Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-762/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Alenke Laptalo, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice mlt. GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz US i 4. tužitelja AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarica, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika i žalbe tužitelja podnesenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1658/19-37 od 20. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1658/19-37 od 20. travnja 2023. pod točkom V. izreke, pod točkom I. u dijelu kojim je 1. tužiteljici dosuđen iznos od 11.281,44 eura, pod točkom II. izreke u dijelu kojim je 2. tužiteljici dosuđen iznos od 11.281,44 eura, pod točkom III. izreke u dijelu kojim je 3. tužiteljici dosuđen iznos od 14.931,32 eura, te pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je 4. tužitelju dosuđen iznos od 11.281,44 eura.

II Preinačuje se prvostupanjska presuda u odlukama o tijeku zatezne kamate pod točkama I., II., III. i IV. na način da:

- zatezna kamata teče od 18. ožujka 2020., pa do isplate, na iznos od 11.281,44 eura dosuđen 1. tužiteljici točkom I. izreke, na iznos od 11.281,44 eura dosuđen 2. tužiteljici točkom II. izreke, na iznos od 11.281,44 eura dosuđen 4. tužitelju točkom IV. izreke, a

- zatezna kamata teče od 21. prosinca 2018. do isplate na iznos od 9.954,21 eura, dosuđen 3. tužiteljici točkom III., dok na preostali iznos od 4.977,11 eura dosuđen 3. tužiteljici, zatezna kamata teče od 18. ožujka 2020., do isplate.

i

r i j e š i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje pod točkama I. i II. izreke.

II Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod točkom I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti 1. tužiteljici iznos od 11.281,44 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti 2. tužiteljici iznos od 11.281,44 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti 3. tužiteljici iznos od 14.931,32 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom IV. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti 4. tužiteljici iznos od 11.281,44 eura, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. prosinca 2018. do isplate, u roku od 15 dana.

Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u presudi pod točkom I. izreke, utvrđena je vrijednost predmeta spora u visini od 17.917,58 eura, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 9.782,05 eura sa zateznom kamatom koja teče od 20. travnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara da u presudi ima proturječnosti, pa je presuda zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.Smatra da je pogrešnom primjenom odredbi članka 190. ZPP, prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka.Pozivom na odluke županijskih sudova, opširno izlaže stajalište da se preinaka tužbe ne može dopustiti zbog izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda.Nadalje, navodi da nije dokazano da je između 3.tužiteljica i njezinog djeda postojala trajnija životna zajednica.Ističe da je postojanje trajnije zajednice života utvrđeno samo personalnim dokazima, da je u tužbi pogrešno navedeno da 3. tužiteljica ima adresu kao i pok. djed, da je tuženik zatražio da se pribave podaci o plaćenim računima na adresi prebivališta 2. i 3 . tužiteljica, da ove dokaze sud nije proveo, da 2. tužiteljica ima prijavljeno prebivalište u [adresa], da je 3. tužiteljica pohađala vrtić i školu u [adresa].U odnosu na imovinsku štetu po osnovi troškova sahrane i crnine dosuđenu 4. tužiteljici, smatra da je ova šteta namirena isplatom iznosa od 10.000,00 kn, budući tužiteljica nije dostavila niti jedan račun.Tvrdi da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u odnosu na dosuđene zatezne kamate na preinačeni dio zahtjeva, jer je na taj dio zahtjeva kamata mogla teći tek od preinake.Prigovara da je kod odlučivanja o trošku zanemarena odredba članka 155. ZPP, da su troškovi tužitelja pogrešno obračunati primjenom vrijednosti boda od 15,00 kn iz Tarife koja je na snazi od 1. studenog 2022., a nije bila u primjeni u vrijeme poduzimanja radnji do tog datuma.Predlaže da drugostupanjski sud usvajanjem žalbe prvostupanjsku presudu preinači u pobijanim dijelovima, ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.Traži trošak žalbe.

3. Tužitelji pobijaju prvostupanjsko rješenje sadržano u presudi pravovremeno podnesenom žalbom.Pozivom na odredbu članka 37. stavak 1. ZPP, i odluke županijskih sudova, izlažu da je pogrešno utvrđena vrijednost predmeta spora, a time su i pogrešno odmjereni troškovi.Smatraju da je vrijednost predmeta spora trebalo odrediti prema zbroju svih zahtjeva, jer se zahtjevi svih tužitelja temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, štetnom događaju u kojem je stradao njihov otac i djed.Predlažu da drugostupanjski sud usvajanjem žalbe preinači prvostupanjsko rješenje u smislu žalbenih navoda.Traže trošak žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

6.1. Kod donošenja prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva žalitelj uopćenim prigovorom da je presuda proturječna, bez posebnog obrazloženja ove povrede postupka.Izreka presude jasna i razumljiva, ne proturječi razlozima, niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6.2. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavaka 1. ZPP u vezi članka 190. ZPP, koju tuženik obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud protivno odredbama članka 190. stavak 1. do 3. ZPP, dopustio preinaku tužbe zbog izmjene novih Orijentacijskih kriterija.Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odlukama broj Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024. i broj Rev-184/2024-2 od 5. lipnja 2024., tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu članka 190. stavak 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku.

7. Predmet spora su zahtjevi 1. do 4. tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale u prometnoj nezgodi od 3. studenog 2018. u kojoj je smrtno stradao njihov otac i djed kao putnik u vozilu, te zahtjev 4. tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi troškova pogreba.

8. U žalbenom stadiju postupka nije sporna odgovornost za štetni događaj osiguranika tuženika.Ujedno nije sporno da je 22. rujna 2019. tuženik isplatio 1., 2. i 4. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete iznose od po 140.000,00 kn, a 4. tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn.

8.1. Žalba tuženika svodi se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na postojanje osnove neimovinske štete dosuđene mlt. 3. tužiteljici, te u odlukama o visini neimovinske štete i početku tijeka zatezne kamate na preinačene dijelove zahtjeva neimovinske štete.

9. Pravilnom primjenom odredbe članka 1101. stavak 2. ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje : ZOO ), dosuđena je pravična novčana satisfakcija mlt. 3. tužiteljici za duševne boli zbog smrti djeda.Prema navedenoj odredbi u slučaju smrti neke osobe, pravo na naknadu imaju, uz ostale osobe, i unuci ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

9.1. Tuženik u žalbi, ponavlja tvrdnje da između mlt. 3. tužiteljice i djeda za njegova života nije postojala trajnija zajednica života, da 3. tužiteljica nije živjela u zajedničkom kućanstvu s djedom u vrijeme njegove smrti, jer njezini roditelji nisu bili prijavljeni na adresi na kojoj je stanovao pok. djed, a 3. tužiteljica je pohađala vrtić i školu u [adresa].Iz iskaza 1., 2. i 4. tužitelja proizlazi da je 3. tužiteljica s roditeljima živjela u zajedničkom kućanstvu sa djedom, da je djed sudjelovao u njezinom odgoju i čuvao je kada je to bilo potrebno, što sve su, uz međusobno pomaganje, bili razlozi zajedničkog stanovanja (maloljetna 3. tužiteljica bila je u vozilu u vrijeme stradavanja djeda ).

9.2. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na postojanje trajnije zajednica života između mlt. 3. tužiteljice i pok. djeda, nije dovedena u pitanje odbijanjem prijedloga dokazanog tuženika za pribavljanje podataka o prebivalištu i plaćenim računima na adresi prebivališta 2. i 3 . tužiteljica.Nije bilo sporno da roditelji mlt. tužiteljice imaju prijavljena prebivališta na adresama različitim od adrese stanovanja pok. djeda, da rade u [adresa], gdje i grade kuću.

9.3. Pojam trajnija zajednica života iz članka 1101. stavak 2. ZOO, je pravni standard o čijem postojanju ili nepostojanju se zaključuje prema okolnostima konkretnog slučaja.Za postojanje standarda trajnije zajednice života, nije potrebno da članovi žive zajedno u istom kućanstvu, već je takva zajednica ostvarena osjećajima pripadnosti i međusobnom upućenosti članova, njihovom bliskom povezanosti, potrebom međusobnog viđanja skrbi i pomaganja.U konkretnom slučaju utvrđeno je da je 3. tužiteljica s roditeljima živjela u zajedničkom kućanstvu sa djedom, da je djed sudjelovao u njezinom odgoju, te da je postojala čvrsta obiteljska povezanost svih članova uže obitelji.Mlt. 3. tužiteljica, u dobi od sedam godina, bila je svjesna smrti djeda uz kojeg je odrastala i stoga je trpjela intenzivne duševne boli zbog njegove smrti, a takve će boli trpjeti i u budućnosti.

10. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da se visina štete neimovinske štete nastale prije donošenja novih Orijentacijskih kriterija ne može odmjeravati primjenom ovih kriterija zbog zabrane retroaktivnosti.Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao što to proizlazi iz njihovog sadržaja i samog naziva, predstavljaju polazište i smjernice sudovima kod utvrđivanja osnove i visine pojedinih kriterija štete, no Orijentacijski kriteriji nemaju pravnu snagu zakona ili propisa donesenih temeljem zakona, već predstavljaju pravna stajališta Vrhovnog suda u tumačenju odredbi članka 1100. Zakona o obvezanim odnosima.Pravno stajalište najvišeg suda nije izvor materijalnog prava, ali snagom svojeg autoriteta u interpretaciji zakona i propisa o određenim pravnim pitanjima, ostvaruje uvjete za njihovu razboritu, adekvatnu i ujednačenu primjenu.Na pravna stajališta ne odnosi se, niti se može odnositi zabrana retroaktivnog djelovanja zakona iz članka 90. Ustava.Tijekom suđenja redovno se primjenjuju aktualna, važeća stajališta sudske prakse, a u vrijeme donošenja pobijane presude bili su primjeni novi Orijentacijski kriteriji ( usvojeni na sjednicama Građanskog odjela Vrhovnog suda od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. ), pa je prvostupanjski sud kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade zbog smrti bliske osobe pravilno primijenio ove kriterije.

11. Međutim osnovano tuženik u žalbi prigovara na tijek zatezne kamate u odnosu na preinačene, odnosno povišene dijelove tužbenih zahtjeva iz podneska od 18. ožujka 2020.Prema stabilnom stajalištu Vrhovnog suda ( odluke broj Rev- 775/2023-2 od 16. srpnja 2024., broj Rev 1303/22-2 od 31. siječnja 2023. i dr.), zatezna kamata na povišene dijelove tužbenih zahtjeva teče od dana povišenja odnosno preinake, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju na povišene dijelove zahtjeva prije nego što su uopće postavljeni povećani zahtjevi.Obzirom da je tuženik za trajanja postupka udovoljio prvobitno postavljenim zahtjevima neimovinske štete, pobijanom presudom pod točkama I., II. i IV. izreke, odlučeno je o povišenim dijelovima tužbenih zahtjeva iz podneska od 18. ožujka 2020., pa zatezna kamata na neimovinsku štetu dosuđenu pod točkama I., II. i IV. izreke, teče od 18. ožujka 2020.U odnosu na neimovinsku štetu dosuđenu 3. tužiteljici točkom III. izreke, zatezna kamata na dio zahtjeva iz tužbe u iznosu od 9.954,21 eura ( 75.000,00 kn ), teče od dana podnošenja tužbe 21. prosinca 2018., a na povišeni dio od 4.977,11 eura iz podneska od 18. ožujka 2020., teče od dana povišenja.

12. Suprotno tvrdnjama tužitelja, odluka o vrijednosti predmeta spora utemeljena je na pravilnoj primjeni odredbe članka 37. stavak 2. ZPP.Prema navedenoj odredbi ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeva ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.Vrijednost predmeta spora prema zbroju svih zahtjeva određuje se samo kod objektivne kumulacije, no kada je riječ o subjektivnoj kumulaciji, vrijednost predmeta spora određuje se prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora određena je prema zbroju zahtjeva 4. tužitelja.

13. Troškovi postupka odmjereni su pravilnom primjenom odredbi članka 155. ZPP, pri čemu je prvostupanjski sud u skladu sa odredbom Tbr. 48 točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa/2023), troškove zastupanja odmjerio temeljem ove Tarife.

14. Iz ovih razloga je temeljem članka 368. ZPP, potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom V. izreke, i u odlukama o glavnoj stvari pod točkama I., II., III. i IV., dok je temeljem članka 373. ZPP, preinačena prvostupanjska presuda u odlukama o tijeku zatezne kamate pod točkama I., II., III. i IV. izreke.Odbijanjem žalbi, temeljem članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

14.1. Budući stranke nisu uspjele sa žalbama, temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijene su sa zahtjevima za naknadu troškova u povodu žalbe.

U Karlovcu dana 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp