REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1732/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Timon Sakoman, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Agencija za podršku informacijskim sustavima i informacijskim tehnologijama d.o.o. Zagreb, Paljetkova 18, OIB 02994650199, kojeg zastupa punomoćnica Željka Slanina Fabijanić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri iz Rijeke, radi isplate odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 260/2022-4 od 17. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021., na sjednici održanoj 19. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv toč. II. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023. u odnosu na slijedeća pravna pitanja:

„Jesu li drugostupanjski sudovi prilikom donošenja odluke o žalbi, primjenom čl. 373. st. 1. ZPP-a ili čl. 373a ZPP-a odnosno prilikom donošenja odluke o preinaci prvostupanjske odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev na način da se tužbeni zahtjev odbije zbog toga što smatraju da odlučne pravnorelevantne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, protivno ocjeni prvostupanjskih sudova, primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu utvrđene, na to, temeljem čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a, ovlašteni i onda kad tijekom prvostupanjskog postupka nisu provedeni svi dokazi predloženi radi utvrđenja tih odlučnih činjenica?

Jesu li sudovi prilikom donošenja odluke o trošku i utvrđenju omjera uspjeha stranaka primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ovlašteni cijeniti uspjeh stranaka isključivo u kvantitativnom smislu odnosno prema uspjehu u visini ili su u svakom slučaju dužni uzeti u obzir i uspjeh stranaka u dokazivanju osnove zahtjeva (kvalitativni dio)?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-260/2022-4 od 17. svibnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2999/18 od 23. studenog 2021. postavljajući slijedeća pravna pitanja:

1. Jesu li sudovi prilikom donošenja odluke o trošku i utvrđenju omjera uspjeha stranaka primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ovlašteni cijeniti uspjeh stranaka isključivo u kvantitativnom smislu odnosno prema uspjehu u visini ili su u svakom slučaju dužni uzeti u obzir i uspjeh stranaka u dokazivanju osnove zahtjeva (kvalitativni dio)?

2. Postoji li tek diskreciono pravo sudova da prilikom dosude troškova i utvrđenju omjera uspjeha stranaka, pored ocjene uspjeha stranaka u kvantitativnom smislu odnosno u visini, cijene i uspjeh stranke u pogledu dokazivanja osnove zahtjeva odnosno u kvalitativnom dijelu ili su sudovi i dalje, primjenom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, uvijek obvezni voditi računa i o uspjehu stranke u dokazivanju osnove zahtjeva? Ukoliko se radi tek o diskrecionom pravu sudova da omjer uspjeha u parnici cijene vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, jesu li sudovi u slučajevima kad nisu uzeli u obzir uspjeh stranaka u dokazivanju osnove zahjeva (kvalitativni dio), dužni valjano obrazložiti zašto su prilikom donošenja odluke o trošku i utvrđenju uspjeha stranaka zanemarili uspjeh stranaka u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva?

3. Postoji li ovlast drugostupanjskog suda da primjeni pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221. ZPP-a i da preinači prvostupanjsku presudu na temelju čl. 373. ili 373.a ZPP-a onda kad pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni svi dokazi predloženi na okolnost činjenice za koju drugostupanjski Sud smatra da se ne može smatrati kao utvrđenom na temelju dokaza koji jesu izvedeni pred prvostupanjskim sudom?

4. Jesu li drugostupanjski sudovi prilikom donošenja odluke o žalbi, primjenom čl. 373. st. 1. ZPP-a ili čl. 373a ZPP-a odnosno prilikom donošenja odluke o preinaci prvostupanjske odluke kojom je usvojen tužbeni zahtjev na način da se tužbeni zahtjev odbije zbog toga što smatraju da odlučne pravnorelevantne činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev, protivno ocjeni prvostupanjskih sudova, primjenom pravila o teretu dokazivanja nisu utvrđene, na to, temeljem čl. 221.a i čl. 8. ZPP-a, ovlašteni i onda kad tijekom prvostupanjskog postupka nisu provedeni svi dokazi predloženi radi utvrđenja tih odlučnih činjenica?

5. Ako prvostupanjski Sud odbije provođenje određenih dokaza kao nepotrebnih jer su ostali dokazi po njegovom uvjerenju dovoljni za utvrđenje odlučne činjenice, a drugostupanjski Sud zaključi da se primjenom pravila o teretu dokaza na temelju izvedenih dokaza ipak ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, ima li tad drugostupanjski Sud ovlast donijeti odluku o preinaci prvostupanjske odluke ili je dužan temeljem čl. 370. ZPP-a ukinuti presudu prvostupanjskog suda kako bi se radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja provela nova glavna rasprava i po potrebi donijela nova odluka o provođenju dokaza temeljem čl. 220. st. 2. ZPP-a?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda a praksa viših sudova nije jedinstvena. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 14., 29. i 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) kao i čl. 1. Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

3. Na prijedlog nije odgovoreno.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su pravna pitanja citirana u izreci ovoga rješenja važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u pogledu prvog pravnog pitanja pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 836/2022 od 7. veljače 2023.) odnosno praksa višeg sud nije jedinstvena (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-4908/202 od 26. travnja 2023.).

5. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja citirana u izreci je dopušten, dok se temeljem iste odredbe u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije smatra povučen.

Zagreb, 19. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić