REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-317/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  I Z O S T A N K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 28. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljica i odsutnosti tuženika i rasprave održane 19. veljače 2025. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom ugovorna odredba čl. 7. Način otplate, Ugovora o kreditu, broj 918-50-4148787 od 30. svibnja 2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, s jedne strane i tužitelja SV iz [adresa], s druge strane koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednaki mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.”

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljicama ŠV iz [adresa] i ĐV iz [adresa], iznos od 5.470,03 eura, uvećano za zatezne kamate, koje teku od:

- 1. srpnja 2007. na iznos od 0,31 eura

- 1. kolovoza 2007. na iznos od 1,44 eura

- 1. prosinca 2007. na iznos od 12,28 eura

- 1. siječnja 2008. na iznos od 11,02 eura

- 1. veljače 2008. na iznos od 14,87 eura

- 1. ožujka 2008. na iznos od 16,93 eura

- 1. travnja 2008. na iznos od 20,56 eura

- 1. svibnja 2008. na iznos od 14,80 eura

- 1. lipnja 2008. na iznos od 18,64 eura

- 1. srpnja 2008. na iznos od 21,24 eura

- 1. kolovoza 2008. na iznos od 16,96 eura

- 1. rujna 2008. na iznos od 16,97 eura

- 1. listopada 2008. na iznos od 19,20 eura

- 1. studenog 2008. na iznos od 37,37 eura

- 1. prosinca 2008. na iznos od 24,87 eura

- 1. siječnja 2009. na iznos od 40,31 eura

- 1. veljače 2009. na iznos od 42,52 eura

- 1. ožujka 2009. na iznos od 43,40 eura

- 1. travnja 2009. na iznos od 50,80 eura

- 1. svibnja 2009. na iznos od 51,07 eura

- 1. lipnja 2009. na iznos od 46,05 eura

- 1. srpnja 2009. na iznos od 42,24 eura

- 1. kolovoza 2009. na iznos od 42,86 eura

- 1. rujna 2009. na iznos od 44,35 eura

- 1. listopada 2009. na iznos od 43,86 eura

- 1. studenog 2009. na iznos od 41,68 eura

- 1. prosinca 2009. na iznos od 44,80 eura

- 1. siječnja 2010. na iznos od 47,23 eura

- 1. veljače 2010. na iznos od 50,84 eura

- 1.ožujka 2010. na iznos od 49,59 eura

- 1. travnja 2010. na iznos od 54,60 eura

- 1. svibnja 2010. na iznos od 53,23 eura

- 1. lipnja 2010. na iznos od 54,86 eura

- 1. srpnja 2010. na iznos od 71,63 eura

- 1. kolovoza 2010. na iznos od 67,75 eura

- 1. rujna 2010. na iznos od 78,15 eura

- 1. listopada 2010. na iznos od 74,08 eura

- 1. studenog 2010. na iznos od 67,75 eura

- 1. prosinca 2010. na iznos od 80,00 eura

- 1. siječnja 2011. na iznos od 95,69 eura

- 1. veljače 2011. na iznos od 83,94 eura

- 1. ožujka 2011. na iznos od 87,56 eura

- 1. travnja 2011. na iznos od 82,11 eura

- 1. svibnja 2011. na iznos od 46,17 eura

- 26. svibnja 2011. na iznos od 42,65 eura

- 1. lipnja 2011. na iznos od 2,65 eura

- 1. lipnja 2011. na iznos od 104,24 eura

- 1. srpnja 2011. na iznos od 105,52 eura

- 1. kolovoza 2011. na iznos od 121,21 eura

- 1. rujna 2011. na iznos od 111,65 eura

- 1. listopada 2011. na iznos od 101,22 eura

- 1. studenog 2011. na iznos od 94,67 eura

- 1. prosinca 2011. na iznos od 93,66 eura

- 1. siječnja 2012. na iznos od 98,18 eura

- 1. veljače 2012. na iznos od 102,08 eura

- 1. ožujka 2012. na iznos od 102,39 eura

- 1. travnja 2012. na iznos od 99,27 eura

- 1. svibnja 2012. na iznos od 100,96 eura

- 1. lipnja 2012. na iznos od 102,03 eura

- 1. srpnja 2012. na iznos od 99,55 eura

- 19. srpnja 2012. na iznos od 10,24 eura

- 19. srpnja 2012. na iznos od 2.053,01 eura

od 15% godišnje za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, isplatiti tužiteljicama ŠV iz [adresa] i ĐV iz [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 593,75 eura sa zateznom kamatom koja teče od 19. veljače 2025. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužiteljice ŠV iz [adresa] i ĐV iz [adresa] u dijelu zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 110,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj SV podnio je tužbu protiv tuženika radi isplate.

1.1. U tužbi je navedeno da je tužitelj SV kao korisnik kredita 30. svibnja 2007. zaključio Ugovor o kreditu broj 918-50-4148787 s tuženikom. Potpisani ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja unaprijed formulirani standardni ugovor tuženika. Ugovorom je utvrđen tečaj na dan dospijeća mjesečnih anuiteta i to u čl. 7. Način otplate, koja glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.” Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14. lipnja 2018. broj Pž-6632/2017 utvrđuje se da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica – švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO). Tužitelj ističe da se temeljem odredbe članka 502.c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) u ovom sporu može pozivati na pravna utvrđenja iz gore navedene presude te se ona i odnose na predmetni Ugovor, budući da je isti zaključen u naznačenom vremenskom razdoblju iz presude (1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008.) te je ugovoreno da se glavnica iz ugovora veže uz valutu švicarski franak. Prilikom zaključenja ugovora, niti u pregovorima koji su prethodili zaključenju ugovora, tužitelj kao potrošač ni na koji način nije bio upozoren na rizike sklapanja ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Tuženik nije informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, pa su stoga odredbe Ugovora kojima je ugovoreno da su glavnica i anuiteti vezani za švicarski franak, nepoštene, a samim time i ništetne. Budući da je odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna, tuženik je temeljem odredbe čl. 1111. ZOO dužan vratiti tužitelju sve preplaćene iznose. Zaključno, tužitelj ističe da sukladno odredbi čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/2022), odnosno čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014), i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), gore navedene presude su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbe ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Zbog navedenog tužitelja predlaže sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.Tuženik nije dao odgovor na tužbu tijekom postupka, tuženik nije osporio niti osnov niti visinu postavljenog zahtjeva.

3. Rješenjem ovog suda broj P-383/2023-3 od 12. listopada 2023. je određen prekid postupka jer je tužitelj SV umro **.**.2023. Proveden je ostavinski postupak iza njega. Rješenjem o nasljeđivanju broj O-1577/23-7 od 17. studenog 2023. Općinskog suda u Slavonskom Brodu po Nadi Kemec javnom bilježniku iz [adresa] imenovane su nasljednice. Rješenjem ovog suda broj P-383/2023 od 26. ožujka 2024. je određen nastavak postupka i da zakonske nasljednice - kćeri ŠV i ĐV stupanju u postupak iza pokojnog tužitelja.

4. S obzirom da tuženik, iako uredno pozvan, nije došao na pripremno ročište 28. siječnja 2025., niti podneskom osporio tužbeni zahtjev, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje tužitelj podnosi i ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište, to je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem čl.332. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

5. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; dalje - OT) i važećoj vrijednosti jednog boda od 2,00 eura i to za sastav tužbe 200,00 eura (tbr. 7.1. OT) priznat je i trošak zastupanja na ročištu održanom 28. siječnja 2025. u iznosu od 110,00 eura (tbr. 9. st. 2. u svezi tbr. 36. t.1. OT), priznat je i trošak sastava podneska od 8. travnja 2024. kojim je predložen nastavak postupka u iznosu od 55,00 eura (tbr. 8.t.1. u svezi tbr. 36. t.1. OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke 19. veljače 2025. u iznosu od 110,00 eura (tbr. 9. t.3.OT), pripadajući porez iznosi 118,75 eura. Ukupno je priznat trošak u iznosu od 593,75 eura, kako je to i navedeno pod točk. II. izreke presude.

6. Zatezna kamata na troškove postupka teče od 19. veljače 2025. kao dana objave odluke na temelju čl. 29. st.2 i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

7. Tužiteljicama nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 28. siječnja 2025. u iznosu od 110,00 eura jer isti nije u skladu s navedenim tbr. 9. st.2. OT budući da je to ročište završilo zbog donošenja presude zbog izostanka. Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, tužitelji nisu dužni platiti pristojbu u ovom predmetu.

U Slavonskom Brodu, 19. veljače 2025.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog izostanka ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353.st.2.ZPP-a).

DNA:

1. tužiteljice po pun.

2. tuženik