REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-310/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužiteljice ŽMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtotužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], petotužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], šestotužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sedmotužiteljice GMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i osmotužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Iskren Rošić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Markač, Greif i partneri u Zagrebu, protiv prvotuženice Opće bolnice Šibensko-kninske županije iz Šibenika, Ulica Stjepana Radića 83, OIB:03861060066, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju JM, diplomirana pravnica, drugotuženice Šibensko-kninske županije, Šibenik, Trg Pavla Šubića I. broj 2, OIB:99395814920, radi zaključenja ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja i prvotuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R- 2/2021-3 od 4. ožujka 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-69/2019-39 od 7. listopada 2020., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija prvotuženice odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se odluka o trošku postupka sadržana u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-3/2018-2 od 30. svibnja 2019., pod točkom 1. II. izreke, kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-4888/-15 od 2. travnja 2015. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-7362/1-15 od 26. svibnja 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i I. tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se I. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-4903/1-14 od 9. travnja 2014. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-8622/1-14 od 23. lipnja 2014. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i II. tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se II. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-346/1-13 od 9. siječnja 2013. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i III. tužiteljice ŽMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se III. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-14276/1-14 od 15. listopada 2014. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-2598/1-15 od 17. veljače 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i IV. tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se IV. tužitelj obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primio prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-12949/1-15 od 22. rujna 2015. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-16949/1-15 od 9. prosinca 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i V. tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se V. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-10340/1-15 od 29. srpnja 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i VIII. tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se VIII. tužitelj obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primio prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora)."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Utvrđuje se da su tužiteljice ad.6) AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.7) GMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povukle tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, koji glasi:
"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-4897/1-14 od 9. travnja 2014. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-8619/1-14 od 23. lipnja 2014. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i VI. tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se VI. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-12948/1-15 od 22. rujna 2015. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-16941/1-15 od 9. prosinca 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i VII. tužiteljice GMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se VII. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).".
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"1. Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-69/2019-39 od
7. listopada 2020. i sudi:
"I. Usvajaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-4888/-15 od 2. travnja 2015. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-7362/1-15 od 26. svibnja 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i I. tužiteljice ŽM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se I. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-4903/1-14 od 9. travnja 2014. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-8622/1-14 od 23. lipnja 2014. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i II. tužiteljice GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se II. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-346/1-13 od 9. siječnja 2013. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i III. tužiteljice ŽMG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se III. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-14276/1-14 od 15. listopada 2014. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-2598/1-15 od 17. veljače 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i IV. tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se IV. tužitelj obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primio prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-12949/1-15 od 22. rujna 2015. godine i Dodatka tom Ugovoru broj: 01-16949/1-15 od 9. prosinca 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i V. tužiteljice MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se V. tužiteljica obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primila prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članaka 6. i 7. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije broj: 01-10340/1-15 od 29. srpnja 2015. godine sklopljenog između I. tuženika Opće bolnice Šibensko-kninske županije, [adresa], OIB: 03861060066 i VIII. tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u kojem se VIII. tužitelj obvezuje I. tuženiku nadoknaditi bruto plaću doktora medicine koju je primio prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita (čl. 6. Ugovora) odnosno prije isteka roka navedenog u članku 5. Ugovora (čl. 7. Ugovora).
II. Svaka stranaka snosi svoje troškove."
2. Nalaže se tuženicima da tužiteljima plate na ime troškova žalbe iznos od 11.718,75 kn u roku od 15 dana.
3. Prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da su tužiteljice AM i GMG povukle tužbeni zahtjev, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.".
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 5020/2021-3 od 4. srpnja 2023., prvotuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-2/2021-3 od 4. ožujka 2021., zbog pravnog pitanja:
"Da li se u slučaju primjene Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II- 187/2015 od 11. srpnja 2017.g. kojom su ukinute odredbe čl. 11. , 11. a. i 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13,139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17) te čl. 17. i 18. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine" broj 62/16 – Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika) kojom je Ustavni sud u točci III. odlučio da ukinuti članci navedenog Pravilnika prestaju važiti 31. prosinca 2017. godine isti imaju primjenjivati na ugovorne odnose koji su sklopljeni prije ukidanja tj. od kada djeluju pravni učinci ukinutog akta?".
3.1. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 5020/2021-3 od 4. srpnja 2023. tužiteljima je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-2/2021-3 od 4. ožujka 2021., zbog pravnih pitanja:
"1. Smatra li se da je tužitelj, kojem je u cijelosti prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, u cijelosti uspio u sporu protiv tuženika i da stoga ima pravo na dosudu prouzročenog parničnog troška u cijelosti prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP?
2. Ocjenjuje li se omjer uspjeha stranaka u slučaju prihvaćanja jednog od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev?" .
4. Prvotuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. Tužitelji su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnih pitanja zbog kojih im je dopušteno podnošenje revizije i predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka ili istu ukinuti u dijelu o trošku postupka i predmet vratiti na ponovno suđenje.
6. U odgovor na reviziju prvotuženice, tužitelji osporavaju navode prvotuženice iznesene u reviziji, predlažu reviziju odbiti, a prvotuženici naložiti da im naknadi troškove sastava odgovora na reviziju.
6.1. Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.
7. Revizija prvotuženice je neosnovana, a revizija tužitelja je osnovana.
8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Prvostupanjski sud je odbio tužbene zahtjeve tužitelja ocijenivši da sporne odredbe ugovora o međusobnim pravima i obvezama s naslova specijalizacije (dalje: ugovor o specijalizaciji) nisu ništetne jer su bile u skladu s odredbama tada važećeg Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 82/15, 116/15 – dalje: Pravilnik/15), ugovori sklopljeni slobodno i ozbiljnim očitovanjem volje stranaka , a u vrijeme njihovog sklapanja nije postojala druga mogućnost s obzirom da su sve bolnice nudile iste ugovore.
10. Drugostupanjski sud je žalbe tužitelja prihvatio i primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, preinačio prvostupanjsku odluku ocijenivši da su sporne odredbe ugovora o specijalizaciji ništetne. Sud je zaključio da je Pravilnik/15, na temelju kojeg su sporni ugovori sklopljeni, protivan Zakonu o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 158/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 144/12, 82/13, 159/13 i 154/14 – dalje: ZZZ) koji je tada bio na snazi, te da je ministar, koji je među ostalim u odredbi čl. 11. Pravilnika/15 i čl. 12. Pravilnika/15, propisao da u troškove specijalizacije koji se moraju vratiti spadaju i troškovi bruto plaće doktora medicine, prekoračio svoje ovlasti. Osim toga, sud je ocijenio, da prilikom sklapanja ugovora o specijalizaciji, koji su bili unaprijed pripremljeni, tužitelji nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovora, već su ga mogli prihvatiti samo u ponuđenom sadržaju zbog čega nisu kao ugovorne stranke bili ravnopravni što je u suprotnosti s čl. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO). Drugostupanjski sud se pozvao i na odredbe čl. 5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09), čl. 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – daje: ZR/14), čl. 322. st. 1. ZOO, čl. 324. ZOO i odredbu čl. 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) ocijenivši da tužitelji imaju pravo naknade plaće za obavljeni rad.
10.1. Drugostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak jer je ocijenio da su stranke podjednako uspjele u parnici s obzirom da je glavni tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, prvi eventualno kumulirani zahtjev je odbačen, te je prihvaćen drugi eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela spornih odredbi ugovora o specijalizaciji.
11. Prvotuženica u reviziji ističe da su stranke predmetne ugovore o specijalizaciji sklapale dok je Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine ("Narodne novine", broj 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14, 116/15, 62/16, 69/16 i 6/17 – dalje: Pravilnik) bio na snazi dakle prije nego što je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku broj U-II-187/2015 od 11. srpnja 2017. Obrazlaže da navedena odluka ne može imati djelovanje na ugovorne odnose koji su nastali prije njenog donošenja. Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici 28. studenog 2016. prema kojem je liječnik specijalist koji je raskinuo Ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji, obvezan vratiti isplaćene mu bruto plaće (kao dio troškova specijalizacije) zdravstvenoj ustanovi s kojom je sklopio ugovor o specijalizaciji kad je ugovorom o specijalizaciji tako ugovoreno neovisno o tome gdje je obavljao specijalizaciju.
12. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske (dalje: USRH) broj U-II/187/2015 od 11.07.2017. ukinute su odredbe čl. 11. Pravilnika, čl. 11.a Pravilnika i čl. 12. Pravilnika, kao i odredbe čl. 17. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika i čl. 18. istog Pravilnika. U točki III. izreke navedene odluke Ustavnog suda RH, određeno je da ukinuti članci Pravilnika navedenih u točkama I. i II. izreke iste odluke prestaju važiti 31. prosinca 2017.
13. Odredbom čl. 53. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 99/99, 29/02 i 49/02) propisano je da ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u "Narodnim novinama", ako Ustavni sud ne odredi drugi rok. Iz citirane odredbe Ustavnog zakona o Ustavnom sudu proizlazi da odluke Ustavnog suda imaju učinak samo za ubuduće (pro futuro) (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj ustaljenoj praksi, primjerice odlukama broj U-III-839/00 od 18. prosinca 2000., broj U- III-942/00 od 18. prosinca 2000., broj U-III- 2619/2010 od 16. ožujka 2011. i dr.), pa se ne mogu primijeniti na ugovorne odnose koji su sklopljeni prije ukidanja. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je prvotuženici dopušteno podnošenje revizije. U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/187/2015 od 11.07.2017. određen je rok kad prestaju važiti ukinuti članci Pravilnika/15 i Pravilnika o izmjenama Pravilnika, 31. prosinca 2017. Predmetne ugovore o specijalizaciji stranke su sklopile u razdoblju od 2013. do 2015. odnosno u razdoblju u kojem su predmetni članci Pravilnika bili na snazi i proizvodili su pravne učinke.
14. Međutim, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi da razlog preinačenja prvostupanjske odluke i prihvaćanja tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi ugovora o specijalizaciji, nije isključivo donošenje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/187/2015 od 11. srpnja 2017. kojom su sporne odredbe ukinute. Naime, drugostupanjski sud je odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev utemeljio na zaključku da su sporne odredbe Pravilnika o specijalizaciji/15 protivne odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti jer tim Zakonom nije bila propisana obveza niti broj godina koliko specijalizanti nakon završetka specijalizacije moraju ostati raditi u bolnici koja ih je poslala na specijalizaciju, niti da u slučaju ako ne ostanu raditi moraju vratiti bruto plaću koju su primili za vrijeme specijalizacije. Nadalje, drugostupanjski sud obrazlaže da Zakonom o zdravstvenoj zaštiti nije dana ovlast nadležnom ministru da Pravilnikom utvrđuje troškove specijalizacije, da propisuje obveze sklapanja ugovora o pravima i obvezama zdravstvene ustanove i specijalizanata, određuje trajanje obveze ostanka na radu nakon završene specijalizacije i uvjetuje dopuštenost otkazivanja ugovora o radu u jednoj i zasnivanja radnog odnosa specijalizanta odnosno specijalista u drugoj zdravstvenoj ustanovi, pa ocjenjuje da je takvim postupanjem nadležni ministar prekoračio svoje ovlasti. Osim toga drugostupanjski sud je ocijenio da su ugovori o specijalizaciji bili unaprijed pripremljeni, pa tužitelji nisu mogli pregovarati o sadržaju ugovora, već su ga mogli prihvatiti samo u ponuđenom sadržaju zbog čega kao ugovorne stranke nisu bili ravnopravni s tuženicima što je u suprotnosti s jednim od osnovnih načela obveznih odnosa i to načelom ravnopravnosti sudionika obveznih odnosa (čl. 3. ZOO). U odnosu na ugovornu odredbu o vraćanju bruto plaće doktora primljenih prije završetka specijalizacije odnosno položenog specijalističkog ispita odnosno prije isteka roka navedenog u čl. 5. (čl. 7.) ugovora o specijalizaciji, drugostupanjski sud je ocijenio da je ista protivna čl. 5. ZR/14 i čl. 7. ZR/14 kao i čl. 55. Ustava RH jer je temeljno pravo iz radnog odnosa primiti naknadu plaće za obavljeni rad. U slučaju ako bi tužitelji morali vratiti bruto plaću koja ima je isplaćena za vrijeme trajanja specijalizacije, proizašlo bi da su cijelo vrijeme trajanja specijalizacije radili besplatno.
15. Stoga okolnost da se pravni učinci odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II/187/2015 od 11. srpnja 2017. ne odnose na predmetne ugovore s obzirom da su tužitelji iste sklopili s prvotuženicom prije donošenja te odluke, u razdoblju od 2013. do 2015., nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane drugostupanjske odluke. To stoga jer je drugostupanjski sud utvrdio, jasno naveo i detaljno obrazložio razloge ništetnosti spornih odredbi, koji razlozi egzistiraju neovisno o pravnim učincima naveden odluke Ustavnog suda RH.
16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je prvotuženica podnijela reviziju u ovoj pravnoj stvari, ista je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.
17. Tužitelji u reviziji podnesenoj po dopuštenju navode da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva tužitelj ne traži da sud prihvati sve zahtjeve već samo jedan od njih, pa se stoga sukladno čl. 188. st. 2. ZPP smatra da je u slučaju prihvaćanja jednog od tužbenih zahtjeva tužitelj u uspio u sporu u cijelosti.
18. U odnosu na reviziju tužitelja treba navesti da prema pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetog u nizu odluka (primjerice odluci broj Rev 172/2008 od 15. siječnja 2008., Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i broj Rev 623/2023-2 od 25. listopada 2023.) u slučaju kad je tužitelj postavio glavni i jedan ili više eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva (zahtijevajući da sud prihvati jedan od njih), pa uspije u sporu s jednim od zahtjeva, ima pravo na naknadu parničnih troškova na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, ali samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio (ili glavni ili jedan od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva).
19. Iz spisa proizlazi da je u ovom predmetu, prethodno drugostupanjski sud donio 30. svibnja 2019. odluku broj Gž R-3/2018-2, kojom je žalbe tužitelja djelomično odbio kao neosnovane i djelomično uvažio, pa je presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-149/2016-17 od 8. studenog 2017. potvrdio u dijelu u kojem je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke presude) i u dijelu u kojem je odbačena tužba s eventualnim tužbenim zahtjevom (rješenje) kojim su tužitelji zahtijevali utvrđenje da odredba čl. 12. Pravilnika/16 čini sastavni dio svakog ugovora o specijalizaciji koji je svaki od tužitelja ponaosob sklopio s prvotuženicom, da ih upotpunjuju i stupaju na mjesto ugovornih odredbi tih ugovora koje nisu u skladu s njima. Navedenim rješenjem je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen eventualni tužbeni zahtjev tužitelja (točka 2. izreke presude) na utvrđenje da su ništetni dijelovi odredbi čl. 6. i čl. 7. svakog pojedinog ugovora o specijalizaciji koji je svaki od tužitelja sklopio s prvotuženicom i u tom dijelu je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je donio presudu broj Pr-69/2019-39 od 7. listopada 2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim, dok je drugostupanjski sud pobijanom odlukom preinačio prvostupanjsku odluku i prihvatio tužbeni zahtjev, te je zaključio da su stranke podjednako uspjele u parnici i odlučio je da svaka stranka snosi svoj trošak.
20. Prema ocjeni vijeća, prilikom odlučivanja o trošku tužitelja potrebno je ocijeniti, koji je uspjeh tužitelja u sporu s obzirom da nisu uspjeli s glavnim tužbenim zahtjevom i jednim od dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva, dok su s jednim od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva u konačnici uspjeli u sporu. Stoga je u ovom slučaju potrebno ocijeniti, kvalitativno i kvantitativno sagledavajući eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, jesu li tužitelji s istim u cijelosti uspjeli u sporu.
21. Slijedom toga, za sada je neprihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da su stranke podjednako uspjele u sporu pa da bi o troškovima trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP.
22. U konkretnom slučaju tužitelji imaju pravo na naknadu parničnih troškova na temelju čl. 154. st. 1 ZPP, ali samo za one parnične radnje koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim su uspjeli u sporu (jedan od eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva) i za radnje koje su bile potrebne za odluku u tom smislu. Navedeno je ujedno odgovor na pravna pitanja za koje je tužiteljima dopušteno podnošenje revizije.
23. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije pravilno ocijenio visinu troškova tužitelja, nema uvjeta za preinaku odluke o trošku, pa je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuta drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.
24. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
