REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-762/2023-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, Osijek, Kapucinska 21, a isto opunomoćenik ŠM, državnoodvjetnički savjetnik, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2108, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-12 od 11. travnja 2023.
II. Poništava se rješenje Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Odsjeka za hrvatske branitelje i žrtve rata, KLASA: UP/I-562- 02/20-01/529, URBROJ: 2177/1-04-03/2-21-17 od 10. lipnja 2021.
III. Tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] priznaje se status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, na temelju psihičke bolesti PTSP-a, s 20 % oštećenja organizma privremeno jednu godinu, prema T 238b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 118/2021., u daljnjem tekstu: Pravilnik).
IV. Nalaže se nadležnom prvostupanjskom tijelu, da u roku od 30 dana od dostave pravomoćne presude, donese rješenje o ostvarivanju prava na osobnu invalidninu i isplate.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/21-01/2108, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-12 od 11. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za društvene djelatnosti, Odsjeka za hrvatske branitelje i žrtve rata, KLASA: UP/I-562-02/20-01/529, URBROJ: 2177/1-04-03/2-21-17 od 10. lipnja 2021.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata temeljem psihičke bolesti i bolesti kralježnice jer nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17. i 98/19. - dalje: Zakon).
2. Tužitelj u tužbi i podnescima od 12. rujna 2023., 3. studenoga 2023. i 16. rujna 2024., u bitnome, navodi da istu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno prihvaćenih dokaza i pogrešnih interpretacija nalaza od strane vještaka drugog stupnja. Također ističe da sastav vještaka koji su obavili vještačenje nije u skladu sa pravilima struke jer niti jedan član žalbenog Vijeća vještaka nije stručna osoba za područje kralježnice. S druge strane, smatra da je Stručna procjena napravljena sukladno pravilima struke te se treba uzeti kao podloga za donošenje pravilnog nalaza i mišljenja, kao i svi nalazi specijalista do dana vještačenja jer su vještaci uzeli u obzir samo nalaze do 2019. godine, dok tužitelj posjeduje dokumentaciju do 2023. godine koju nisu niti pregledali, a nisu sagledali niti nalaze o ozljedi kralježnice. Osim toga, različitost utvrđenja Vijeća vještaka i Vijeća viših vještaka – revizora, odnosno Vijeća viših vještaka pojačava potrebu detaljnog obrazloženja medicinskih činjenica i razloga donošenja drugačijeg mišljenja. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1107/18-4 od 5. travnja 2018. iz koje proizlazi stajalište da se medicinske činjenice utvrđuju na temelju vještačenja provedenog u predmetnoj stvari. Stoga predlaže Sudu provođenje neovisnog stručnog vještačenja, a nakon provedenog dokaznog prijedloga, poništiti osporavana rješenja.
3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu kronološki pojašnjava sam tijek cjelokupno provedenog upravnog postupka, citira mjerodavne odredbe zakonskih i podzakonskih propisa, kao i nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja pribavljenih tijekom upravnog postupka. Posebice ističe da su vještaci koji su vještačili u predmetu tužitelja u žalbenom postupku raspolagali potrebnim znanjem i iskustvom, tim više što se neki od vještaka dugo bave braniteljskom populacijom uz iznimnu angažiranost vezano za liječenje i medicinsko-edukativnu skrb o braniteljima, a specijalizacija liječnika vještaka je bila primjerena vrstama bolesti u odnosu na koje se vještačenje provodilo. Napominje da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima koji je stupio na snagu 31. srpnja 2021. ukinuta prethodna stručna procjena, a postupak vještačenja preuzela su liječnička vijeća oformljena u okviru ovog Ministarstva. Smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje stručno medicinska utvrđenja Žalbenog vijeća jer se nigdje u tužbi ne poziva na neki konkretan medicinski nalaz koji bi trebalo drugačije protumačiti, odnosno ne daje uvjerljive razloge zbog kojih se taj nalaz i mišljenje ne bi trebalo smatrati stručnim i objektivnim. Imajući u vidu činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, da je njihova ocjena istovjetna s ocjenom revizijskog vijeća, tuženik smatra da je nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članaka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja iz kojeg razloga se protivi provođenju sudskog medicinskog vještačenja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS) Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Mariji Zavalić, prim.dr.sc., spec. medicine rada, obzirom da je tužitelj prigovorima u svezi svog zdravstvenog stanja doveo u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu činjenica medicinske naravi, a posljedično tome i sumnju u zakonitost osporavanih rješenja.
6. Dana 5. veljače 2025. održana je rasprava na koju je pristupio opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod navoda iz odgovora na tužbu te navoda iz podnesaka od 1. srpnja 2024. (u kojem se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje) i 24. rujna 2024., kao i obrazloženja osporavanog rješenja. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tužitelj koji je svoj izostanak opravdao u podnesku od 16. rujna 2024. te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 1. ZUS-a.
6.1. Na raspravi je stalna sudska vještakinja usmeno izložila svoj nalaz i mišljenje (članak 82. stavak 4. ZUS-a) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a.
7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj dana 9 . siječnja 2018. podnio zahtjev za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi psihičke bolesti, bolesti kralježnice i ozljede kralježnice zadobivene u kolovozu 1995., međutim, izjavom na zapisnik od 2. kolovoza 2019. odustao je od dijela zahtjeva za utvrđivanje statusa HRVI iz Domovinskog rata po osnovi ozljede kralježnice.
8. Prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
9. Osporavano rješenje tuženika doneseno je u ponovnom postupku, u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj: Us I-847/2022-7 od 24. studenoga 2022. kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-562-02/21-01/2108, URBROJ: 522-4/1-1-1- 22-6 od 29. lipnja 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak. Naime, Sud je u toj presudi obrazložio da osporavano rješenje tuženika koje je utemeljeno na Stručnoj procjeni Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod kojom je nedvojbeno i jasno utvrđena povezanost bolesti kralježnice i PTSP-a tužitelja sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu i s druge strane, sa zaključkom da kod tužitelja ne postoji oštećenje organizma po osnovi oboljenja kralježnice, ne može ocijeniti zakonitim te će tuženik u ponovnom postupku pozvati Žalbeno vijeće da ponovno ocijeni medicinsku dokumentaciju tužitelja i na temelju neposrednog pregleda da ocjenu oštećenja njegovog organizma i istu cjelovito i u potpunosti obrazloži.
10. Stoga je tuženik u ponovnom postupku pribavio novi nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća KLASA: UP/II-562-02/21-01/2108, URBROJ: 522-4/5-Ž-23-11 od 28. ožujka 2023. koje je ponovno ocijenilo oštećenje organizma tužitelja temeljem bolesti PTSP-a sa manje od 20% cijeneći isto prema točki 238a) Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, dok je bolest kralježnice cijenjena pod točkom 3. nalaza i mišljenja kao bolest koja se ne uzima u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma i ne može se povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
11. Na temelju navedenog nalaza i mišljenja doneseno je osporavano rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja. Tuženik obrazlaže da, imajući u vidu nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa HRVI iz Domovinskog rata.
12. Kao što je već navedeno, imajući u vidu navode tužbe iz kojih je razvidno da su u konkretnom slučaju između stranaka prvenstveno sporne činjenice medicinske naravi Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, na ročištu za raspravu održanom 28. veljače 2024. usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji, prim.dr.sc. spec. medicine rada Mariji Zavalić rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-762/2023- 8 od 22. travnja 2024. (članak 75. stavak 1. ZUS-a).
13. Slijedom toga, vještakinja prim.dr.sc. spec. medicine rada Marija Zavalić je 14. lipnja 2024. u sudski spis dostavila svoj nalaz i mišljenje u kojemu je iscrpno navela kronologiju događaja i dijagnoza u svezi bolesti tužitelja te je detaljno analizirala sadržaje priloženih nalaza specijalista u povodu liječenja tužitelja koje je i specificirala, a u mišljenju je navela i tijek ratnog puta tužitelja. Nakon izvršenog uvida u spis ovoga Suda i dokumentaciju koja je priložena istome, stalna sudska vještakinja navodi da je tužitelj rođen 1965., prema podacima u spisu sudjelovao je u obrani suvereniteta RH u slijedećim razdobljima: od 1. srpnja 1991. do 8. veljače 1993. i od 4. kolovoza 1995. do 10. listopada 1995., što ukupno iznosi 657 dana.
13.1. U odnosu na bolest kralježnice, vještakinja ističe da prema točki 208. Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, degenerativne upalne promjene ili diskus hernija koje tužitelj ima izražene, priznaju se oštećenjem organizma samo ako se utvrdi da je sudionik Domovinskog rata najmanje dvije godine bio izložen nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima na bojišnici. Tužitelj ima dokazane opsežne degenerativne promjene i izražene diskus hernije, ali prema vremenu provedenom na bojišnici ne zadovoljava uvjet da je najmanje dvije godine bio izložen nepovoljnim mikroklimatskim uvjetima na bojišnici, odnosno da je neposredno na bojišnici proveo 730 dana i više. Stoga se degenerativne upalne promjene ili diskus hernija ne mogu prema točki 208. Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika priznati oštećenjem organizma iz Domovinskog rata, dok vještakinja kod tužitelja ne nalazi da se kod njega radi o analognom oštećenju sukladno članku 40. Pravilnika po kojem bi se utvrđeno oštećenje moglo priznati analogijom bliskom nekom drugom oštećenju iz Liste postotka oštećenja organizma.
13.2. Nadalje, tužitelju je prema Kartonu pacijenta prvi put zabilježena dijagnoza PTSP-a 17. veljače 2009. godine, ali tada nije dobio terapiju, a nema podataka niti da je po LOM-u poslan na psihijatrijski pregled. Prvi pregled kod specijalista psihijatra u dokumentaciji u spisu zabilježen je 8. ožujka 2012. te je tada postavljena sumnja na odgođeni oblik PTSP. Tužitelj svoje tegobe tada prvenstveno veže za bolest sustava za kretanje, uz anksiolitik je u potpunosti, što se tiče psihičkog stanja, gotovo urednog stanja, po psihologu nema zapreke za rad kao DVO.
13.3. Na psihijatrijskoj kontroli 18. travnja 2013. stabilnog je psihičkog stanja uz Helex (lijek iz skupine benzodiazepina, pripada skupini lijekova za ublažavanje tjeskobe). Nakon ovog pregleda tužitelj nije bio na psihijatrijskim kontrolama sve do 17. svibnja 2017. kada je navedeno da je fiksiran na somatske tegobe (na tjelesne simptome), na psihologijskom testiranju 31. svibnja 2017. uz somatske tegobe i depresivno raspoloženje nađeni i elementi PTSP-a, kao i ranije. Na kontroli kod psihijatra 07. lipnja 2017. fiksiran na smetnje sa strane cervikalne kralježnice, ne navodi pogoršanja iz spektra PTSP-a, psihijatar navodi da je terapija sa psihijatrijske strane za sada definirana i da je pacijent prihvatio terapiju koja mu najviše pomaže (Normabel pp i Helex navečer), psihijatar ne naručuje tužitelja na redovitu kontrolu već navodi da se tužitelja može uputiti na kontrolu po odluci LOMa. Iz Kartona je vidljivo da se terapija tužitelju za psihičke tegobe ne propisuje kontinuirano, odnosno da troši Normabel po potrebi i redovito Helex za ublažavanje tjeskobe, što nije terapija za izražene tegobe vezane uz PTSP.
13.4. Slijedeći pregled kod psihijatra tužitelj obavlja nakon gotovo 2 godine, dana 26. travnja 2019. u SB za palijativnu skrb „Sv. Rafael” na Strmcu. Tada je navedeno da psihički i dalje osjeća jaku napetost preko dana, da povremeno ima nametajuće slike iz rata, da slabo spava, da ima uznemirujuće snove ratnog sadržaja, povećava si sam dozu Helexa, ali nema više osjećaj da mu pomaže, "kao da je postao imun". Ima i obiteljskih problema, ustanovi se depresivno raspoloženje, napetost, zabrinutost za somatsko zdravlje, ponovno elementi PTSP-a. Ne uvodi mu se antidepresiv, na pregledu u psihičkom statusu opisano da dominiraju tegobe iz kruga PTSP-a, liječen uz benzodijazepam i antipsihotikom, još se ne uvodi antidepresiv. Navedeno je da je PTSP-om kronificiran sa trajnim posljedicama na osobnost, a da se to se očituje u disfunkcionalnosti unutar užih i širih socijalnih relacija, da je stanje trajno. U usporedbi sa prijašnjim nalazima radi se o pogoršanju PTSP-a, sada pogoršani i simptomi vezani uz ratne traume. Unatoč tome tužitelj se ne javlja na preporučene psihijatrijske kontrole sve do 30. kolovoza 2022. kada se samoinicijativno javlja psihijatru zbog aktualnog pogoršanja psihičkog stanja i nesanice, nemiran je, tjeskoban, te ima košmarne snove traumatskog sadržaja, uz nametajuća sjećanja. Tada prvi put u terapiju uveden antidepresiv i prvi put preporučeno liječenje kroz Dnevnu bolnicu koje prihvaća. Liječen kroz Dnevnu bolnicu od 05. rujna 2022. do 23. rujna 2022., u dokumentaciji uz liječenje je navedeno da je spavanje kompromitirano po tipu otežanog usnivanja i fragmentirano, sve češće ima košmarne snove traumatskog sadržaja i nametnutih sjećanja. Unatoč uvedenom antidepresivu u terapiji ne dolazi do poboljšanja psihičkog stanja, te je psihijatar na kontroli 20. ožujka 2023. naveo da se tužitelj i dalje žali na porast tjeskobe i anksioznosti, da slabo spava, da ima učestale košmarne snove, a u komorbiditetu naglašene su i somatske smetnje. Preporučena je korekcija terapije, uveden i specifični antidepresiv uz prijašnju terapiju, dok nakon 20. ožujka 2023. godine nema novih psihijatrijskih nalaza.
13.5. Stalna sudska vještakinja je mišljenja da je kod tužitelja u razdoblju od 30. kolovoza 2022. do 20. ožujka 2023., unatoč korekciji terapije i psihijatrijskim kontrolama, došlo do pogoršanja simptomatologije vezane uz dio koji se odnosi na ratni odgođeni PTSP. Mišljenja je da se zbog utvrđenih pogoršanja zdravstvenih tegoba koje se odnose samo na odgođeni ratni PTSP, sada on opravdano može ocijeniti prema točki 238b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, odnosno kao PTSP srednjeg stupnja sa postotkom od 20% oštećenja zdravlja, iako istovremeno bolest pogoršavaju i komorbiditetne somatske tegobe koje nisu vezane uz sudjelovanje u Domovinskom ratu (bolest kralježnice uzrokovana degenerativnim promjenama, a koja nije vezana uz sudjelovanje u Domovinskom ratu). Radi se o privremenom PTSP-u srednjeg stupnja privremenog trajanja do 20. ožujka 2024. godine, a o tome je li došlo do stabilizacije psihičkog stanja na razini utvrđenoj sa danom 20. ožujka 2023. ili je došlo do poboljšanja ili pogoršanja kliničke slike bolesti ratnog PTSP-a može se ocijeniti samo uvidom u dokumentaciju sa psihijatrijskih kontrola nakon 20.03.2023. godine. Za bolesti kralježnice, zbog kojih je tužitelj operiran ( vratna i LS kralježnica) nema u medicinskog dokumentaciji dokaza da su uzrokovane ozljedom kralježnice tijekom sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Radi se o izrazitim degenerativnim promjenama. Kako je tužitelj na bojišnici kao pripadnik oružanih snaga sudjelovao kraće od 2 godine, tegobe sa kralježnicom ne mogu se sukladno Pravilniku i priležećoj Listi I uzročno – posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.
14. Tuženik u podnesku od 1. srpnja 2024., u odnosu na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, citira odredbe članka 24. i 39. Pravilnika te nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća od 28. ožujka 2023. Ističe da je suglasan s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje koje se odnosi na bolest kralježnice, dok pobija nalaz i mišljenje u odnosu na bolest PTSP iz razloga što nema relevantnih navoda kojima bi se opravdala visina oštećenja organizma od 20% po osnovi bolesti PTSP-a. Naime, dokazi koji prileže spisu predmeta, medicinska dokumentacija, opis ratnog puta ne govore u prilog ovako utvrđenom činjeničnom stanju jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužitelj ne javlja na preporučene psihijatrijske kontrole do 2022. godine, a i ranije nije postojao kontinuitet liječenja niti kontrola. Stoga zaključuje da ne prihvaća nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje jer nije jasno izražena poveznica između od strane vještakinje utvrđenog postotka oštećenja organizma i dokaza koji su temelj za pobijano utvrđenje, iz kojeg razloga ne može biti odlučujući kod odlučivanja o zakonitosti rješenja tuženika.
15. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 5. veljače 2025., vještakinja je navela da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodala da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužitelj nakon javljanja psihijatru zbog pogoršanja zdravstvenog stanja javio na Strmac na pregled i da se dalje liječi ambulantno u bolnici u Požegi kod psihijatra, a u jednom navratu je liječen 2022. godine i kroz Dnevnu bolnicu zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. Točno je da je tužitelj do 2017. godine imao laki oblik PTSP-a, međutim, nakon toga je slijedom dokumentacije vidljivo da dolazi do pogoršanja navedene bolesti. Tužitelj je početkom ožujka 2023. obavio posljednji pregled koji je dostavljen uz dokumentaciju, a što je i logično jer je osam dana nakon toga bilo ponovno vještačenje. Ponovno ističe da se kod tužitelja radi o srednjem stupnju PTSP-a, ali privremeno od početka ožujka 2023., znači ne radi se o trajnom oštećenju jer se zasada ne vidi u kojem smjeru je išlo daljnje liječenje, odnosno je li to pogoršanje sa trajnim promjenama ličnosti i dalje jednakog intenziteta kao što je opisano u liječenju u dnevnoj bolnici 2022. godine, odnosno na psihijatrijskom pregledu u ožujku 2023. godine ili je kod tužitelja došlo do stabilizacije i poboljšanja, tj. je li stanje jednakog intenziteta ili možda pogoršano. 16. Opunomoćenik tuženika nije iznio primjedbe na raspravno izlaganje sudske vještakinje.
17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje obzirom da je sačinjen vrlo detaljno opisujući svu priloženu medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta, kao i tijek bolesti te je predmetni nalaz dan u skladu s pravilima struke, sukladno medicinskoj dokumentaciji i relevantnim odredbama Pravilnika. Nalaz i mišljenje je jasan kako u pogledu medicinske dokumentacije koja je bila predmet vještačenja, tako i po pitanju utvrđenih dijagnoza na strani tužitelja, te u decidiranom i obrazloženom utvrđenju činjenice da se kod tužitelja radi o psihičkom stanju PTSP-a srednjeg stupnja s 20% oštećenja zdravlja privremenog trajanja do 20. ožujka 2024. prema T 238b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika. Vještakinja je također u cijelosti otklonila primjedbe tuženika iz podneska od 1. srpnja 2024. te pojasnila da je kod tužitelja nakon 30. kolovoza 2022. unatoč korekciji terapije i psihijatrijskim kontrolama, došlo do pogoršanja simptomatologije vezane uz dio koji se odnosi na ratni odgođeni PTSP te da se zbog utvrđenih pogoršanja zdravstvenih tegoba koje se odnose samo na odgođeni ratni PTSP, sada on opravdano može ocijeniti prema točki 238b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika, odnosno kao PTSP srednjeg stupnja sa postotkom od 20% oštećenja zdravlja privremeno.
18. Sud ne nalazi da je tuženikovo izlaganje u ovom upravnom sporu dovelo u sumnju cjelovito, detaljno i uvjerljivo iznesen nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje jer je vještakinja u cijelosti odgovorila na postavljenu zadaću vještačenja, a dala je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju prethodno navedenog stupnja oštećenja organizma.
19. Stoga su u upravnom postupku odlučne stručno-medicinske činjenice pogrešno utvrđene te je Sud utvrdio na osnovu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje da tužiteljevo psihičko stanje treba cijeniti 20% privremeno prema točki 238b Liste postotka oštećenja organizma koja je sastavni dio Pravilnika – PTSP.
20. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitim te je Sud iste poništio kao u točkama I. i II. izreke presude. Kako je tijekom spora utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata prema odredbi članka 12. stavak 1. točka c) Zakona, to je i Sud sam riješio upravnu stvar na način kako je to pobliže označeno u izreci presude (točka III.) te je naložio prvostupanjskom tijelu da o istome donese odgovarajuće rješenje (točka IV.) s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima (provedbe prava priznatih ovom presudom).
21. Prvostupanjsko tijelo u izvršenju ove presude nije ovlašteno ponovno razmatrati meritum te stvari, već će, u skladu sa člankom 151. stavkom 2. ZUS-a, donijeti odgovarajuće rješenje, kao što je navedeno u točki IV. izreke presude. S obzirom na hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi članka 19. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da upravnosudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.
22. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.
U Osijeku 19. veljače 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po opunomoćeniku