REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-295/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KN, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Kučinac, odvjetnik u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa po punomoćnik Domagoj Petrinović i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-127/2022-2 od 16. studenoga 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-1279/2019-26 od 18. siječnja 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-127/2022-2 od 16. studenoga 2022. i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P-1279/2019-26 od 18. siječnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretninama i zasnivanje založnog prava na nekretninama u korist Banke, broj: 5140430457-20010381445/2006, a koja odredba glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru", a koji ugovor su sklopili tužitelj KN iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek dana 18.05.2006.
II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877 da tužitelju EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati dospjelu novčanu tražbinu s osnova preplaćenih kamata i tečajne razlike u iznosu od 206.475,00 kn (dvjestošest- tisućačetiristotinesedamdesetpetkuna), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a koja kamata teče od 01.07.2015. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 14.460,00 kn (četrnaesttisućačetristošezdesetkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 18. siječnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.“.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika, prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 6.250,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 18. siječnja 2022. do isplate, te mu je ujedno naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 6.320,25 kuna.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-1600/2023-2 od 26. travnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Da li svojstvo potrošača predstavlja nužnu pretpostavku na strani tužitelja za ostvarenje njegovog zahtjeva na novčano obeštećenje prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, a u sporovima radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu zbog povrede načela savjesnosti i poštenja uslijed znatne neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana?“.
4. Tužitelj je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložio je prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.
6. Revizija je osnovana.
7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u djelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe sadržane u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu (dalje: Ugovor) u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koji ugovor je sklopljen 18. svibnja 2006. između tužitelja i prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek te je njime prednik tuženika stavio tužitelju na raspolaganje iznos 134.000,00 CHF a tuženik se obvezao da će kredit otplatiti u desetogodišnjem roku, kao i zahtjev za isplatu iznosa 206.475,00 kuna, za koji je iznos po tvrdnjama tužitelja kredit pretplaćen (zbog ništetne ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli).
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da je riječ o potrošačkom ugovoru te je pozivom na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 - dalje: ZZP/07), zaključio da je odredba čl. 4. Ugovora nepoštena budući je zbog navedene odredbe prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovorenih stranaka na štetu potrošača jer odredba za tužitelja nije bila razumljiva, a tuženik nije dokazao da se o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je sadržana u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Pritom se je prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz kolektivnog spora u predmetu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., odluku Rev-2245/7 od 20. ožujka 2018., kao i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., te je obzirom na odredbu iz članka 502.c ZPP prihvatio tužbeni zahtjev.
10. Drugostupanjski sud je pošao od toga da je sud vezan činjeničnim supstratom tužbe i na temelju njega odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a da tužitelj taj činjenični supstrat primarno zasniva na tome da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača te da se njega primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje: ZZP/03), te je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da se ne radi o potrošačkom kreditu i da tužitelj nema status potrošača u smislu čl. 3. toč. 1. ZZP/03, odnosno čl. 2. Direktive Vijeća Europe 93/13/EEZ, jer je prema čl. 2. Ugovora kredit odobren namjenski za kupovinu poljoprivredne mehanizacije, te je tužitelj kredit zatražio i dobio kao fizička osoba, nositelj OPG, radi zamjene dotrajale mehanizacije i zatvaranje ranijih kredita, radi čega tužitelj stoga ne može s uspjehom zahtijevati pravnu zaštitu pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP (odnosno pozivom na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe podnesene sukladno čl. 502.a ZPP).
11. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
12. Iako sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti (čl. 327. st. 1. ZOO), postupanje suda je određeno činjeničnim navodima stranaka, odnosno sud o ništetnosti ugovornih odredbi odlučuje u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost. Odredbom čl. 3. ZPP propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka, a da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Odredba čl. 7. propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok sud nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.
13. Iz stanja spisa proizlazi, a što i drugostupanjski sud navodi u obrazloženju presude, da je tužitelj svoj zahtjev temelji na tome da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača i da se na njega primjenjuju odredbe ZZP/03. Međutim, tužitelj također ukazuje na to da su u smislu čl. 322. st. 1. ZOO ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika a da se o odredbama o načinu promjene kamatnih stopa prije sklapanja ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj te da, prema spornoj ugovornoj odredbi, kamata nije određena i odrediva, pa da je stoga tuženik postupao protivno odredbi čl. 269. ZOO kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO).
14. Imajući u vidu navedeno proizlazi da tužitelj činjenične navode ne ograničava samo i isključivo na tomu da je u vrijeme sklapanja ugovora imao status potrošača, kako to zaključuju nižestupanjski sudovi, već se izričito pozivao na navedene odredbe ZOO.
15. Tužitelj je dakle u okviru činjeničnih navoda iznio tvrdnje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne prema odredbama ZOO, a ne samo iz razloga koji propisuje Zakon o zaštiti potrošača, te je prvostupanjski sud bio dužan u okviru činjenica iznijetih u tužbi i do kraja prethodnog postupka odlučiti primjenom odredaba čl. 295. ZOO i čl. 296. ZOO, i utvrditi je li odredba tipskog ugovora o kreditu kojim je određeno da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorne i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke koje se smatraju sastavim dijelom Ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa, neodređena i neodrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZOO i čl. 272. ZOO, a kao takva i ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO, odnosno je li tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO), neovisno o tome da li korisnik kredita ima status potrošača ili ne (tako i Rev-556/2023 od 10. rujna 2024.). To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.
16. Time je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 3. st. 1. ZPP i čl. 7. st. 1. ZPP koja je bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost presude pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju čl. 391. st. 7. ZPP i riješiti kao u točci I. izreke rješenja.
17. Odluka o troškovima revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić