REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1559/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, OIB 62924153420, kojeg zastupa punomoćnik Eduard Geber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Geodetske škole, Avenija V. Holjevca 15, Zagreb, OIB 40458377517, kojeg zastupa punomoćnik CV i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Strukan, Delić, Mandac u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2381/14-4 od 12. ožujka 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-11490/01-54 od 16. siječnja 2014., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I) Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da su tužitelj Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Kačićeva 26, i tuženik Geodetska tehnička škola, Zagreb, Av. Holjevca 15, suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], što u naravi predstavlja kuću broj 15 u Zagrebu, Avenija V. Holjevca, u površini od 1335 m2 odnosno 371 čhv, time da suvlasnički dio tužitelja čini prizemlje i prvi kat zgrade te polovina podruma zgrade (sjeverni dio podruma zgrade), a suvlasnički dio tuženika predstavlja drugi i treći kat zgrade te polovina podruma zgrade (južni dio podruma zgrade).
2. Nalaže se tuženiku Geodetskoj tehničkoj školi, Zagreb, Av. V. Holjevca, trpiti upis prava vlasništva tužitelja Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Kačićeva 26, na nekretninama i u omjeru opisanim u točki 1. u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima."
II) Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:
1) Utvrđuje se da tužitelj Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Kačićeva 26, ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a što u naravi predstavlja kuću broj 15 u Zagrebu, Avenija V. Holjevca u površini od 1335 m2 odnosno 371 čhv, te se nalaže tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu potrebnu za uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na ½ dijela predmetne nekretnine jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.
2) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 143.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2014. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
3) Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa i zahtjev tuženika u cijelosti.“.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11490/01-54 od 16. siječnja 2014. u točki II.-1) i 2) i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev:
"Utvrđuje se da tužitelj Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Kačićeva 26, ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], a što u naravi predstavlja kuću broj 15 u Zagrebu, Avenija V. Holjevca u površini od 1335 m2 odnosno 371 čhv, te se nalaže tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu potrebnu za uknjižbu prava suvlasništva tužitelja na ½ dijela predmetne nekretnine jer će u protivnom tu ispravu zamijeniti ova presuda.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 143.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 17. siječnja 2014. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.“.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio odbijanje revizije kao neosnovane, uz naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).
7. Odredbom čl. 386. ZPP propisano je da u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.
8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] (u naravi kuća broj 15 u Zagrebu, Av. V. Holjevca, površine 1335 m2 odnosno 371 čhv) te zahtjev da se naloži tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine.
9. Suprotno navodima revidenta, drugostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi (čl. 8. ZPP). Drugostupanjski sud je jasno i neproturječno obrazložio razloge zbog kojih je zaključio da Samoupravni sporazum od 25. studenog 1977. ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava korištenja u odnosu na dio nekretnine koji je predmet ovog postupka, uzimajući pritom u obzir sve provedene dokaze, kako one personalne (saslušanje svjedoka) tako i isprave dostavljene tijekom postupka. Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te stoga pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
10. Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka se zapravo svode na tužiteljevu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.
11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da tužitelj nije dokazao da je izvanknjižni nositelj prava korištenja na predmetnoj nekretnini u društvenom vlasništvu u ½ dijela, obzirom da Samoupravni sporazum od 25. studenoga 1977. (dalje: SAS od 25. studenoga 1977.), zaključen između Građevinskog školskog centra Zagreb (GŠC) i Građevinskog instituta OOUR Fakultet građevinskih znanosti Zagreb (FGZ) ne predstavlja valjani pravni temelj za stjecanje prava korištenja u odnosu na sporni dio predmetne nekretnine jer se nisu ispunile pretpostavke koje su se za stjecanje prava korištenja zahtijevale u trenutku stjecanja. Naime, SAS od 25. studenoga 1977. je određeno da se GŠC obvezuje prenijeti bez naknade u vlasništvo Građevinskom institutu, OOUR Fakultet građevinskih znanosti, u vlasništvo sve nekretnine koje su do tada pripadale OOUR VTGŠ, a prema popisu koji čini sastavni dio tog Sporazuma - koji popis tijekom postupka nije dostavljen. Nadalje je određeno da SAS od 25. studenoga 1977. stupa na snagu kad ga usvoje nadležni organi GŠC i FGZ, a potpisuje ga inokosni poslovodni organ GŠC i FGZ, pri čemu tužitelj nije dokazao da su ga usvojili nadležni organi obje strane, GŠC i FGZ, pa stoga nije dokazao da je SAS stupio na snagu. Isto tako, u presudi suda drugog stupnja obrazloženo je da tužitelj nije dokazao da je proveden referendum kod ugovornih strana u odnosu na taj SAS, jer je o navedenom pitanju trebalo odlučiti putem referenduma radnika u osnovnoj organizaciji, kako u odnosu na prednika tužitelja tako i u odnosu na prednika tuženika, sve u skladu s čl. 177. Zakona o udruženom radu (dalje: ZUR), čl. 213. ZUR te čl. 593. st. 2. ZUR.
12. Ispitujući drugostupanjsku presudu u odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno i u tom pogledu u cijelosti prihvaća razloge izložene u drugostupanjskoj presudi, pa se temeljem odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP tužitelj upućuje na navedene razloge.
13. S obzirom na izloženo, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP, time da će se na internetskim stranicama ovoga suda uz ovu presudu objaviti i odluka drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).
14. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
