Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-27/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Neviu Svilar, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Večernji list d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB 92276133102, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-83/2020-53 od 15. studenoga 2024., u sjednici vijeća 19. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-83/2020-53 od 15. studenog 2024. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn- 83/2020-53 od 15. studenog 2024. pod točkom I tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 EUR zajedano sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos počam od 10. rujna 2020. pa do isplate, po odgovarajućoj kamatnoj stopi, sve to u roku od 15 dana. Pod točkom II izreke odbije je kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zakonskim zateznih kamata na iznos od 1.990,84 EUR za vrijeme od 17. srpnja do 9. rujna 2020. Pod točkom III izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.003,86 EUR u roku od 15 dana.
2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP). U žalbi navodi u bitnome kako je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, smatra da tužitelju nije nastala neimovinska šteta, kao i pravilnost primjene materijalnoga prava, poziva se na odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Osporava i pravilnost oduke o troškovima postupka, predlaže žalbu usvojiti pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je prema navodima tužbe pretrpio zbog objave teksta autorice CS pod naslovom "Umirovljeni učitelj ubio psa letvom pa gađao dijete kamenom" na web portalu tuženika.
6. U predmetu nema spora da se po objavi teksta pod naslovom "Umirovljeni učitelj ubio psa letvom pa gađao dijete kamenom" tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za objavu ispravka. Nadalje, neprijeporno je da tuženik nije objavio ispravak informacije, te je tužitelj u roku normiranom odredbom iz članka 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04., 84/11., 81/13. i 114/22. – u daljnjem tekstu ZM) zatražio sudsku zaštitu.
7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tužitelj uslijed objave navedene informacije trpio neimovinsku štetu, odnosno prijeporno je radi li se o informaciji koja je podobna prouzročiti štetu.
8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koje tuženik ističe u žalbi.
10. Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 220. stavak 1. ZPP-a kojeg tuženik opisno ističe u žalbi tvrdnjom da nisu provedeni svi po njemu predloženi dokazi.
11. Prema odredbi iz članka 220. stavak 2. ZPP-a sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti, pa se u konkretnoj pravnoj situaciji i koristio navedenim ovlaštenjem. Ujedno činjenica da nije proveden dokaz saslušanjem novinarke – autorice članka nije od utjecaja od pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će kasnije biti riječ.
12. Prvostupanjski sud je osim ranije navedenih nespornih činjenica u postupku još utvrdio, te iz stanja spisa proizlazi:
- da je tužitelj mjestom stanovanja u ulici u kojoj stanuje vlasnica pasa (susjeda US), te da se kuće tužitelja vlasnice pasa nalaze jedna nasuprot drugoj,
- da dvorište kuće vlasnice pasa nije ograđeno, da se psi ne nalaze "na vezu" niti imaju posebno ograđen prostor za držanje,
- da su psi susjede US (mali pas pasmine pomeranac i pas haski) ometali susjedstvo pa su tako jednom napali i sina svjedoka NS, te su kod djece koja su trenirala trčanje kroz ulicu izazivali strah lajući i trčeći ulicom,
- da su psi susjede US napadali i ostale stanare u ulici, koji su ju i upozoravali na pse (svjedok FS),
- da su psi susjede US napali i tužitelja prilikom njegove vožnje biciklom odnosno pri prolasku biciklom pored njene kuće,
- da je tužitelj udario manjeg psa tužiteljice nakon čega je nastao verbalni sukob te je došlo do bacanja kamenja,
- da je susjeda US pozvala policiju koja je na njezin zahtjev odbila privesti tužitelja, nakon čega je pozvala novinare, da je novinarka, zaposlenica tuženika članak sadržajno temeljila isključivo na navodima susjede US, te da prije objave članka nije kontaktira tužitelja da bi mogla objaviti i njegovu verziju događaja,
- da nadležno državno odvjetništvo postupa povodom izvješća PU zagrebačke protiv tužitelja kao osumnjičenika zbog kaznenog djela normiranog člankom 205. stavak 1. KZ-a te da je predmetni spis u fazi izvida,
- da je tužitelj zanimanjem učitelj, da je radni vijek proveo u školi, da je u svojoj zajednici bio percipiran kao dobar čovjek, normalna i jako cijenjena osoba koja je uvijek bila spremna pomoći drugome,
- da je sporni članak objavljen i facebooku Općine Rugvica pod rubrikom "komentari",
- da je i protiv tužitelja i protiv US povodom spornog događaja vođen prekršajni postupak pod poslovnim brojem Pp Pr-141/2020 zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
13. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima sadržajno preocjenjuje izvedene dokaze i tumači ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.
14. Pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom tuženika prema kojem sud nije izveo po njemu sve predložene dokaze. Naime, iz stanja spisa proizlazi da sud nije saslušao autoricu članka CS, obzirom je tuženik podneskom zaprimljenim 24. listopada 2022. izvijestio sud da više nije njegova zaposlenica te joj nije u mogućnosti uručiti poziv.
15. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno činjenično stanje usvajanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.
16. Uloga medija je da istinito i nepristrano izvještavaju javnost. Pri obavljanju svog posla novinar mora djelovati u okvirima profesionalne etike svoje struke, dosljednim poštovanjem ljudskog dostojanstva, etičkih načela, istinitosti, objektivnosti i potpunosti o onome o čemu piše.
17. U konkretnoj pravnoj situaciji novinarka tuženika se nesporno nije obratila tužitelju prije objave članka, nije mu omogućila da iznese i svoju verziju događaja koja se, kako to proizlazi iz stanja spisa, u bitnome razlikuje od onoga što tvrdi vlasnica pasa i njezin sin (tužitelj tvrdi da je udario štapom psa, da ga je brat vlasnice psa srušio s bicikla a njezin sin na njega bacao kamenje, dok US tvrdi da je tužitelj taj koji je nakon udarca psa sam se srušio s bicikla i gađao kamenjem njeno dijete). Činjenica da novinarka tuženika prije objave članka nije kontaktira tužitelja, protivno je postulatima novinarske etike, te poštivanju načela istinitosti i objektivnosti, s time da protivno žalbenim navodima tuženika to što je supruga tužitelja poručila da je suprug vani ne isključuje obvezu novinarke da poduzme sve potrebne mjere za provjeru točnosti informacije koju je objavila, odnosno da izravno kontaktira tužitelja radi provjere točnosti činjenica koje je objavila.
18. Osim toga, način na koji je prezentiran sporni događaj i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda čitatelja upućuje na zaključak da je upravo tužitelj taj koji je postupao isključivo sa htjenjem da usmrti životinju, pa je u ovome aspektu autorica članka nastupila sa ciljem omalovažavanja tužitelja protivno načelu dobre vjere.
19. Ponovo se ističe, u situaciji kada autorica članka nije poduzela sve mjere potrebne za provjeru točnosti objavljene informacije, tuženik nije dokazao da su bili ispunjeni uvjeti za njegovim oslobođenjem od odgovornosti za štetu u smislu odredbe iz članka 21. stavak 4. ZM-a u smislu da je objavljena informacija bila utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autorica imala osnovano povjerovati da su točne i da je poduzela sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a da je pri tom postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije te da je postupala u dobroj vjeri.
20. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelju zbog objave navedenog članka povrijeđeno pravo osobnosti u mjeri koje opravdava dosudu novčane naknade, ovo u smislu odredbe iz članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO), a u vezi s odredbom iz članka 19. tog propisa koji se na konkretnu pravnu situaciju primjenjuje na temelju odredbe iz članka 21. stavak 1. i 2. ZM-a.
21. Kad se sagleda činjenica da je tužitelj opće prihvaćena osoba u svojoj društvenoj zajednici, da se percipira kao osoba koja je spremna svakome pomoći, da se radi o umirovljenom učitelju (dakle osobi koja je obavljala izuzetno časno zanimanje) i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda došlo je do povrede časti tužitelja. Iako tužitelj u osobnim kontaktima nije bio izvrgnut zadirkivanju ili vrijeđanju po trećim prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je došlo do povrede njegovog osobnog osjećaja vrijednosti (povrede časti) kao opće prihvaćene socijalne vrijednosti koju prema svakome svatko treba i mora poštivati. Objava članka na temelju jednostrane prezentacije spornog događaja, bez provjere točnosti informacije nesumnjivo predstavlja postupanje tuženika protivno odredbi iz članak 16. stavak 1. ZM-a, pri čemu se ponovno naglašava da tužitelj nije javna osoba te da živi u malom mjestu (maloj zajednici).
22. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe iz članka 1100. stavak 2. ZOO-a vodeći računa o značaju povrijeđenog dobra te cilja koji se naknadom želi postići, te vodeći računa o stupnju odgovornosti nakladnika pravilno tužitelju s osnova naknade neimovinske štete pravilno dosudio novčani iznos od 1.990,84 EUR.
23. U odnosu na žalbene navode tuženika prema kojem je sud propustio provesti test razmjernosti, valja navesti da u situaciji kada se radi o zahtjevu za naknadu neimovinske štete za povredu prava osobnosti na čast fizičke osobe zbog potencijalno štetnih informacija koje su objavljene u medijima, radi se zapravo u sporu u kojem se sukobljavaju dva jednako vrijedna prava – s jedne strane pravo tužitelja na zaštitu svoje časti i s druge strane pravo tuženika kao nakladnika na slobodu izražavanja.
24. Radi se o pravima jednake vrijednosti koja uživaju istu zaštitu i to ne samo na temelju odredbe iz članka 3. ZM-a, već i temeljem odredbe iz članka 35. i 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5./14. – u daljnjem tekstu Ustav), kao i temeljem odredbe iz članka 8. i članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – u daljnjem tekstu Konvencija).
25. Tužitelj nije javna osoba te i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda njegovo pravo na čast kao dio prava privatnosti pretežno nad pravom slobode izražavanja i slobode medija.
26. Slijedom navedenog neosnovano tuženik osporava odluku u dijelu pod točkom I izreke.
27. I odluka o troškovima je pravilna i zakonita kako po svome osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a) tako i po svojoj visini, pri čemu se napominje da tuženik nije naveo koje konkretne radnje tužitelju nisu pravilno priznate.
28. U skladu svega iznesenog u skladu s odredbom iz članka 368. stavak 1.
ZPP-a presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Laptalo
