REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1014/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3858/2022-2 od 12. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3302/2013 od 14. srpnja 2022., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3858/2022-2 od 12. prosinca 2022. u dijelu kojim potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj Povrv-3302/2013 od 14. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 247.643,83 kuna, te se predmet u navedenom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba, Ilica 213 posl.br. Ovr-686/10.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 247.643,83 kn s zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 93.565,96 kn od 2. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 154.077,87 od 2. srpnja 2009. pa do isplate

do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, , od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09 % godišnje, od 1. srpnja 2018. pa do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11 % godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. pa do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5.61% godišnje, a od 1. siječnja 2022. pa do 1. srpnja 2022 po stopi od 5,49% godišnje, a od 1. srpnja 2022 pa do isplate po stopi od 5,31 % godišnje, sve u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.901,86 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, određenim do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine određenim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 2. srpnja 2009. pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 61.471,30 kn, s zateznim kamatama od 14. srpnja 2022. do isplate, po stopi od 5,31% godišnje, u roku od 8 dana.

V. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 66.240,11 kn sa zateznim kamatama od 14. srpnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II. i IV. izreke.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-163/2024-2 od 26. ožujka 2024. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, zbog pravnog pitanja:

„Da li kod regresnog potraživanja naknade štete između osiguratelja po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u smislu odredbe čl. 183. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i Sporazuma o postupanju pri postavljanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja od 04.08.2004. (dalje: Sporazum), koji su zaključili osiguratelji, pa tako i stranke/osiguratelji iz ove parnice, osiguratelj (vjerovnik) koji potražuje regresnu isplatu naknade štete od drugog odgovornog osiguratelja (dužnika) ima pravo potraživati i ostvariti naplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje prije nego je pozvao drugog odgovornog osiguratelja na plaćanje?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 247.643,83 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje je tužitelj isplatio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za troškove liječenja putnika u vozilu osiguranom kod tužitelja, po osnovi tjelesnih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od 24. veljače 2005., koju je prouzročio upravljajući motornim vozilom osiguranik tuženika.

9. U revizijskom stadiju postupka, sporan je početak tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice potraživanja.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da se je 24. veljače 2005. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovala vozila osigurana kod tužitelja i tuženika, u kojoj je su stradale putnice u vozilu osiguranom kod tužitelja te da je vozač vozila osiguranog kod tuženika pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće,

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podnio tužbu protiv tužitelja radi naknade troškova liječenja putnica nastalih u prometnoj nezgodi,

- da su povodom navedene tužbe stranke sklopile izvansudsku nagodbu na temelju koje je tužitelj platio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje iznos 247.643,83 kuna koji sada u ovoj parnici potražuje od tuženika.

11. Obzirom na takva utvrđenja, nižestupanjski sudovi su ocijenili da je riječ o solidarnoj odgovornosti tužitelja i tuženika prema putnicama u vozilu kao trećim osobama, te da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje mogao po svom izboru zahtijevati naknadu štete od jednog ili oba sudionika prometne nezgode, sukladno odredbama čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO), čl. 1069. st. 3. ZOO, čl. 1069. st. 4. ZOO, čl. 963. ZOO i čl. 81. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94, 20/97, 50/99 i 116/99), dok tužitelj sukladno čl. 1109. ZOO ima pravo od drugog solidarnog dužnika tražiti naknadu iznosa isplaćenog po izvansudskoj nagodbi, time da ima pravo na zatezne kamate od dana plaćanja, primjenom odredbe čl. 1086. ZOO.

12. Obzirom na pravno pitanje dopušteno u reviziji podnesenoj od strane tuženika, valja reći da je drugostupanjski sud pravilno ocijenio da se odredbe Sporazuma o postupanju i ostvarivanju međusobnih regresnih potraživanja od 4. kolovoza 2004. (dalje: Sporazum) sklopljenog između društva za osiguranje (pa tako i tužitelja i tuženika), ne mogu primjenjivati u ovom sudskom postupku obzirom na to da iz odredbe čl. 1. st. 2. tog Sporazuma proizlazi da se njime utvrđuju osnovna načela postupanja kod međusobnog ostvarivanja regresnih zahtjeva postavljenih u mirnom postupku, a ne u postupku pred redovnim sudovima - što uostalom proizlazi iz cjelokupnog sadržaja Sporazuma.

13. Međutim, drugostupanjski sud nije iznio razloge zbog kojih je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je zatezna kamata na glavnicu dosuđena od isplate po sklopljenoj izvansudskoj nagodbi, obzirom na prigovore tuženika iznesene u žalbi (te potom uobličene u pravno pitanje za koje je ova revizija dopuštena), kojima tuženik osporava pravo tužitelja, koji kao osiguratelj potražuje regresnu isplatu naknade štete od drugog odgovornog osiguratelja, na naplatu zateznih kamata za razdoblje prije nego je pozvao drugog odgovornog osiguratelja (tuženika) na plaćanje.

14. Odredbom čl. 183. st. 2. ZOO propisano je da ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze.

15. Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

16. U konkretnom slučaju, budući da rok za ispunjenje zahtijevane regresne isplate naknade štete od drugog osiguratelja nije bio određen, tuženik nije mogao doći u zakašnjenje prije nego što ga je tužitelj pozvao na ispunjenje obveze, odnosno na regresnu isplatu - što ujedno predstavlja odgovor na postavljeno pravno pitanje.

17. Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer drugostupanjski sud nije odgovorio na odlučne žalbene prigovore tuženika, a što je nesumnjivo moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Stoga je ovaj sud ukinuo drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te je u tom dijelu predmet vratio na ponovno suđenje sudu drugog stupnja (čl. 391. st. 7. ZPP).

18. U nastavku postupka drugostupanjski će sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu presudu.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina