REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1674/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zastupanoga po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-151/2024-22 od 26. srpnja 2024., 19. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-151/2024-22 od 26. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Marine Babić poslovni broj Ovrv-18715/2022, UPP/OS-Ovrv-1607/2022 od 18. siječnja 2023. kojim je naloženo tuženiku VĐ isplatiti tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iznos od 1.658,87 HRK sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim u iznosu od 86,61 HRK te dalje tekućim od 12. veljače 2022. do isplate te se ovaj tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je sud prvog stupnja pobijanom presudom odbio njegov tužbeni zahtjev osnovom neopravdanog zaključka da on nije dokazao da postoji i da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku te da nije na vrijeme dostavio dokaze kojima dokazuje svoju tražbinu; da je uz prijedlog za ovrhu on dostavio izvod otvorenih stavaka za koje prvostupanjski sud navodi da iz istih nije moguće utvrditi osnovanost njegove tražbine jer se ne može utvrditi po kojoj činjeničnoj osnovi bi tuženik bio dužan platiti utuženu tražbinu iako prijedlog za ovrhu sadrži podatak da se radi o tražbini na ime isporučenih vodnih usluga te je iz izvoda otvorenih stavaka jasno da se radi o vodnoj usluzi koja je pružena za točno određenu osobu odnosno u točno određenom objektu i to na adresi u [adresa]; da je iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga vidljiv i iznos zaduženja i razdoblje na koje se odnosi zaduženje i datumi dospijeća te kamate do dana na koji je izvod izdan, a također je vidljivo da se radi o potrošnji vode i na kojem objektu i za koju osobu pa je, posljedično tomu, iz isprava koje je on dostavio u ovršnom postupku vidljivo je na što se tražbina odnosi; da je tužitelj na adresu sjedišta zaprimio rješenje od 22. rujna 2023., dok je činjenica da ga u ovomu postupku zastupa odvjetnica Maja Čuljak koja nije zaprimila navedeno rješenje od suda već od stranke i u roku nakon zaprimanja rješenje od stranke i dokumentacije iste dostavila sudu traženo; da je tužitelj prije pripremnog ročišta dostavio sve dokaze i dokumente tako da se moglo održati pripremno ročište i provesti glavna rasprava te izvesti svi dokazi te su isti dostavljeni tuženiku na očitovanje; da je stoga prvostupanjski sud u tijeku postupka pogrešno primijenio odredbu članka 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) te načinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su se ostvarili svi uvjeti da se primijeni članak 461.a stavak 6. ZPP i sud prvog stupnja je, a kako je imao u spisu sve relevantne dokaze, trebao iste izvesti te usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev odnosno ostaviti na snazi platni nalog; da se i u sporovima male vrijednosti provodi glavna rasprava, a u ovomu predmetu tužitelju je onemogućeno ravnopravno raspravljanje jer nisu uzeti u obzir dokazi koje je dostavio te je tako došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka, a kako je stavljen u neravnopravan položaj to je materijalno pravo pogrešno primijenjeno; da, s druge strane, tuženik, koji ničim nije osporio da je upravo on vlasnik nekretnine na koju se odnosi pružena vodna usluga, nije dostavio niti jedan relevantan dokaz osnovom kojega bi proizlazila osnovanost njegovog prigovara pa tako ne dostavlja ni pisane reklamacije ili druge dokaze da je protestirao račune koje je primio za sporno razdoblje; da je stoga, uz pogrešnu primjenu, odnosno neprimjenu materijalnog prava, sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je izreka presude u cijelosti suprotna s obrazloženjem iste, a napose je suprotna dokazima provedenima tijekom postupka, jer upravo iz istih proizlazi osnovanost njegovog tužbenog zahtjeva tužitelja i to iz prijedloga za ovrhu i priloga uz isti iz kojega je vidljiv i osnov i visina i razdoblje na koje se odnosi njegova utužena tražbina; da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio relevantne odredbe procesnog prava, odnosno odredbe ZPP i to na način da je na neprihvatljiv način primijenio odredbu članka 8. ZPP, kojom je propisano da sud uzima kao dokazane činjenice na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza posebno, kao i u korelaciji sa ostalim dokazima i stanjem spisa u tijeku zaključenja glavne rasprave; da je, zbog svega navedenog tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti i naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka, koji su bili nužni i opravdani.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i njegov tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati te održi na snazi platni nalog za neplaćenu razliku uz nadoknadu troška parničnog postupka i troškova žalbe odnosno, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet u tomu dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. U ovomu predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 220,17 eura (ranije važećih 1.658,87 kuna), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članaka 457. do 467.a ZPP.

6.1. Na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, dok je odredbom stavka 2. toga članka propisano da se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe članka 370. toga Zakona.

6.2. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa u ovomu dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-18715/2022, UPP/OS-Ovrv-1607/2022 od 18. siječnja 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.658,87 kuna (220,17 eura) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a koja novčana tražbina se odnosi na neplaćene račune za isporučenu vodnu uslugu, za razdoblje od siječnja 2021. do lipnja 2021.

8. Prvostupanjski sud je odlučujući o ovomu zahtjevu tužitelja, ukinuo platni nalog sadržan pod točkom 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Babić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-18715/2022, UPP/OS-Ovrv- 1607/2022 od 18. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od iznos od 1.658,87 kuna sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim u iznosu od 86,61 kunu te dalje tekućim od 12. veljače 2022. do isplate te je u tomu dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke presude), a odbijen je u cijelosti kao neosnovan i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka (točka II. izreke presude), zaključujući: da tužitelj u ovomu postupku, u smislu odredbe članka 221.a ZPP, nije dokazao pravilnost vlastite evidencije utuženog dospjelog duga na ime cijene isporučene vode sa pripadajućim kamatama pa tako niti osnovanost svog zahtjeva da mu tuženik na ime tog duga isplati utužen iznos, sa pripadajućim kamatama, obzirom da je uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja sud prvog stupnja nedvojbeno utvrdio da je tužitelj (samo) evidentirao postojanje duga tuženika na ime ovdje utuženih računa, međutim, uvidom u ovu ispravu, sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li ova evidencija tužitelja točna, a tako niti postoji li zaista tuženikov dospjeli dug prema tužitelju u utuženom iznosu, uzimljući pri tomu u obzir i da ta isprava nije javna u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP, obzirom se sukladno odredbama Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13) i Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 17/13, dalje: Opći uvjeti) obavljanje predmetne djelatnosti isporuke vode od strane tužitelja za korisnike slobodno ugovara (i tako nije tužitelju povjereno zakonom) te da je stoga na tužitelju u ovomu postupku bio teret dokazivanja opstojnosti utuženog (evidentiranog) duga, a koji on nije uspio dokazati dostavom dokaza u zakonom propisanom roku, obzirom da točnost navedene evidencije sud prvog stupnja nije mogao utvrditi niti uvidom u daljnje isprave koje mu je tužitelj dostavio (na stranicama 10 i 11 spisa) obzirom je riječ o tužiteljevom obračunu naknada i usluga pa tako ponovno njegovoj evidenciji, koja nema niti označeno razdoblje na koje se odnosi; da obzirom na među strankama nespornu činjenicu da je tuženik i ovdje prvotno utužen dio duga platio tijekom ovoga postupka nedvojbeno ukazuje na postojanje spora između stranaka upravo o pravilnosti evidencije tužitelja u pogledu opstojnosti duga tuženika na ime plaćanja cijene usluge tužitelja i pored izvršenih plaćanja, a ne pravilnosti obračuna isporučene i potrošene vode za predmetni stambeni prostor za utuženo razdoblje (u vezi kojeg tuženik ima pravo tužitelju podnijeti prigovor na ispostavljeni račun).

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

10. Prije svega, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP na koju ukazuje tužitelj ističući da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir dokaze koje je on dostavio u spis (privitku podneska od 5. prosinca 2023.) prije pripremnog ročišta zakazanog za 14. prosinca 2023., uzimljući u obzir da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Povrv-495/2023-4 od 22. rujna 2023. (stranice 66-67 spisa) stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi koje je donio javni bilježnik Marina Babić iz Zagreba poslovni broj: Ovrv-18715/2022 od 18. siječnja 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje uz utvrđenje da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka I.) pa je stoga naloženo ovrhovoditelju da najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja dostavi sudu podnesak u kojem je dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka II.) i da nakon što zaprimi podnesak ovrhovoditelja iz točke III. izreke ovoga rješenja, ovršenik je dužan, najkasnije u roku od 15 dana od dana zaprimanja istoga podneska, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka III.), a koje rješenje, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije dostavljeno neposredno tužitelju već njegovoj punomoćnici odvjetnici Maji Čuljak i to 3. listopada 2023. (prema sadržaju potvrde o otpravku prvostupanjskog suda od 27. listopada 2023., na poleđini stranice 68 spisa) pa je stoga, prema odredbi članka 461.a stavka 3. tada važećeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP/19), tužitelj bio dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a koji je rok protekao 18. rujna 2023. (srijeda) pa stoga tužitelj osnovom svoga propusta da pravovremeno postupi na zakonit i pravilan način (uzimljući u obzir da je podnesak s dokazima dostavio tek 5. prosinca 2023.) ne može pretendirati na uspjeh u žalbenom postupku osnovom neosnovane tvrdnje da mu je onemogućeno ravnopravno raspravljanje i doveden u neravnopravni položaj, kraj činjenice da ničim ne dokazuje niti tvrdi da te nove dokaze bez svoje krivnje nije mogao pravodobno ranije iznijeti. Posljedično tomu, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako tužitelj u konkretnomu slučaju nije postupio u zakonom propisanom roku iz članka 461.a stavka 3. ZPP/19 niti tužitelj tvrdi da je do propuštanja tog roka došlo bez njegove krivnje, zbog čega osnovano ne uzima u obzir dokaze dostavljene tek u privitku podneska od 5. prosinca 2023., prigodom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari, sve prema odredbi članka 461.a stavka 7. ZPP/19.

10.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

10.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 467. stavka 1. ZPP.

10.3. Pri tomu valja ukazati da žalitelj sadržajno ukazuje i na relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 461.a stavka 3. ZPP i odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 8. ZPP, međutim, obzirom na sadržaj zakonske odredbe članka 467. stavka 1. ZPP žalba iz ovih zakonskih žalbenih razloga nije dopuštena pa se žalitelj u žalbi nedopušteno poziva i na ove zakonske žalbene razloge.

10.4. Radi navedenog, valja zaključiti da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

11. Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, obzirom na spomenuta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda (članak 8. ZPP) da tužitelj, osim vjerodostojne isprave, koju je priložio uz prijedlog za ovrhu, nije pravovremeno ponudio niti jedan drugi relevantni dokaz kojim bi potkrijepio navode iz te vjerodostojne isprave te kako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao tužbeni zahtjev, kako po osnovi tako i po visini, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu tražbine, a koja činjenična utvrđenja u ovomu postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja (članak 467. stavak 2. ZPP) te je prvostupanjski sud, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja, za što je ovomu sudu dao u svemu pravilne, logične i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio dovesti u dvojbu ni žalitelj svojom žalbom.

13. Naime, kako je tuženik osporio vjerodostojnu ispravu (koja je bila dostatna za postupanje u ovršnom postupku prigodom donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, ali ne i, sama za sebe, za odlučivanje u prilog tužitelju u parničnom postupku), a tužitelj je imao mogućnost na vrijeme, u ostavljenom mu roku, iznijeti činjenice i predložiti dokaze na okolnost osnovanosti osnove i visine svog tužbenog zahtjeva, ali to nije učinio, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako svoju tražbinu (i po osnovu i po visini), isključivo izvatkom iz poslovne knjige nije dokazao (niti mogao dokazati), odlučujući o tomu primjenom pravila o teretu dokazivanja prema odredbi članka 221.a ZPP.

13.1. Povratno, izvadak iz poslovne knjige ne predstavlja javnu ispravu pa nema ni njenu dokaznu snagu (da dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje) već jednostrani akt tužitelja, vjerodostojnu ispravu pa stoga u konkretnomu slučaju, kada tuženik kao dužnik osporava i opstojnost i visinu utužene tužiteljeve tražbine, tužitelj (ukoliko pretendira na uspjeh u ovomu postupku) mora dokazati te, u postupku, sporne odlučne činjenice - da prema tuženiku ima obvezu koja proizlazi iz vjerodostojne isprave kao i visinu iste, međutim, tako što, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovdje nije bio slučaj.

14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. u vezi odredbe članka 457. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

15. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe i trošak sudske pristojbe za žalbu, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP).

U Puli – Pola 19. veljače 2025.

Sudac

Miroslav Ružić