REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1097/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. RP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. IP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Mariu Sokaču, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, OIB: 95993665997, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1197/2020-12 od 19. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pn-44/2019-13 od 18. studenoga 2019., u sjednici održanoj 19. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je 1. tuženici isplatiti:
- 1. tužitelju 253.912,45 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 250.000,00 kuna od presuđenja, pa do isplate, a na iznos od 3.912,45 kuna od dana 24.6.2009., pa do isplate,
- 2. tužiteljici 255.473,70 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 250.000,00 kuna od presuđenja, pa do isplate, a na iznos od 5.473,70 kuna od dana 24.6.2009., pa do isplate,
- 3. tužitelju ukupni iznos od 92.807,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos od 90.000,00 kuna od presuđenja, pa do isplate, a na iznos od 2.807,00 kuna od dana 24.6.2009., pa do isplate, (toč. 1/ izreke). Toč. 2/ izreke odbijeni su zahtjevi tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice tekuće od podnošenja tužbe pa do donošenja presude, a toč. 3/ izreke je naloženo 1. tuženoj da tužiteljima naknadi parnične troškove postupka od 28.691,60 kn. Rješenjem sadržanim u istoj odluci utvrđeno je da je tužba tužitelja u odnosu na 2. tuženika Općinu Gornji Kneginec povučena i tužiteljima je naloženo da 2. tuženiku naknade parnični trošak.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba 1. tuženice i prvostupanjska presuda je potvrđena u odnosu na dosuđenu naknadu štete 3. tužitelju u cijelosti. Nadalje, prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je dosuđena naknada štete 1. tužitelju za iznos od 20.219,98 € (152.347,47 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na 19.908,42 € (150.000,00 kn) od 18. studenog 2019., a na 311,56 € od 24. lipnja 2009. pa do isplate. Prvostupanjska presuda je potvrđena u odnosu na dosuđenu naknadu štete 2. tužiteljici za 20.344,31 € (153.284,22 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na 19.908,42 € (150.000,00 kn) od 18. studenog 2019. a na 435,89 € (3.284,22 kn) od 24. lipnja 2009. pa do isplate. Odluka o parničnim troškovima je potvrđena u dijelu kojim je 1. tuženici naloženo da tužiteljima naknadi parnične troškove od 2.513,30 € (18.936,46 kn) sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I izreke drugostupanjske odluke). Prihvaćanjem žalbe 1. tuženice preinačena je prvostupanjske presuda (toč. II izreke drugostupanjske presude) i odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadom štete i to 1. tužitelja za 13.479,99 € (101.564,98 kn) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, te 2. tužiteljice za 13.562,87 € (102.183,48 kn) sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova od 1.294,73 € (9.755,15 kn). Toč. III izreke naloženo je tužiteljima da 1. tuženici naknade parnične troškove povodom žalbe od 338,44 € (2.550,00 kn), a u preostalom dijelu je zahtjev 1. tužene za naknadom parničnih troškova odbijen.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 784/2024-2 od 12. ožujka 2024. podnosi tuženica pozivom na čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Odgovara li vlasnik nekretnine za štetu po čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) nastalu od pokretne stvari koja se na toj nekretnini nalazi (nogometni gol), a koja pokretna stvar nije njegovo samostalno vlasništvo, niti je pripadak / pertinencija nekretnine?“
4. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske odluke preinače i odbiju tužbeni zahtjevi uz naknadu parničnih troškova povodom revizije, podredno da se pobijane nižestupanjske presude ukinu.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju su pretrpjeli uslijed smrti svog djeteta (1. i 2. tužitelji), odnosno sestre (3. tužitelj).
8. Imajući u vidu pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova u pogledu odgovornosti tuženice za štetni događaj.
9. Pobijana presuda je temeljem čl. 391. st. 3. ZPP ispitana samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
10. Nižestupanjski sudovi zaključak o odgovornosti tuženice temelje na činjeničnim utvrđenjima prema kojima je pok. prednica tužitelja smrtno stradala tijekom igranja na nekretnini koja je vlasništvo tuženice. Ova nekretnina nije bila ograđena, a na njoj su bili postavljeni nogometni golovi koji nisu bili sigurnosno učvršćeni pa je na prednicu tužitelja pao nogometni gol i uslijed ozljeda koje je od udarca pretrpjela je preminula.
11. Prema pravnoj ocjeni nižestupanjskih sudova tuženica odgovara temeljem čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), dakle, kao vlasnik opasne stvari. Pritom sud drugog stupnja djelomično prihvaćajući žalbene navode tuženice utvrđuje doprinos 1. i 2. tužitelja štetnom događaju (čl. 1067. st. 3. ZOO) smatrajući da su suodgovorni u omjeru od 40%.
12. Povodom revizije, a imajući u vidu sadržaj pravnih pitanja za koja je dopušteno podnošenje revizije kao i revizijske navode tuženice, relevantne zakonske odredbe za odgovor na postavljeno pravno pitanje su:
- Čl. 1063. ZOO prema kojem šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
- Čl. 1064. ZOO prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
13. Odredbe ZOO ne sadrže definiciju pojma opasna stvar već se u okolnostima svakog pojedinog slučaja utvrđuje je li određena stvar koja je u povezana sa nastankom štetnog događaja po svojim svojstvima predstavljala opasnu stvar.
14. U konkretnom slučaju do štetnog događaja je došlo tijekom boravka grupe djece na nekretnini koja je vlasništvo tuženice, na kojoj su se nalazili postavljeni ali neučvršćeni nogometni golovi. Nekretnina tuženice nije bila ograđena, a lokalna djeca su se na njoj inače igrala.
15. Sama nekretnina koja je u naravi travnata površina ne predstavlja opasnu stvar. Nogometni golovi nisu dio nekretnine i nisu s njom trajno povezani (pertinencija).
16. Međutim, prilikom donošenja zaključka je li nekretnina na kojoj je došlo do štetnog događaja predstavljala opasnu stvar moraju se imati u vidu sve okolnosti štetnog događaja.
17. Naime prema čl. 31. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu.
18. Stoga, polazeći od prethodno citirane odredbe, vlasnik stvari ima određene obveze, pa tako skrbiti / upravljati / održavati stvar koja je njegovo vlasništvo na način da se spriječi nastupanje okolnosti u kojima bi ta stvar mogla predstavljati opasnost po druge.
19. Tuženica, kao vlasnica nekretnine, ne samo da postavljanjem ograde nije spriječila postavljanje golova i boravak drugih osoba (nevlasnika) ne njenoj nekretnini, već nije ništa ni učinila niti da se nakon što su ti golovi postavljeni uklone, ili da se postave na način da ne predstavljaju opasnost.
20. Na opisan način tuženica je svojom pasivnošću – nebrigom u pogledu nekretnine koja je njeno vlasništvo dovela do toga da je ta nekretnina na način na koji se koristila (koji način korištenja tuženica nije niti pokušala spriječiti) postala opasna stvar.
21. Slijedom navedenog proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje:
Odgovornost vlasnika nekretnine za štetu od opasne stvari u smislu čl. 1063. i 1064. ZOO u situaciji kada je do štete došlo od pokretne stvari koja se na nekretnini vlasnika nalazi (nogometni gol), koja pokretnina nije njegovo samostalno vlasništvo, niti je pripadak / pertinencija pokretnine, postoji kada vlasnik nekretnine nije postupao u skladu sa čl. 31. ZVDSP i općenito dužnom pažnjom (čl. 10. ZOO) dakle, kada je prilikom izvršavanja svoga prava vlasništva propustio postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, odnosno propustio skrbiti / upravljati / održavati nekretninu koja je njegovo vlasništvo na način da ne predstavlja opasnost za druge, što obuhvaća i uklanjanje drugih pokretnih stvari koje nisu pertinencija nekretnine vlasnika, a koje na način kako su postavljene mogu predstavljati opasnost za druge.
22. Ova obveza održavanja nekretnine postoji i u drugim situacijama (zatvaranje otvora bunara, ograđivanje pokretnina koje su izložene strujnom naponu ili opasnim kemikalijama i sl.).
23. Međutim, iz razloge koji su prethodno iznijeti, u ovom konkretnom slučaju okolnosti postupanja tuženice i njena pasivnost u pogledu upravljanja njenom nekretninom dovela je do toga da je ta nekretnina načinom na koji se koristila a kojem se tuženica nije protivila, niti ga je branila (nije niti postavila ogradu), postala opasna stvar.
24. Slijedom navedenog revizija tuženice je neosnovana te je temeljem čl. 391. st. 6.
ZPP odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 19. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
