opisano u presudi posl. broj: K – 8/20-2), neovisno što tužiteljica u kaznenom postupku nije formalno bila oštećena niti je podnijela kaznenu prijavu, utvrdio da takvo postupanje tužene predstavlja štetnu radnju i u odnosu na tužiteljicu.

23.2. Sud potom smatra dokazanim da je tako opisanom štetnom radnjom tužene kao štetnika doista prouzročena šteta na strani ovdje tužiteljice i to neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti na način kako je to definirano u čl. 19. ZOO. Naime, pravna teorija je prihvatila objektivnu koncepciju neimovinske štete kao povrede prava osobnosti (čl. 19. u vezi čl. 1046. ZOO), a to pojednostavljeno znači da već samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta kao objektivna činjenica. Stoga, obzirom je nesporno da je tužena kao okrivljena pravomoćno osuđena za učin kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ, dok sud uzimajući u obzir činjenični opis kaznenog djela za koji je tužena proglašena krivom nalazi da je učinom tog kaznenog djela tužena povrijedila pravo osobnosti ovdje tužiteljice, posljedica čega je daljnje zaključivanje ovog suda, a obzirom je pravo na čast i dostojanstvo imanentno pripadajuće svakoj fizičkoj osobi, da je takvim svojim inkriminiranim postupanjem doista prouzročila štetu tužiteljici u smislu kako je neimovinska šteta određena u čl. 1046. ZOO. Naime, stav je suda da iznošenje negativnih i neumjesnih tvrdnji kao u konkretnom slučaju da bi tužiteljica bila ljubavnica supruga oštećene, kod osobe u odnosu na koju su izrečene doista mogu izazvati osjećaj povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti, dostojanstva, imena, privatnosti osobnog i obiteljskog života kao i duševnog zdravlja na način kako to propisuje čl. 19. st. 1. i 2. ZOO. Naime, sud je, a kako je to ranije i obrazloženo, cijenio istinitim iskaz tužiteljice u kojem ista navodi da je uslijed takvog postupanja tužene bila psihički uznemirena, da je izgubila apetit, da je smršavjela, da se osjećala neugodno jer su joj se drugi ljudi podsmjehivali te da se uslijed toga obraćala i doktoru koji joj je propisano tablete za smirenje. Naime, objektivno je za očekivati da je iznošenje negativnih tvrdnji o privatnom životu tužiteljice istu moralno diskreditiralo te da je to kod iste uzrokovalo pojačani stres a kako to ista tvrdi i u tužbi. Da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti proizlazi i iz medicinske dokumentacije priložene predmetnom spisu a iz koje proizlazi da je tužiteljica u razdoblju od travnja do lipnja/srpnja 2019. (odnosno u vrijeme činjenja kazenog djela od strane tužene), te tijekom 2020. (u travnju i lipnju 2020.) u više navrata bila kod liječnika koji je kod tužiteljice utvrdio simptome koji se ranije nisu javljali (poremećaj spavanja, stes, nemir, potištenost, gubitak na težini, probavne smetnje…), te joj je propisao i tablete za smirenje, a navedeno proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, a koje iskaze sud cijeni objektivnim a kako je to i navedeno prilikom ocjene istih. Imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, sud drži da u konkretnoj pravnoj stvari nesporno u postupanju tužene egzistira i uzročna veza koja inače mora postojati između štetne radnje i štete tako da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a kako je to određeno u čl. 1045. st. 1. ZOO, te da egzistira i protupravnost kao zadnja opća pretpostavka odgovornosti za štetu, uz napomenu da protupravno postupa ona osoba koja svojim djelovanjem i propuštanjem povrijedi neki propis. Da upravo postupanje tužene predstavlja uzročnu vezu koja je dovela do prouzročenja neimovinske štete na strani ovdje tužiteljice ovome sudu je razvidno upravo iz sadržaja prije navedene, a već više puta spominjane pravomoćne kaznene presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-8/20-2. Imajući u vidu naprijed navedeno, sud zaključuje da je tužiteljica uspjela dokazati da je isključiva odgovornost, odnosno krivnja za prouzročenje povrede prava osobnosti vezana za inkriminirani događaj na strani ovdje tužene, a što posljedično sukladno odredbama iz čl. 1045. i 1046. ZOO dovodi do toga da kraj takvog stanja stvari doista egzistira odgovornost tužene da naknadi neimovinsku štetu tužiteljici. Sukladno navedenom utvrđenju suda, slijedeća zadaća suda je odrediti da li tužiteljici s osnove povrede prava osobnosti pripada pravo na isplatu potraživanog iznosa od 2.654,46 eura. Uzimajući u obzir da je sud utvrdio da su na strani tužene ispunjene opće pretpostavke odgovornosti za štetu a kako je to ranije navedeno, to je stav suda da tužiteljica od tužene ima pravo potraživati novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti jer je sud našao da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, a kako to proizlazi i iz nastavka ovog obrazloženja.

23.3. Dakle, u ovoj pravnoj stvari sudu nije sporan osnov odštetne odgovornosti tužene obzirom da postoji objektivni element - štetne radnje - koji legitimira tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu predmetne neimovinske štete, ali je sporna i u ovoj fazi postupka njezina visina. Prilikom odmjeravanja visine naknade štete a primjenom odredbe čl. 223. st.1. ZPP, sud je vodio računa o okolnostima pod kojima je došlo do povrede, odnosno sud je cijenio činjenicu da je o navedenom događaju bila upoznat veći broj ljudi u mjestu [adresa] u kojem je tužiteljica dugi niz godina stanovala (a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka), te je cijenio i činjenicu da se je sve to događalo u malom mjestu gdje su odjek i reakcija na takav događaj jače izraženi nego bi to bilo u nekom većem mjestu. Nadalje je sud saslušanjem tužiteljice utvrdio da je iznošenjem negativnih tvrdnji o istoj od strane tužene, a uslijed čega je tužiteljica na javnom mjestu od strane policije bila privedena i zadržana u policiji cijeli dan na ispitivanju a s čime su bile upoznate i treće osobe koje su navedeni događaj negativno komentirali (a kako to proizlazi i iz iskaza saslušanih svjedoka, te iz iskaza same tužene), da je to kod tužiteljice izazvalo stres i očaj zbog takve situacije jer je iznošenjem takvih tvrdnji tužiteljica prikazana kao nemoralna osoba te joj je time prema utvrđenju ovog suda povrijeđeno dostojanstvo, čast i ugled. Također je sud uzeo u obzir i činjenicu da je stanje stresa kao i ostale zdravstvene tegobe kod tužiteljice trajale određeno vrijeme, odnosno u razdoblju od travnja 2019. pa do zasigurno objave predmetne presude (a kako to proizlazi i iz medicinske dokumentacije u kojoj se navodi da je tužiteljica bila na pregledu tijekom 2019., te 2020.), da je ista imala više liječničkih pregleda, da joj je propisan lijek za smirenje, kao i da je ista pretrpjela strah zbog neizvjesnosti koji je narušio duševnu ravnotežu tužiteljice. Predmetni događaj je kod tužiteljice izazvao stres, te istu očito izuzetno iznervirao, budući je ovakvim postupanje tužene ugrožen moralni integritet tužiteljice koja je bila podvrgnuta komentarima i kritici javnosti. Ujedno se ističe da za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na čast, ugled, dostojanstvo, ime i privatnost nije potrebno da se štetna radnja učini pred većim brojem ljudi i u nazočnosti tužiteljice s obzirom da je tužiteljica određeno i decidirano u svom iskazu, kojeg sud cijeni, opisala povrede prava osobnosti izazvane tom štetnom radnjom izjasnivši se kako su se iste manifestirale na njezin život, odnosno na odnos okoline prema njoj a koji iskaz je uvjerljiv. Sud je nadalje prilikom određivanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir i duševne boli koje su kod tužiteljice izazvane činjenicom da je ista bila neosnovano zadržana u pritvoru, a pritom uzimajući u obzir činjenicu da ljudska sloboda predstavlja jedno od temeljnih prava čovjeka. Pri odmjeravanju novčanog iznosa kao satisfakcije za pretrpljene duševne boli sud je cijenio i činjenicu da je kćerka tužiteljice doživjela neugodnosti zbog predmetnog događaja (ista je navela da se je sramila), zbog čega sud smatra da je tužiteljica povrijeđena i kao roditelj. Sud nije našao dokazanim navode tužiteljice da bi ista zbog štetnog događaja promijenila mjesto svog boravka i zaposlenje. Naime, uzimajući u obzir isprave priložene predmetnom spisu sud je utvrdio da je tužiteljica u više navrata, kako prije tako i nakon predmetnog događaja mijenjala zaposlenje i mjesto rada te sud odlazak u Zagreb i to deset mjeseci nakon ovog događaja ne može prepisati upravo ovom događaju, a posebice uzimajući u obzir da se je tužiteljica nekoliko mjeseci nakon odlaska u Zagreb ponovno vratila u [adresa], te potom ponovno otišla u Zagreb i nakon toga se vratila u [adresa]. Slijedom svega navedeno sud smatra da je tužena svojim postupanjem povrijedila prava osobnosti tužiteljice koja se očituju u povredi ugleda, časti, imena i dostojanstva tužiteljice kao i povredi privatnosti i obiteljskog života na način da je ovo djelo objektivno moglo i jest u konkretnom slučaju prouzročilo duševne boli kod tužiteljice te je utvrđenje suda da jačina i trajanje tih boli opravdavaju dosudu novčane naknade za neimovinsku štetu. Imajući sve naprijed navedeno u vidu po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju primjerena naknada iznosi 1.327,23 eura, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO, čime će se postići konačna svrha, odnosno cilj instituta pravične novčane naknade koja nije ekvivalent za ugroženo dobro (povreda prava osobnosti iz odredbe čl.19. st.2. ZOO), već ista predstavlja popravak kroz novčanu satisfakciju. Slijedom navedenog valjalo je djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 1.327,23 eura te isti odbiti kao neosnovan za više zatraženi iznos, a kako je to odlučeno točkom I. i II. izrekom odluke.

24. Na tako dosuđeni iznos tužiteljici pripada i zakonska zatezna kamata koja na dosuđeni iznos teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 19. ožujka 2021. (odštetni zahtjev je podnesen 18. ožujka 2021., list spisa 14-18) sukladno odredbi čl. 1103. ZOO kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva, dok je stopa zakonskih zateznih kamata određena sukladno odredbi čl. 29. ZOO.

25. Tužiteljica i tužena su zatražile naknadu troška postupka.

26. Odlučujući o troškovima postupka sud je uzimajući u obzir da su stranke djelomično uspjele u parnici vodio računa o kvantitativnom i kvalitativnom uspjehu stranaka, te je utvrdio da je tužiteljica u osnovi i visini tužbenog zahtjeva u postupku uspjela sa omjerom od 75% (100% osnova i visina od 50%), a tužena u omjeru od 25%.

26.1. Tužiteljici je kao opravdane troškove sukladno odredbi čl. 154. st.2. ZPP valjalo priznati naknadu troška sastava tužbe u potraživanom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava podneska od 17. studenog 2021. i 1. prosinca 2021. u visini od 100 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 3. kolovoza 2021. i 9. rujna 2021. u iznosu od 25 bodova za svako ročište (Tbr.9. toč. 5. Tarife), trošak pristupa na ročišta održana 17. siječnja 2022., 29. ožujka 2022., 26. svibnja 2022. u visini od 100 bodova za svako ročište (Trb.9. toč.1. Tarife), trošak sastava žalbe od 26. srpnja 2022. u visini od 125 bodova (Tbr. 10. toč.1. Tarife) što ukupno iznosi 775 bodova, odnosno 1.550,00 eura (Tbr. 54. Tarife). Tužiteljici na taj iznos pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr.42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV- a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22) u iznosu od 387,50 eura. Tužiteljici nadalje pripada pravo na naknadu trošak pristupa na ročišta održana 5. travnja 2024., 13. svibnja 2024., 17. rujna 2024. i 20. siječnja 2025. u visini od 100 bodova za svako ročište (Trb.9. toč.1. Tarife), odnosno ukupno 800,00 eura. Tužiteljici pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 eura (koji iznos odgovara plaćenom iznosu od 250,00 kuna), trošak pristojbe na presudu u iznosu od 36,50 eura (koji iznos odgovara plaćenom iznosu od 250,00 kuna, uplatnica na listu spisa 97), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 73,00 eura (koji iznos odgovara plaćenom iznosu od 550,00 kuna), a navedeno sukladno odredbi čl. 4. toč. 1. i toč.4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, dalje u tekstu: ZSP). Nadalje je tužiteljici valjalo priznati i pravo na naknadu troška svjedoku GS u iznosu od 7,17 eura (koji iznos odgovara iznosu od 54,00 kune), svjedoku DS u iznosu od 9,00 eura, te svjedoku NS u iznosu od 132,72 eura (koji iznos odgovara iznosu od 1.000,00 kuna). Slijedom navedenog tužiteljici pripada pravo na naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 3.032,39 eura. Uzimajući u obzir omjer uspjeha tužiteljice u predmetnom postupku (75% - 25% = 50%) to je istoj valjalo priznati pravo na naknadu troška postupka u iznosu od 1.516,20 eura.

26.2. Na tako priznati trošak postupka valjalo je tužiteljici priznati i pravo na potraživanu zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, sukladno odredbi čl. 27. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 80/22), te odredbi čl. 29. ZOO, a kako je to odlučeno točkom III. izreke rješenja.

26.3. Uzimajući u obzir omjer uspjeha tužene u predmetnom sporu, te odredbu čl. 154. st.2. ZPP to istoj ne pripada pravo na naknadu troška postupka, a kako je to odlučeno točkom IV. izreke odluke.

27. Slijedom svega navedenog odučeno je kao u izreci odluke.

U Pagu 19. veljače 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužiteljici po punomoćnici,

2. Tuženoj po punomoćnici.